Prokletstvo drugog pika

Zašto je bilo toliko loših izbora?

Izvor: Marko Ðinðiæ

Četvrtak, 09.04.2020.

18:30

Prokletstvo drugog pika
Mandatory Credit: Layne Murdoch /Allsport

Često slušamo priče o protraćenim prvim pikovima na draftu i Entoniju Benetu, Gregu Odenu i ostalima, koji nikada nisu dostigli ono što se od njih očekivalo.

Kada se malo bolje sagleda cela slika, realno je veći procenat igrača koji su itekako opravdali prvu poziciju i velika očekivanja, nego što je bilo popularnih "bastova", kako vole da kažu Amerikanci.

Veći problem je drugi pik i timovi su nekako pod pritiskom često grešili u procenama.

Osamdesete

Možemo da počnemo sa 1984. godinom, kada su Portland TrejlBlejzersi birali Sema Bouvija sa drugog mesta.

Hakim Olajdžuvon bio je prvi pik, birali su ga Hjuston Rokitsi i to je jedan od slučajeva gde niko ne može da kaže: „Pa pogrešili su, na tom draftu je bio i najbolji igrač svih vremena“.

Nisu Rokitsi pogrešili, želeli su da naprave opasan tim sa dva centra, uzeli su Hakima i to im se isplatilo deceniju kasnije, pošto ih je Olajdžuvon vodio do dve titule, sa MVP priznanjem, nagradom za defanzivnog igrača godine i pritom je bio MVP finala, sve u jednoj sezoni, što nikom drugom nije pošlo za rukom.

Portland je odlučio da bira centra, preskočili su Majkla Džordana jer im bek nije bio potreban, pošto su već imali Klajda Drekslera.

Sem Bouvi je biran sa drugog mesta i to je bila ogromna greška.

Bouvi je bio superstar na koledžu, ali već tada se moglo videti da ima slaba kolena.

Pre toga su pregovarali sa Olajdžuvonom i Patrikom Juingom, zbog čega su kažnjeni sa 250.000 dolara. Odlučili su se za Bouvija na kraju, koji je proveo samo pet sezona u Blejzersima. Lomio je nogu, potkolenicu, imao je šrafove u nogama posle operacija, a Dreklser je rekao da je čak video i da mu je ispala kost prilikom prve velike povrede.

Povredio se dva puta i na zagrevanju i bilo je jasno da od Bouvija nema ništa i da Pakson i Dreksler nisu dobili centra kojeg su želeli, niti da je Portland dobio novog Bila Voltona.

ESPN je proglasio Bouvija za najgoreg pika svih vremena u američkom profesionalnom sportu.

Iza njega su na draftu ostali Majkl Džordan, Čarls Barkli, Sem Perkins, Džon Stokton, Alvin Robertson (jedan od četvorice koji je ostvario kvadrupl-dabl), Otis Torp (startni krilni centar Rokitsa u šampionskoj generaciji)...

U karijeri je prosečno beležio 10,9 poena i 7,5 skokova. 1985. godine Vejman Tisdejl bio je drugi pik, birali su ga Indijana Pejsersi i sa više od 15 poena u proseku u karijeri, nekadašnji bas gitarista u džez bendu imao je solidnu karijeru.

Iza njega su na draftu ostali Kris Malin, Detlef Šremf, Karl Meloun i MVP finala iz 1989. godine Džo Dumars, pa se ne može reći da Pejsersi nisu mogli bolje.

Nažalost, 2009. godine je Tisdejl preminuo. I drugi pik sa narednog drafta Len Bajas je preminuo, pre nego što je uopšte zaigrao utakmicu u NBA.

Tačnije, preminuo je od predoziranja kokainom dan posle drafta, a o njemu ćemo opširnije nekom drugom prilikom.

Boston Seltiksi su tada i pored neverovatne ekipe uspeli da dođu do drugog pika na draftu, ali kakav je bio Bajas na koledžu, bolje nisu mogli ni da biraju, osim možda Marka Prajsa i Denisa Rodmana.

Drugi pik 1987. godine Armen Gilijam, preminuo je 2011. godine na košarkaškoj utakmici u Los Anđelesu, od srčanog udara.

Birali su ga Finiks Sansi, gde je proveo dve sezone, a iza njega su ostali Skoti Pipen, Redži Miler, Kevin Džonson, Mark Džekson i Keni Smit, pa se može reći da je i ovo veoma loš pik.

Krilni centar igrao je za pet ekipa u NBA karijeri i beležio oko 13 poena u proseku. Naredna godina donosi veoma slab draft, gde se ističe Mič Ričmond i eventualno Den Marli.

Drugi pik bio je Rik Smits, „Leteći Holanđanin“, koji je celu karijeru proveo u Indijana Pejsersima (1988-2000) i igrao jedno finale sa njima.

Jednom je čak bio i Ol-star, beležio je oko 14 poena i 8 skokova i ovo je odličan pik, s obzirom kakav je draft bio.

Deni Feri, drugi pik 1989. godine bio je katastrofalan izbor.

Karijeru je počeo u Italiji, birali su ga Klipersi, a on nije želeo da igra za njih, pa je otišao u Klivlend Kavalirse, gde je proveo deset sezona i beležio 7 poena u proseku.

Iza njega su ostali Glen Rajs, Šon Kemp, Muki Blejlok, Tim Hardavej, Vlade Divac...

Devedesete

Geri Pejton, Keni Anderson i Alonzo Morning naredni su drugi pikovi, 1990, 1991, i 1992. godine, pa su malo loši izbori prekinuti.

Međutim, sledi Šon Bredli, zvezda filma Svemirski basket (Space Jam), i Seventisiksersi su za dobrog blokera (2,5 blokade po meču), ostavili Penija Hardaveja, Alana Hjustona, Sema Kasela i Nika Van Eksela nekim drugim timovima.

Bredli je u Filadelfiji proveo samo dve godine.

Džejson Kid je nastavio 1994. dobru seriju drugih pikova, ali naredne godine Nagetsi trejduju za drugog pika i uzimaju Antonija Mekdajsa ispred Kevina Garneta, Rašida Valasa, Džerija Stekhausa, Dejmona Stademajera...

Markus Kembi je 1996. godine bio drugi pik, na jednom od najboljih draftova svih vremena.

Reptorsima je jednostavno bio potreban centar i Kembi je stvarno imao dobru karijeru, ali ne u Toronto, već u drugim timovima.

Toronto je propustio da u svojim redovima ima Reja Alena, Kobija Brajanta, Peđu Stojakovića, Stiva Neša, Stefona Marberija, Džermejna O’Nila...

Samo dve sezone proveo je u Reptorsima. Filadelfija se često spominje u ovom tekstu i 1997. godine su birali Kita Van Horna sa drugog mesta, ispred Čonsija Bilapsa i Trejsija Megrejdija, na veoma slabom draftu.

Trejdovali su ga odmah u Netse za gomilu rezervnih igrača i Nju Džerzi je tu odneo pobedu, pošto je Van Horn igrao dva finala.

Velika greška Seventisiksersa, koji su praktično bacili pik.

Vankuver Grizlisi, franšiza koja bolje da nije ni postojala, uzela je Majka Bibija ispred Pola Pirsa i Dirka Novickog i Bibija su kasnije zamenili sa Džejsonom Vilijamsom, tačnije kada su se preselili u Memfis.

Na tom draftu je bio i Vins Karter i bilo ko od ovih igrača bi sigurno sačuvao franšizu u Kanadi, međutim, kada izaberete da Majk Bibi bude lice franšize, itekako će vam oduzeti klub.

Sledeće godine su birali Stiva Frensisa, koji nije ni želeo da igra u Vankuveru, jer su na aerodromu mislili da je reper, a ne košarkaš i on je automatski trejdovan u Hjuston Rokitse.

Mogli su da biraju Lamara Odoma, Ripa Hamiltona, Rona Artesta ili npr Andreja Kirilenka, ali ne, oni su hteli još jednog plejmejkera i to ih je koštalo pika i odsviralo kraj u Vankuveru.

Dvehiljadite

Slabi draftovi 2000. i 2001. opravdavaju Stromajla Svifta i Tajsona Čendlera, dok naredna dva ne opravdavaju ništa.

Džej Vilijams je biran sa drugog mesta 2002. od strane Čikago Bulsa i odigrao je samo jednu sezonu u karijeri!

Zbog saobraćajne nesreće i pada sa motora, njegova NBA karijera bila je završena.

Draft 2003. je toliko puta ispričana priča, pa ćemo Darka Miličića ovog puta isključiti iz svega ovoga i navesti da je Miličić najmlađi šampion u istoriji NBA lige i da će tako i ostati jer prema novim pravilima nemoguće je da nijedan igrač sa 18 godina zaigra u NBA finalu, jer prethodno mora da zaigra godinu dana na koledžu ili u nekoj profesionalnoj ligi.

Četiri minuta u finalu su četiri minuta i prsten je prsten. Posle Miličića, Emeka Okafor je bio drugi pik i od njega se očekivalo mnogo, a on to nije mogao da ispuni.

Međutim, imao je solidnu karijeru i s obzirom da su njega ostali Andre Iguodala i Džej Ar Smit, može se reći da ovaj pik i nije toliko strašan.

Sledeći jeste, pošto su Hoksi birali Marvina Vilijamsa ispred Krisa Pola.

Slede Lamarkus Oldridž i najbolji drugi pik Kevin Durent, a tu opet treba pozdraviti Portland TrejlBlejzerse, koji su ovog puta imali prvog pika i birali ponovo centra ispred superstara u najavi.

Majkl Bizli 2009. godine biran je od strane Majami Hita ispred Rasela Vestbruka i Kevina Lava, a 2010. godine su Memfis Grizlisi birali Hašima Tabita (?!?!?!) ispred Džejmsa Hardena, Stefa Karija, Demara Derozana, Džrua Holideja... Razočarenja su se nastavila, ponovo su Seventisiksersi u krupnom planu, pošto se u doba ribildinga odlučuju za Evana Tarnera, ispred Kazinsa, ali i Pola Džordža i Gordona Hejvorda, koji pokrivaju iste pozicije kao i Tarner.

Listu nastavlja Minesota, koja bira Derika Vilijamsa ispred Kembe Vokera, Kleja Tompsona, Nikole Vučevića i Kavaja Lenarda, a ti ljudi imaju pet titula, dok Vilijams igra u Fenerbahčeu.

Majkl Kid Gilkrist ispred Lilarda, Bila i Dramonda je akvizicija Šarlot Hornetsa, a konačno je 2013. bio dobar pik u vidu Viktora Oladipa, ali ne baš za Orlando koji ga je birao.

Džabari Parker završio je ispred Embida 2014, a zatim su Lejkersi imali tri vezana druga pika.

Birali su Dianđela Rasela, Brendona Ingrama i Lonza Bola i sada nijedan od njih ne igra za Lejkerse!

Poslednji drugi pikovi su Marvin Begli i Dža Morant. Koji je po vama najlošiji izbor?

Marko Đinđić (Džezmenski)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

38 Komentari

Možda vas zanima

Svet

16.700 vojnika raspoređeno: Počelo je...

Filipinske i američke trupe počele su danas vojne vežbe "Balikatan" u Filipinima, koje će trajati do 10. maja, a uključivaće i pomorske vežbe u Južnom kineskom moru, na čije teritorije polažu pravo i Kina i Filipini.

12:24

22.4.2024.

1 d

Podeli: