F1 premijere: Red Bul Reno RB7

Nije svaka konstrukcija Adrijana Njuija ovenčana naslovom prvaka, one koje jesu dominirale su Formulom 1 ranih i kasnih devedesetih godina prošlog veka (Vilijams i Meklaren). Prošle sezone je genijalni inženjer iz Stretforda na Ejvonu i treći tim, Red Bul rejsing, učinio šampionskim. Vredne su pamćenja i neke Njuijeve tvorevine koje nisu dospele do trona. U njih spada RB5, auto koji je 2009. imao sve osim presudnih dvospratnih difuzora, ugrađenih tek kada je FIA potvrdila da su legalni. Ta je formula označena kao rodonačelnik dinastije čiji je najnoviji predstavnik Red Bul RB7.

Izvor: B92

Petak, 25.03.2011.

20:33

Default images

Naslednik šampionskog bolida stvoren je sa zadatkom da omogući Red Bul rejsingu odbranu prošlogodišnjih titula. Njui ga je označio kao nastavak projekta koji je iznedrio RB5 i RB6 i plod filozofije „kontinuirane evolucije“. Rodonačelnik niza je RB5, on se razvio u šampionski RB6, a taj u novog pretendenta na F1 slavu. Dobra genetika preneta je kroz generacije, ali RB7 nije samo treća generacija porodice zasnovane 2009, nije tek rafiniraniji, delikatnije izvajani RB6 i njegova „optimalna evolucija“ već i mnogo više od toga, naročito na pozicijama na kojima, zbog izmenjenih pravila, ima najviše aerodinamičkih inovacija. U takvim prelomima Njui se vanredno dobro snalazi.

Propisima su ukinuti višespratni difuzori i tako je izgubljeno mnogo aerodinamičkog potiska. Da bi ga povratio, Njui je radio na više frontova. To pokazuju stranice automobila, njihov oblik i dimenzije. Bokovi deluju kraće nego ranije, što sugeriše da je rashladni sistem vrlo kompaktan (engleski konstruktor i inače voli da sve „tesno spakuje“), kako bi poklopci hladnjaka u svom završnom delu mogli što pre da se spoje s podom. Međuosovinsko rastojanje veće je nego kod RB6, i zbog KERS-a, i zbog pokušaja da se ispred zadnjih točkova stvori što više prostora u koji bi vazduh nesmetano dospevao i posredstvom zadnjeg krila i difuzora stvarao najveći mogući potisak. Ovo rešenje nije donelo probleme sa rashlađivanjem tokom probnih vožnji.
© Infiniti F1 Media Center
Zadnje vešanje je po tipu ‘pulrod’, (amortizeri aktivirani povlačenjem), to je nastavak filozofije koju Njui primenjuje od 2009. Ono spušta težište automobila i pomaže već opisanom oslobađanju prostora. Da bi dodatno suzio, rasteretio i raščistio ceo zadnji kraj i pojačao „koka-kola efekat“, Njui je vreli vazduh iz hladnjaka usmerio ka velikom centralnom otvoru na zadnjoj strani poklopca motora (otprilike iznad menjača), tako ovaj stiže do difuzora i zadnjeg krila i omogućuje im da optimalno funkcionišu. To rešenje pojavilo se još na bolidu RB5, ali je sada koncept još ekstremniji. Takav završetak poklopca motora može da poremeti tok svežeg, hladnijeg vazduha ka zadnjem krilu, ali je taj kompromis cena koja se može platiti u zamenu za što efikasniji rad difuzora.

Treći jako bitan element je inovativni izduvni sistem, koji je Red Bul testirao već 2. februara u Valensiji, a kasnije su se sa sličnim rešenjima pojavili i Ferari i Mercedes, Meklaren je svoje spremio za Albert park, a Vilijams će ga imati na Sepangu. Pravila su ove godine smanjila kreativnu slobodu u otvaranju proreza na podu s ciljem da višespratni difuzori nestanu. Pod i difuzor treba da su celovite strukture, osim na mestu otvora za za starter motora, i u bočnih spoljnih 5 centimetara na spoju difuzora i poda.
© Infiniti F1 Media Center
Na RB7 automobilu na tim mestima postoje prorezi i do njih su sprovedene dugačke pljosnate cevi izduvnog sistema. Izduvni gasovi stižu do proreza, i odatle dospevaju i u spoljne sekcije bočnih kanala difuzora. On nije višespratni, ali jeste „produvan“: ubrzani protok vazduha na opisanom mestu stvara moćan aerodinamički potisak. Da bi produvani difuzor optimalno funkcionisao, potrebno je „prehraniti ga“ gasovima i kad vozač ne pritiska pedalu gasa, što se reguliše odgovarajućim mapiranjem motora, za koje je zadužen Reno. Adrijan Njui nada se da će konkurenti ponovo dovoditi u pitanje legalnost njegove formule: „To bi značilo da smo opet napravili dobar posao. Ako ste na čelu Formule 1, svi misle da varate.

Kristijan Horner je 1997. osnovao F3000 tim Arden internacional. Trebalo mu je šest godina da ekipu dovede do prve titule, a zatim je Arden osvojio dve uzastopne duple krune i bio nepobediv sve do gašenja serije koja je do 2005. bila poslednji stepenik pre Formule 1. Taj bilans nije promakao Ditrihu Matešicu i Engleza je postavio ga za šefa svoje tek osnovane F1 postave. Zanimljivo, i nju je Horner do titula doveo posle šest godina. Analogija je jasna i Horneru draga: „Rado bih da sada to ponovim sa Red Bulom. Pridružili smo se elitnim imenima, velikim timovima Formule 1 i odlučni smo da dalje gradimo na tome. Želimo da učvrstimo našu poziciju i ostvarimo još veće uspehe. Dokle god budemo primenjivali naučeno iz 2010. i radili najbolje što možemo, rezultati će se pobrinuti sami za sebe, kao prošle godine.
© Infiniti F1 Media Center
U Red Bul timu godine 2011. evolucija je prva ključna reč, a druga - kontinuitet. Simbol kontinuiteta su Fetel i Veber, vozači koji nisu na istim talasnim dužinama, a timu su, uprkos svemu, doneli dva naslova. Horner svoj tandem smatra možda i najjačim u Formuli 1. Nemac je najmlađi osvajač F1 poena, pol pozicije, trke i titule u istoriji, sada će se usredsrediti na pokušaj da postane najmlađi dvostruki prvak. Trijumfalna sezona 2010. bila je iscrpljujuća (verovatno i proslave posle nje), ali se 23-godišnji šampion odmorio, prošlogodišnja postignuća već smestio u „ponosne uspomene“ i kreće u novu kampanju: „Počinjemo od nule i prošlogodišnje pobede više se ne računaju. Svaki dan imam osmeh na licu kad se setim poslednjih meseci. Ali, kao sportista morate brzo usredsrediti pažnju na ono što je pred vama.

Među tehničkim novotarijama formulâ generacije 2011, Fetela najviše brine pomično zadnje krilo, jer bi moglo da „preticanja učini isuviše lakim i veštačkim“. Aktiviranje tog sklopa, kao i povećan broj dugmića na volanu, Sebastijan smatra potencijalnom opasnošću po sigurnost vozača, čije je opterećenje u kokpitu vrlo blizu kritične tačke. „Kod KERS-a je pitanje koliko je dobar i efikasan, koliko brzo puni baterije na kočenju i koliko destabilizuje auto kad ga upotrebite. Timovi koji su ga 2009. imali posedovaće blagu prednost,“ kazao je Nemac i ponadao se da će se na nove pneumatike privići, ako treba i promenom stila vožnje. U njih se na probama razočarao: „Prebrzo se troše. Dobre su 16 ili 17 krugova, onda se raspadaju i uništavaju, vozač je bez šansi. Osećaj u vožnji je drugačiji i to je šteta.
© 2011 Pirelli & C. S.p.A.
U misiji odbrane titule Fetel veruje da motivacija nije problem, samo treba održati usredsređenost na cilj i napredovati žestokim razvojnim tempom. Poučen prošlogodišnjim iskustvom, i kako bi sebi priredio manje stresa, Nemac će se truditi da u početnoj fazi sezone ne ispusti toliko bodova kao 2010. Ovaj momak strašno mrzi da gubi i jako bi želeo da ne mora da vraća original pehara namenjenog aktuelnom prvaku: „Zaista ne želim da trofej ikome prepustim, pa ću dati sve od sebe. Kao i obično.

Ocenjujući najuspešniju sezonu svoje F1 karijere, Veber kaže: „Bio sam u poziciji da izvedem nešto jedinstveno, ali bajkovitog raspleta nije bilo.“ Pošto je u kampanji 2010. ostvario mnogo ličnih ciljeva, Australijanac pažljivo procenjuje šta mu valja raditi ubuduće. Smatra da bi bilo pogrešno praviti velike premetačine, sve učinjeno baciti u vetar i krenuti od praznog lista hartije. Napredovati treba svuda, ali stvari kojima se ponosi, koje je 2010. uradio dobro (prema njegovoj proceni 80% cele sezone) treba ponoviti, ostatak čine detalji koje treba poboljšati.
© Mark Thompson/Getty Images
Nasuprot očekivanjima da Mark neće nastaviti karijeru posle isteka ugovora 2011, Horner smatra da ne postoji razlog zbog kojeg bi se 34-godišnjak povukao. Tim menadžer nalazi da je Veber opušteniji i čak motivisaniji i željniji uspeha nego ranije, nameran da ove godine učini ono što je propustio prošle - da vođstvo na tabeli zadrži onda kada je najvažnije. Prošlogodišnji poraz bi štaviše mogao delovati podsticajno: „Bilo mu je teško da ga podnese, ali on je mentalno snažan takmičar i mislim da će sve to iskoristiti kao unutrašnju motivaciju da se vrati još odlučniji, još usredsređeniji.“ Horner ne isključuje mogućnost da se saradnja s Veberom nastavi posle 2011, a svi eventualni produžeci ugovora praviće se na jednu godinu: „Ako bude pružao ono što je i 2010, zašto da ne?

Nisu samo nagađanja medija porodila priču o Fetelovoj ambiciji, o snu da jednog dana vozi za Ferari. Ni ponovljena insistiranja na tome da mu je u Milton Kinsu ugodno i da je sve savršeno nisu mogla da ispeglaju dejstva izjave poput ove: „Volim trkanje, poznajem istoriju auto-sporta i znam da je Ferari legenda. Posebna je stvar kad vam je ime upisano među svetske prvake, ali izuzetno je i kad se nađe na spisku Ferarijevih vozača. Da, sanjam da se jednog dana trkam za Maranelo. Želim podijum s Ferarijem u Monci i nadam se da ću jednog dana imati Ferari u svojoj garaži. Ipak, još uvek sam mlad i ima vremena. U ovom času, srećan sam što sam u Red Bulu, bez njega nikad ne bih stigao u Formulu 1.
© 2011 Pirelli & C. S.p.A.
Zamisao o Fetelu u Ferarijevom taboru dopala se i Berniju Eklstonu, koji je prognozirao da će se šampion kad-tad naći u Skuderiji: „Zaista tako mislim. Ferari je nešto posebno, to je kao kad operski pevač želi da peva na najvećoj i najboljoj sceni“. Montecemolo Sebastijana smatra „posebnim“: „Brz je, inteligentan i mlad. Voziće crveni auto pre ili kasnije.“ S druge strane, Šumaher je apelovao na Mercedes da reaguje na vreme.

Pretenzije konkurenata nisu se odnosile samo na vozača. Suočen s ponudama koje je njegov inženjerski personal dobijao od rivalskih ekipa, šampionski tim ocenio ih je kao „pokušaj kupovine duha Red Bul rejsinga“ i uzvratio je produživši ugovore sa pedesetoricom svojih najvažnijih ljudi. Među njima bi trebalo da je i Adrijan Njui, koji je navodno odbio poziv Ferarija i ostaje u Milton Kinsu barem do kraja 2014, zadovoljan atmosferom koja tu vlada.

Novi ugovor ima i Fetel, i on takođe traje do kraja 2014. Predviđena je godišnja plata od 10 miliona evra, neki izvori tvrde i veća. Šta god bilo potpisano, Matešic i Horner uvereni su da njihov superstar neće nikuda, dokle god mu ekipa isporučuje auto s kojim može da se bori za pobede na svakom gran priju. „Ako to ne možemo da mu pružimo, zašto bismo mu pravili smetnje? Ako ne može da pobeđuje sa nama, nego s nekim drugim, ne možemo ga zaustaviti, čak ni ugovorom. Ako mu damo pobednički auto, ostaće,“ pošteno zaključuje vlasnik Red Bula.
© Infiniti F1 Media Center
Iako je Nemac viđen kao „omiljeni sin tima“, vozač koji bi austrijsku ekipu mogao da jednog dana uzdigne u status legendarne, Matešic je obojici pilota i ove sezone obećao punu ravnopravnost: „Mark je kao ličnost drugačiji, ali dobar je koliko i Sebastijan. Obojica su izvrsni ratnici, obojica mogu da dobiju rat,“ kaže Matešic.

Na početku testiranja u timu je zavladao veliki optimizam. Helmut Marko bio je toliko zadivljen da je smelo prognozirao: „Da se trka vozi sada, sve bismo obišli za krug. Zadivljuje kako naš auto prolazi kroz krivine.“ Matešic je bio odmereniji, ali takođe samouveren: „Ovo će biti naša treća uzastopna moćna godina.“ Tokom četiri test sesije (Valensija, Heres, Barselona I i II) nisu imali razloga da menjaju raspoloženje - bili su najbrži pet od mogućih šesnaest puta i prešli su 6.129 neproblematičnih kilometara, po izvezenoj distanci zaostaju samo za Ferarijem, koji je izvezao 856 km više.

Koliko su ti brojevi važni, znaju samo posvećeni u test program, mnogo je bitnije Hornerovo mišljenje da je u predsezoni urađeno sve što je planirano, da probe nikad nisu sprovedene bolje i s manje nedaća, te da Red Bul rejsing nikada nije bio spremniji. Ne čudi da šefovi drugih timova stavljaju ovu ekipu i Fetela u poziciju favorita. Tako misle Norbert Haug, Franc Tost, Frenk Vilijams, Kolin Koles i Peter Zauber.
© 2011 Pirelli & C. S.p.A.
Godina 2011. biće peta u partnerstvu Red Bul rejsinga i Renoa. Uprkos svemu postignutom, nije tajna da u Milton Kinsu nikada nisu bili sasvim zadovoljni snagom i pouzdanošću francuskih agregata. Bude li kalendar zaista brojao 20 trka, motori će na programu imati jedan vikend više, a na raspolaganju ih je i dalje osam, dok deveti donosi kaznu. Kolaju priče o mogućnosti da se Red Bul jednog dana čak upusti u konstrukciju sopstvenih agregata, što ne bi trebalo da se dogodi pre 2013. godine, planirane za povratak turbo punjača. Matešic tvrdi da to u osnovi nije namera, ali „nije ni apsurdno“, i sve opcije ostavlja otvorenim. Ove godine tim prvi put koristi KERS čija je osnova Marelijeva. Sistem bi trebalo da je preležao sve svoje dečje bolesti tokom 2009, kada je funkcionisao u bolidima fabričkog Renoa.

Poslednja kockica u sportsko-komercijalni mozaik stavljena je na Ženevskom salonu automobila, kada je objavljeno da se Infiniti uključuje u Formulu 1 posredstvom marketinškog sporazuma sa Red Bulom. Brendirani su automobili, trkački kombinezoni, odeća i oprema, ali V8 Reno agregat nije preimenovan u „Infiniti“, kako se u prvi mah pretpostavljalo. Za budućnost je najavljena i tehnička saradnja između Infinitija i Red Bul rejsinga - koji sada ima partnera u celoj Reno-Nisan alijansi - i ona se po svoj prilici odnosi na razvoj KERS-a. Pretpostavlja se da je sporazum „težak“ 11 miliona dolara i da on pokriva troškove unajmljivanja agregata iz Viri-Šatijona za celu sezonu. Austrijska ekipa zvanično godišnje troši 160 miliona evra - konkurenti veruju da je iznos daleko viši - a njen vlasnik pokušava da finansijsko opterećenje sopstvene kompanije umanji i putem ovakvih aranžmana.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: