F1 na Interlagosu: Čudo je potrebno drugima

Dženson Baton mogao je da postane prvak sveta već na Suzuki, ali to je ipak bilo samo u teoriji. Sledeća i realnija šansa otvara se u Sao Paulu. Sad je manje bitno šta Englez treba da uradi, važnije je kakve su obaveze Barikela i Fetela, to jest do kojih pozicija oni moraju da stignu kako bi neizvesnost i četvrtu godinu uzastopce produžili do poslednje trke sezone, odnosno do Jas marine i Abu Dabija.

Izvor: B92

Četvrtak, 15.10.2009.

16:08

Default images

U skladu sa svojim motom ’do poslednjeg minuta, do poslednjeg daha’, Fetel se proslavio i u Japanu. Imati 22 godine i u vitrini pobedničke pehare s Monce, Silverstona i Suzuke, po sebi je ogromno postignuće. Da ne bude nesporazuma, Šangaj je bio sjajan, ali on nema specifičnu težinu pobrojanih autodroma. Mihael Šumaher podseća zemljaka da ’nije gotovo dok se ne završi’, a Norbert Haug smatra Fetelov trijumf u Suzuki ’najimpresivnijim u celoj sezoni’, kao i da je zamah na strani klinca iz Hepenhajma. Da bi ostao u igri za finale, Nemac ovog vikenda mora da osvoji sedam bodova više od Engleza. Red Bul svemu pristupa krajnje ozbiljno, inovacije na bolidu RB5 biće viđene i u Brazilu i u Abu Dabiju. Verovatno je prekasno, ali mnogo znači za reputaciju i samopouzdanje i tima i pilota, u krajnjem, za iduću godinu.

Da li će Barikelo završiti na poziciji dva ili tri u generalnom plasmanu - a Fetel je pretnja - to je za njega pitanje prestiža, ali posebnog praktičnog značaja nema ako zvanje najboljeg bude izmaklo. Treći vicešampionski naslov lepo izgleda u sportskim almanasima, u F1 razmerama Brazilac je najbliže što savremeni trkački svet može da ponudi kao odgovor na Stirlinga Mosa, četvorostrukog viceprvaka. Kako bi ostavio stvar otvorenom, Rubens kod kuće treba da stekne 5 poena više od Džensona. Malo verovatno, budući da su timske kolege Italiju, Singapur i Japan završavale jedan drugom u menjaču, a poslednja krupna razlika u bodovima nastala je na ulicama Valensije, krajem avgusta.
Pogledajmo šta su kandidati za titulu dosad prikazali na Interlagosu. Batonov bilans daleko je od slavnog: devet startova, tri odustajanja, jedan podijum, ukupno 12 poena. Može i gore - Rubinjo u Sao Paulu ima čitavu istoriju podbačaja. Takmičio se šesnaest puta, u dva navrata osvajao pol poziciju, jednom imao najbrži krug i samo jednom se peo na pobedničko postolje. Sa Interlagosa je pokupio svega 14 bodova, ciljem nije prošao čak 11 puta i to kao skor sa domaće staze zvuči užasno. Fetel je ubeležio odustajanje 2007, ali i briljantnu vožnju iz prošle godine, krunisanu pozicijom 4. Tada je Hamiltonu priredio noćnu moru, pa su Engleza iz košmara iščupali sreća i Timo Glok.

Mozaik nepotpun

Pošto je najkrupniji element slagalice našao svoje mesto (Alonso - Ferari), dugo očekivana igra sa popunjavanjem ostalih mesta mogla je da počne. Međutim, potvrđen je tek jedan transfer: Reno je angažovao Kubicu, obnovivši partnerstvo iz Svetske serije. Prigodno sročenim saopštenjem BMW-Zauber rastao se od Poljaka uz puno lepih reči. „Nikad nas nije izneverio,“ tvrde u Minhenu. To je tačno, ali iz Robertove perspektive biće da obratno ne stoji. Iz raznih njegovih izjava datih tokom proteklih godinu dana, dobija se utisak da Kubica i dalje veruje da je lane mogao da postigne više da se ekipa rešila da atakuje na naslov prvaka, umesto što se usredsredila na nesrećni auto koji će ugledati svet kao F1.09.
Robert je ispraćen i dočekan komplimentima. U Renou kažu: „Brz je, stalan i pokazao je svoje mogućnosti. Pravi je borac, nikada ne odustaje, on je neko ko će pogurati tim, gladan je uspeha i ima odlike koje krase pravog lidera ekipe.“ Ne zna se na koji je period Kubica potpisao ugovor sa Enstonom. Postoje tvrdnje da je obaveza jednogodišnja i da Poljak preko ovog kratkoročnog angažmana zapravo cilja Masino sedište u Ferariju. U francuskoj ekipi Grožanov status za 2010. uopšte nije siguran, Romanov zaštitnik bio je Briatore, i ako ’Kreator automobila’ reši da dogodine ponovo eksperimentiše, priliku već godinama čeka Lukas di Grasi.

Začudo, nema ničeg više zvaničnog, sve drugo su spekulacije i ostaje otvoreno šta će biti s Raikonenom, Kovalainenom, Hajdfeldom, Rozbergom, tandemom Tojote... Verovatno je samo pitanje vremena kad će biti potvrđeno da Rubens i Niko zamenjuju mesta. Brazilski mediji su to smatrali za gotovu stvar i govorili o potpisanom ugovoru jednogodišnjeg trajanja, uz opciju produžetka na 2011. Barikelo kaže da nije gotovo i da je još u pregovorima i sa Bronom. Zlata vredan staž u Formuli 1, u Barikelovom slučaju rekordnog trajanja, dragocena je kompenzacija za sve testove koje timovi ne smeju da izvezu.
Pitanje je koliko su izvori pouzdani i nepristrasni, no španska štampa piše da Hamiltonu nikako nije svejedno ko će mu biti timski kolega, da se protivi Kimijevom dolasku i otvara mogućnost promene sredine posle 2010, kada mu važeći ugovor ističe. Možda ta ’argumentacija’ primora Vitmarša da se pomiri s ostankom ni krivog ni dužnog Heikija Kovalainena. Nema u tome ničeg tako spektakularno novog i lošeg: Meklaren je bio Senin tim, pa Hakinenov i dok su ti ljudi isporučivali ono što se od njih tražilo, ko je šta mogao da zameri? Isto važi i za Luisa, koliko god bilo poražavajuće po Raikonena, na koga izgleda niko osim Tojote ne računa na duže staze. A čovek u subotu puni 30 godina!

Red Bul će uskoro, možda i na Interlagosu, saopštiti ime tehničkog partnera, isporučioca motora za sezonu 2010. Edriana Njuija i ekipu dizajnera živo zanima oko kog agregata i menjača treba da projektuju auto RB6. U poslednjim sedmicama pretresanse su sve varijante: Mercedesov, Ferarijev, Kosvortov V8, pa i ona da će Fetel i Veber i dogodine slušati vrisak Renoa. Njui jeste genijalac i neko ko nema običaj da rano pušta u opticaj svoje kreacije, ali i takvima je potrebno vreme. Ferari i Meklaren mogu sa potpunom izvesnošću da konstruišu svoja oružja za 2010, Edrian još uvek ne.

Slučaj Tojota ili priča o kasnom paljenju

Glokov gadan udes na Suzuki nije se završio samo posekotinom na potkolenici, već naprsnućem pršljena zbog kojeg će Nemac morati da preskoči Sao Paulo. Njegov povratak za Veliku nagradu Abu Dabija očekuje se, ali je daleko od izvesnog. Pitanje je koliko je uopšte bilo uputno čoveka pod groznicom i temperaturom ubacivati u vatru - Kobajaši je uredno započeo vikend i prošao kroz treninge u petak...

Kad mu se već nije dalo da prvu trku izveze pred svojom publikom, Kamui Kobajaši startovaće za Tojotu u Brazilu. Japanac je imao egzemplarnu GP2 Azija sezonu ’08/’09 i u njoj uverljivo osvojenu titulu. Mnogo se očekivalo od godine u Internacionalnoj seriji, možda čak i pohod na naslov šampiona, posle kojeg bi prelaz u Tojota F1 tim bio logičan i zaslužen korak. Međutim, Kamui je teško razočarao, sakupivši svega 13 bodova, naspram Hilkenbergovih trijumfalnih 100. Koje je Kobajašijevo pravo lice, ono iz Azijskog ili iz ’glavnog’ GP2 prvenstva? Paradoksalno je - možda će Formula 1 to pokazati.
Pre dve godine, baš na Interlagosu, vrlo pristojnu debitantsku trku odvezao je Kazuki Nakadžima, momak koji danas izgleda baš nikom nije interesantan. Poslednja, više imaginarna nit između njega i F1 budućnosti i zvanično je prekinuta sporazumnim prevremenim raskidom saradnje Vilijamsa i Tojote. Ekipa iz Grouva još nije saopštila ko joj je budući tehnički partner, a u igri su Mercedes (Meklaren u toj stvari i dalje ima pravo veta), Reno i Kosvort. Ako je verovati prognozama, najveće šanse ima ovaj poslednji aranžman.

Pošto se bavimo Tojotom, vraćamo se na Veliku nagradu Japana i tamošnje superinspirisano izdanje Jarna Trulija. Da je Italijan u karijeri prikazao više takvih nastupa, danas se ne bi razmatralo hoće li i 2010. opstati u Formuli 1 i ima li za njega mesta u Lotusu, gde bi četvrti put u karijeri sarađivao sa Majkom Gaskojnom (dosad: Džordan, Reno, Tojota). U krajnjem, Jarno bi makar imao mnogo bogatiju biografiju. Od njega nismo navikli da može da povrati na startu pogubljene pozicije, a na Suzuki je, nakon završne runde pit-stopova, uradio baš to. Prizor toliko neverovatan da ostaje jedan od onih koji se pamte sa petnaeste trke godine.
Kombinovanjem vrlina Trulija (kvalifikacije) i Gloka (nesalomiva upornost i trkačka energija dostojna maratonca) dobija se jedan odličan pilot, no Tojota F1 nikad dosad nije imala prvoklasnog vozača. Setimo se: počelo je sa Alanom Meknišom i Mikom Salom, potom su se ređali Panis, Da Mata, Zonta, Ralf Šumaher... Nigde lidera, nigde čoveka koji motiviše ekipu, o nekom mamcu za navijače (bilo to bitno ili ne) da i ne govorimo. Sve limitirani piloti, ljudi kojima je istekao rok, vozači koji u Formuli 1 nisu bili za više od sporedne role.

Japanci su potrošili milijarde dolara na F1 poduhvat i godinama pokušavali da stignu na krov sveta kombinacijom najvećeg budžeta i sopstvenog inženjeringa. Koliko je to teško za sprovođenje u delo, vidimo i u osmoj sezoni tima. Za sve investirano od 2002. Tojota F1 može bordu direktora kompanije da prikaže tek 13 podijuma. U tom periodu Reno je upisao četiri titule, a trke su osvajali i Džordan, Honda, BMW Zauber, Toro Roso, Bron i Red Bul. Izgleda da je nekom najzad sinulo da vrhunski piloti uopšte nisu nebitan deo mašinerije.
Zato se govorilo o zanimanju ekipe za (tada još) slobodnog Kubicu, otud pregovori s Kimijevim menadžerom i želja da se Finac nađe za volanom japanskog automobila. Tu je korporacijsko odlučivanje pobrkalo redosled poteza: prvo je trebalo angažovati jednog Rosa Brona, u vreme kad je ovaj još bio slobodan igrač, a potom bi se na tržištu vozača moglo birati. Više na raspolaganju ne stoji novac koji bi magnetski privlačio pilote i produžavao im strpljenje dok bolid konačno ne postane konkurentan, a ljudi koji ulivaju poverenje i dalje sede drugde, na primer u Brekliju i Milton Kinsu. Ostane li Raikonen dosledan stavu da F1 život može da nastavi samo u formuli sposobnoj za juriš na titule, onda je ideja o braku Tojote i ’Ledenog’ iluzija.

Produženi vikend?

Teška glupost sa zabranom testova u sezoni opasno je pogodila mlade pilote, koji je put ka Formuli 1 tek trebalo da prokrče, a pomrsila je račune i zakomplikovala živote i onima koji su figurisali kao potencijalne zamene, ili su do kokpita čak i stigli (Šumaher, Badoer, Fizikela). Sebastijan Leb seo je u GP2 auto kako bi proverio razboritost ideje o makar jednom startu za Toro Roso i nije se proslavio. Prepodnevnu test sesiju na Heresu završio je na osamnaestom, popodnevnu na poslednjem, 25. mestu. Reli as primetio je da mu je neiskustvo u formula automobilima najveći hendikep, to teško da je pristojan uvod pred željeni pokušaj na Jas marini.
Muče se i rukiji Algersuari i Grožan, sputani su svi timovi koji bi da promene vozače iz bilo kog razloga, najčešće iz prinude (Tojota, Reno, Ferari). Savršeno je jasno da tu nešto mora da se menja. Eklstonov koncept je sledeći - ekipe posle gran pri vikenda ostaju na stazama i tada treniraju: „Siguran sam da ćemo u budućnosti testirati ponedeljkom posle trka. Automobili su tu, ljudi takođe. Troškovi će biti u okviru granica i možemo mladim pilotima dati šansu. Promašaj sadašnjeg sistema je u tome što je praktično nemoguće isprobati mlade vozače. To štiti etablirane pilote, ali je apsolutno pogrešno.“ Tako ili nekako drugačije, ali sve je bolje od važećeg sistema.

Nadmorska visina, džombe i levi krug

Prva asocijacija na autodrom „Žoze Karlos Pače“ jesu stalne primedbe trkača na jako neravan asfalt. Presvlačenje piste popravilo je uslove 2007, prošle godine bilo je zapažanja da stvari ponovo kreću nagore. Priroda tla je takva da tu nema trajnijeg rešenja. U podešavanjima za Interlagos presuđuju dva mesta, odnosno zahteva, koja set-ap skreću sa optimalnog za vreme kruga ka onom koji odgovara trkačkim uslovima. S aerodinamičke strane, krila su postavljena tako da obezbede veliku maksimalnu brzinu, a ne idealni aerodinamički potisak. Auto mora da bude brz na startno-ciljnom pravcu i neuhvatljiv na krivini 1, jer je to glavno mesto za preticanje. Slično, samo u manjoj meri, važi i za ravninu između krivina 4 i 5. Cena se plaća nestabilnošću u zavojima sporijeg dela staze, ali je to nužnost.
Mehanička podešavanja fokusiraju se na izlaz iz krivine 12 (Žunkao). Formula koja odatle nije kadra da dobro povuče za dolazeću sekciju od 15 sekundi punim gasom biće ranjiva na kritičnom zavoju 1, nebitno što u srednjem sektoru teži podupravljanju. Na nadmorskoj visini od 750 metara, najvećoj u šampionatu, zbog razređenog vazduha motori ostaju uskraćeni za nekih 7-8% snage. Takvo okruženje blago smanjuje ukupno opterećenje i habanje agregata; prema Renoovim podacima 62% kruga punim gasom u Sao Paulu odgovara iznosu od 56% na nivou mora. Uz očekivanu kišu, to nije naročito nepovoljan ambijent za Fetela, koji mora da izbegne kvarove, eventualnu zamenu motora, te gubitak deset mesta na startu.

Od 2004. godine Interlagos se nalazi na kalendaru u završnici šampionata, pa se strateški značaj Velike nagrade Brazila izmenio. U vreme kada je ovaj gran pri otvarao godinu - sedamdesetih, osamdesetih, devedestih i početkom ovog veka - služio je kao mesto na kom se stvarala bodovna zaliha pre odlaska za Evropu. Bilo je pilota i ekipa koji su se uljuljkivali idejom da ’je pravi početak tek na Starom kontinentu’; oni koji su znali i umeli bolje već su na južnoj polulopti beležili zlata vredne poene.
U novoj ulozi, Interlagos je odlučio o četiri poslednja prvaka: godine 2005. i 2006. tu je titule overavao Alonso, a krajnje dramatične trke 2007. i 2008. do trona su dovodile Raikonena i Hamiltona. Moguće je da ćemo u nedelju popodne upisati 31. po redu šampiona Formule 1 i desetog Britanca s tim statusom. Srećni Dženson - ni tužna i kilava vožnja, na kakvu nas je već navikao, neće mu biti posebna prepreka do konačnog cilja. Bilo bi savršeno kad bi krunu osvojio sa stilom, pobedom, kako je to ’96. izveo njegov zemljak, Dejmon Hil. Malo verovatno. I treće mesto u Brazilu Englezu rešava stvar, čudo nije potrebno njemu, već drugima.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: