Vreme je za NHL plej-of

Posle šest meseci i 82 meča 30 NHL timova završilo je regularnu sezonu, a u doigravanje se plasiralo 16 najboljih. Montreal je krenuo sa prve pozicije na Istoku, Detroit na Zapadu, a Red Vingsi su osvajači Prezident Trofeja sa najviše osvojenih bodova i imaće prednost domaćeg leda u svim serijama uključujući i eventualno veliko finale. Plej-of počinje samo tri dana po završetku regularnog dela sezone, a pre nego što se posvetimo analizi svih duela, osvrnućemo se na one koji su već otišli na odmor.

Izvor: B92

Utorak, 15.04.2008.

18:16

Default images

Čak četiri prošlogodišnja učesnika plej ofa na Istoku ovog nisu ostvarila takav uspeh. Najveće razočaranje su Bafalo Sejbrsi koji su u prethodne dve godine igrali finale konferencije, a 2007. su čak osvojili Prezident Trofej. Sada je Bafalo okončao kao deseti, sa 90 bodova, četiri manje od osmoplasiranog Bostona. Predviđanja skeptika da bez Danijela Brijera i Krisa Drurija ova ekipa više nema dovoljnu moć pokazala su se tačnim. Sjajni trener Lindi Raf nije uspeo da ostvari cilj jurišničkom taktikom. Konstantne serije pobeda i poraza, velika nepredvidivost i povrede zaustavile su Bafalo. Afinogenov, Heht, Spaček, Konoli samo su neki od igrača sa problemima, a vrhunac je bio trejd beka Kembela u San Hoze. Golman Miler nije bio na ranijem nivou, a najskuplji igrač tima Tomaš Vanek je uz Pominvila bio najubojitiji, ali je malerozna sezona okončana neulaskom u plej-of.

Tampa Bej (71 bod), Atlanta (76) i Nujork Ajlendersi (79) su za godinu dana doživeli veliki pad i već 20 dana pre kraja se znalo da neće doći do plej-ofa. Tampa je ušla u sezonu sa fantastičnim i proverenim triom Lekavalije – Sen Lui – Ričards koji je rasturen odlaskom poslednjeg u Dalas, a trejdovan je i Prospal kako bi se zadržao bek Bojl. Dok su Lekavalije i Sen Lui držali ritam nekako je sve funkcionisalo, a kasnije je tim Džoa Tortorele (koji će biti selektor SAD na Svetskom prvenstvu u Kanadi) počeo da pada i spasa nije bilo. Tako je tim sa Floride četiri godine posle osvajanja Stenli Kupa završio kao najslabiji tim lige uz Los Anđeles i sad se okrećeu budućnosti u kojoj će imati pravo na prvog pika, ali i razgovore sa glavnim zvezdama.

Atlanta je prošle godine konačno ušla u završnicu, a čovek koji ih je doveo do toga Bob Hartli je smenjen na početku nove sezone i zamenio ga je generalni menadžer Don Vadel. Krenuli su zatim Trešersi dobro, da bi ubojiti Ilja Kovaljčuk počeo da popušta, a odlazak Marjana Hoše u Pitsburg zajedno sa Dupijem okončao je ambicije. Lošu godinu začinnile su skandalozno loše posete u Filips Areni.
Ajlendersi su probali da kao tim u kome je najveća i najskuplja zvezda golman Rik Di Pjetro borbenošću ponove uspeh, ali davno pre kraja to je prestalo da pomaže, jer odlazak Smita, Jašina i Blejka je ipak bio nenadoknadiv. Poslovična neefikasnost je uzela danak, a pogotovo je zakazao Šatan, dok je Geranu i Fedotenku trebala bolja podrška.

Florida je odigrala solidno i ostavila iza sebe četiri tima, jer su Panteri sakupili 90 bodova, a posebna priča su Karolina i Toronto. Herikensi su 2006. osvojili Stenli Kup, a sad su drugu godinu zaredom ostali bez plej-ofa na pomalo glup način. Na šest utakmica pre kraja su u Diviziji Jugoistok, gde se već naslućivalo da će samo pobednik u doigravanje, imali pet bodova viška, a onda su u poslednjem meču izgubili od nezainteresovane Floride 4:3, koja ih pre toga nije pobedila u Roliju u 14 susreta. Usledilo je veliko razočaranje jer tim koji ima Stala, Vorda, Kalena, Kola poseduje kvalitet za plasman među osam, ali izgleda da je zlokobna najava bila povreda Roda Brind’Amura koji nije igao u finišu sezone. Odlazak Stilmana i Komodora u Otavu u zemenu za Ivsa i Korva je Herikensima doneo dosta toga dobrog, ali posle neuspeha treba očekivati da trener Laviolet ode sa klupe.

Jedan od najpopularnijih NHL timova Toronto je nastavio agoniju i opet ostao kratkih rukava. Pretpostavljalo se to odavno, ali su bolji rezultati na 20 dana pre kraja produžili nadu. Međutim Mejpl Livsi su na kraju sakupili 83 boda, čak 11 manje od Bostona. Problema je bilo mnogo: otišao je generalni menadžer Ferguson, Džejson Blejk se borio sa rakom, trener Moris je imao podršku iako je opozicija bila dosta glasna, a veteran Sundin je iskoristio klauzulu da ne bude trejdovan. Taker i Mek Kejb su bili dosta odsutni, od mlađih snaga su se trudili Tlusti i pogotovo Stralman. Pomagao je i veteran Kaberle, ali ipak je sve to bilo isuviše tanko. Sledi potpuna reorganizacija jer navijači gube živce i obećanja su da će Mejpl Livsi sledeće godine opet biti u vrhu sa tim da se to već dugo obećava. Moris je inače poručio Sundinu da je sad potrebniji nego ikad, a oko Mejpl Livsa nikad neće biti dosadno.
Na Zapadu gotovo ništa novo – samo su Kolorado Avalanš na mestu Vankuvera. Kanaksi su do pred sam kraj bili blizu i ostali su kratki u odnosu na Nešvil za samo 3 boda, međutim tek su jedanaesti iza Edmontona i Čikaga. Vankuver ima sjajnog golmana Luonga i blizance Sedin, ali problemi sa povredama i ne baš blistava efikasnost razlog su eliminacije i, baš kao kod Mejpl Livsa, sledi veliko letnje spremanje.

Čikago nije ušao u doigravanje, ali nema potrebe za tolikim spremanjem. Možda su najveći optimisti očekivali da će supertalentovani prvi pik Patrik Kejn zajedno sa Džonatanom Tjuzom odmah odvesti Blekhokse među osam, ali ipak treba malo sačekati. Dobar početak, pa pad u najvažnijem delu sezone, i onda opet dizanje su dečije bolesti i trener Savard će gotovo sigurno sledeće sezone uvesti tim iz Ilinoisa tamo gde mu je mesto. Uz spomenuti dvojac se podmladio i Lang, a šteta što su povrede kad se sve lomilo udaljile sa gola Habibulina, dok je i Havlata mučila povreda. Bili su moćni u situacijama sa hokejašem manje zahvaljući Šarpu, koji je skrenuo pažnju na sebe, a činjenica da Detroit nikako nije mogao da izađe na kraj sa njima takođe govori o kvalitetu.
Edmonton je posle finala 2006. opet ostao bez plej-ofa, a ko zna gde bi im bio kraj da su sredinom sezone igrali kao u finišu. Mladi igrači kao Pener koji je došao iz Anahajma, Hemski, Ganje i Koljano bili su odlični, golman Garon se proslavio u penalima gde su Ojlersi bili najbolji u ligi, ali povrede važnih igrača Horkofa, koji je propustio 29 mečeva, i odličnog beka Suraja i loš start ostavili su tim iz Alberte na korak od cilja. Vejn Grecki, trener Finiksa, uradio je sve što je u njegovoj moći, ali opet nije doveo Kojote do doigravanja. Očigledno da im još nešto nedostaje jer se stalno ponavljaju isti problemi, a sa 83 boda ostali su dosta daleko od Predatora.

Kolambus je jedno vreme igrao dobro i blistao je Rik Neš sve dok nije počeo da gubi snagu pa su i Blu Džeketsi u istoj priči kao Finiks, s tim da oni za razliku od tima iz Arizone nikad nisu igrali u plej-ofu. Sent Luis je i sa igračima kalibra Tkačuka i Bojsa osvojio samo 79 bodova, a moglo je da bude i gore jer su imali nezapamćeni niz poraza na strani. Konačno, Anže Kopitar i njegovi Los Anđeles Kingsi su opet na repu kolone i toj tužnoj priči izgleda nema kraja. To što imaju još nekoliko vrhunskih hokejaša, kakvi su Frolov i Kamaleri, nije dovoljno jer da smo ovom prilikom nabrajali sve dobre igrače u svim timovima onda bi to bilo more redova. U NHL se pokazalo da mora da se ima ne pet ili šest, već mnogo više vrhunskih, discipllnovanih i vrednih hokejaša, kako bi se ušlo u plej-of. Sada prelazimo na analizu svih osam duela u plej-ofu.

Istok: Montreal (1 – 104 boda) – Boston (8 – 94)

Montreal se vratio na velika vrata u plej-of posle dve godine i protiv Bostona će pokušati da dobije prvu seriju od 2004, kad su savladali baš Bruinse, pre nego što ih je izbacila Tampa, dok su pre dve godine zaustavljeni od Karoline. Kanadijensi čekaju na Stenli Kup od 1993, a sad su ambicije porasle jer će tim Gija Karbonoa kao prvak Istoka u svakoj utakmici imati prednost domaćeg leda. Kapiten Koivu će možda propustiti neke susrete zbog povrede, ali Kovalev, Plekanec, Štrajt, Markov, Higins, Rajder, Kostišin su dovoljno dobri da ako i izostane sjajni Finac izbace Boston.

Kockanje menadžmenta da se trejduje golman Sebastijan Ue i ukaže poverenje Koriju Prajsu je bila sjajna odluka – mladi čuvar mreže je izabran za najboljeg igrača poslednje nedelje, a za svaki slučaj tu je solidna podrška Halak. Ono u šta se navijači Kanadijensa najviše uzdaju, a što progoni pristalice Bruinsa, dešava se retko. Montreal je dobio svih osam mečeva ove sezone što se u dugogodišnjem rivalitetu članova originalne šestorke nije dogodilo. Uz to je Montreal najbolji tim sa hokejašem više, Boston je treći najslabiji kad se brani sa igračem manje i sve to dovoljno govori ko je favorit, ali draž doigravanja su upravo iznenađenja.

Kao prvo, trener Žilijen je Bruinse vratio u plej-of posle tri godine, a ova generacija će pokušati da dobije seriju u doigravanju prvi put posle davne 1999. Cilj je ispunjen i Boston je poprilično rasterećen. Imaju i motiv da se konačno osvete Montrealu, a predvodi ih jedan od najboljih asistenata lige Savard. Tu su i Šturm, kapiten Hara, Marej, Kobašev, Metropolit, Akselson i Srbin Milan Lučić, koji je imao sjajnu ruki sezonu jer je sa 27 poena (8+19) u 77 mečeva bio dvanaesti poenter ekipe. Vesti kažu da će igrati opravljeni Patris Beržeron koji je odigrao samo 10 mečeva, sa Marejom je sve u redu, golman Tomas je dobro priveo sezonu kraju i Boston u ovoj seriji nema šta da izgubi, a može mnogo da dobije.

Pitsburg (2 – 102) – Otava (7 – 94)

Pitsburg je 2001. igrao u finalu Istočne konferencije i od tad nije dobio nijednu seriju u doigravanju. Vratili su se u plej-of prošle godine i izgubili upravo od Otave 4:1, ali je sad priča sasvim drugaćija. Pingvini su završili kao drugi na Istoku predvođeni fenomenalnim Malkinom koji je ostvario skor od 106 poena.

Iako je Sidni Krozbi odigrao samo 53 meča (72 poena) Pitsburg je tu gde jeste jer su važni igrači kao Sikora, Gončar, Meloun, Vitni, Džordan Stal bili odlični. Hoša i Dupui su se navikli na novi klub, pomažu veterani Sidor i Rutu, a otkrovenja su Letanž i Kenedi. Odličan golmanski tandem sačinjavaju Fleri i Konklin i trener Terien sad samo čeka da Krozbi bude potpuno fit i da se krene u povratak stare slave. Otava je prošle godine igrala u velikom finalu, ali u ovoj seriji nije favorit. Moćno su krenuli ali je kriza koštala posla trenera Pedoka i na klupu se vratio Marej, koji je bio generalni menadžer, a doveo je Senatore do vicešampionske titule.

Otava je u poslednjih 10 mečeva u sezoni slavila samo 3 puta i na kraju je malo nedostajalo da prvi put posle 1997. ne uđu među osam. Da sve bude gore, protiv Pingvina kako stvari stoje neće igrati Alfredson, Fišer i Keli, tako da će Speca, Hitli, Vermet, Stilman, Reden, Mesaroš, Volčenkov i ostali morati da daju sve od sebe jer su se našli, pomalo neočekivano, u ulozi tima kome se daju manje šanse. Ove sezone su Senatori pobedili tri puta, a Pingvini jednom i to je nešto što se mora imati u vidu.

Vašington (3 – 94) – Filadelfija (6 – 95)

Prošle godine u ovo vreme Filadelfija je bila najslabiji tim NHL, a Vašington je još jednu sezonu okončao bez doigravanja, ali sada je sve drugačije. Aleksandar Ovečkin je iz trećeg pokušaja doveo Kepitolse do prvog doigravanja posle 5 godina uz blistavu sezonu sa 65 golova i 47 asistencija. Bila je to čudna sezona za tim iz prestonice SAD jer je posle solidnog starta došlo do agonije i smenjen je trener Henlon, koga je zamenio Budro.

Tačno dan pre Nove godine, ekipa Vašingtona je bila 14. na Istoku i prvi su tim koji se našao u plej-ofu, a da je tako loše stajao na sredini sezone. Budro je doneo neke nove vetrove, angažovani su Fjodorov i Ue čime je kompenzovano nekoliko problema, kao povreda Nilandera (do kraja sezone) i kapitena Klarka, a uz Ovečkina su veliki doprinos dali mladi igrači. Šveđanin Bakstrem je bio jedan od najboljih rukija sezone (69 poena), bek Grin se proslavio sa čak 18 golova, Rus Sjomin je samo potvrdio kvalitet, dobar je bio Flajšman, a Viktor Kozlov je bio vrlo siguran kad su oni iskusniji u pitanju. Uz Uea je na golu Kolcig i tako je napravljena ekipa koja je završila sezonu sa 13 pobeda u 17 utakmica i sa naoštrenim Ovečkinom oni ravnopravno ulaze u vrlo verovatno neizvesnu seriju jer je ove sezone bilo 2:2 u pobedama.

Flajersi su povukli pravi potez kad su prošlog leta doveli Danijela Briera i kad su odlučili da Džon Stivens ostane trener. Mnogo toga su prošli ove sezone, jer su posle odličnog starta ostali bez sjajnog strelca Simona Ganjea, a mimo svih očekivanja su imali čak novi klupski rekord po broju poraza. Kad se činilo da će tim koji je od 1995. do 2006. redovno igrao u plej-ofu skrenuti sa pravog puta, napravljen je niz od 7 pobeda u 9 susreta i Fila ide na megdan Vašingtonu. Brier ima problema sa povredom kolena i od njegov igranja mnogo toga zavisi. Ričards je imao fantastičnu sezonu kao i golman Biron, a aduti su i Timonen, Hartnel, Lupul, Amberger.

Nju Džersi (4 – 99) – Njujork Rendžers (5 – 97)

Komšijski derbi se očekuje sa posebnim interesovanjem zato što su ove sezone Devilsi samo jednom (i to posle produžetaka) pobedili Rendžerse, koji su dobili četiri susreta u regularnih 60 minuta i tri posle produžetaka i penala. Devilsi su redovno u plej-ofu od 1990, a pre dve godine su u prvoj rundi deklasirali Rendžerse 4:0. Oba tima imaju sjajne golmane Brodura i Lundkvista, okončali su sezonu sa po 11 šat auta, Rendžersi su četvrta, a Devilsi peta najbolja odbrana.

Očekuje se tvrda i neizvesna serija koja će verovatno imati bar šest utakmica, osim ako se ne nastavi pogubna tradicija Devilsa iz regularnog dela šampionata. Nju Džersi nije samo Brodur, jer su tu Đonta, Langenbruner, Parisi, Elijaš, Zubrus, Maden, Pandolfo, a sve su to igrači koji godinama igraju plej-of utakmice i znaju šta su velike stvari jer još ima igrača iz tima koji je 2003. osvojio Stenli Kup pobedom u finalu nad Anahajmom. Naredne godine su Devilsi ispali u prvoj rundi od Flajersa, a 2006. i 2007. su stizali do drugog kola. Rendžersi i Devilse dobro se poznaju, što pogotovo vredi za Skota Gomeza, koji je letos uz Krisa Drurija bio najveće pojačanje Rendžersa. Oni su vezali tri učešća u plej-ofu, a imali su pauzu od 1997. do 2006.

Prošle godine su u četvrtfinalu pobedili Atlantu, a sad je proklamovani cilj odličnog trenera Toma Renija finale koje im je izmaklo za dlaku prošle godine protiv Bafala. Lundkvist je bio fenomenalan na golu, a od Gomeza je više poena i to samo jedan zabeležio čuveni Jaromir Jagr. Sa jedne strane su veterani, jer je uz Jagra tu Šanahan, kao i Štraka, zatim nešto mlađi Druri, a onda novi talas u kome su Dubinski, Tjutin, Mark Stal, Bakman, Šestrem u društvu preporođenog Ejverija. Kad dodamo Čehe Roživala, Pruhu, Malika, to je tim za velika dela.

Zapad: Detroit (1 – 115) – Nešvil (8 – 91)

Od 1991. ekipa Detroita redovno igra u plej-ofu, a poslednji Stenli Kup je osvojen 2002. Posle toga su Red Vingsi dva puta popili gorke pilule na startu doigravanja i to 2003. protiv Anahjma i 2006. sa Edmontonom, a prošle godine je krajnja destinacija bilo finale konferencije gde su bolji bili Daksi. Detroit je u ovoj seriji favorit, ali treba obratiti pažnju na dve stvari. Ove sezone su Red Vingsi i Predatori igrali osam puta i skor u pobedama je 5:3 za Čeliosa i drugove, ali uz napomenu da je po jedna pobeda ostvarena posle penala i produžetaka, a dve sa golom razlike.

Druga stvar je da protiv rivala iz svoje Divizije Central, koja je jedna od najslabijih u ligi, Detroit ima 17 pobeda, ali i 12 poraza. To su upozorenja pred ovu seriju. Detroit ima igrače kao što su Zeterberg, Holmstrom, Čelios, Lidstrom, Dacjuk, Rafalski, Samuelson, Kronval, Franzen, Drejper, Stjuart, Ozgud, Hašek, Hudler i tako dalje. Toliko dobrih igrača praktično nema nijedan rival u ligi, ali i ta moćna armija je pre dva meseca bila u dugom nizu poraza. Jaki jesu i uvek jurišaju na Stenli Kup, ali oprez nije na odmet. Neće igrati Kopecki koji je svakako nadoknadiv, čeka se povratak Klirija kao i potpuna spremnost povratnika Mek Kartija.

To što je Detroit po proseku godina izuzetno stara ekipa već više nikog ne čudi i ko god se usudi da preti dekama na čelu sa Lidstromom taj se loše provede. Trener Bebkok je pred velikim ispitom i ne krije da je cilj Stenli Kup dok je Nešvil potpuno rasterećen. Predatori su četvrti put uzastopno u plej-ofu, a sva tri prethodna puta su ispadali u prvom kolu i to 2004. baš od Detroita, a 2006. i 2007. od San Hozea. Tim Berija Troca koji vodi ovaj tim od osnivanja, u jednom trenutku je bio u izgubljenoj poziciji, ali su na kraju zasluženo nastavili seriju plasmana u doigravanje uprkos svim problemima sa posetom i eventualnom selidbom. Dumon, Radulov, Erat, Legvand, Arnot, Hahmhuis, Hlavac, De Fris i perspektivni golman Elis su najveći aduti tima koji je pokazao da se snagom volje može sve.

San Hoze (2 – 108) – Kalgari (7 – 94)

San Hoze je finiširao sezonu sa 14 pobeda u 18 utakmica i po svim prognozama je došlo vreme da ovaj tim krene ka osvajanju Stenli Kupa. Ovo im je 11. učešče u plej-ofu i četvrto uzastopno, a zanimljivo da su jedino finale Konferencije 2004. izgubili upravo od Kalgarija. Prošle godine su ispali od Detroita u polufinalu, a sad posle sjajne regularne sezone u kojoj su oborili klupski rekord po uzastopnom broju pobeda Ron Vilson i njegov tim kreću u veliki lov.

Sve je pokriveno kako treba. Tornton je jedan od najboljih igrača lige, Nabokov je bio fenomenalan na golu, dolaskom Kembela se ojačala bekovska linija, a na sve to treba dodati imena kao što su kapiten Marlo, Mihalek, Čiču, Ronik, Rive, Grir, Goc, oporavljeni Klou, Vlašić. Uglavnom mlada ekipa kojoj prosek kvari Ronik ima možda samo problem golmana jer Nabokov, koji je branio na 77 mečeva, nema tako kvalitetnu podršku. Kvalitet je tu i sad je sve u mentalnoj snazi, jer moraju da se nose sa teretom jednog od favorita. Kalgari je prošle godine u ovoj fazi ispao od Detroita u šest mečeva.

Jedne noći razbiju favorite, druge ih nigde nema i tako u krug sa tim da je sve to bilo dovoljno za plej-of. Kapiten Iginla je bog i batina u timu sa još jednom sjajnom sezonom u kojoj je postigao 50 golova, a njemu uz rame su Langkou, Fanu, Huselius, Tanži, Lombardi dok je golman odlični Kiprusof. Oven Nolan će igrati protiv bivšeg kluba, a navijači Flejmsa dosta kallukišu sa podatkom da su njihovi ljubimci ove sezone tri puta za redom pobedili Ajkule i od njih izgubili samo jedan meč. Ako Iginla i drugovi budu u plus fazi to se moža može preneti i u ovu seriju, ali San Hoze je favorit.

Minesota (3 – 98) – Kolorado (6 – 95)

Minesota je 2003. u prvoj rundi izbacila Kolorado sa 4:3 pobedama i poklekla je u finalu sa Daksima, a onda su čekali 2007. kad ih je isti rival tuširao sa 4:1. Vajld ulaze u treći plej-of kao prvaci Divizije i opet naleću na Avalanš, a mnogi smatraju da će kao pre pet godina biti sedam utakmica. Ove sezone su hokejaši Minesote pet puta u osam utakmica biili bolji od Kolorada koji je jedna od tri meča dobio u produžetku, a Vajld su dobili sva četiri susreta na svom ledu.

Minesota je vrlo opasna ekipa sa jakom odbranom i na mnogim njihovim mečevima nije bilo mnogo golova. Zvezda tima je Marjan Gaborik, a uz njega se trener Lemer uzda i u Gaborikove zemljke Demitru i Radivojevića kao i lepezu odličnih igrača kao što su Rolston, Buše, Miko Koiuvu, Belanže, Barns, Periš, Čulc, Skula, golman Bakstrem. Kompaktna celina za razliku od Kolorada, koji se posle dve godine vratio u doigravanje, a te 2006. su ispali u drugom kolu od Anahajma.

Nekako su izašli na kraj sa svim problemima koji su uključivali duge pauze zbog povrede Štastnija, Sakića i Smita i prerano završenu sezonu za Svatoša. Angažovanje povratnika Forsberga i Futa, koji su sa Avalanšom osvajali Stenli Kup, i briljantna forma golmana Tiodora su vratili dobro raspoloženje i nekoliko mini pobedničkih serija bilo je dovoljno. Forsberg ima problema sa preponama i propustio je neke mečev, ali on, Sakić i Fut su velika podrška za ostale u svakom pogledu. Rajan Smit je dao jedan gol u poslednjih 10 mečeva i čeka se na njegovu formu, a na sve navedene hokejaše treba dodadti ove sezone odlične Bruneta i Volskog, naravno Hejduka, zatim Arnasona i Lajlisa. Na papiru Avalanš ima mnogo više zvezda od Vajlda, ali odlučuje kolektiv i to ko će od dva francuska Kanađanina na klupama, Lemera i Kenevila, bolje spremiti taktiku.

Anahajm (4 – 102) – Dalas (5 – 97)

Anahajm je 2003. igrao veliko finale, 2006. finale Zapadne konferencije, a prošle godine su uzeli i Stenli Kup. Rasterećeno su puleni Rendi Karlajla krenuli u novu sezonu i to bez Skota Nidermajera, Temua Selanea, Dastija Penera.

Nije sve išlo kako treba, a onda je menadžment odlučio da se posle Bertucija i Šnajdera angažuje Dag Vejt, dok je Mek Donald trejdovan u Sent Luis. Upravo tad Nidermajer i Selane odlučuju da se aktiviraju, Žiger ulazi u formu kao i Peri, Geclaf i Kunic i Daksi ulaze u velike serije. To je na kraju bilo dovoljno za četvrtu poziciju, što je zadovoljilo Dakse, pogotovo zato što su dugo igrali bez suspendovanog Krisa Prongera, kome je nedavno istekla kazna. Od osvajača Stenli Kupa u timu su i Moen, O’Donel, Rob Nidermajer, Palson, Bošemin tako da Anahajm definitivno uzgleda kao tim koji može da odbrani tron.

Jedan od problema može biti činjenica da su ove sezone protiv Dalasa loše prolazili, jer su dobili tri od osam mečeva, ali zato poslednja dva. Dalas je sa druge strane strašno loše finiširao pobedivši samo 4 puta u 14 mečeva i to posle sjajnog niza početkom godine. Starsi su 2004. i 2005. ispadali u prvoj rundi od Kolorada i prošle godine od Vankuvera, tako da su šampioni iz 1999. i vicešampioni iz 2000. bez pobede u seriji od 2003. godine, kad su savladali Edmonton. Modano, Ribeiro, Hagman, Lehtinen, Morou, Zubov, Mietinen, novajlija Bred Ričards, golman Turko, uzdanice su Starsa za koje je najveća nepoznanica pad forme koji utiče da sa dosta magle oko sebe očekuju velike duele sa Daksima.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: