Zvezda trenutka: Fizikela je crveni trkač

Informaciju su u opticaj prvi pustili Francuzi - strane zainteresovane za Fizikelin prelazak u Ferari postigle su dogovor u utorak, 1. septembra, a u sredu je vest imala da bude i formalno objavljena. Zvanična verzija glasi nešto drugačije i od pretpostavljenog kalendara zbivanja odstupa samo jedan dan. Svejedno, u četvrtak je potvrđeno ono o čemu se spekulisalo uoči, tokom i posle belgijskog gran pri vikenda: od Monce do kraja sezone u kokpitu bolida F60 sedeće tridesetšestogodišnji pilot iz Rima. Jedni će reći da se transfer dešava prekasno, drugi će kazati ’najzad’, ali će se svi složiti da se situacija sa nesrećnim Badoerom više nije mogla trpeti.

Izvor: B92

Petak, 04.09.2009.

15:18

Default images

Prvo i drugoplasirani sa Spa Frankoršampa braniće iste boje od Monce do Abu Dabija. Uz malo umetničke slobode, može se kazati i da je ’propeti konjić’ u Ardenima imao dva vozača na podijumu. Obojica su izvezli briljantne trke, Fiziko i bolju, ako se uzme u obzir koliko se od njegovog automobila smelo očekivati. Drugi najiskusniji aktivni F1 pilot za Ferari će debitovati u svom 227. GP startu i to će se verovatno smatrati kuriozitetom, možda i dokazom da se upornost i čekanje isplate. Poslednji Italijan koji je u skarletnom bolidu vozio pred domaćom publikom bio je Nikola Larini (Imola ’94) i tada se domogao podijuma. Potpuno je nezahvalno prognozirati može li Đankarlo na ’magičnoj pisti’ da izvede nešto slično. Tu su iznenađenja moguća - setimo se 2008 - a Ferari je umeo da ih priredi ni iz čega.

Vreme za vremeplov

Na F1 scenu Fizikela je stupio 1996. godine, kao i toliki pre i posle njega, u kokpitu Minardija. S titulom šampiona Italijanske F3 već je imao pedigre u svetu jednoseda, a u elitu je dospeo kao vozač turing automobila i fabrički pilot Alfa Romea. Sezonu 1996. proveo bi u ITC seriji, da u poslednji čas nije stigao poziv iz Faence. U to vreme čekalo se na zaista brzog Italijana u Formuli 1 - to traje i danas - i nadanja da je Fizikela taj bila su prilično visoka. Đankarlo Minardi nije mogao da do kraja sprovede nameru da kokpit poverava po zasluzi, umesto po budžetu, pa su se u njegovom bolidu #21 pojavili i Tarso Markes i (iz svih pogrešnih razloga) legendarni Đovani Lavađi, što je Fiziku dalo vremena za ITC nastupe.
U velikoj rekompoziciji tima 1997. Edi Džordan hrabro je rešio da se u potpunosti osloni na mladost: njegov tandem činili su Fizikela, sa samo osam F1 trka, i debitant Ralf Šumaher. Momci su umeli da budu sjajni, ali i da preteraju. Mladi lavovi atakovali su kao besni, pa je, recimo, u Argentini Nemac na putu do izvrsnog trećeg mesta eliminisao timskog kolegu. Mlađi Šumi će o tom periodu kasnije reći: „Moram da priznam, obojica smo bili isuviše neiskusni i tvrdoglavi da bismo stvorili razumnu bazu za timski rad.

Đankarlovi najveći rezultatski domašaji sezone bili su drugo mesto na vlažnom Spa Frankoršampu, i treća pozicija u Montrealu, u trci prekinutoj zbog Panisovog teškog udesa. Ipak, možda najbolji utisak Italijan je ostavio na Hokenhajmu. Tamo je delovao kao potencijalni pobednik, ali ipak ništa nije mogao protiv supermotivisanog i superbrzog Bergera, koji je vozio kao da je došao pravo iz pakla. Toliko o uspomenama, gumi-defekt krivac je za jedno neupečatljivo P11 pored Fizikelinog imena.
Predstavu sa Gran prija Nemačke ’97. Fisi će kasnije više puta ponavljati. Najatraktivnije trke voziće na putu do drugih ili trećih mesta, čak su i one koje mu nisu donosile ni podijume, ni bodove, vrednije pamćenja od slavlja u Australiji ili Maleziji, dva od njegova tri trijumfa kojih se jedino seća statistika. Ostaju upečatljiva četiri uzastopna podijuma u Kanadi od ’97. do 2000, ona dva na ulicama Monaka, ili Gran pri Belgije 2001, tokom kog je Fizikela u apsolutno inferiornom Benetonu dugo držao poziciju dva, između Šumahera i Kultarda, da bi je od mnogo jačeg Škotlanđanina izgubio tek u završnici. Nezaboravna je prva pol pozicija, osvojena 1998. na A1 Ringu kvalifikacionim krugom na prosušenoj pisti. Znao je da bude apsolutno neverovatan kada je iz bolida cedio ono što niko nije verovao da je moguće. Belgija ’09. apsolutno se uklapa u opisanu sliku.

U Enstonu prvi put

Period od 1998. do 2001. Fiziko će provesti u Benetonu. Ovaj vremenski interval poklapa se sa povlačenjem Renoa iz sporta. Motore priprema njegova filijala Supertek/Mekahrom, Beneton obezbeđuje pravo da ih nazove Plejlajf. Izmene na kormilu ’Ujedinjenih boja’ do mesta šefa ekipe dovode Dejvida Ričardsa, pa Roka Benetona. Šumaherova era uspeha već je praistorija, ali Beneton više nije ni na nivou epohe Alezi - Berger. Šampioni iz 1994. i 1995. spustili su se do sušte osrednjosti i klizili naniže.
Na prelomu vekova Đankarlo je smatran zvezdom čije vreme dolazi. Verovalo se da je u odgovarajućoj formuli kadar da svakom pomrsi račune. Slika je upotpunjena utiskom da je jak u duelima i da u kvalifikacijama izvlači sve iz sebe i automobila. Talenat nije dovođen u pitanje, ali mu je zamerano da nedovoljno vremena posvećuje radu na detaljma u podešavanju bolida, kao i komunikaciji sa inženjerima. Već uoči sezone 2000. optužen je da je zadovoljan onim što je dotle postigao - a to nije bilo ništa posebno - i da zato nedovoljno grize. Činjenica je: do pozicije lidera tima dospeo je prerano i za njegovo, i za dobro ekipe.

Reno se u Formulu 1 vraća 2001, kao isporučilac motora Benetonu, a potom u potpunosti preuzima postavu iz Enstona. Početkom veka, Francuzi su zagazili u konstruisanje egzotičnih agregata i mnogo su polagali u koncept sa velikim uglom između cilindara. Standardno rešenje bilo je 72°, a ljudi iz Viri-Šatijona su od Benetona B201 nadalje ugrađivali motor za koji se govorilo da je imao 111°. Teoretske prednosti izražene u spuštenom težištu najpre su zanimale i brinule konkurente, ali su ubrzo pale u drugi plan pred slabošću i nepouzdanošću prvih verzija agregata. Ovim pravcem Reno će gurati i narednih godina, mnoge dečje bolesti biće prevaziđene, ali od toga Fizikela neće imati koristi.
Briatore je od 2001. ponovo komandant parade i već 2002. Rimljanin ostaje van igre. Baton ostaje, Truli dolazi, a Fiziko je ’divno’ nagrađen za godine patnje sa nemoćnim Supertekom, koji je na papiru imao oko 60 KS manje od najsnažnijih agregata epohe - Ferarijevog i Mercedesovog, a bio je inferioran i spram Kosvorta i Mugen-Honde. Đankarlo prelazi u Džordan, tim na strmoj silaznoj putanji, osetno slabiji nego u drugoj polovini devedesetih. Ekipa ubrzo ostaje i bez podrške Honde, u sezoni 2003. ’spašće’ na Fordove motore, ali će s ’plavim ovalom’, valjda ironijom sudbine, Fisi konačno doći do pobedničkog šampanjca.

Pobeda oduzeta i vraćena

Njegov prvi trijumf plod je neobičnog spleta okolnosti i prekida Velike nagrade Brazila. U momentu isticanja crvene zastave, Italijan se zatekao u vođstvu i, sav egzaltiran, verovao da je najviši stepenik na podijumu njegov. Odbrojavanje krugova unatrag dalo je drugačiji rezultat, pa je pehar uručen Raikonenu. Novo računanje pokazalo je da je slavljenik ipak Fizikela, trofej je dobio uoči gran prija u Imoli. Đankarlu nije bilo suđeno da propisno proslavi plasman na koji je godinama čekao, a za ilustraciju koliko je sreće na Interlagosu imao, poslužiće podatak da je 2003. samo još jednom stigao do bilo kakvih bodova.
Put renoviranja karijere vodi preko Zauber-Petronasa 2004, u kom pokazuje dovoljno da zasluži novu šansu u Enstonu, ovog puta u fabričkom Renou. Naredne dve godine daleko su najuspešnije u Fisijevoj karijeri, završio ih je kao peti, odnosno četvrti u generalnom. Pobedio je u Melburnu i na Sepangu, oba puta sa pol pozicija. Njegov doprinos bio je bitan za Renoove konstruktorske titule, ali je nesporna prva violina Fernando Alonso.

Ako su Fizikeli i porasle ambicije nakon Australije, ispostaviće se da je uzbuna lažna. Osnov šampionske kampanje jeste Alonsova kombinacija brzine i stalnosti, združena sa izdržljivošću i pouzdanošću celog paketa koji je R25 predstavljao. Đankarlo je bio solidna podrška i ništa više. Očekivani čas, onaj u kom će se sve kockice sklopiti njemu u korist, nikada nije stigao. Ali jesu trke koje bi verovatno voleo da zaboravi - Suzuka 2005, kada u poslednjem krugu nije uspeo da zadrži Raikonena i izgubio Japanski gran pri, i Brazil 2006, kada ga je u borbi za poziciju pet nokautirao Mihael Šumaher.
Alonso 2007. odlazi u Meklaren, Fiziko je nesporni vozač broj jedan i lider trofejnog tima. U pogrešan čas! Bolidi R25 i R26 su sa Mišlenom tvorili savršen spoj, Reno R27 nije konkurentan, a na Bridžston pneumaticima je izgubljen. Na otvaranju grozne sezone Kovalainen je popio hrpu kritika, ali je u konačnom poretku sedmi, jednu poziciju iznad i sa devet bodova više od čoveka koji je trebalo da nosi ekipu. To opasno miriše na kraj, ali za Đankarla zvono još nije bilo odzvonilo. U pravom baražu obezbedio je kokpit Fors Indije, što je, prema rodoslovu (Džordan - Midlend - Spajker), treća tura u istoj kući u Silverstonu. Prva godina kod Vidžaja Malije nije donela ni bod, u sezoni 2009. vredan rad na usavršavanju automobila može da natera mnogo bogatije rivale da se postide. A od Spa Frankoršampa on je krunisan prvim podijumom ’Snage Indije’.

Neizvesnosti više nema

Profesionalna biografija junaka naše priče dolazi do kakvog-takvog hepienda. Varijante sa Alonsom i Kubicom umesto Badoera bile su plod smelih i nerealnih pretpostavki. Istina je jedna - Fiziko u sutonu karijere postaje Ferarijev pulen i četvrti trkač kome će Maranelo poveriti volan ove sezone. Stefano Domenikali izbor obrazlaže ovako: „Odabrali smo ga jer očekujemo da dâ vredan doprinos u završnoj fazi sezone. On je u svojoj dugoj karijeri pokazao da je brz i konkurentan, stoga smo ponosni što ćemo imati italijanskog vozača na našoj domaćoj trci. Zahvaljujemo Badoeru za timski duh koji je pokazao u ovim uslovima. Šteta je što nije mogao da pokaže svoju pravu vrednost u uslovima koji bi svakome bili teški.
Vidžaj Malija poželeo je da zvuči emotivno: „Svaki italijanski pilot sanja Ferarijevo sedište, Đankarlo nije izuzetak. Tome niko ne treba da stoji na putu. Štaviše, ovaj sporazum osigurava Fizikelinu dugoročnu budućnost sa Ferarijem i bilo bi nekoretno to ugrožavati, posebno zato što je toliko mnogo doprineo Fors Indiji. Hteli bismo da podvučemo da nismo pravili nikakve finansijske dogovore sa Ferarijem. Ovaj aranžman načinjen je u dobroj veri, za Đankarlovu i dobrobit sporta u celini. Konkurentan italijanski pilot u Ferariju u Monci, to je pozitivna priča za Formulu 1, koja u ovim teškim vremenima samo može da pomogne sportu.

Kome je teško da poveruje da se u ’Pirana klubu’ išta zbiva bez novčane naknade, verodostojnije će zvučati hipoteza koja je u opticaju poslednjih sedam dana: Fors Indija još duguje novac Ferariju, budući da je raskinula ugovor s Italijanima i za liferanta motora odabrala Mercedes. Visina duga kreće se u zoni od 4 miliona evra i pre će biti da je Maranelo zarad Fizikeline slobode otpisao potraživanja, ili njihov deo, nego da je za nju dao novac.
Prema nezvaničnoj verziji, pregovori Ferarija i Fors Indije započeli su u sredu pre Velike nagrade Belgije. Jedan od Malijinih direktora, već u ponedeljak nakon trke rekao je da potez (transfer) „sledi u naredna 24 sata“. Milijarder iz Indije energično je demantovao ovu tvrdnju kao ’neosnovanu’. Dodamo li svemu i činjenicu da se Masa ove godine u trke neće vraćati, a to je nesporno utvrđeno tek prvog septembra, posle opsežnih ispitivanja u Majamiju, sklapa se slika događaja nešto drugačija od oficijelne, bilo to bitno ili ne.

Izvanredna Đankarlova predstava u Belgiji mogla je biti nadahnuta voljom da se u Ardenima pokaže dostojnim Ferarijevog poverenja. Bolid VJM02I bio je konkurentan u Kini, Nemačkoj (Zutil), Monaku i Britaniji (Fiziko), ali ko je smeo da se nada da će na jednoj od najprohtevnijih staza sveta tako zablistati? Iako Spa iziskuje drugačiji set-ap, ni obilje mašte ne bi parkiralo VJM02I na pol poziciju ili podijum. Italijan je u trci, lišen pomoći KERS-a, sledio Raikonena na maloj distanci - oko sekunde, s oscilacijama od koje desetinke gore ili dole - bez šanse i pokušaja da ga obiđe, ali nikad ne gubeći tempo. I sve to po suvoj pisti, bez kapi kiše.
Šta ko dobija u novoj raspodeli uloga? Ferari sada ima pilota koji osvajanjem poena može da pomogne u borbi za treće mesto u poretku konstruktora. Kimi se na dva gran prija sam borio protiv Meklarena, takva situacija je za Skuderiju neizdrživa. Finac jeste u sjajnoj seriji, ali realno, za njega i njegov F60 ne može svaka od preostalih trka biti Spa Frankoršamp, ni po performansama, ni po rezultatu, vrlo verovatno ni po inspiraciji.

Fiziko stiče šansu koju je dugo priželjkivao - da konačno vozi auto sa znakom propetog konjića. Ona je i gorka i slatka: san se ostvario, ali će trajati kratko. Čim sezona bude gotova, F1 trkama je kraj - od 2010. Đankarlo će biti rezervista Skuderije. U bolid Fors Indije verovatno će već od Velike nagrade Italije sesti Tonio Liuci. On je već dve godine rezervni pilot indijskog tima i dugo se govori da mu je za 2010. obećan pun trkački angažman.
Najviše - i jedino - gubi Badoer, voda u kojoj je pokušao da pliva pokazala se predubokom za njega. Luka je vapio da mu se šansa pruži još samo u Italiji, govorio da bi u Monci mogao da vozi i zavezanih očiju, ali što je mnogo, mnogo je. A ako je, a po svemu sudeći jeste, lišen i role rezerviste, ovo je čas Badoerove potpune F1 kapitulacije. Razumljiva je dobra namera ekipe da nagradi njegovu desetogodišnju vernost i pređenih 150.000 test kilometara, shvatljiva je Lukina želja da se najzad trka za Ferari. Međutim, u Valensiji i Spa ostavio je više je nego tužan utisak, bolji primer za istinitost izreke „pazi šta želiš, može se ostvariti“ odavno nismo videli.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: