Pola čovek, pola zver

Ime mu je Didije(r).

Izvor:

Subota, 04.04.2020.

17:31

Pola čovek, pola zver
Photo by Bryn Lennon/Getty Images

Devetnaesti maj 2012. godine. Deluje kao da je sinoć bilo, a prošlo je toliko godina…

Nekoliko sati pre nego što smo videli srpsku zastavu na prečki gola ispod tribine sa navijačima "Plavaca" i Branislava Ivanovića sa njom na vrhu gola, gde se i tresla mreža nekoliko minuta pre kraja regularnog dela, retko ko je verovao da će "Ušati" otići u London, po prvi put u istoriji fudbala.

Kada bi se vratili još par meseci unazad i prisetili se "mučenog" Andreasa Viljaša Boaša i njegovo taktiziranje cele sezone i besmislenog fudbala, onda bi zaključili da je u trofej Lige šampiona tada verovao samo poneki navijač, koji živi u blizini "Stamford Bridža" ili nerealni fanatici, koji su nekada davno bili ubeđeni da je Đanfranko Zola najbolji igrač na svetu. Roberto Di Mateo nasledio je Portugalca na klupi Čelsija i seo na najužarenije mesto na kugli zemaljskoj, mesto kojeg se ni vulkanska lava Etne ne bi postidela… Šta je mogao jedan neiskusni asistent da uradi na klupi tima koji je šesti u Premijer ligi i koji je u osmini finala Lige šampiona u prvom meču poražen 3:1 od moćnog Napolija.

Zaboravili ste jednu činjenicu – to je Italijan! "Hajde da pobedimo Napoli i kasnije ćemo protiv jačih timova igrati stari dobri ‘Katanaćo’, to je jedino što možemo u ovom trenutku", zamislite bivšeg vezistu u svlačionici "Plavaca" kako svojim igračima objašnjava u kojoj se situaciji nalaze. Usledila je bomba pod prečku Baneta u produžecima, lagano skidanje Benfike, veče kada je ON srušio Barsu i čudo na "Kamp Nou", šutiranje Terija, lob Ramireša, čudesni Čeh i trk Toresa od 50 i nešto miliona funti…

Usledilo je finale na "Alijanc areni", prvi put da finalista igra na domaćem terenu finale Lige šampiona, ali to njih nije zanimalo – primili su gol, ali su NJEGOVOM bombom glavom sa peterca odmah izjednačili. U produžecima odbranjen penal, a onda penal lutrija i kapiten je odabrao da se šutira na golu iza kojeg su domaći navijači.

Noge su zadrhtale Oliću i Švajnštajgeru, a ON je bacio Nojera na zemlju, kao dete u školskom dvorištu, poslao loptu u drugu stranu i doneo "Ušatog" svom voljenom klubu.

Slavlje je moglo da počne… Osmog novembra 2018. godine, Didije Drogba završio fudbalsku karijeru.

Odigrao je svoj poslednji meč u karijeri za Finiks u finalu plej-ofa USL lige protiv Luizvila, koji je njegov tim izgubio minimalnim rezultatom.

"Tito", majstor za velike utakmice, ostaće zapamćen kao jedan od najdominantnijih i najubojitih napadača svih vremena.

679 mečeva, 367 pogodaka.
104 utakmice, 65 golova za reprezentaciju


4 titule Premijer lige, 4 osvojena FA kupa, 3 Liga kupa, po jedna Superlige Turske, turski Kup i turski Superkup, kao i jedna osvojena Liga šampiona.

A kako je sve počelo…

"Tito" iz Abidžana, pokoritelj Lige 1 i noćna mora crno-belih

Didije Drogba rođen je u Abidžanu, tadašnjem glavnom gradu Obale Slonovače, ali se u domovini nije dugo zadržao. Sa nepunih šest godina zaputio se u Francusku, gde su ga roditelji poslali da živi sa ujakom, takođe fudbalerom, Mišelom Gobom, ali to se mladom Didijeu nije svidelo, nakon čega se vratio u svoj rodni grad. Teška situacija u Obali Slonovače, gubitak posla njegovih roditelja, ponovo je "naterao" Drogbu da se vrati u Francusku, gde je na kraju i ostao, školovao se i igrao fudbal.

Zanimljivo je da je Drogbin nadimak Tito, po jugoslovenskom doživotnom predsedniku Josipu Brozu Titu, kojem se Drogbina majka divila.

Mladi Tito živeo je u gradiću Le Man, gde je prvi put zaigrao profesionalni fudbal u Ligi 2. Prve dve godine nije uspevao da se izbori za minutažu zbog povreda, što je i njegov tadašnji trener Mark Vesterlop rekao:

"Drogbi su bile potrebne četiri godine spremanja kako bi bio stopostotno sprema za svakodnevne treninge i igranje utakmica svake nedelje." Potpisao je prvi profesionalni ugovor sa Le Manom, ali stvari nisu išle dobro po njega, sve do rođenja njegovog deteta Isaka, za šta tvrdi da mu je promenilo život:

"Njegovo rođenje mi je promenilo život i izvelo me je na pravi put."

Nakon malo zapaženog učinka u dresu Le Mana (7 golova na 30 utakmica za dve sezone), Drogba je prešao u Gengan za 80 hiljada funti.

Sa tri gola na 11 mečeva pomogao je Genganu da ostane u ligi, pa je trener imao poverenje u njega, a Drogba mu je uzvratio postigavši 17 golova na 34 utakmice u sezoni u kojoj je Gengan završio sedmi na tabeli, što je njihov najbolji učinak u istoriji kluba.

Zajedno sa Floranom Maludom, njegovim najboljim prijateljem, činio je ubitačan napadački tandem, što nije prošlo nezapaženo velikim klubovima, pa se "Tito" zaputio u Marsej, pošto ga je Olimpik kupio za 3,3 miliona. Jedna sezona u Marseju pokazala je o koliko kvalitetnom napadaču se radi.

Postigao je 19 golova u ligi, osvojivši nagradu za najboljeg fudbalera u Ligi 1, kao i najboljeg fudbalera u Francuskoj te godine.

Sećamo se čuvene grupe u Ligi šampiona u kojoj su igrali Marsej, Real Madrid, Porto i Partizan, a Drogba je uspeo da na šest utakmica postigne pet golova. Protiv beogradskog tima postigao je het-trik, a to je verovatno utakmica koja ga je lansirala u sam vrh evropskih napadača. Olimpik je završio na trećem mestu grupe i nastavio svoje takmičenje u tadašnjem Kupu UEFA, gde je Drogba postigao šest golova, ali je njegov tim poražen od Valensije u finalu u Geteborgu, golovima Visentea Rodrigeza i Miste.

To je bilo jedno od dva finala koje je Didije Drogba izgubio u svojoj karijeri, ne računajući meč protiv Luizvila.

Njegov dres iz sezone 2003/04, jedine sezone u kojoj je igrao za Olimpik, nalazi se u katedrali Notr Dam de la Gard u Marseju, koji je uramljen dan pred finale Kupa UEFA.

Kralj "Stamford Bridža"

Stigao je Drogba u London i trofeji su stigli odmah za njim.

U prve dve sezone postigao je tačno po 16 golova, osvojio dve uzastopne titule Premijer lige, kao i jedan Liga kup i Komjuniti Šild, gde se već tada videlo da je Drogba igrač za velike utakmice, pošto je postigao po jedan pogodak u oba finala.

U svojoj trećoj sezoni u klubu, Drogba je preuzeo čuveni broj 11 i odigrao najbolju sezonu u dresu "Plavaca" – postigao je 33 pogotka u svim takmičenjima, postavši prvi igrač nakon 23 godine koji je postigao 30+ golova za Čelsi u jednoj sezoni.

Sa 20 pogodaka bio je najbolji strelac Premijer lige, osvojivši "Zlatnu kopačku". Postigao je i het-trik u Ligi šampiona protiv Levskog iz Sofije, čime je postao prvi igrač Čelsija posle 10 godina koji je postigao het-trik u evropskim takmičenjima. Iste sezone proglašen je za igrača godine u Obali Slonovače, kao i za najboljeg afričkog fudbalera, prvi put u svojoj karijeri. Zaradio je svoje mesto i u najboljem timu Premijer lige, a u izboru za najboljeg igrača ostao je na drugom mestu, iza Kristijana Ronalda, koji je osvojio titulu sa Junajtedom.

Na kraju sezone potpisao je novi, četvorogodišnji ugovor, ali start sledeće sezone nije bio tako sjajan.

Žoze Murinjo napustio je Čelsi, što Drogba nije mogao da prežali.

"Odlazak Murinja srušio je porodičnu atmosferu koju smo dugo gradili. Mnogi od nas su navikli da igraju prvobitno za njega. Sada treba da zaboravimo na to i pronađemo novu motivaciju."

Samo dve nedelje kasnije, u intervjuu za jedan francuski časopis, rekao je da želi da ode iz Londona.

"Želim da napustim Čelsi. Nešto u Čelsiju nije u redu, atmosfera u svlačionici je veoma loša." Za njega su bili zainteresovani Inter, Real Madrid i Barselona, ali do transfera nikada nije došlo i Drogba se izvinio navijačima, rekavši da ustvari nikad nije želeo da napusti klub.

Novo finale, novi gol, nova pobeda, ovoga puta protiv Arsenala u Liga kupu.

Čelsi je izgubio finale Lige šampiona u Moskvi od Mančester Junajteda nakon penala, a Drogba je zbog šamaranja Nemanje Vidića isključen u 117. minutu.

Ipak Drogba može da izgubi u finalu i ne postigne pogodak – ali samo jednom. Naredna sezona (2008/09) donela je novo finale FA Kupa i novi pogodak Drogbe u finalu, čime je Čelsi podigao još jedan trofej.

Nakon završetka revanš meča polufinala Lige šampiona protiv Barselone na "Stamford Bridžu", Drogba je jurio sudiju Oreba i optužio ga za krađu, zbog čega je kažnjen od strane UEFA. Sledeća sezona donela je Čelsiju novu, ubedljivo osvojeno titulu, a Drogba je postigao 29 golova, osvojivši "Zlatnu kopačku".

U finalu FA kupa… da li je potrebno da vam kažem šta se desilo?! Drogba je postigao pobedonosni gol iz slobodnog udarca, srušivši Portsmut za osvojenu duplu krunu.

2011/12 osvojena je Liga šampiona, a novo finale FA Kupa, novi pobedonosni pogodak Drogbe i novi osvojeni trofej. Kao da pišem o nekom lokalnom kupu, a ne najstarijem takmičenju na svetu, koliko ga je ovaj čovek izdominirao – postao je prvi fudbaler u istoriji koji je postigao gol u četiri različita finala.

Najviše golova u istoriji "Vemblija" (računajući samo finala, pošto Totenhem sada igra svoje domaće utakmice na ovom stadionu), devet golova u devet finala, stvarno je igrač za velike utakmice, jedan od najboljih ikada, ako ne i najbolji na Ostrvu.

Nakon finala u Minhenu, Drogba je rešio da ne produži ugovor sa "Plavcima" i napusti klub posle osam odigranih sezona…

Navijači su ga proglasili za najboljeg igrača u istoriji kluba.

Daleki Istok i majstorije u Galati

Nakon odlaska iz Londona, Drogba se zaputio u Kinu, gde je potpisao rekordni ugovor sa Šangaj Šenhuom, vredan 200 hiljada funti nedeljno.

Zajedno sa Nikolasom Anelkom proveo je samo šest meseci u Šangaju, postigavši osam golova na 11 odigranih utakmica, nakon čega je u januaru 2013. godine prešao u turski Galatasaraj.

Ugovor na godinu i po dana vredan šest miliona evra, koliko će Drogba zaraditi u turskom velikanu, plus 15 hiljada evra po odigranom meču u turskoj Superligi, Šangaj je želeo da stopira, ali je Drogba uz pomoć FIFA uspeo da izgura tužbu i u februaru je mogao da zaigra za Galatu.

Sećamo se njegovog sjajnog gola petom u revanš meču četvrtfinala Lige šampiona protiv Real Madrida, koji je Galatasaraj dobio rezultatom 3:2, ali nedovoljno za prolaz u narednu fazu. Osvojio je tri trofeja sa Galatasarajem – Superligu, Superkup i turski Kup, a u svom mandatu u Galati postigao je 15 golova na 37 utakmica.

Priča u Turskoj je završena, bilo je vreme da se Didije vrati kući…

Povratak na "Bridž"

Jula 2014. godine, Didije Drogba se vratio kući.

Žoze Murinjo potpisao je legendu kluba na jednogodišnji ugovor.

"Bila je to laka odluka. Nisam mogao da odbijem priliku da ponovo sarađujem sa Žozeom Murinjom. Svi znaju kakav odnos imam prema klubu, uvek ću se osećati kao kod kuće."

Drogba je ponovo preuzeo broj 11, koji mu je Oskar prepustio i novi mandat u starom klubu započeo protiv Barnlija na "Turf Muru". Prvi pogodak postigao je iz penala u pobedi nad Mariborom (6:0) u Ligi šampiona, a svoje mesto u prvoj postavi našao je usled povreda Dijega Košte i Loika Remija.

Svoju 350. utakmicu odigrao je protiv Mančester Junajteda, koju je započeo kao starter i postigao pogodak za vođstvo Čelsija, koje je Robin Van Persi neutralisao izjednačujućim golom.

Protiv Šalkea postigao je svoj 50. gol u evropskim takmičenjima, a poslednji meč za Čelsi odigrao je protiv Sanderlenda, kada su ga u 60. minutu saigrači izneli sa terenea zbog povrede.

Još jednom je podigao trofej namenjen osvajaču Premijer lige i zaputio se na četvrti kontinent na kojem će zaigrati fudbal u svojoj karijeri… Drogba se zaputio u Severnu Ameriku, gde je nakon dve sezone u Montrealu potpisao za Finiks Rajzing.

Didije je kupio Finiks i postao vlasnik ekipe, a time je postao i prvi fudbaler-vlasnik u istoriji fudbala.

Odigrao je jednu sezonu i doveo tim do finala plej-ofa USL lige, u kojem je poražen od Luizvila, što je bila i njegova poslednja utakmica u karijeri.

Reprezentacija i zaustavljanje ratova

Didije Drogba vodio je svoju reprezentaciju 2006. do drugog finala afričkog Kupa nacija, gde su poraženi posle boljeg izvođenja penala od Egipta. Drogba je promašio kazneni udarac u penal seriji.

Iste godine odveo je svoj tim na Mundijal, gde je bio u grupi sa Argentinom, Holandijom i Srbijom i Crnom Gorom.

U grupi smrti poraženi su identičnim rezultatom od Argentine i Holandije (2:1). Drogba je bio strelac u prvoj utakmici protiv "Gaučosa", dok protiv naše tadašnje reprezentacije nije igrao zbog parnih kartona.

Obala Slonovače je tada bila u građanskom ratu, a nakon javne molbe napadača Čelsija zaraćenim stranama, rat je zaustavljen i borbe su prestale nakon pet godina.

Pridružio se Ujedinjenim nacijama i postao njihov ambasador, posao koji radi i dan danas.

Gradio je škole i bolnice u svom rodnom gradu Abidžanu, a zbog toga je najomiljeniji čovek u svojoj državi. 2008. godine na Kupu nacija ponovo je koban po Obalu Slonovače bio Egipat, ovog puta u polufinalu – 4:1, dok je na narednom 2010. Alžir presudio Drogbinoj selekciji u četvrtfinalu – 3:2.

Na Mundijalu u Južnoj Africi 2010. godine, Drogba je postigao gol protiv Brazila, postavši prvi Afrikanac koji je postigao gol protiv petostrukog šampiona sveta. Nakon nerešene utakmice sa Portugalom i pobede protiv Severne Koreje, Obala Slonovače je ipak eliminisana sa Svetskog prvenstva zbog lošije gol razlike od Portugala.

2012. godine Drogba je doživeo novi poraz u Kupu nacija i pokazalo se da sa reprezentacijom baš nema sreće u finalima, koliko mu dobro ide sa klubovima. Promašio je penal u regularnom delu u finalu protiv Zambije, koja je na kraju postala šampion Afrike pobedivši Drogbinu selekciju nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca.

Svoju stotu utakmicu odigrao je u prijateljskom meču protiv Bosne i Hercegovine, a nakon još jedne prijateljske utakmice i tri nastupa na Mundijalu u Brazilu, rešio je da se povuče iz reprezentacije, u kojoj je rekorde po broju postignutih golova (63) i po broju odigranih utakmica (104). "Osvojio sam mnogo trofeja, ali nijedan neće dostići uspeh zaustavljanja rata i donošenja mira mojoj zemlji. Ljudi imaju mišljenja o Africi koja i nisu baš dobra, ali moramo dozvoliti da nas sport sve ujedini."

Drogbin najstariji sin Isak prošao je Čelsijevu fudbalsku akademiju i prvi profesionalni ugovor potpisao je sa Genganom 2018. godine.

Njegova dva mlađa brata takođe igraju fudbal, kao i njegov ujak i sestrić.

Stadion Levaloe, gde je Drogba napravio prve fudbalske korake, sada se zove po njemu.

Izuzetan napadač i još bolji čovek.

Možda i najbolji afrički fudbaler ikada – oprosti mi Žorže Vea.

Marko Đinđić (Džezmenski)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

30 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: