Slučaj Troicki – đavolski je mnogo postigao, zar ne?

Izvor: Ana Mitriæ

Petak, 18.12.2015.

10:30

Default images
Getty Images

Autor: Ana Mitrić (@ana_mitric)

To ni ne treba da čudi – uključujući i obaveze u Dejvis kupu, srpski ’broj dva’ odigrao je 31 turnir ove godine, što je najviše od svih tenisera u Top 30. Poređenja radi, Đoković je odigrao samo 17. Gust raspored možda je uzeo mentalni i fizički danak, ali Troickom to sigurno neće smetati uzevši u obzir šta je sve prošao prethodnih godina.

Teniseri su trenutno u procesu priprema po raznim sunčanim destinacijama širom sveta i vreme je da se osvrnemo na ono što je Troicki postigao u svojoj prvoj punoj sezoni posle suspenzije duge godinu dana (2013/2014). Njegovi navijači setiće se da je, pošto se prošlog jula vratio na teren na 847. mestu na svetu, već do kraja novembra došao do 102. pozicije i tako obezbedi sebi direktno mesto u glavnom žrebu Austračijan opena. Još je impresivnije ono što je postigao od tada – vratio se u Top 25.

Seli smo na razgovor sa Viktorom i njegovim australijskim trenerom i vodili smo dva opširna razgovora o povratku, njihovom odnosu i, što je i prirodno, slučaju koji je srpskog tenisera odvojio sa terena godinu dana.

Prvo smo razgovarali sa Džekom Riderom, direktnim čovekom koji je ostao uz Troickog uprkos tome što je zbog suspenzije imao svako pravo da raskine ugovor. Uzevši u obzir Riderovu reputaciju nekonvencionalnog karaktera i čoveka koji se ne plaši da se razlikuje od drugih, interesovalo nas je da saznamo malo više o njegovom životu i njegovoj trenerskoj filozofiji.
Getty Images
Džek Rider rođen je u Engleskoj, odgajan je na obalama Australije i putovao je celoga života živeći na Novom Zelandu, Floridi, u Nemačkoj i Italiji. “Imao sam razna iskustva u životu“, primećuje Rider, “Često se zapitaju: ’Šta je to život?’ Ja samo pokušavam da uživam u njemu“.

To je vrsta opuštene filozofije koju je pokušao da usadi svom učeniku. “Moram da podsećam Viktora – šta si želeo da radiš kada si bio dete? Voleo si da igraš tenis i želeo si to da radiš. To sada i radiš, pa kako nešto može da te iznervira? Moraš da naučiš da uživaš u stvarima“.

Pre početka saradnje sa Troickim krajem 2012. godine, Rider je tri godine bio trener talentovanom, ali nepredvidljivom Ukrajincu Aleksandru Dolgopolovu i pomogao mu je da se od nivoa čelendžera popne do vrha i 13. mesta na svetu.

AM: Šta je potrebno za prelazak sa jednog igrača na drugog? Kako se prilagoditi kada oni imaju različite stilove igre i drugačije karaktere?

Rider: Pokušavam da pronađem najbolje u njima. Potrebno je vreme. Gledam ih, ali ne otvaram odmah usta i ne počnem odmah da govorim stvari. Tih sam. Kao što sam i Viku rekao prvog puta: “Verovatno neko vreme neću ništa govoriti“. Samo se opustim, počinjem da shvatam ličnost igrača i naposletku saznam kako on oseća svoje udarce, pitam ga da isproba neke stvari, pitam za njegovo mišljenje.

To je njihova igra, a trener je tu da vodi i da dobija povratnu reakciju od tenisera. Znate, ne postoji jedan način da se udari loptica, uzmite Rafu i Rodžera kao primer – oni su dan i noć kada je reč o uloženom trudu da se udari loptica, zar ne? Ali ko udara na “ispravan“ način? Ko god je pobedio toga dana, pretpostavljam. AM: U odnosu trener-igrač, teniser je taj koji zapošljava, pa se na trenera gleda kao na radnika. Pretpostavljam, ipak, da ne želiš da radiš sa bilo kime – šta je ono što tražiš od partnerstva?

Rider: Prvo, moramo dobro da se slažemo – to je imperativ jer đavolski mnogo vremena provodimo zajedno. Zajedno putuješ, doručkuješ i večeraš, a tu je i posao. Kako vreme prolazi, morate da budete kompatiblni. Aleks i Viktor su prilično drugačiji, ali pronašao sam dobro u obojici.

Kada smo Vik i ja prvi put rešili da pokušamo, želeo sam da provedem neko vreme u Beogradu. Želeo sam da upoznam njegovu porodicu i prijatelje kako bih video kako živi. Izlazio sam s njim na piće, razgovarao s njegovim prijateljima i nekoliko puta sam večerao s njegovim roditeljima kako bismo se upoznali. Na taj način razumeš milje iz kojeg neka osoba dolazi, upoznaš njihov način razmišljanja i kako reaguju na određene situacije, kako su odgajani.

AM: Kakvi su bili tvoji utisci o Srbiji?

Rider: Volim da dolazim u Beograd, uživam u Srbiji, potpuno je drugačije nego što sam zamišljao. U Australiji imamo mnogo ljudi iz bivše Jugoslavije i oni kao da su doneli te probleme sa sobom – uvek je mnogo agresije između njih u Australiji. Tako da sa pomislio: “Vau, biće interesantno otići u Srbiju ako je puna takvih ljudi, kako li će biti?“ Ali onda sam otišao i ljudi su bili izuzetno fini prema meni i odlično sam se proveo. Dopada mi se.

AM: Viktor je interesantna ličnost jer, po mom mišljenju, sa jedne strane je tih i stidljiv, a sa druge strane je više emotivan i demonstrativan. Jesi li video tu njegovu strastvenu stranu u Beogradu?

Rider: Oh, naravno, navikneš se na to. Živeo sam u različitim zemljama i govorim nemački i italijanski. U Italiji kada ne govoriš jezik, bude ti malo neprijatno jer oni viču, urlaju i samo misliš: “Hoće li da se pobiju?“ Onda se odjednom smeju i super se slažu, pa onda postepeno razumeš prirodu lokalnih ljudi. Mislim da je manje-više tako i sa Srbima, moraš da ih razumeš.
Getty Images
AM: Pre nego što ste počeli zajedno da radite, Viktor je već dostigao vrhunac, 2011. godine bio je 12. na svetu, ali ipak se mučio.

Rider: Jeste, bio je u padu, nije dobijao mnogo mečeva. Najgora stvar koja se dogodila jeste što je njegov forhend bio smešan, tada je stvarno bio prilično loš. Ali došli smo u Beogradu, uradio sam nekoliko stvari, a njemu se dopalo šta radim i kako prilazim stvarima – tada smo i odlučili da ćemo raditi zajedno.

Nažalost, morali smo da sačekamo da do Australijan opena kako bismo uistinu počeli – nisam mogao da radim s njima na pripremama jer sam već dao reč nekome drugom da ću biti s njim mesec dana. U početku Vik nije želeo da ima probni period sa mnom jer sam rekao: “Da, zainteresovan sam, ali moram da odradim mesec dana s nekim drugim jer sam verbalno pristao i držim se svoje reči“. Onda je on razgovarao sa svojim agentom i odlučio je: “Ne, zapravo mi se to sviđa. Divim se tome i mislim da ćemo pokušati“. Nekada je Vik pomalo nestrpljiv, ali onda porazmisli – to je npr. nešto čemu mora da se nauči, da bude malo strpljiviji. To je stvar mladosti – sve želiš odmah, istog dana, ali mislim da sada uči da stvari nekada idu postepeno – tap, tap, tap.

AM: U čemu je napredovao od 2013. godine?

Rider: Došao je ponovo oko 20. meta na svetu. Ipak, bilo je i nekih teških poraza koji su mogli da naprave još veću razliku, tako da postoji ravnoteža. Očekivao sam od njega da se vrati – da nije tako, ne bih ostao. U ovom trenutku je samo dvadesetak momaka iznad njega, što nije loše.

Mislim da je mnogo bolji fizički, Miloš Jelasavčić je tu uradio sjajan posao (on radi i sa Žilom Simonom). Mislim da je i zbog te suspenzije odmorio telo. Tenis je stresan – mnogo ponavljanja, pogotovo na servisu, i neprirodnih pokreta koji ostavljaju danak na telo. Naročito u mečevima kada postoji dodatna tenzija, za razliku od treninga. Mislim da je zbog te pauze dobio nešto dužu karijeru, tako mi gledamo na to.

I mentalmo je mnogo bolji – naravno, svi nekada “polude“, ali generalno se mnogo poboljšao u tom aspektu, bolji mu je pristup tenisu.
Getty Images
AM: Viktor je dobro poznat po nekiliko stvari – osvojo je odlučujući poen za trofej u Dejvis kupu, sada i suspenzija i povratak, ali bilo je i nekih smešnih trenutaka na terenu koji su postali “viralni“ – npr, incident sa skupljačem loptica na Rolan Garosu 2011. ili svađa sa sudijom u Rimu? Šta si razmišljao u tim trenucima? Rider: U početku nisam bio zadovoljan, ali posle jesam jer je preokrenuo situaciju i od svega napravio šalu. Mora da radi na tom početnom gubitku samokontrole, nekada se previše izgubi, ali ipak mislim da sada više kontroliše stvari.

AM: Tokom suspenzije, napisao si Viktoru otvoreno pismo u kojem objašnjavaš zašto ćeš nastaviti da radiš sa njime, iako imaš izlaznu klauzulu u ugovoru. Jesi li bio siguran da si napravio pravu odluku?

Rider: Ostavljajući novac po strani, odluku sam doneo više na osnovu moralnih principa. Bilo je smešno sve to što se desilo.

AM: Kako ja na vaš odnos uticalo to što ste zajedno prošli kroz tako težak period?

Rider: Mislim da je teniski svet na neki način lažni svet. Kada ti ide dobro, mnogo si popularan i slavan, ali ljudi te brzo puste niz vodu. Nikoga nije briga i niko nije spreman da uradi nešto za nekoga, u ovom slučaju to je bio Viktor. Ne žele ništa da kažu ili da upadnu u nevolju – samo ignorišu tu temu. Mislim da je on cenio to što sam ostao uz njega i mišljenja sam da mu je učinjena nepravda.

AM: Šta si radio tokom perioda u kojem Viktor još nije trenirao punim kapacitetom?

Rider: Radio sam sa jednim australijskim juniorom. Imao sam nekoliko ponuda, ali sam jasno stavio do znanja da se vraćam Viktoru da završim započeto, pa nisam želeo da sa bilo kime drugim počnem da radim “puno radno vreme“. Kontaktirao me je Sergej Bubka – on je imao veliki pad, polomio je mnogo kostiju, malo sam sa njime radio, pa se vraćao Viktoru.
Getty Images
AM: Posle sveg tvog iskustva na vrhunskom nivou ATP tura, kako je bilo provesti nekoliko meseci na čelendžerima?

Rider: I na fjučersima! Bio sam sa Sergejem na fjučrsima. Onda kada se Viktor vratio, morao je da ide na čelendžere – bio je dobar i nismo morali da se vraćamo na fjučerse, ali i to je moglo da se desi, bili smo spremni na to.

AM: Da li je bilo nešto interesantno u vezi sa time? Da li ste vas dvojica u nekom trenutku išli na proputovanje Italijom?

Rider: Da, u tome sam uživao, to mi je nedostajalo. Lepo je voziti se sa turnira na turnir, zaistaje dobro. I svi su prilično dobri – i 300. teniser na svetu, čak i onaj koji je na 600. mestu. Viktor je zadržao pozitivan stav – često nije igrao baš dobro, ali je uspevao da ide dalje i da ostvaruje prave rezultate.

AM: Kao što Novak kaže, možeš da budeš favorit u svakom meču, ali svejedno moraš da izađeš i da pobediš.

Rider: Naravno.
Getty Images
AM: Koliko je tvoj posao tehnički, rad na forhendu i slično, a koliko se posvećujete strategiji i taktici?

Rider: Pa, udarci moraju da budu na određenom nivou kako bi strategija mogla da se sprovede. Teško je govoriti o taktici, ako neko oseća da ne udara lopticu kako treba. Viktor još pravi neke pomake u tom polju, zbog čega sam zadovoljan.

AM: Šta smatraš najboljim delovima Viktorove igre? Koji su najveći izazovi pred njime?

Rider: Veoma je dobar atleta i sjajno vraća loptu. Ipak, trudimo se da ga učinimo malo agresivnijim jer je prečesto spreman da stoji pozadi i da čeka da protivnik izgubi. To je bio uzrok dobrog dela teških poraza – prestao je da bude proaktivan. Ali polako idemo ka tome.

AM: Prošlo je godinu dana i on je već napravio veliki povratak. Da li sada sledi najteži deo – ostati u vrhu?

Rider: Ne, mislim da smo već odradili najteži deo, vratio se među najboljih 25. Sada mu je potrebno vreme da sedi na plaži i da razmišlja – da upije sve to što je učinio, da bude srećan, a onda i spreman da ponovo krene. Đavolski je mnogo postigao, zar ne?

U drugom delu teksta naše saradnice Ane Mitrić čitaćete razgovor sa Viktorom Troickim, kao i šta Novak Đoković misli o povratku svog prijatelja i kolege.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

18 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: