Rekonstrukcija 16: Nova Superliga

U prvom delu serijala o rekonstrukciji srpskog fudbala, u kojoj se bavimo klupskom scenom, prošli kroz sistem takmičenja, vlasničku strukturu, infrastrukturu, finansije i marketing.

Izvor: B92

Ponedeljak, 10.02.2014.

09:20

Default images

Ovo je dobar trenutak da prvi put podvučemo crtu i napravimo koherentan predlog reorganizacije domaćih takmičenja, pre nego što započnemo raspravu o mogućnostima regionalnih integracija.

Pre nego što se upustimo u analizu moramo da budemo načisto sa tim zbog čega se u stvari B92 upustio u ovaj detaljni i naporni projekat i zašto ljudi ovo čitaju već više od pet meseci (a podaci govore da su čitaoci veoma brojni).

S jedne strane, one emotivne, svi smo ovde zato što volimo fudbal, muka nam je od korupcije, manjka kvaliteta, sramote koju doživljavamo gledajući ga iz nedelje u nedelju već godinama.

Sa druge, racionalne, jasno je da ovako dalje ne može, jer je ovakva igračka preskupa za Srbiju. Ne treba imati iluzija, fudbal je svuda skup, često neisplativ, u 2011. zbirni deficit fudbalskih prvoligaša u svim članicama UEFA je 1.7 milijardi evra, a 15 posto klubova blizu je gašenja u narednih godinu dana.

Naša situacija je još složenija. Pre svega, pošto su klubovi i dalje državno vlasništvo, nema privatnika koji će uložiti novac, pokriti minus, napraviti strategiju. Zbog odsustva sistema odgovornost gotovo da ne postoji.
Starsport
Čak i ako u famoznoj akciji Vlade Srbije budu otkrivene pronevere, one će sasvim sigurno pokriti mali deo od više od stotinu miliona evra koliko smo kao društvo u minusu zbog fudbala u poslednjih 10 godina, jer je izvesno da je na nerazumna ulaganja i tolike dugove mnogo više uticala nesposobnost nego kriminalne namere.

Kazne ne dobija niko, ni onaj ko napravi minus, ni sâm klub. Klubovi i dalje rade i troše novac za koji svi znamo da nikad neće zaraditi. U prošloj epizodi videli smo kako je država uložila desetine miliona u objekte koji će izvesno biti nerentabilni, ukoliko se nešto dramatično ne promeni.

Ta promena je naš cilj.

Da bismo cilj ostvarili moramo da napravimo dramatičan rez i današnju Superligu, nesposobnu da privuče pažnju javnosti i klubovima donese novac, pretvorimo u takmičenje koje će moći da obezbedi svim svojim učesnicima sredstva za normalan rad.

U prošlom broju najavljeno je da sledi kompletan predlog takmičarskog sistema, a u narednih petnaestak minuta pročitaćete detaljan koncept, koji obuhvata sve ligaške nivoe od Superlige do „beton lige“, kao i kup takmičenja.

Na početku je važno znati da sistem o kojem se u ovom serijalu piše ne može da bude u upotrebi pre leta 2015. godine, jer se u ovom trenutku ne može menjati sistem takmičenja za naredni šampionat, a eventualne promene broja klubova u nekom rangu moraju da budu najavljene pre početka sezone na čijem kraju će se dogoditi. Zato bi rok za usvajanje promena koje bi se sprovele 2015. morao da bude najkasnije jun ove godine. U suprotnom bi se sve odložilo na bar još godinu dana.

Fudbalska liga Srbije

Èelnik Zajednice superligaša Zvezdan Terziæ (Foto: Starsport)
Još u četvrtom broju iznet je osnovni koncept profesionalnog ligaškog sistema Srbije za budućnost. U njemu bi bila 32 kluba, koliko ih je i sada u dva nacionalna ranga, s tim što bi oni bili podeljeni na tri nivoa: prva dva ranga sa po 10 i treći sa 12 klubova. Za potrebe ovog teksta najviši rang zovemo Superliga, drugi je Viša liga, a treći Nacionalna liga. Zajedno oni čine Fudbalsku ligu Srbije (FLS).

Sistem je usmeren sa jedne strane ka koncentraciji kvaliteta, koja je više nego neophodna, a sa druge ka omogućavanju klubovima da bez većih problema ispune standarde. Treći motiv je pravljenje lige koja će medijima biti dovoljno atraktivna, da bi pomogla da se stvori brend srpskog fudbala.

Četvorokružni sistem znači da sezona u prva dva ranga traje po 36 kola, što je u skladu sa modernim standardima širom Evrope. Povećanje za šest kola uz dodatne obaveze u kupu tražiće produženje sezone za nekoliko nedelja, ali to ne bi trebalo da predstavlja problem, jer reflektori i adekvatno održavanje terena garantuju da može da se igra ranije tokom leta, i još važnije, da nećemo imati jednu od najdužih zimskih pauza u Evropi.

U trećem rangu sezona traje 33 kola, po trokružnom sistemu. Isti standard vredi i u nižim rangovima, o čemu više na dnu teksta.

Na kraju sezone četiri kluba Superlige idu u Evropu, jedan ispada, a jedan ide u plej of. Takav sistem obezbeđuje da se praktično svi klubovi do poslednjeg kola bore za nešto, jer samo 40 posto lige ne ide ni na jednu stranu. Identičan je sistem u Višoj ligi (šampion, tri tima u plej ofu, jedan tim u plej-autu, jedan ispada, a samo četiri ostaju u istom statusu).

Iz trećeg ranga gore ide jedan, u plej of još tri, a sa dna dva ispadaju, jedan ide u plej-aut, čime status zadržava pet ekipa (42 posto).

U jednom od nastavaka, u kojem ćemo se baviti konkretnim paketom medijske promocije, moći ćete da se upoznate i sa detaljnim rasporedom odigravanja utakmica, zamišljenim tako da dobre ili bar prihvatljive termine dobiju ne samo superligaši, već i klubovi iz naredna dva ranga.

Jasno je da ideja o 10 klubova mnogima zvuči dobro, ali se boje potpune beogradizacije. Međutim, kako stvari stoje u ovom trenutku, samo tri od šest beogradskih superligaša imaju realne izglede da ispune standarde, jer stadioni Rada, OFK Beograda i Voždovca su veoma daleko od optimalnih.

To ne znači da do roka za promenu standardi neće biti ispunjenina nekim od tih stadiona, ali trenutno izgleda da će u Superligi za početak igrati sedam ekipa izvan Beograda. No, o tome ćemo tek kada budemo znali realističan datum reforme.

Superliga – 10 klubova
Prvak ide u kvalifikacije za Ligu šampiona.
Timovi sa pozicija 2 i 3 u kvalifikacije za Ligu Evrope, četvrtoplasirani ili osvajač kupa takođe.
Poslednji ispada, deveti ide u plej-of.

Viša liga – 10 klubova
Prvak ide u Superligu.
Timovi sa pozicija 2, 3 i 4 idu u plej-of.
Poslednji ispada, deveti ide u plej-of.

Nacionalna liga – 12 klubova
Prvak ide u Višu ligu.
Timovi sa pozicija 2, 3 i 4 idu u plej-of
Poslednja dva ispadaju.
Deseti ide u plej-of.

Standardi

Starsport
Svaki od rangova Fudbalske lige Srbije imao bi poseban set standarda koje klub mora da ispunjava da bi mogao da se takmiči u ligi. Najvažniji su finansijski, infrastrukturni i organizacioni uslovi

Svaki klub će, da bi dobio licencu za takmičenje, morati da reguliše sve dugove prema svojim sadašnjim i bivšim igračima i trenerima, kao i klubovima od kojih je kupovao igrače. Takođe, moraju da imaju potvrdu da su platili sve dažbine nacionalnom savezu i uredno plaćen porez. Klubovi imaju pravo da, u slučaju neophodnosti, sve svoje dugove pokriju kreditima.

Ispunjavanje tih standarda automatski svakom od klubova omogućava registraciju i za UEFA takmičenja. Finansijski standardi primenjuju se na sva 32 kluba Fudbalske lige Srbije.

Za infrastrukturne uslove vezujemo se za dokument Infrastrukturni propisi UEFA iz 2010. godine (novo izdanje sprema se za 2015, a propisi za domaće takmičenje biće u razumnom roku usklađeni i sa njima).

U različitim rangovima postoje različiti nivoi ispunjenosti propisa – za Superligu to je treća kategorija UEFA, za Višu ligu druga kategorija, a za Nacionalnu ligu prva kategorija.

U praksi za sve stadione ključne obaveze su:

- obezbeđivanje adekvatne drenaže i grejanja terena, da bi na njemu moglo da se igra tokom cele sezone.

- obezbeđivanje osnovnog osvetljenja (350 luksa) i prostora za razmeštaj kamera, za potrebe TV prenosa.

- obezbeđivanje pokrivenog prostora na tribinama namenjenog za VIP i novinarsku tribinu, kao i zatvorenih prostorija za delegate, medicinsko osoblje, doping kontrolu i novinare, kao i podrazumevajuće svlačionice za oba tima i sudije.

- obezbeđivanje adekvatnog zaštićenog parkinga za VIP goste, službena lica i gostujuću ekipu.
Neki propisi razlikuju se za različite rangove takmičenja:

Superliga: 4500 sedišta, 250 VIP mesta, 50 novinarskih mesta, osvetljenje 1200 luksa.

Viša liga: 1500 sedišta, 100 VIP mesta, 20 novinarskih mesta, osvetljenje 800 luksa.

Nacionalna liga: 200 sedišta, 50 VIP mesta, 20 novinarskih mesta, osvetljenje 500 luksa.

Po sadašnjim propisima prva i druga kategorija dozvoljavaju klubu da igra na tom stadionu prva dva kola kvalifikacija za LŠ i LE, treća kategorija je dovoljnaza celo leto i jesen u LE, kao i treće kolo kvalifikacijaza LŠ, a za plej of rundu, grupu i prva dva kola proleća potrebna je četvrta kategorija (8000 mesta, 500 VIP mesta, 75 novinara, osvetljenje 1400 luksa), koja u prvo vreme neće biti zahtevni za jedan nivo domaćeg takmičenja.

Svaki klub za sezonu mora da prijavi od 20 do 25 profesionalnih igrača. Preko tog broja ima pravo neograničenog korišćenja igrača do 21 godine. Broj stranaca nije ograničen za superligaše, ali jeste za naredna dva ranga – 5 stranaca u Višoj i 3 u Nacionalnoj ligi. Takođe, klub iz Nacionalne lige dužan je da u protokolu za svaku utakmicu među 18 igrača ima najmanje 4 fudbalera starih do 23 godine (u dogledno vreme to se može i povećati).

Klub ima obavezu da organizuje fudbalsku Akademiju, sa svim starosnim kategorijama od U13 do U19, koje se takmiči u odgovarajućim ligaškim takmičenjima. Klub ima pravo na rezervni tim, bilo formalno nazvan klupskim rezervama (kao u Nemačkoj) ili sa drugim imenom (kako je sada), ali taj tim nema pravo nastupa u Fudbalskoj ligi Srbije, već bi smeo da najviše stigne do četvrtog ranga.

Opciono je organizovanje zasebne lige rezervnih timova klubova iz FLS. Opciono je i momentalno usvajanje propisa koji UEFA dugo priprema i po kojemsvaki klub mora da ima svoju žensku i futsal sekciju.

Ustrojstvo Regionalne lige

groundhoppingsrb.blogspot.com
Četvrti rang nosi ime Regionalna liga. Od četvrtog ranga nadalje takmičenje se deli na grupe po geografskom rasporedu. Na četvrtom i petom rangu deli se na četiri grupe – Vojvodina, Beograd, Zapadna Srbija i Istočna Srbija. Peti rang nosi ime Regionalna liga B.

Ustrojstvo četvrtog ranga potpuno se razlikuje od svih ostalih, a uzrok je dvostruk. Pre svega je cilj sprečiti pojavu prolećnog odustajanja od borbe za promociju timova iz gornjeg dela nekog ranga, koje je prilično uobičajeno u današnjoj Srpskoj ligi i naniže, i koje potpuno ruši regularnost takmičenja.

Drugi razlog je potreba da se timovi što je više moguće primoraju da u profesionalne rangove uđu na osnovu kvaliteta, a ne sticaja okolnosti.

Zbog toga se četvrti rang obavlja u dve faze. U prvoj fazi u njemu igraju 4 grupe sa po 10 timova. Posle 18 odigranih kola po dva najbolja iz svake od grupa ide u Supergrupu, ostali ostaju u istim grupama, pa se sada takmičenje nastavlja u pet grupa od po 8 klubova (14 kola).

Promocija u Nacionalnu ligu ostvaruje se na osnovu rezultata Supergrupe u 14 kola. Dve najbolje ekipe idu direktno u viši rang, a timovi sapozicija 3, 4 i 5 idu u plej of sa desetoplasiranim iz Nacionalne lige.

U četiri regionalne grupe bodovi iz prve faze se dele na pola, i takmičenje se nastavlja. Dva najslabija automatski ispadaju u peti rang. Pobednici dobijaju mesto u Liga kupu.

Klubovi u rangovima koji se teritorijalno dele u principu su vezani za svoj region, ali može doći do odstupanja u slučaju da pri razmeni klubova sa Nacionalnom ligom dođe do disproporcije (u teoriji bi iz jednog regiona gore mogla da odu dva kluba, a da se nijedan ne spusti u četvrti rang; takođe bi moglo da se desi da sva tri tima koja ispadaju dolaze iz istog regiona, a da nijedan njihov komšija ne zauzme njihovo mesto).

U tom slučaju se iz regiona koji bi imao višak klubova u onaj sa manjkom prebacuje jedna (ili potreban broj ekipa) geografski najbližih tom regionu. U prvoj pogodnoj prilici klub će se vratiti u matični region. Isti principi se prenose i na niže rangove u kojima se vrši dalja geografska podela.

Ustrojstvo nižerazrednog fudbala

groundhoppingsrb.blogspot.com
Dalji rangovi su jedinstveno ustrojeni. Peti rang je drugi nivo četiri regionalne lige, a od šestog ranga moguće je dalje deljenje na okružne i lokalne lige. Važno je da svaka liga od petog ranga do samog dna piramide ima jednak broj klubova (12) i samo dva različita sistema.

Sa 12 klubova i sistemom promocije i ispadanja ostvaruju se dva cilja:

- sa 33 kola po sezoni omogućava se da se utakmice gotovo isključivo igraju vikendom, što je za klubove koje čine poluprofesionalci i amateri veoma bitno.

- obezbeđuje se da velika većina klubova do samog kraja sezone ima za šta da igra. Na taj način se istovremeno sprečava nameštanje, koje je rašireno u nižim rangovima.

Odluka o tome koji od dva sistema takmičenja se sprovodi u pojedinom rangu zavisi od toga da li se na tom nivou liga ponovo račva teritorijalno ili ne. U podelama ispod petog ranga treba neizostavno deliti teritoriju na tri dela.

Opcija 1 (taj rang se račva)
Pobednik – promocija
Tim sa pozicije 2 ide u plej-of sa jedanaestoplasiranim iz ranga iznad i drugoplasiranima iz preostale dve grupe istog ranga.
Poslednji ispada
Tim sa pozicije 11 ide u plej of.

Opcija 2 (taj rang se ne račva)
Pobednik ide u viši rang.
Timovi sa pozicija 2, 3 i 4 idu u plej-of sa jedanaestoplasiranim iz ranga iznad.
Poslednji ispada
Tim sa pozicije 11 ide u plej of.

Peti rang obavezno ide po opciji 2 (jer se ne račva), s tim što u plej of ide i petoplasirani, jer iz četvrtog ranga direktno ispadaju dva poslednja. Ispod toga je sve moguće dogovoriti i nije obavezno da se dalje podele paralelno vrše na istom nivou u različitim regionima.

Kupovi

U Srbiji treba da postoje četiri kup takmičenja: nacionalni kup (Kup Srbije), Liga kup, Superkup, Kup FSS.

Superkup je utakmica između pobednika Superlige i pobednika Kupa Srbije. Ukoliko je jedna ekipa osvojila oba trofeja, ondase za Superkup bore prvi i drugi iz Superlige. Igra se na kraju zimske pauze, dve nedelje pre početka prolećne polusezone, u inostranstvu, u nekom od gradova u čijoj okolini postoji koncentracija pripadnika naše dijaspore (Beč, Pariz, gradovi Nemačke i Švajcarske, takođe i gradovi u SAD, Kanadi ili Australiji).

Kup Srbije je takmičenje koje obuhvata sve zainteresovane klubove na teritoriji Srbije. Igra se jedna utakmica, u slučaju nerešenog rezultata igraju se produžeci,pa penali.Žreb je potpuno otvoren (i parovi i domaćinstvo).

Klubovi smešteni od četvrtog ranga naniže igraju u kvalifikacionim krugovima (broj zavisi od broja prijavljenih). Niži rangovi u glavni žreb daju 36 klubova. Njima se u prvom kolu pridružuje 12 klubova Nacionalne lige. Tih 48 klubova posle dva kola daju 12 ekipa kojima se u trećoj rundi priključuje 20 članova dva najviša ranga. U sledeća tri kola (1/16, 1/8 i 1/4 finala) igra se na terenu prvoizvučenog kluba.

Polufinala se igraju na neutralnom terenu – pre početka sezone određuje se domaćin finala i dva domaćina polufinala plus jedan rezervni. Rezervni domaćin polufinala koristi se samo ukoliko se u tom kolu međusobno sastaju dva prijavljena domaćina. Domaćin finala se ne menja, ko god da se plasira u finale. Sva četiri stadiona moraju da ispunjavaju uslove za Superligu. Postoji mogućnost da se Nacionalni stadion odredi za stalnog organizatora finala.

U Liga kupu Srbije učestvuju timovi koji su u prethodnoj sezoni igrali u prva tri ranga, učesnici Supergrupe u Regionalnoj ligi, kao i pobednici sve četiri grupe u drugoj fazi Regionalne lige. Igra se po jedna utakmica u svakom kolu (penali odmah u slučaju remija), uz poludirigovani žreb.

U prvom kolu nastupaju timovi koji su u tekućoj sezoni trećeligaši i četvrtoligaši. Timovi koji u tekućoj sezoni igraju u četvrtom rangu su domaćini timovimaiz trećeg ranga. Od drugog kola uključuju se i ekipe iz prva dva ranga.
groundhoppingsrb.blogspot.com
Od tog trenutka formiraju se četiri grupe – četiri tima koja u trenutku žreba za drugo kolo zauzimaju prva četiri mesta u Superligi postaju nosioci grupa. Njima se pridodaje po sedam timova, a unutar svake grupe žreb je slobodan. Ako su oba tima u paru u istom rangu prvoimenovani je domaćin, ako su iz različitih rangova, domaćin je tim iz nižeg ranga.

Finalna faza igra se u jednom ili dva susedna grada (obavezno na dva stadiona), poslednje nedelje pred početak prolećne polusezone – polufinala su na programu u petak, u uzastopnim terminima (18 i 20:30), finale u ponedeljak od 20:30.

Kup FSS je takmičenje za klubove koji se takmiče ispod tri najviša ranga. Pravo nastupa imaju svi klubovi koji se takmiče u ligaškom sistemu Srbije. Žreb je slobodan, igra se jedan meč, u slučaju remija odmah penali. Broj krughova zavisi od broja prijavljenih ekipa. Timovi iz četvrtog i petog ranga (ukupno 88) slobodni su tokom kvalifikacija. U njima se traži 40 timova, koji ulaze u prvo kolo. Sledi sedam kola, a finale se igra na stadionu sa superligaškom licencom.

Novac zarađen od organizacije utakmice (od ulaznica i TV prava) deli se timovima, pošto se odbiju konkretni troškovi (struja, redarska služba, štampa ulaznica...). Podela novca vrši se po sledećem principu:

Kup Srbije i Kup FSS – domaćin i gost po 45 posto (ako su u istom rangu; 55-35 u korist tima iz nižeg ranga ako nisu), FSS 5 posto, Fond za razvoj ženskog fudbala 5 posto.

Liga kup – domaćin i gost po 45 posto (ako su u istom rangu; 55-35 u korist tima iz nižeg ranga ako nisu), Zajednica Superligaša 5 posto, Fond za razvoj ženskog fudbala 5 posto.

Superkup i mečevi ostalih kupova na neutralnom terenu – po 30 posto domaćin i učesnici, 5 posto FSS/Zajednica, 5 posto Fond za razvoj ženskog fudbala.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

112 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: