Div

Na spominjanje Huana Martina del Potra, gotovo uvek i svuda, ide i komentar – "mogao je više".

Izvor: Milan Tomiæ

Utorak, 21.12.2021.

09:00

Div
EPA/JUSTIN LANE

Tačno, mogao je, ali povrede, koje su ga "osakatile", krive su za sve.

Čak i sada, čini se da je "Div iz Tandila" u karijeri postigao više od praktično svih igrača njegove generacije, kao i od onih momaka, koji su nešto stariji ili mlađi od njega.

Dobroćudni Argentinac osvajao je srca publike širom sveta, a neretko su se i kod srpskih ljubitelja tenisa viđali komentari poput "da nema Noleta ili nekog od naših, navijao bih za Del Potra".

Iako deluje nezgrapan, nezainteresovan za igru kada je na terenu, odsutan, mrzovoljan, o Huanu se mogu čuti praktično samo pozitivna mišljenja.

Srpski navijači mu nisu uzeli za zlo ni to što je Đokoviću naneo neke bolne poraze i to uvek, kao po pravilu, kada Novak igra u dresu sa državnim grbom.

Tri od ukupno četiri pobede Del Potro je ostvario na takav način. U Dejvis kupu 2011, potom 2012. na Igrama u Londonu u duelu za bronzu, a onda i 2016. u Riju, u prvom kolu.
EPA/MICHAEL REYNOLDS
Argentinca su povrede sprečile da učestvuje u Tokiju, ali ne i da se našali na račun međusobnih mečeva sa prvim reketom sveta.

"Gledaću te. Ovoga puta ćeš imati šanse, amigo", napisao je Del Potro, na šta mu je Đoković odgovorio: "Najbolji si, amigo. Nadam se da ću te uskoro videti na terenu. Čak iako me pobediš svaki put kada se sastanemo na Olimpijskim igrama".

U pravu je Novak, fali Del Potro mnogo. Nije ga bilo dugo, čak dve i po godine i turnira u Kvinsu, u junu 2019.

U martu prošle godine je po četvrti put operisao desno koleno, a u februaru naredne mogao bi da se vrati na teren.

Plan mu je da zaigra na turnirima u Južnoj Americi – u Buenos Ajresu od 5. februara, odnosno u Riju nedelju dana kasnije.

"Trenirao sam zaista naporno, neki dani su bolji od drugih, ali uvek sa nadom da ću se vratiti takmičenju početkom sledeće godine. Bilo bi veoma posebno vratiti se u Buenos Ajresu, a zatim Riju. Dajem sve od sebe svakog dana. Obaveštavaću vas o svom napretku. Čuvajte se", napisao je Del Potro nedavno.

Ukoliko se zaista vrati u vrh, uspeće to po treći put u karijeri i po tome je jedinstven; 99 odsto bi odustalo, ali ne i on.
EPA/ANTONIO BAT
Na početku svog teniskog puta, nije delovalo da će Huana Martina povrede, raznorazne prirode, toliko mučiti.

Od svog debija 2006. u Čileu, Del Potro je četiri godine uspevao da izbegne bilo kakve probleme fizičke prirode na Turu.

Doduše, nije da ih nije bilo na samom startu karijere, pošto su ga leđa bolela na Mastersu u Rimu 2008, kada je izgubio od Endija Marija. Ipak, samo dva meseca kasnije, stigla je i prva titula, u Štutgartu.

Usledili su trofeji i u Kicbilu, Los Anđelesu i Vašingtonu, pre nego što mu je Mari prekinuo niz od 23 pobede u četvrtfinalu US opena.

Godinu dana kasnije pokazao je da može da se takmiči sa najboljima i te sezone je ostvario prve trijumfe nad Britancem, ali i Rodžerom Federerom i Rafaelom Nadalom. Sve to mu je donelo plasman među pet najboljih na ATP listi.

Ubrzo nakon dolaska do samog vrha belog sporta, došlo je i do prve ozbiljne povrede, zgloba desne ruke, zbog kojeg je propustio gotovo čitavu tu sezonu i vratio se u januaru 2011. u Australiji.

Osvojio je te godine titule u Delreju i Eštorilu, a prvi put je savladao i Novaka Đokovića u Dejvis kupu. Takođe, proglašen je i igračem godine ATP-a.
EPA/DIEGO AZUBEL
Momak iz Tandila je 2012. nastavio da podiže formu i nivo igre, a u Londonu je na Igrama u meču za treće mesto opet porazio srpskog asa.

Takođe, osvojio je i četiri titule te sezone (Beč, Eštoril, Marsej), uključujući i onu do koje je stigao pobedivši domaćeg miljenika Federera, u Bazelu.

Sledeće je stigao do prvog vimbldonskog polufinala, ostvarivao je pobede nad članovima "velike četvorke", između ostalog, opet savladavši Federera u finalu. Ovim uspesima dodao je još tri trofeja te godine (Tokio, Vašington, Roterdam).

Uprkos napretku, nove probleme, ovoga puta sa levim zglobom, imao je tokom sezone na betonu 2012, odnosno prolećne 2013. sezone. Ali, očigledno da to nisu bile nepremostive prepreke za njega.

Takve su postale 2014, nakon razočaravajućeg Australijan opena i predaje u Dubaiju, odlučio se za operaciju levog zgloba. Povratak je bio zakazan za početak 2015, pa odložen, zbog nove operacije.

Vratio se u Majamiju, u junu 2015, ali nezadovoljan svojim stanjem, opredelio se za još jednu operaciju.

Sve ovo nije sprečilo Del Potra da se bori – i vrati tamo gde mu je mesto. U februaru 2016. je opet bio na Turu, ali je morao da promeni i način igre, naročito bekhend, jer je prilikom tog udarca zglob najviše trpeo. Oba, to jest.

Ostvario je neke pobede vredne spomene, poput onih nad Timom i Vavrinkom, ali u suštini, pravi rezultat je imao samo u nacionalnom dresu. Najpre na Igrama u Riju, gde je savladao Novaka i Rafu, te u finalu izgubio od Endija.

"Sada imam srebrnu medalju, što se mene tiče, ovo je zlato", bio je presrećan Del Potro tada.
EPA/ANTONIO BAT
Radost naciji doneo je i na poslednjem takmičenju u godini, Dejvis kupu, kada se u polufinalu osvetio Mariju, a onda u finalu pobedio i Marina Čilića.

"Ovo je zahvaljujući svima vama koji ste me sprečili da se povučem. Bio sam veoma blizu te odluke, da više nikada ne igram, ali evo me, evo me", rekao je Del Potro.

Drugi povratak doneo mu je i drugu nagradu za najboljeg igrača u tom izboru ATP-a, čime je uz Hasa i Brugeru postao jedini koji je dva puta osvajao ovo priznanje.

Uspešan kraj 2016. nije značio i dobar početak 2017, tokom koje se najviše borio da pronađe taj bekhend, koji mu je postao rak-rana.

Najbolju formu pronašao je na US openu, gde je bio bolji od Tima i Federera, da bi mu se onda u polufinalu isprečio Nadal. Na tri od poslednjih pet turnira u godini, stigao je bar do 1/2 finala, a podigao je trofej u Stokholmu.

Što se tiče renkinga, naredna, 2018. bila je najbolja za Del Potra u karijeri, a završio ju je na trećoj poziciji.

Osvojio je Indijan Vels i Akapulko, igrao je završnicu Rolan Garosa i Vimbldona (oba puta ga je Nadal zaustavljao), da bi se Špancu osvetio na US openu, gde je stigao do finala i meča sa Đokovićem, koji je, ipak, bio prejak.

Kada se sve pogleda, naročito stil igre, razorni udarci, servisi i forhendi pre svega, nije ni čudo što je Argentinac najbolje rezultate ostvarivao na tvrdoj podlozi, posebno na US openu, gde je uostalom 2009. osvojio jedinu Grend slemu. Vredi je nešto detaljnije spomenuti.
EPA/JUSTIN LANE
Bio je to 14. septembra 2009. godine. Federer, tada 28-godišnjak, na vrhuncu, u sjajnoj formi, 41 pobeda u nizu u Njujorku, napad na šestu uzastopnu titulu US opena…

Ipak, mladić iz Argentine, tada šesti igrač planete, isprečio se i stigao do svoje prve Grend slem titule, ispostaviće se jedine.

Ko bi to rekao? Takođe, ko bi rekao da će Federer u narednih 12 godina osvojiti još samo četiri Grend slem trofeja.

To finale je bilo zaista spektakularno, jedno od onih koji se pamte. Federer je u svom maniru plesao po terenu, Del Potro slao projektile.

Švajcarac je imao set i brejk prednosti, ali golobradi Delpo se nije predavao. To mu je izgleda u karakteru, prkos i namera da ne ustukne. Sve to pokazuje i sada, kada juri treći povratak na teren.

Argentinac je na kraju slavio posle drame i pet setova (3:6, 7:6, 4:6, 7:6, 6:2) i tako postao jedini, uz Đokovića, koji je Nadala i Federera pobedio na istom Grend slem turniru.

"Bio je nedodirljiv. Kada je počeo da udara ramom reketa, znao sam da je umoran, prestao je da se kreće. Više nije čisto udarao lopticu, a da biste pobedili najbolje, morate te detalje da zapazite. Bila je buka, puno ljudi. Video sam ‘Championship point Del Potro’ i noge su mi se odsekle. Ruke su mi drhtale, ali rekao sam: ‘Ne može mi se desiti isto kao na Rolan Garosu’", prisetio se Argentinac jednom prilikom.

I, nije se desilo, Delpo je bio šampion. Ali, da li će opet biti u stanju da to postane? Ili bar ponovi onu 2018, poslednju pravu sezonu, kada je stigao do finala US opena.

Treća povreda, ovoga puta kolena, došla je krajem te godine, na meču sa Bornom Ćorićem, kada je igrao možda i najbolji tenis u životu.

Vratio se nakon rehabilitacije, imao meč lopte protiv Novaka na Mastersu u Rimu, pokazujući da je i dalje dovoljno agilan da se takmiči sa najboljima.

Ipak, ponovo je pao nekoliko meseci kasnije, na Kvinsu protiv Šapovalova, što ga je primoralo da se ponovo podvrgne operaciji, koja ga od terena odvaja do dana današnjeg.

Njegova upornost, motivacija, kvalitet nikada nisu bili upitni, a u prilog tome govori 10 pobeda nad No. 1, što je najviše trijumfa za nekoga ko sam nikada nije bio na toj poziciji. Takođe, tu su i 22 titule, osam sezona sa 30+ pobeda na Turu.

Jedna stvar je jasna: Delpo će učiniti sve što je potrebno da se opet nađe na terenu. Borba sa nedaćama je za divljenje i čini se da upravo te ne dâ vatri da se ugasi.

Svi ljubitelji tenisa ga nestrpljivo čekaju na terenu, jer jedan je dobroćudni div – Delpo.

Autor: Milan Tomić

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare

7 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: