B92.net GOAT – Munja

Ako je atletika kraljica sportova, onda je Jusein Bolt njen kralj.

Izvor: Milan Tomiæ

Petak, 21.05.2021.

09:00

B92.net GOAT – Munja
EPA/SRDJAN SUKI

Harizmatični, voljeni, neponovljivi Jamajčanin je u jednom momentu prerastao disciplinu(e), ali i sport u kojem se takmičio i stao u red najvećih.

Svojom pojavom osvajao je srca navijača širom sveta, čak i onih koji nisu mnogo pratili atletiku.

Bio je sinonim za nekog ko je krenuo od nule i postao najveći – i najbrži čovek koji je ikada hodao Zemljom.

Svetski rekordi i dominacija na Olimpijskim igrama učinili su ga besmrtnim, a njegove rivale, koji su se neretko trudili da mu i nečasnim sredstvima stanu na put, učinio nemoćnim.

"Šta još mogu da učinim da svetu pokažem da sam najveći? Trudim se da to budem, jedan od najvećih, uz Muhameda Alija i Pelea. Nadam se da ću posle ovih Igara biti u toj grupi", rekao je Bolt nakon OI u Riju 2016. godine.

Godinu dana kasnije, Bolt je odlučio da okači patike o klin i kaže zbogom atletici. To je učinio malo nakon što je ušao u četvrtu deceniju života. Iako je bio najbolji junior sveta, Boltov seniorski početak nije prošao baš najbolje. Bilo je to na Olimpijskim igrama 2004. u Atini.

Tri dana nakon svog 18. rođendana, Jusa je nastupio na najvećoj pozornici, u petoj stazi. U kvalifikacionoj trci na 200m je pobedio malo poznati Poljak Marčin Jedrusinski, dok je Bolt završio kao četvrti, sa nedovoljno dobrim rezultatom da se plasira u polufinale.

Jedrusinski je u karijeri osvojio jednu srebrnu medalju na EP, ali čini se da će mu veći uspeh biti taj što je naneo Boltu jedini poraz na najvećem planetarnom sportskom takmičenju.

"U to vreme nisam mislio da sam pobedio nekog velikog. Jusein je bio sprinter koji je već tada trčao ispod 20 sekundi, ali još nije bio svetska klasa i, da budem iskren, pazio sam na ostale trkače. Pobedio sam Juseina i vratio se svakodnevnoj rutini. Tek kasnije se ispostavilo da svet nikada nije imao nekoga poput njega. Ispostavilo se da sam pobedio legendu", rekao je ovaj Poljak mnogo godina kasnije.

Bolt nikada nije izgledao kao pravi sprinter. Kada ga pogledate, sa širokim osmehom i opuštenim, mlitavim načinom trčanja, uz svoju konstituciju i visinom od skoro dva metra... Nikada ne biste rekli da se takmiči na najkraćim deonicama.

Bolt je isti takav bio i kao mladić, samo manje mišićav, mršaviji, neozbiljniji...

"Jusein je kasnije izgledao kao pravi sprinter. Tada, 2004, bio je poput štapa: visok i mršav. U moje vreme sprinteri nisu bili tako visoki, ali jesu mišićavi. Onda smo odjednom dobili nekoga poput Juseina koji je sve to negirao", dodao je Jedrusinski.
EPA/SERGEI ILNITSKY
Bolt je bio nesumnjivi potencijal, ali falilo mu je to "nešto" da zasija na najvećoj pozornici, baš kao što je to činio u juniorskoj konkurenciji.

Nakon Olimpijskih igara u Atini obratio se Glenu Milsu, glavnom treneru u jednom klubu u Kingstonu.

Iako se nikada profesionalno nije bavio atletikom, napustio ju je kada mu je bilo 14 godina, polako je specifičnim i dobrim načinom rada skretao pažnju.

Mils je prepoznao Boltovu posebno, njegov neviđen talenat, ali i ono što mu je majka priroda dala.

Takođe, primetio je i Juseinove loše navike, kao i ne baš dobru tehniku trčanja, koju je morao da koriguje.

Fokusirao se na detalje, motivaciju, psihu svog učenika – i od njega napravio najbržeg čoveka na svetu svih vremena.

Trudio se da od Bolta napravi kompletnog čoveka, ne samo super-brzu mašinu, kakvih je bilo na stotine širom sveta.

Milov glavni pristup zasnivao se na ideji da "sportista mora da izgubi kako bi naučio da pobeđuje".

Snažna fizička i psihička osnova bila je uspostavljena. Ostalo je istorija. Ali krenimo hronološki... Iako je svetski rekord na 100 metara (9.58) Bolt postavio na Svetskom prvenstvu u Berlinu 2009. godine, Olimpijske igre bile su takmičenje koje su mu donele ovakav status.

Jamajčanin je praktično bio zaštitno lice na Igrama u Pekingu, Londonu i Rio de Žaneiru i na njima je osvojio devet zlatnih medalja.

Pored svoje "matične" discipline na 100, Bolt je najsjajnija odličja osvajao i na 200 metara pojedinačnom odnosno 4x100m štafeta.

Doduše, jednu od ovih devet medalja, onu osvojenu u štafeti 2008. u Pekingu, Bolt je morao da vrati, pošto je njegov kolega iz reprezentacije Nestor Karter bio dopingovan.

Ne treba zaboraviti ni uspehe sa Svetskih prvenstava. Šest puta je učestvovao i osvojio 11 zlata, dva srebra i jednu bronzu, na poslednjem, u Londonu 2017. godine.

Jedini čovek koji je mogao da ga zaustavi bio je on sam. Ili je u pitanju bila neka povreda ili ona diskvalifikacija u Daeguu 2011. godine, kada je napravio grešku prilikom starta, krenuo ranije i dobio crveni karton.

Trčao je i na mitinzima Dijamantske lige, državnim prvenstvima, igrama Komonvelta, ali njegov brend izgrađen je na Olimpijskim igrama.

Interesantno, Bolt je na stazi na Igrama proveo tek oko 15 minuta, ali to je bilo dovoljno da postane GOAT. Predstojeće Olimpijske igre u Tokiju biće prve na kojima neće biti Juseina Bolta, čoveka, koji je u tri prethodna ciklusa, uz Majkla Felpsa i američki Drim Tim, bio glavna zvezda.

Bolt je uspeo da vrati atletici stari sjaj – viđen je kao spasilac kraljice sportova, neko ko je zračio pozitivom, ko nije skidao osmeh sa lica.

Ukoliko imate glavnog junaka kao takvog, potrebni su i negativci, a to su u vreme Boltove ere bili Amerikanci – Tajson Gej i Džastin Getlin, višestruki doping povratnici.

Možda se i u tome ogleda Jusina veličina. Njega su ljudi jednostavno percipirali kao nekog ko je pošten, prirodan, borac protiv nepravde...

Mnogi su se pitali kako je Bolt uspevao da se izbori sa pritiskom npr. pre olimpijskog finala, sa napetošću, momentima kada srce jednostavno kreće da kuca jače.

"Pokušavao sam da razmišljam o nebitnim stvarima. Šta ću večerati, šta treba da uradim sutra. Ni slučajno o onome što ima veze sa trkom, niti činjenicom da milioni navijača gleda u mene, prati svaki moj potez, trzaj mišića", objasnio je Bolt.

I, odjednom, on uskoči u stanje fokusa, postane druga ličnost, osmeh pred pucanj bledi, poziranje se zaustavlja i uključuje se bezobzirna, nemilosrdna mašina.
EPA PHOTO FILES/ERIC FEFERBERG
Boltov glavni konkurent za epitet GOAT u atletici je Amerikanac Karl Luis, osvajač devet zlatnih i jedne srebrne medalje na Olimpijskim igrama.

U ovakvim pričama nije lako porediti sportiste iz različitih era, kako postignuća, tako i rekorde. Mnogo je tu faktora.

Zanimljivo, animozitet između Bolta i Luisa je s godinama rastao, toliko da je Jamajčanin u jednom momentu rekao da nema nikakav respekt prema Amerikancu.

"Reći ću nešto kontroverzno. Karl Luis – ne poštujem ga. Stvari koje on govori o sportistima na stazi... Mislim da samo traži pažnju, jer niko zapravo ne govori o njemu. Izgubio sam svako poštovanje o njemu. Svako poštovanje", rekao je Bolt jednom prilikom.

Njih dvojica su često upoređivani sa Džesijem Ovensom, predratnim američkim atletičarom, koji je osvojio četiri medalje, usred Berlina 1936. godine.

"Mi smo različiti. Džesi i ja smo sličniji. Kako zbog događaja i ambijenta u kojima smo se takmičili, tako i zbog činjenice da smo bili skakači u dalj koji su sprintali. Mi smo, takođe, Amerikanci, to je drugi nivo, drugačija očekivanja. Tu je novac, sponzori. Nismo mogli da se ponašamo tako kao Bolt. Možete li da zamislite sada Lebrona Džejmsa da se tako ponaša? Jednostavno bi ga uništili u Americi. Moramo drugačije da razmišljamo...", rekao je Luis jednom prilikom.

I dok Bolt ističe zlatne medalje sa Olimpijskih igara kao najvažniji parametar, Luis u prvi plan stavlja svoju dugovečnost (prva medalja sa 22, poslednja sa 35 godina).

Autor: Milan Tomić

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

23 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: