Kontraverzni potrez francuskog reprezentativca Tjerija Anrija, zahvaljujući kome su 'trikolori' stigli do izjednačujućeg pogotka ovoga puta se našao pod lupom sociologa.
'Najvažnija sporedna stvar na svetu' ovoga puta ostaje u drugom planu, pošto najnovija socijološka dimenzija Anrijevog postupka akcenat stavlja na moral i ulogu institucija.
.
Najubedljivija odbrana Anrijevog postupka sastojala se u sledećem: igranje rukom jeste kršenje pravila, ali to nije različito od namernog faula, ili simulacije da bi se iznudio penal. U svakoj utakmici fudbaleri pokušavaju da pribegnu svim mogućim sredstvima, uključujući i prekršaje, da bi pobedili.
Pobediti: to je njihov zadatak. Zadatak sudija, to jest institucija, jeste da im to dozvole jedino kada ne krše pravila. Otuda Anrijevo igranje rukom nije njegov problem, već problem neefikasnih institucija, u konkretnom slučaju lošeg sudije čiji je zadatak da takvo ponašanje spreči. Znači, da bismoimali pošteniji fudbal treba poboljšati institucije, recimo uvođenjem više sudija ili upotrebom video-snimaka.
Podsetimo, prve reakcije svetske javnosti su bile žestoke; od protesta irskih igrača na terenu, do neslaganja između irskih i francuskih političara, zahteva za ponavljanje utakmice i, konačno, molbe irskog fudbalskog saveza da, vanredno, Irska bude uključena u Svetsko prvenstvo
Naravno,sve se završilo kako se obično takve stvari završavaju, onom narodnom „Pojeo vuk magarca”: Francuzi su otišli na prvenstvo, Irci ostali kod kuće.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 23
Pogledaj komentare