Moto GP: Lorenco i Pedrosa u centru pažnje

Druga runda MotoGP šampionata vozi se u "regularnijim" uslovima, po danu i na stazi gde elita na dva točka ratuje duže od dve decenije. Prva trka završena je pobedom svetskog prvaka, ali je ukazala na moguće nove trendove i buduće zvezde sporta. Pošto idemo u vatrenu Španiju, pozornicu u kraljevskoj klasi preoteće Lorenco i Pedrosa; makar se i ne borili za pobedu, ova dvojica ratuju za naklonost nacije, a to ponekad, barem kod temperamentnih Latinaca, ume da bude važnije od svega.

Izvor: B92

Četvrtak, 27.03.2008.

00:47

Default images

Katar je najavio novu epohu u Moto GP šampionatu. Prva ikad vožena trka pod veštačkim osvetljenjem protekla je sasvim uspešno i bez ijednog problema, što otvara prostor da se u kalendaru nađu i druge noćne velike nagrade. Tu se više neće raditi o izbegavanju visokih temperatura, što je bio pretekst za pomeranje satnice na Losailu, već o osvajanju udarnih televizijskih termina u Evropi. U novu programsku šemu prvi bi mogao da uđe Sepang.

Stoner je ovu godinu započeo kao i prošlu, barem kad je u pitanju rezultat. Gledano po distanci u odnosu na drugoplasiranog, pobeda 2008. ubedljivija je od one iz 2007. za 2,5 sekunde. Neke stvari ipak su se izmenile. Prvo, za ovaj pobednički lovor šampion je morao više da radi i da se kroz direktne duele s konkurentima probija sa šestog mesta. Drugo, Dukati nije ponovo uništio rivale na pravcu, od oponenata je bio brži, ali ih nije demolirao. Treće, možda i najzanimljivije, glavni protivnik Kejsiju nije bio Rosi, nego Horhe Lorenco. Zaštitni znak nije izostao: kad je Stoner zaseo na čelo i krenuo svojim ritmom, pratioci su mogli samo da ga zaborave.
Jamaha je zabeležila lep skok u performansama, sada ne nedostaje brzina, ili bar ne toliko upadljivo. Lorenco je blistao. Na svojoj prvoj trci osvojio je pol poziciju i probudio sećanja na Bijađijev start u kraljevskoj klasi. Maks je 1998. spojio debi, pol i pobedu - ovo poslednje kod Lorenca je izostalo. I bez te finalne afirmacije, u Fiat Jamahi mora da trljaju ruke: postoji i postojaće život i posle Rosija. Kad veliki čovek bude rešio da stane, ekipa će u devet godina mlađem vozaču već imati obezbeđenu uzdanicu.

Jamaha se afirmisala i kroz rezultat Teh 3 ekipe: u kvalifikacijama mesta 2 i 3, u trci 6 i 7, iako su Toslendova i Edvardsova mašina evoluciono korak iza onog što ima fabrički tim. Sjajan je to početak za Superbajk prvaka, a Kolin bi se sedmoj poziciji radovao i u danima Fiat Jamahe. Teksaski tornado je u prilici da mu ova sezona - u kojoj je pride i rasterećen - bude mnogo prijatnija od prethodnih. Teh 3 u Eštorilu dobija nove Jamahine agregate, sa pneumatskim razvodom ventila. Od tog časa, oni bi mogli da postanu stalna pretnja, a ne samo iznenađenje na koje, kao u Losailu, niko nije računao.

Hijerarhija: Jamaha, Dukati, Honda

Kvalifikacije u Dohi mirisale su na senzaciju: prvi red kompletno Jamahin, a bez Rosija. Zatim, u prvih devet mesta, sedam Mišlenovih i samo dva Bridžstonova vozača - čast Japanaca branili su Kejsi i Vale, za ostale je bilo rezervisano završnih devet pozicija. Mišlen se bolje spremio za uslove u Dohi, ali ipak nije pobedio. Ako se trend nastavi, pa više temperature budu odgovarale Bridžstonovim vozačima, znaćemo da su ljudi iz Klermon Ferana propustili kolosalnu priliku da kapitalizuju svoju prednost na hladnom asfaltu. Ipak, videli smo, realne šanse nije bilo. Bar ne dok se prepreka zove Kejsi Stoner.

Velika nagrada Katara imala je više heroja, a Andrea Doviciozo spada u najzapaženije. Dovi je u poslednjem krugu preoteo Rosiju četvrto mesto i tu je bez straha i inhibirajućeg respekta pokazao šta ga je to u proteklim godinama na inferiornom motoru održavalo u trci za titulu prvaka u klasi 250cc. U prvoj 800cc vožnji, na privatnoj Hondi, skinuo je skalp sedmostrukom prvaku sveta, to je poduhvat o kome je verovatno godinama sanjao. Očigledno, ovogodišnja berba rukija dala je izvanredne plodove u tri od četiri slučaja. Jedino će Aleks de Anđelis morati na popravni.

Stvar s Dukatijem i dalje je misterija. U Kataru su se na startu pojavila četiri motora iz Bolonje - Stoner je krenuo sa 4. pozicije, timski kolega Melandri sa 16, a vozači Aliče ekipe, Elias i Gintoli startovali su 14. i 17. Za očekivati je da razlika između fabričkog i "satelitskog" tima bude vidna, ali ova je upravo kolosalna. Zapanjuje i razlika između Kejsija i Marka; prvi je pobedio, drugi se dovukao do jedanaestog mesta, pronašavši osećaj i ritam tek u drugoj polovini trke. Melandri je izgleda pogrešio u podešavanju motora, pošto se nije držao jednog pravca, već je previše skretao u modifikacije. Nastavi li se tako, Italijan bi mogao da se seti one sumorne izreke "pazi šta želiš, jer bi želja mogla da ti se ostvari." Ponovo samo kombinacija Stoner-Dukati-Bridžston daje rezultat, a sve ostalo je kilometrima daleko. I poslednje neverne Tome trebalo bi da su već svarile činjenicu da razliku čini vozač U situaciji u kojoj su Stoner i Dukati entitet za sebe, Jamaha izvodi vidljiv napredak, Repsol Honda ima tek polovičan rezultat, a tim Skot pravi iznenađenje večeri, pomalo je tužno gledati Suzuki i Kavasaki kako se ponovo bore za mrvice sa stola. U plavom i zelenom svetu najbolji je bio Kapirosi, ali Loris nije promenio boje da bi vodio rovovske borbe protiv privatne LCR Honde. Hopkinsa je povreda iz predsezone gadno mučila i, što je najgore, mučiće ga i dalje. Vermjulenovu trku režirala je upropaštena prednja guma, a Entonija Vesta jednostavno nije bilo nigde.

Pitanje nacionalnog prestiža

Od Lorenca se očekivalo da će plameni temperament ispoljavati i na pisti i pored nje, ali zasad nema ulaska u rat s Rosijem. Nema, doduše, ni potrebe, pošto je, nakon "govora na stazi", loptica u Valentinovom dvorištu. Horhe i Vale ne dele garažu, njihov boks podeljen je zidom. Da li zato, ili iz nekog drugog razloga, tek, varnice izostaju.

Verbalni meci ispaljeni su na drugu stranu, prema Pedrosi. Novajlija se žalio štampi da mu Dani nije čestitao na podijumu u Kataru: "Ne sviđa mi se što mi nije čestitao, ali svako radi ono što misli da je ispravno. Da sam na njegovom mestu, čestitao bih čoveku koji u svojoj prvoj trci uspe da osvoji drugo mesto. Ali, opet, ja nisam Dani Pedrosa." Nije isključeno da je Horhe odabrao da prvo izvojuje nacionalni primat atakom na psihološki ranjivijeg zemljaka. S Rosijem su takve igre previše rizične, a i prerano je za njih.

Lorenco je već rezultatom u Dohi pokazao da se s razlogom nada da će oči nacije biti uprte u njega, da je on, a ne Pedrosa, najbolja španska prilika za sledećeg prvaka sveta. Horhe kao da poručuje da je Dani istrošio kredite, da je imao "svoje" dve godine da postane Moto GP kralj, i da je, pošto ovaj to nije učinio, doba da novo lice legitimno istakne svoju kandidaturu. Ni Pedrosa nije bez aduta. Njegovo treće mesto u Kataru je odličan rezultat, jer se ne sme zaboraviti da je Dani je vozio povređen, a da je Repsol Honda celog vikenda teturala između odluka da nastupi sa prošlogodišnjim ili sa ovogodišnjim motorom. Konačno je Hejden vozio Hondu iz 2007. (ispostaviće se kao loš izbor), a Pedrosa mašinu specifikacija 2008, koju, zbog već pomenute povrede, nije on razvijao. Baš u vezi s tim, čuli smo interesantno i krajnje negativno Špančevo mišljenje o Nikijevim sposobnostima da unapredi motor.

Rivalstvo Lorenca i Pedrose bilo bi veliko i da vatra uoči španskog gran prija nije dodatno raspirena. A pošto je razmena paljbe u toku, gledaćemo sjajnu trku u trci, za koje god se mesto ova dvojica budu takmičili. Biće to borba za prestiž, ponos, status i, zašto ne reći, podrivanje autoriteta onog drugog u očima domaćih navijača.

Herez, povratak u normalu

U mnogo kom smislu, dolazak u Herez predstavlja povratak u normalu. Ne samo zato što je to prva evropska trka šampionata, što će se voziti po dnevnom svetlu i u uobičajenom terminu; na španskoj pisti moto-velikani nadmeću se duže od dve decenije, i ona je jedno od najpopularnijih test odredišta. Zato bi timovi i vozači trebalo da Herez poznaju kao svoj džep.

Krivina je trinaest, one se nadovezuju jedna na drugu i većinu kruga vozači provedu nagnuti nad nekom od njih. Malo je mesta gde se može pustiti snazi na volju. Pun potencijal moćnih mašina oslobađa se u kratkim, eksplozivnim naletima, a fokus je na kočnicama i ubrzanju iz niskog režima broja obrtaja. Pravilo je da se u Herezu trka dobija u zavojima i za pobedu nije uvek najvažnije imati najbrži motor. Preciznost, konstantnost i efikasnost imaju primat nad snagom.

Brežuljci oko staze tvore prirodni amfiteatar i tribine, tu je prisustvo fanatične publike garantovano. Španski gran pri je uvek jedan od najpopularnijih i najposećenijih u sezoni. Prošle godine, trku je pored staze pratilo preko 130.000 gledalaca, a ukupna poseta za ceo vikend dostigla je gotovo četvrt miliona ljudi. Nije da im je bio potreban, ali Španci sad imaju razlog više da s uzbuđenjem očekuju trku u klasi 800cc. Ime tog razloga je Horhe Lorenco. Ako tražimo nekog kome pista Herez egzemplarno leži, ne treba da idemo dalje od Valentina Rosija, koji je tu pet puta trijumfovao u kraljevskoj klasi. I kada mu, kao prošle godine, ide loše, kadar je da u Herezu slavi i da španski gran pri pretvori u jedan od vrhunaca inače mršave sezone. Nikad u svojoj MotoGP karijeri Vale nije imao duži sušni period: poslednji pobednički šampanjac ispijen je u Eštorilu, polovinom septembra 2007. Bolja prilika za okončanje ove turobne serije odavno nije bila u izgledu.

Za Stonera je staza u Andaluziji jedna od samo četiri na kojima u se šampionskoj 2007. nije peo na podijum. Tu mu je najviši domet u karijeri peto mesto, očigledno, Australijanac sa Herezom ima neizmirene račune. Ipak, Ozi i Italijan na stranu, centralna scena u Španiji rezervisana je za domaće zvezde, gde god se na stazi budu nalazile.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: