ATP: 10 najjačih utisaka iz prvog dela sezone

Nadmoć Novaka Đokovića apsolutno je obeležila prvi deo sezone na ATP turu.

Izvor: B92

Četvrtak, 16.07.2015.

17:45

Default images
Getty Images

Međutim, nije to jedino zanimljivo i važno što je muški tenis ponudio u prethodnih sedam i po meseci – pred mali predah od tenisa, pogledajmo gde su u ovom trenutku Mari, Vavrinka, Nadal, Federer, ko je razočarao, koga vredi čekati, ko je ’nestao’, a ko se vratio...

Beta/AP
1. Superiornost. Novak Đoković izgubio je samo jedan meč na velikim turnirima (GS i Mastersi), finale Rolan Garosa od Stana Vavrinke. Osvojio je sve ostale značajne turnire koje je igrao – Australijan open, Indijan Vels, Majami, Monte Karlo, Rim i Vimbldon. Koliko god poraz u Parizu bio bolan, Đoković bi sigurno pre početka sezone prihvatio ovakav razvoj događaja.

Igrački i mentalno Novak je trenutno znatno iznad ostalih, već sada je maletene osigurao prvo mesto na kraju godine, a dobra vest je da dolazi deo sezone na njegovoj omiljenoj podlozi – betonu.

Prošle sezone u to vreme događaji na privatnom planu uzeli su danak, ali sada je Đoković motivisan da radi kako bi ponovio uspeh iz 2011. godine – tri Gren slem titule u jednoj sezoni. Uz to, ako je negde mogao i trebalo da osvoji još koji najveći trofej, onda je to sigurno Njujork, u kojem je od 2007. svake godine igrao barem u polufinalu. Tu je i Sinsinati, jedini Masters koji mu nedostaje, tako da će Đoković posle zasluženog odmora još naoštreniji krenuti po nove trofeje.

Kako sada stvari stoje, najviše upravo od samog Novaka zavisi kako će izgledati jesen na ATP turu.

2. Jedan se ustalio, drugi luta. Prošle godine muški tenis dobio je dva senzacionalna osvajača Gren slem turnira – Stana Vavrinku i Marina Čilića. Posle uspeha karijere pošli su suprotnim putevima. Uprkos privatnim problemima i tome što nije konstantan kao što najbolji treba da budu, Vavrinka je pretnja na svakom Gren slem turniru, a u Parizu je odigrao kao u snovima i zasluženo došao do druge najveće titule. Jednom može da bude slučajno, dva puta ne može.

Sa druge strane, Čilić se od tada muči sa povredom, vratio se na teren u Indijan Velsu, ali očigledno mu treba još vremena da vrati formu i samopouzdanje. Došao je do četvrtfinala Vimbldona, ali tamo se predao Đokoviću i pre početka meča – niti jednog trenutka nije se stekao utisak da Marin može da učini meč neizvesnim. Videćemo hoće li SAD i Njujork u njemu probuditi emocije iz prošle godine ili će to biti samo dodatni pritisak.
Getty Images
3. Nema završnog koraka. Endi Mari je prošlu godinu prespavao, a sada je napokon potpuno spreman i igra veoma dobro. Ima skor 46-7 i osvojio je tri titule. Ipak, kao i tokom cele karijere, Škotu duže treba da savlada određene barijere nego saborcima iz vrha. Sada može sve osim da dobije najbolje – od Đokovića je gubio u finalu Australijan opena i polufinalu Rolan Garosa (plus u Indijan Velsu i Majamiju), dok ga je Federer zaustavio u polufinalu Vimbldona.

Ipak, Endi je izuzetno kvalitetan teniser, lakše će i napadati forhendom kada još malo dobije na samopouzdanju, ali za to mu je prethodno potrebna jedna velika pobeda. Ako smiri nerve i malo ga posluži sreća, Mari može da bude najozbiljniji konkurent Đokoviću u nastavku sezone.

4. Ponor je sve dublji. Rafael Nadal prolazi kroz možda i najteže trenutke u karijeri – zdravlje ovoga puta nije problem, ali igra jeste. Izgubio je malo na brzini i ne može više u tolikoj meri da se oslanja na defanzivu, a za agresivnost trenutno nema dovoljno samopouzdanja. Forhend ga ne sluša, bio je neprepoznatljiv u porazu od Brauna na Vimbldonu, a ni suparnici se više ne boje kada vide Nadala naspram sebe.

Kada se sve to ukombinuje, dobijamo Rafu na 10. mestu na ATP listi. Nikada nije delovalo da je Nadal bliže svom kraju na vrhunskom nivou, ali sačekajmo još malo sa tom tvrdnjom, ipak je Španac jedan od najupornijih sportista u istoriji. Pitanje je hoće li uspeti da drži kontinuitet kao ranije, ali verovatno će se dići i ponovo biti pretnja na najvećim turnirima, pogotovo na šljaci.

Rafa često tokom karijere nije ’postojao’ u drugom delu sezone, ali bilo je i blistavih momenata poput 2010. godine i naročito 2013, kada je osvojio i Rodžers kup i Sinsinati i US open. Nadal neće biti premoren, a kolena su mu u redu, tako da ga nemojte još otpisivati.
Beta/AP
5. Godine nisu prepreka. Iako uskoro puni 34 godine, Rodžer Federer i dalje je bauk za 90% tenisera na ATP turu. Istina, na Rolan Garosu nije ozbiljan faktor već tri godine unazad, doživeo je rani poraz u Melburnu, ali na Vimbldonu je došao do finala i tokom sezone bio je možda i jedini koji je uspevao da izazove Đokovića, čak ga je i pobedio u Dubaiju.

Na Vimbldonu je Federer odigrao jedan od mečeva karijere protiv Marija, ali nije uspeo da isprati Đokovića u poslednja dva seta finala. Teško je pretpostaviti šta dalje čeka Rodžera, ali jedno je sigurno – on retko propušta dobre prilike, uvek će vrebati iz senke i stavljati sebe u poziciju da se ta prilika pojavi.

6. Vrlo je jednostavno, verovatno nisu dovoljno dobri. Tako je Ivan Ljubičić odgovorio na pitanje zašto niko iz tzv. “srednje generacije“ ne uspeva da napravi značajniji proboj.

Možda i najveće razočaranje jeste Kei Nišikori – na prošlom US openu dobio je Vavrinku i Raonića u pet setova, potom i Đokovića, a posustao je tek u finalu. Nije mala stvar za Japanca kojeg je krhkost u dosadašnjoj karijeri skupo koštala. Mislili smo da će to biti novi list, ali Kei je i ove godine zakazivao kad je bilo najvažnije – prelako je izgubio od Vavrinke u Melburnu, iznenađujuće je dočekan i poraz od Conge na Garosu, a na Vimbldonu se povukao zbog povrede pre meča drugog kola. Na samo jednom Mastersu došao je do polufinala. Premalo.

Još lošije rezultate beleži Grigor Dimitrov – ove sezone zabeležio je 21 pobedu i 13 poraza, a na terenu često deluje nemotivisano i bez pravog plana. Nema vidnog pomaka u njegovoj igri, a put do izlaska iz krize satkan je od upornosti i rada. Da li je Bugarin spreman da ’kopa’? Miloša Raonića muči povreda stopala, zbog toga nije uspevao da se pripremi na najbolji način i još nema titulu ove sezone.

Kei, Grigor i Miloš imaju još vremena da do kraja ostvare potencijal, ali i vremena je sve manje.
Getty Images
7. Nova generacija. Već se mnogo govori o Kirjosu, Ćoriću, Kokinakisu, Zverevu, Rubljovu... I treba da se govori jer će neki od tih momaka jednom biti na vrhu teniskog carstva. Kirjos je neustrašiv i talentovan, ali mu glava luta. Ćorić je profesionalan, posvećen napredovanju i poseduje čvrstu glavu. Kokinakis još nema do kraja definisan stil igre. Zverev i Rubljov su dve godine mlađi od spomenutih (’97 godište), ali pokazuju naznake vrlo dobrih tenisera.

Biće uzbudljivo pratiti njihov razvoj, a možda baš neko od njih eksplodira na američkom betonu.

8. Glavo luda. Pre dve godine igrao je polufinale Vimbldona, dogurao je i do 14. mesta na svetu, ali čini se da Ježi Janovič sada plaća cenu svom temperamentu. Na istom tom Vimbldonu sada je ispao u prvom kolu od Marsela Ilhana, u 2015. godini dogurao je tek do 15 pobeda i retko kada uspeva da održi koncentraciju tokom celog meča. Poljak u novembru tek puni 25 godina i ima vremena da se ponovo uozbilji, malo smiri i počne da radi na svojoj igri.

Janovič je trenutno 51. na svetu, a skoro sve navedeno važi i za Ernestsa Gulbisa, koji je tek 82. teniser planete. Jedva je nakupio četiri trijumfa ove sezone, a koliko prošle godine igrao je polufinale Rolan Garosa i najavljivao još veće uspehe. Za sada ništa od toga.
Beta/AP
9. Na svom mestu. Tomaš Berdih dobio je Nadala u Melburnu, njegovi navijači ponadali su se da bi mogao da napravi kasni proboj protiv Vavrinke, ali se Čeh vratio u svoje staro ruho vrlo brzo. Sada je šesti na svetu, biće još pokoja velika pobeda, ali uglavnom će posustajati kada je najpotrebnije. Na poslednja dva Gren slem turnira čak nije došao ni do četvrtfinala. Berdih ostaje Berdih – dobar teniser, ali ne više od toga.

10. Dug put. Možda će zvučati neprimereno, ali suspenzija kao da je pomogla Viktoru Troickom. Već je polako počeo da tavori, a nepravedna pauza ojačala mu je ljubav prema tenisu, probudila inat i izoštrila ciljeve. Sada, godinu dana posle povratka, Troicki je ponovo u Top 20 – počeo je da igra agresivnije, osvojio je titulu u Sidneju, igrao finale u Štutgartu, a vrlo malo je nedostajalo da na Vimbldonu ostvari prvo Gren slem četvrtfinale u karijeri. Bravo, Viktore.

Ako sam nešto propustio, slobodno me dopunite u komentarima.

Saša Ozmo (ozmo_sasa)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

54 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: