Danijel Pejdž za B92: Osećam se kao Srpkinja

Izvor: Jelena Trajkoviæ

Četvrtak, 19.11.2015.

10:00

Default images
Starsportphoto

Danijel Pejdž je u intervjuu za B92 otkrila zašto se odlučila da igra za Srbiju, kako su ljudi iz njenog okruženja reagovali na to, kakve ambicije ima i još mnogo toga...

Devojka rođena pre 29 godina u Koloradu prvo je želela da postane fudbalerka, da bi zahvaljujući ocu shvatila da je talentovana za košarku. Završila je Nebraska koledž, a vrlo brzo se preselila u Evropu, gde je branila boje bugarskog Dunava, izraelskog Jerusalima, mađarskog Zalegeržega i nekoliko francuskih klubova.

Na samom početku, na pitanje kako se oseća kao prva strankinja u istoriji srpske košarke, Danijel je odgovorila:

Veoma sam ponosna što sam prva, osećaj je zaista poseban. Gledam na to kao sjajnu priliku koja mi je pružena, da budem u timu sa takvim devojkama, da radim sa sjajnim stručnim štabom i predstavljam Srbiju“.

Najveće zasluge za to što je Danijel dobila priliku da predstavlja Srbiju ima selektorka reprezentacije Marina Maljković, koja je pokrenula pravi preporod ženske košarke u našoj zemlji u poslednjih nekoliko godina.

Marina me je pozvala, dobila je moj broj od moje prijateljice koja je igrala u njenom timu u Francuskoj. Odmah me je zainteresovala i nije mi trebalo mnogo vremena da pristanem. Vrlo brzo sam shvatila da sam donela pravu odluku“.
Starsportphoto
Danijel naglašava da nije pomno pratila reprezentaciju Srbije pre nego što je dobila poziv Maljkovićeve, ali da je znala da je to tim koji je mnogo napredovao poslednjih godina.

Mogu da kažem da sam najviše upoznata sa košarkašima koji su igrali u NBA ligi, kao što su Vlade Divac i Peđa Stojaković. Zbog svih uspeha koje su imali sa reprezentacijom u poslednjih 20 godina, nije bilo moguće ne primetiti ih. Odavno sam znala da je Marina selektor nacionalnog tima, a pratila sam njen rad jer trenira Lion, a ja igram u Francuskoj. Zbog toga sam i znala za njen projekat koji vodi ovde i za sve uspehe koje su devojke imale poslednjih godina i bilo je jasno da su u usponu“.

I dok se ona nije dvoumila kada je dobila ponudu da igra za Srbiju, kaže da je za njene najbliže njena odluka bila kao ’grom iz vedra neba’.

Kada sam rekla mami, ona je bila uzbuđena zbog mene jer sam dobila priliku da predstavljam jednu zemlju i igram na sledećem nivou, mogu tako da kažem. S druge strane, tata je imao više pitanja, hteo je da zna više o svemu tome, a kako sam mu objasnila kakvu priliku sam dobila imao je razumevanja. Prijatelji su bili poprilično šokirani jer nemam nikakve rođake u Srbiji, pre toga sam bila ovde samo jednom, i to zbog utakmice. Nisam imala očiglednu povezanost sa Srbijom i kada sam im rekla da sam dobila srpski pasoš, pitali su me: ’Kako se to desilo?’. Za sada nemaju planove da dođu da me gledaju kako igram u Srbiji, ali mi je već 15-20 njih najavilo da će me bodriti u Riju“.
Starsportphoto
Dobrodošlica u Srbiji, po njenim rečima, nije mogla da bude bolja jer su se svi potrudili da se oseća kao kod kuće od prvog dana.

Ljudi su sjajno reagovali, osetila sam se dobrodošlom. Ne pričam srpski, pa sam imala ograničen kontakt sa ljudima na ulici, ali su me saigračice fantastično prihvatile, kao i stručni štab. Osećam da su se svi potrudili da se osećam kao kod kuće. Bila sam nervozna pre dolaska, nisam bila sigurna kako će ostale devojke u timu reagovati. Jer, ipak sam ja naturalizovana igračica, kakvih ovde do sada nije bilo, a nisam ih ranije poznavala. Međutim, od prvog trenutka su svi bili prijateljski nastrojeni prema meni i zaista ne bih mogla da tražim ništa više. Sve su se trudile oko mene, šta god da mi je bilo potrebno, one bi mi pomogle“.

Koliko se dobro snašla u timu Srbije videlo se na Evropskom prvenstvu u Rumuniji i Mađarskoj, na kojem su izabranice Marine Maljković ostvarile najveći uspeh u istoriji ženske košarke u našoj zemlji.

Cilj pre Evropskog prvenstva je bio da budemo među prvih pet timova i izborimo mesto u kvalifikacijama za Olimpiske igre u Rio de Žaneiru. Zlatna medalja je zbog toga bila nešto što nisam mogla ni da zamislim i došla je kao veliko iznenađenje, ali samo rezultatski. Atmosfera u timu je sjajna i svi smo uzbuđeni što smo deo njega. Okruženje je toliko pozitivno, nije nam teško da vredno radimo, učimo nove stvari, a usput se i družimo. Zaista uživamo“.

Zlato u Budimpešti je srpskim košarkašicama donelo i prvo učešće na Olimpijskim igrama. Mnoge članice našeg nacionalnog tima Igre u Rio de Žaneiru naredne godine vide kao krunu svojih karijera, pa tako i Danijel.
Starsportphoto
Ako budemo odigrale kako znamo i umemo, možemo da očekujemo da ćemo podići prašinu, a potom ćemo videti dokle ćemo dogurati. Ima još vremena do Rija, prvo nas čekaju utakmice sa Nemačkom i Luksemburgu, a potom u februaru još dve u februaru u kvalifikacijama za naredno Evropsko prvenstvo u Češkoj. Želimo sve četiri pobede i da se tako polako pripremimo za sve ono što nas čeka sledećeg leta“.

Zanimljivo, Pejdžova je odavno odustala od ideje da će se ikada naći na Olimpijskim igrama, sve dok nije stigao poziv da igra za Srbiju.

Kada gledate Olimpijske igre, još kao dete shvatate da su one nešto najveće što jedan sportista može da doživi. Do njih stižu samo oni najbolji i to mi je bio san dok sam bila klinka, ali kada sam bila na koledžu, bilo je jasno da neću moći da se izborim za mesto u reprezentaciji Sjedinjenih Država. Pomislila sam da nikada neću ostvariti svoj san, ali čim me je Marina pozvala i rekla da bismo mogle da odemo u Rio, samo sam je pitala: ’Šta treba da uradim?’“.

Na pitanje da li će se slučajno osećati čudno jer će na najvećoj sportskoj planetarnoj smotri predstavljati Srbiju, a ne Sjedinjene Države, Danijel je dala zanimljiv odgovor.

Ne mislim da će mi biti čudno, zato što se sada osećam kao Srpkinja. Provela sam dovoljno vremena ovde, jeste da ne znam jezik, ali mnogo volim ovaj narod i osećam se kao kod kuće“.
Starsportphoto
Koliko se oseća kod kuće najbolje pokazuje to kako peva himnu Srbije, energično kao da je rođena ovde. Iako kaže da je brzo naučila reči himne „Bože pravde“, učenje samog jezika joj ide mnogo teže.

Nije mi bilo mnogo teško da naučim himnu. Moja prva cimerka Jovana Vukoje je prošlog leta je sela sa mnom, napisala mi je reči i kako se šta tačno izgovara i na kraju sam to savladala. Srpski jezik je veoma težak, to moram da naglasim. Znam neke standarne izraze, kao što su ’Dobar dan’, ’Kako si’ i neke koje iz očiglednih razloga ne bi trebalo objavljivati (smeh), znam himnu i to je bitno“.

Za kraj, Danijel nam je otkrila da li je probala tradicionalne srpske specijalitete i šta joj se posebno sviđa.

Mnogo volim srpsku hranu. Omiljena grickalica mi je Plazma, posebno ona sa čokoladom. Roštilj obožavam, sarmu još nisam probala, ali planiram uskoro“, rekla je Danijel Pejdž za B92.

Ženska košarkaška reprezentacija prvu utakmicu u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvop 2017. godine u Češkoj igra u subotu od 19 časova u hali „Pionir“. Ulaz na tu utakmicu je besplatan.

Jelena Trajković (@zvezdica)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

49 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: