"Nekada su slikali puške koje smo koristili..."

Selektor paraolimpijske streljačke reprezentacije Nenad Pajić rekao je da je Srbija zabeležila uspeh na Igrama u Riju osvajanjem devet medalja.

Izvor: ÐN

Ponedeljak, 19.09.2016.

16:48

B92

Pajić je u „Kažiprstu“ na televiziji B92 istakao da ostaje žal sa boljim uspehom, ali da je on ogroman kada se uzme u obzir kakva je bila situacija pre nekoliko godina.

Srpski tim osvojio je tri zlata (Laslo Šuranji u streljaštvu, Borislava Perić-Ranković u stonom tenisu i Željko Dimitrijević u bacanju čunja), dva srebra (Perić-Ranković i Nata Matić u stonom tenisu i Miloš Mitić u bacanju čunja), kao i četiri bronze (Šuranji u streljaštvu, Matić u stonom tenisu, Mitar Palikuća u stonom tenisu i Nemanja Dimitrijević u bacanju koplja).

„Zadovoljan sam. Da nam je neko to ponudio pre odlaska na Igre, oberučke bismo prihvatili. Ostaje žal da smo mogli više, kada se pogleda šta se tamo izdešavalo, ali neka to ostaje za Tokio ili neko drugo takmičenje. Celokupan tim i ja smo zadovoljni nastupom u Riju“, rekao je Pajić za B92.

Mnogi tvrde da su paraolimpijci već heroji što se uopšte bave sportom, ali ta fraza jeste tačna

„Vrhunski sport ne priznaje invaliditet, on priznaje krugove i sekunde. Ono što prethodi tim rezultatima koji se računaju, mora da prizna invaliditet i sve poteškoće koje ovi ljudi prolaze. Ono što mi vidimo je samo krajnji ishod i sa strane nije poznato koliko je tu odricanja i rada uloženo. Koliko se ovi ljudi bore kako bi uspeli“.

U toj borbi postoje brojne barijere – osim fizičkih, veće su one psihološke.

„Najveća barijera je da čovek shvati da je invalid. Mi imamo veliki problem sa bazom iz koje regrutujemo sportiste. Najbolji se biraju iz velike grupe dobrih sportista, a mi biramo iz male grupe ljudi koji treba da shvate da su invalidi. Kada to shvate, onda da izađu na ulicu i žive život svesni stanja u kojem se nalaze. Posle toga morajue da prihvate neka naša ubeđenja i počnu da se bave sportom. Verujte, ovaj proces je izuzetno dugačak. A, kada on prođe, nailazimo na sociološke probleme. Tek na kraju dolaze oni sportski“.

Život osoba sa invaliditetom je borba, a njihovi sportski uspesi samo su dokaz veličine koje poseduju.

„Mi se borimo za ravnopravnost, a u stvari treba da se borimo za pravo na različitost jer kada stignemo do prve stepenice, mi ne možemo da je preskočimo bez rampe. To su osnovne stvari sa kojima se susrećemo“.

Ipak, kada se podvuče crta, paraolimpijski sport u Srbiji znatno je napredovao u poslednjih deset godina.

„U Rio otišli apsolutno opremljeni. Znaćajno su bolji uslovi i sada smo konkurentni sa svetom. Godine 2005. kada sam postao selektor nismo imali nijedan dokumenat, a ljudi su na takmičenjima fotografisali naše puške jer su bile stare 30 godina. Niko ih nije koristio sem nas, jednostavno su bile za otpad. Sada smo konkurentni, imamo odlične uslove i možemo da se takmičimo. U odnosu na uslove koje dobijamo, mislio sam da je najpametnije da na ovaj način rasporedimo novac. U Srbiji nemamo nijedno strelište koje ispunjava međunarodne standarde, ali u Novom Sadu smo našli odgovarajuće mesto, zbog strukture reprezentacije i sredstava koje posedujemo“, zaključio je Pajić za B92 i zahvalio se Ministarstvu omladine i sporta, medijima i svim ljudima u zemlji koji su bodrili reprezentaciju.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 4

Pogledaj komentare

4 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: