WTCC finale: Seatov posao

Ove godine sve glavne WTCC premije odlaze Seatu. Proizvođačka titula obezbeđena je još u Japanu, a šampiona Svetskog prvenstva turing automobila 2008. dobićemo u internom timskom okršaju dvojice pilota Seat sporta, Francuza Ivana Milera i Italijana Gabrijelea Tarkvinija. U ovom članku predstavićemo pretendente i pozabaviti se ogromnim uspehom španskog tima koji će, kako god se u Makauu završilo, sezonu na izmaku s punim pravom smatrati istorijskom.

Izvor: B92

Petak, 14.11.2008.

15:33

Default images

I Miler i Tarkvini započeli su godinu pobedama, osvojivši po trku u Kuritibi. Veteran iz Đulijanove zatim je nastavio da gradi prednost, a najveću razliku imao je posle Brna (+15). Italijan je inicijativu držao sve do portugalske runde prvenstva, na kojoj nije stigao do poena. Izborivši 14 bodova u Eštorilu, Miler je sredinom jula preuzeo čelnu poziciju i polako odmicao, a do najveće, trenutno postojeće prednosti od +14, stigao je nakon japanske runde prvenstva.

Tarkvini je vanredno uspešno izlazio na kraj sa autom koji je rano stekao solidan težinski hendikep i redovno se kvalifikovao visoko. Tri puta je ispijao šampanjac namenjen najboljem: osvojio je Kuritibu 2, Brno 2 i Moncu 2, ali je imao pogubne prazne vikende u Eštorilu (incident), na Ošerslebenu (sudar) i na Okajami (incident, pa kvar). Uz to, u Imoli je zbog tehničkog defekta ostao ukopan na startu, i primio pun udarac zahuktalog Porteira. Sve navedeno lišilo ga je izgleda da sâmo finale dočeka na vrhu tabele, ili barem kao pratilac s manjim zaostatkom.
Prošla sezona pokazala je da se u WTCC-u može trijumfovati i na pet trka, a biti daleko od naslova prvaka, jer period između pobeda nije ispunjen poenima. Samo desetke i nule nisu put ka tituli. Miler je vozio onako kako se u ovom prvenstvu mora: ne uvek na prvo mesto, što objektivno i nije moguće, ali, ako je izvodljivo, uvek za poene, i, obavezno, bez vikenda sa duplom nulom. Francuz je trijumfovao tri puta: na otvaranju, u Kuritibi, u Imoli i Monci, a samo dve trke (Brends Heč 2 i Ošersleben 1) završavao je bez poena.

Može se razmatrati da li je Ivan ove godine bio predodređen za uspeh i u kojoj meri je tim više stajao iza njega - u kvalifikacijama i prvoj trci u Monci očigledno jeste - ali Seatovim vozačima nije bilo zabranjeno da se trkaju, uz obavezu da jedni drugima ne ugrožavaju opstanak na stazi. Takođe, videli smo da je Tarkvini vodio tokom polovine sezone i pobrojali trke koje su mu vođstvo odnele. Ni u jednoj od njih Italijan se nije tek uklonio rivalu s puta.

Miler, univerzalni trkač

Tridesetdevetogodišnji Ivan Miler u ovom okršaju brani boje Francuske i još jedna je zvezda koja nam dolazi iz Alzasa. U karijeri se pokazao kao potpuni univerzalac, ne previše izbirljiv kada su u pitanju pogon, podloga, šampionat... Dokaz za ovu tvrdnju je i činjenica da je Miler deset puta osvajao Andros trofej i u 46 navrata trijumfovao na trkama na ledu.

Prve upečatljive momente njegove karijere pronalazimo u kasnim osamdesetim i ranim devedesetim godinama prošlog veka, kada se Miler s priličnim uspehom takmiči u nacionalnoj Formuli Reno i Formuli 3. Godine 1992. pobednik je Britanske F2, ali nakon mršave F3000 sezone ’93, svoje napore preusmerava na „trkače s krovom“. U tom okruženju, čovek iz Altkirha stekao je definitivnu vozačku afirmaciju, a tabu mu nisu bili ni nastupi na 24 časa Le Mana, odabrane australijske maratonske V8 trke, kao ni Dakar reli 2007.

Do preloma vekova, ime Ivana Milera srećemo u gotovo svakom bitnijem turing šampionatu na evropskom tlu: u Francuskom (pobednik 1995), Nemačkom i Italijanskom prvenstvu. U ETCC-u se pojavljuje tek povremeno, 2001. osvaja jednu trku za Alfu, a 2003. tri puta startuje za Seat. Njegov pravi dom u to vreme je Britanija, a BTCC glavni front.
Najsjajniji period je onaj između 2001. i 2005. godine. U tih pet sezona, Ivan je vozio Vokshol Astru, postao šampion 2003. i četiri puta završavao kao viceprvak (2001, 2002, 2004. i 2005). Čak tri puta bio je „prvi pratilac“ timskim kolegama (Plejtou 2001, Tompsonu ’02. i ’04). Uoči predstojećeg finalnog okršaja, gde je rival opet iz iste ekipe, ova činjenica može da zazvuči neprijatno.

Od 2006. Francuz je stalni učesnik WTCC-a, u kom započinje kao jedan iz Seatove šestočlane superpostave (uz Tarkvinija, Rajdela, Ženea, Tertinga i Tompsona). Prvu sezonu završio je na 4. mestu u generalnom, uz jedan trijumf, na kišnom Brends Heču. Prošle godine slavio je u Ošerslebenu i Monci, a titula prvaka izmakla mu je upravo u Makauu, kada ga je krug i po pre kraja prve trke izdala pumpa za gorivo. Kina i Leon opako su ga ujeli i ostali mu mnogo dužni.

Poučen „prokletstvom vicešampiona“, kao i lanjskim iskustvom, Ivan je vrlo oprezan: „Ova situacija i nije nova za mene. Godinama unatrag, kada sam se trkao u Britanskom turing šampionatu, morao sam da se nadmećem sa svojim timskim kolegama Plejtoom i Tompsonom. Velika razlika je što ću se ovog puta takmičiti za svetsku titulu na zahtevnoj uličnoj stazi Makau, gde je lako počiniti grešku. Ne sumnjam da će borba biti ogorčena.

Tarkvini: veteran nije za otpis

Četrdesetšestogodišnji Gabrijele Tarkvini najiskusniji je i najstariji pilot u WTCC-u i njegovo ponovno buđenje u šampionatu ’08. jedan je od najupečatljivijih utisaka sezone. Tarkvini je osamdesetih godina XX veka tekao impresivnu karijeru u kartingu i bio italijanski, evropski i svetski prvak. Period od 1985-1987. proveo je u F3000, a onda je došlo doba za kraljevsku klasu i Formulu 1.

Epoha u kojoj je Gabrijele bio u eliti ostala je zapamćena i po učešću velikog broja slabašnih, mahom italijanskih ekipa, kao i po pretkvalifikacijama, stresnoj borbi za ulazak u 30, koji su tek imali da se izbore za neko od raspoloživih 26 startnih mesta. Tarkvini je, po pravilu, nastupao za beznadežne i timove slabih finansijskih mogućnosti. Zato i ne čudi da je broj trka za koje je pokušao da se pretkvalifikuje ili kvalifikuje veći od broja GP startova.

U Oseli, Koloniju, AGS-u i Fondmetalu postajali ste heroj već i ako biste njihove nekonkurentne automobile ugurali u startnih 26. Veći domašaji bili su mislena imenica i sve je to izgledalo kao Sizifov posao. U 78 pokušaja, Gabrijele 25 puta nije preskočio pretkvalifikacije, a još 15 puta nije se kvalifikovao, pa je vozio svega 38 gran prija i iz cele F1 karijere izvukao samo jedno 6. mesto i jedan poen. Nastup za Tirel (umesto povređenog Katajame) na VN Evrope 1995. bio mu je poslednji F1 start.
Sit jurišanja na vetrenjače, Gabrijele je novi život pronašao u trkama turističkih automobila, najpre u Italijanskom, pa u Britanskom šampionatu. Ovaj potonji (BTCC) Tarkvini osvaja 1994, za volanom Alfe 155. Čovek iz Đulijanove je toliko godina proveo na Ostrvu, da ga tamo praktično smatraju svojim. I on je prodefilovao kroz sva relevantna turing i superturizmo takmičenja, uključujući i DTM i ITCC. Evropsko prvenstvo turističkih automobila postaje njegov teren 2001. U ovaj izazov ulazi kao vozač Honde, ali će najlepše dane doživeti kao „alfista“. Prvak postaje 2003, sa Alfom 156.

ETCC prerasta u svetski šampionat, Gabrijele u prvoj sezoni nove serije ostaje u Alfi, a potom i on prelazi u Seat. U 2006, za volanom Leona, Tarkvini je stigao do 5. pozicije u generalnom, uz pobedu u Istanbul parku. Prošle godine slavio je u Zandvortu, a u finalnom poretku bio je tek 8. Izgledalo je da se karijera primiče kraju, a onda su stvari u trećoj sezoni u Seatu 2008. dobile nov zamah. Veteranu se pruža šansa da se ovenča još jednim lovorom, mada u scenariju iz košmara, u plasmanu mogu da ga preskoče i Haf, i Rajdel, i Priol.
Tarkvini zna da mu izgledi nisu naročito veliki: „O ovakvoj situaciji je Seat sanjao od početka sezone, da se dva njegova vozača takmiče za titulu, pošto je proizvođačka već osvojena. Ovo je veliki trenutak za nas. S druge strane, moramo biti realni, Milerova bodovna prednost je značajna, ja imam 10% šanse da pobedim. Međutim, svašta može da se desi na tako posebnoj i komplikovanoj trci kao što je Makau. Šta god se desi, budem li pobedio ili ne, ovo je bila veličanstvena sezona za mene.

Čovek na čoveka

Stvar sa proizvođačkom WTCC titulom već je završena, Seat ju je osvojio i tako došao do svog prvog naslova šampiona u FIA takmičenju svetskog ranga, a to je i premijerna svetska titula za dizel automobil u auto-sportu (LMS i ALMS nisu svetski šampionati!). Vozačka kruna svakako će pripasti jednom od junaka naše priče, te će Seat moći da se podiči i novim peharima. Rivalstvo Milera i Tarkvinija obeležilo je sezonu, iako smo svi čekali makar i kasni atak BMW-a, od kojeg, međutim, nije bilo ništa.
Pošto postoji mogućnost da Ivan i Gabrijele završe sa istim brojem bodova, rangiranje bi se u tom slučaju vršilo po standardnoj FIA proceduri. Zato valja imati na umu: uoči Makaua, Francuz i Italijan izjednačeni su po broju pobeda (po tri), Miler ima jedno drugo mesto više (3:2), a na najnižem stepeniku podijuma obojica su bili po jednom. Ako razliku budu činila četvrta mesta, Alzašanin je tu u prednosti, jer ih ima 3, naspram Tarkvinijevog jednog.

Nadmetanja na četiri točka zaista ima mnogo, ali o specifičnoj težini titule u jednom svetskom prvenstvu govore i sledeći podaci. Osvoji li ga Ivan, on će postati prvi francuski svetski prvak na kružnim pistama 15 godina posle trijumfa Alana Prosta u Formuli 1. Miler ima priliku da bude tek peti francuski šampion sveta u automobilizmu, nakon Prosta, Šlesera (sportski automobili), Oriola i Leba (reli).
Tarkvinija bi trijumf učinio prvim italijanskim svetskim šampionom na krugu, 17 godina nakon Tea Fabija (sportski automobili). Gabrijele bi postao sedmi italijanski prvak sveta u auto-takmičenjima i priključio se Farini i Askariju (F1), Baldiju i Fabiju (sportski automobili), Ravalji (turing automobili), Munariju i Bijazionu (reli). Samo su Ravalja i Priol osvajali i Evropsko i Svetsko prvenstvo turističkih automobila, Tarkvini bi mogao postati treći u nizu.

Ne kažnjavati uspešne!

U Seatu su posle Okajame bili do te mere oduševljeni postignutim, da je doza egzaltiranosti bila očevidna i u pres saopštenjima ekipe. I to s dobrim razlogom. U ovoj sezoni model Leon osvojio je 12 od 22 vožene trke. Jedanaest lovora pobrao je fabrički TDI, za dvanaesti su se pobrinuli Tom Koronel i tim Sanred. Špancima je pošlo za rukom da sa WTCC trona svrgnu BMW, koji je bio nepobediv od 2005.
Podsetićemo da je Seat u ceo poduhvat krenuo sa modelom Toledo kupra, a da je Leon na scenu stupio u oktobru 2005. Taj auto pobedio je već na svom debiju, zaslugom Đordija Ženea, ali je vreme pokazalo da mu se performanse moraju poboljšati nekim radikalnim rešenjem. Ono je pronađeno u TDI tehnologiji, uvedenoj na Anderstorpu 2007.

Kako izgleda benzincem ratovati protiv TDI vozila vrlo jezgrovito je objasnio Alan Menju: „Dizel automobili mogu sporo da prolaze kroz krivine, i onda samo da zgaze na gas na izlasku iz zavoja, čime odmah stiču prednost od 4 ili 5 dužina.“ Ne jednom se moglo čuti mišljenje da su dizelaši toliko nadmoćni, da bi ih valjalo odstraniti iz WTCC-a. Međutim, njihovo anatemisanje je preterano i nepravedno. Ako je Leon TDI već „po rođenju“ teži od konkurenata, ako takav mora da bude i po FIA propisima, ako njegov agregat zahteva drugačiju preraspodelu masa i ako je i takav uspeo da se izbori sa težinskim hendikepima kojima FIA niveliše snage konkurenata u šampionatu, onda je stvarno reč o dominantnoj tehnologiji koja je zaslužila da trijumfuje.
Iako je danas već pomodno govoriti o tome koliko su čiji automobili „zeleni“, ipak ne treba smetnuti s uma podatke da WTCC šampion troši 20% goriva manje od konkurencije, da zbog toga emituje manje štetnih gasova, da je tiši od oponenata, kao i da ima ugrađene filtere za čestice (čađ) najnovije generacije, takve koji tek treba da uđu u serijsku proizvodnju.

Sve navedeno potkrepljuje tezu da je besmislica kažnjavati ljude koji su dokazali da je moguće takmičiti se, inovirati, pobeđivati, i primenjivati rešenja namenjena budućnosti velikoserijskih automobila. Uostalom, Endi Priol je i pre početka sezone 2008. slutio da se recept za trijumf zove turbodizel, ali mu to BMW ove godine nije pružio. Znalo se da će biti potrebno nešto posebno da trostrukom uzastopnom svetskom prvaku oduzme krunu, a to posebno gledali smo u akciji na pistama od Brazila do Japana tokom poslednjih osam i po meseci.
A ovako je sezonu ocenio Haime Puig, direktor Seat sporta: „Fantastična sezona, za takvu smo se borili već nekoliko godina. TDI tehnologija omogućila nam je da izvučemo još nešto više iz automobila. Ponosni smo što je Španija osvojila sva tri automobilska šampionata sveta: F1 sa Alonsom, WRC sa Saincom i sada WTCC sa Seatom. Postigli smo oba naša cilja, jer je Seat šampion među proizvođačima, a jedan od naših pilota postaće prvak sveta. Zato su Miler i Tarkvini potpuno slobodni da se trkaju na način koji smatraju prikladnim, ali na najvišem sportskom nivou, onom koji u Seatu uvek zahtevamo od naših vozača. Siguran sam da će trka biti veličanstvena i da će ostatak tima sarađivati tako da Rajdel stigne do trećeg mesta u šampionatu.

Makau, Guija

Veliko finale, kao i u protekle tri godine, voziće se na ulicama Makaua. Puig i Seat su obećali: timskih naređenja neće biti, osim onog uobičajenog - da njihovi vozači ne smeju jedni druge izbacivati sa piste. Uz to, stoji obaveza da se pomogne Rajdelu, koji treba da preskoči Roberta Hafa. To je izvodljivo, jer vozač Ševroleta ima samo poen prednosti. Žutoj armadi cilj je da sezonu završi u poretku 1-2-3, što bi bio istorijski het-trik i konačna „overa“ konkurencije.
Staza Guija dugačka je 6.117 metara, voze se dve trke po 9 krugova, uz uobičajeni leteći start u prvoj i polazak iz mesta u drugoj. Od 2004. naovamo, BMW je u kineskom gradu pobedio šest od mogućih osam puta. Za volanom bavarskih automobila trijumfovali su Jerg Miler (3 puta), Endi Priol (2 puta) i Dankan Hajsman (jednom).

U pobednike su se upisivali još Augusto Farfus sa Alfom 156, i Alan Menju, prošle godine sa Lačetijem. U poduhvate Jerga Milera spada i činjenica da je jedini čovek koji je osvajao Makau F3 gran pri i trku u kategoriji turističkih automobila. Ako je suditi po ovogodišnjim rezultatima sa ulica Poa, BMW bi mogao da ima blagu prednost, mada je 2007. malo nedostajalo pa da TDI Leon pokori Kinu već u prvom pokušaju.
Završna runda WTCC sezone ’08. inače je deo tradicionalnog i velikog trkačkog spektakla, pošto je sastavni deo 55. Makau gran prija, koji uključuje takmičenja turističkih automobila, „najbolje od najboljeg“ u F3 konkurenciji, kao i moto-trke. Ulična staza Guija pravi je fenomen, sa širokim delovima i dugim, brzim pravcima u priobalnoj zoni, na početku i u završnici kruga. Središnjica je neverovatno kompleksna, vijugava i uzana, vodi preko brežuljaka, oštrih zavoja i ukosnica na kojima trkanje izgleda kao nemoguća misija.

Na ulicama se obično ne da preticati, ali za stazu u bivšoj portugalskoj koloniji ovo opšte mesto ne važi. Istina, idealna mesta za obilaženja redovno su i zone totalnih karambola, uskih grla i zagušenja piste. Ako bi trebalo birati moto za vikend koji sledi, prave reči bile bi „očekujte neočekivano“, samo o tome ne treba pričati Ivanu Mileru.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Svet

16.700 vojnika raspoređeno: Počelo je...

Filipinske i američke trupe počele su danas vojne vežbe "Balikatan" u Filipinima, koje će trajati do 10. maja, a uključivaće i pomorske vežbe u Južnom kineskom moru, na čije teritorije polažu pravo i Kina i Filipini.

12:24

22.4.2024.

1 d

Podeli: