Snoubord događaj u društvu velikih šampiona

Subota je, mart. Sa Novog Beograda krećemo u Novi Sad na snoubord događaj. I kuvamo se, jer napolju je 22 stepeni i sunce baš bije, a mi zavrćemo rukave i nogavice dok idemo prema aerodromu da pokupimo Fredrika Evensena i Rudolfa Jandu.

Izvor: B92

Petak, 10.09.2010.

16:54

Default images

Inače, do Novog Sada se vozimo sa pravim zvezdama. Fredrik Evensen je zaštitno lice i daska marke O’ Neill i samo što je sišao sa norveških planina, a već se vozi sa nama kroz ravnicu. Ne može da veruje kako je lepo vreme i odjednom mu se baš ide na surfing.

Rudolf Janda je Austrijanac i predstavlja Elan. Geografski je mnogo bliži ili, bolje rečeno, mi smo bliži njemu, pošto kaže da često vozi u Sloveniji i već je upoznao neke Srbe. Od svega mu je najviše u sećanju ostalo to da ”Rakia - connecting people” J. Ne može da veruje koliki je Dunav ovde, u Austriji mu se čini mnogo manji. Kaže da ima drugare koji su se spuštali niz Dunav u čamcu, stigli su do Srbije pa stali. Presela im voda, ne Srbija.

Rudolf radi u snoubord parku blizu Beča gde sa nekoliko drugara održava snouboard stazu. Baš su ove godine namestili stepenice sa gelenderom, tako da je što se tiče gelendera u top formi.
Treća velika faca Pim Stigter, Holanđanin, koji isto kao i Fredrik vozi za O’Neill, nije stigao kad je planirano, već je dobio ludu avio-evro-tur putanju pa će ga oficijelni transporter udruženja her Žilijan dovesti pravo na događaj.

Stižemo u Novi Sad. Ispred ”Spensa” su pune bašte kafića, klinci voze roške, neverovatno je vruće za mesec mart. Stepenice oko gelendera su u snegu, a velika rasveta i ozvučenje su već postavljeni i rade. Džamp je masivan, sa dva led ekrana na stranama, a ni gelender ispod njega nije ništa manje impresivan. Iima 15 metara, ’izlomljen’ je na sredini, sa nagibom od skoro 90 stepeni.

Sunce i dalje udara, sneg se lagano topi, ali ne nestaje... Kako? Nikom nije jasno, magija... UF! I mrak polako pada, a šou konačno počinje. Pale se svetla, DJ Prema pojačava muziku i, naravno, MC Kumovi otvaraju rejl.

Osim stranih stranih zvezda, imali smo strane domaće, kao i domaće domaće, iz Slovenije Nejca Ferijana, koji je u prvih 15 minuta ’skinuo’ ceo rejl i to na vrhu daske! (nose press), Tonija Jelenica i Vida Barica iz Hrvatske i Žolta Takača iz Srbije.

Jedan za drugim, vozači cepaju gelender. Pim se spušta na pola daske (50/50) po gornjem delu, onda slajd preko celog donjeg dela gelendera... Norvežanin pokušava, ali ima gadan susret sa snegom pored staze.
Svi komentarišu Rudija koji vozi u majici kratkih rukava i na vrhu stepenica više liči na ultimat borca nego na snoubordera. A tako i vozi. Uz padove koje kao da ne oseća, Rudi uporno ubija gelender po sredini daske preko gornjeg dela, a onda savršenim spustom unazad po sredini daske sa okretom (bs boardslide 270 out) doskače na sneg, podiže limenku i koči tačno ispred publike. Nejc koji kao prozvan nakon njega silazi niz celu šipku sve vreme je okrenut pravo prema publici (front side boardslide).

Vozači su bili neumorni. I ne samo to, već su Rudi, Toni i Vid ostali da se spuštaju nakon što je muzika otišla i svetla bila pogašena. Sve dok organizacija nije razbila snežni džamp na vrhu, nisu prestajali da napadaju gelender. Mi smo dobili priliku da porazgovaramo ekskluzivno sa Pimom i Rudolfom i postavimo im neka pitanja.

Šta vam prvo padne na pamet kada vas pitaju da dođete u zemlju gde nikad ranije niste bili, kao na primer u Srbiju?
Pim: ”Sedeo sam u vozu kada me je O Neill pozvao i rekao: ,,Hej, je l’ hoćeš na put ovog vikenda?” ,,Hoću, naravno! Gde idem?” Onda oni kažu: u Srbiju. E sad, vozio sam na gomili čudnih mesta, al’ mi nikad nije palo na pamet da ću nekad ići da vozim bord u Srbiji. Nisam tačno znao ko sve ide i šta tamo treba da radim, ali od prvog minuta osetio sam se dobrodošlim u Srbiji. Ovo je jedno od najboljih putovanja na kojima sam bio”.
Rudolf: ”Prva stvar koja mi padne na pamet? AWESOME! Stvarno volim da putujem u zemlje gde nikada nisam bio. Ovog puta sam išao sam, ali me uopšte nije brinulo jer sam znao da ću da se upoznam sa drugim mladim snouborderima, koji su isto slobodoumni kakav i moraš da budeš u snoubordingu.
Koje vožnje možete da okarakterišete kao svoje najbolje do sada?
Pim: ”To je teško pitanje jer mi je uvek dobro kad sam na bordu. Pa moj najbolji rezultat je, na šta sam najviše ponosan, osmo mesto u FIS Big Air finalu Svetskog kupa. U novembru 2009. godine vozio sam u Breckenridžu, u Koloradu sa reprezentacijom Holandije. To je bio ludački dobro putovanje jer smo svi bili naloženi na vožnju, vreme je bilo odlično, park sjajan, svi smo bili motivisani i učio sam nove trikove ko lud. Baš sad kad se vratim pakujem se ponovo pa idem na isto mesto sa istom ekipam. Biće skroz sik”.
Rudolf: ”Srbija je definitivno u moja tri najbolja putovanja. Ustvari, ako uzmem koliko je bilo zabavno, najbolji put ikad. Upoznao sam toliko prijatnih ljudi. Bio sam zapanjen koliko su brinuli o nama. Još jedan fantastičan put bio je kad sam prošle godine išao u Ameriku na tri nedelje. Savršeni uslovi u parku svaki dan. Amerika je bolesna, nekad je ista kao što izgleda na televiziji, a nekad totalno drugačija”.

Koje su vaše omiljene staze?
Pim: ”Leti volim da vozim na indoor stazi Snowworld, to je kao veliki frižider, u mom kraju jer mi u Holandiji nemamo planine, a zimi idem u Kejston i Brekenridž u SAD, a volim i Zas Fi u Švajcarskoj”.
Rudolf: ”Moja lokalna planina u Austriji zove se Štulek, a od sezone 2008/2009. park je odličan. Ove sezone imamo deset rejlova u liniji, nove boksove i male kikere. Šta ti više treba? U leto pretpostavljam da je to Dahstajn, samo zbog osećaja planine. Svako ko je ikada posetio to mesto u leto zna o čemu pričam”.
Šta mislite o ovakvim urbanim putovanjima?
Pim: ”Mislim da su super. Kad sam imao 12 i 16 godina stalno sam se vozio po gelenderima. Nikad se nisam cimao i samo sam radio tehnički komplikovane trikove. Nakon par ozbiljnih povreda, a jednom sam skoro i poginuo, počeo sam da se plašim i odlučio da više radim na parkovima i tad sam postao bolji u big eru. Poslednjih nekoliko godina većinu svog vremena provodim na skokovima, ali u poslednje vreme opet počinjem da se zabavljam na teškim urbanim dešavanjima”.
Rudolf: ”Jako volim da kombinujem snoubording sa ovim urbanism stvarima. Kao na primer da vozim osvetljeni ulični gelender do jutra ili da za se zaletim pa vozim po zidu neke stare zgrade. Sve može da se iskoristi kada voziš na ulici. To može da postane jako kreativno, zato volim događaje usred grada kao ovaj što smo uradili u Novom Sadu. Takođe ima mnogo više publike nego što ima na planini. A publika je prokleto bitna, oni te puštaju da odradiš trikove koje nikad ne bi uradio da si sam na rejlu”.

Nakon događaja svi su izmoreni, ali i dalje pod adrenalinom. Rudolf se samo žali što šou nije mogao da bude i na strmijim gelenderima oko ”Spensa”, očigledno mu još nije dosta. Kaže da nikad ranije nije vozio bord usred grada u kratkim rukavima. ,,Trebalo je da vozim i u kratkim pantalonama. Mada, bolje je ovako, ne vidi se krv”, kaže on kroz smeh, ,,Ali, opet, možda ću sledeće godine”.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Politika

Mediji: Ultimatum za Srbiju

Višegodišnja dilema "Kosovo ili Evropska unija", koja je lebdela nad Srbijom, dobiće svoj praktični izraz sledeće nedelje, pišu mediji.

13:01

17.4.2024.

17 h

Podeli: