Nova vest
Tenis

Subota, 03.09.2022.

10:00

Queen of the Queens

U 22:22 po lokalnom njujorškom vremenu, taj svemirski brod od stadiona, "Artur Eš", umalo nije poleteo.

Izvor: Zoran Kecman

Autor:Zoran Kecman

Queen of the Queens
Foto: Profimedia

U tom čudesnom objektu, od siline ljubavi i energije emocija koje su preplavile sve ljubitelje tenisa, sve je ključalo na Serenin pogon.

Kraljica Kvinsa je poslala pozdrav i poljubac voljenom Kvinsu, Njujorku, Americi, čitavoj teniskoj planeti. Zapečaćeno poljupcem i kakvim teniskim spektaklom!

Srećnici su oni koji su bili u toj kutiji od dvadesetak hiljada mesta, da prisustvuju tom času istorije, poslednjem teniskom činu teniske heroine, koja u meču sa Ajlom Tomljanović nije pobedila, ali ja kao istinski šampion ostavila srce na terenu – i bukvalno!

Zar to nije radila tokom cele karijere? Znate li ijedan meč u kom Serena nije ispoljila tu svoju sjajnu osobinu, da se nikad ne predaje?

Od tog avgustovskog dana kada je u „Vogu“ objavila da se definitivno povlači i da bi ovo trebalo da bude njen poslednji US Open, znalo se šta će se dešavati u Njujorku.

Ali ona, kako je tada rekla, mrzi oproštaje i ne zna kako da se izbori sa njima.

Ona je stalno mislila kako da ta priča večno traje i jednostavno, nije mislila na oproštaje.

Otuda te suze na kraju, i kod nje i kod mnogih koji su sve to gledali.

Možda je njen pohod na 24. grend slem titulu, završen po teniskim parametrima odavno, još onda kada je pogubila u glavama mnogih već dobijena finala, kada je postala majka i posvetila se suprugu Aleksu i ćerkici Olimpiji, kada se za koji korak udaljila od svetla teniske pozirnice i velikih arena.

Ipak, ostala je tanka nit nade, koja se ugasila na njujorškom septembarskom povetarcu, ali i pod olujnim naletom devojke sa Balkana, Australijanke Ajle Tomljanović, koja je našla način da se upiše u istoriju tenisa kao poslednja među onima koje su delile megdan sa jednom od najvećih igračica svih vremena.

I kao poslednja koja je uspela da je pobedi. A pobediti Serenu, znamo, nije mala stvar.

Nebrojeno je onih igračica koje su u ovih, da, ČETVRT VEKA, ostale kratkih rukava u sudaru sa devojkom iz Komptona, koja je tokom tih 25 godina postala ideal, inspiracija mnogima i dokaz da se verom u sebe i napornim radom može ostvariti svaki san.

Želela je da ovo putovanje u Njujorku, traje duže, bar još koje kolo. Retki su verovali da može do sedme titule na terenima u Kvinsu, prosto jer je ta pauza poslednjih godina, što zbog povreda, što zbog nebrojenih drugih stvari, bila prevelika da bi se tek tako preskočila.

Ali dala je sve, Njujork je goreo u ta tri sata, zaglušujuća buka bila je jača od zvuka motora aviona koji poleću sa obližnje La Gvardije.

Serena je, još jednom, bila lavica.

Onaj ubilački, zastrašujući pogled ka protivnici, još jednom nas je podsećao kakvu smo šampionku gledali proteklih decenija. Koliko smo bili privilegovani.

Svaki njen krik posle teškom mukom osvojenog poena, čuo se daleko van stadiona, stisnuta pesnica odavala je da je gorela od želje da ovo ne bude njena poslednja teniska epizoda.

Jer Sereni je od svega najgore da ostavi teniski teren, odloži reket u stranu i kaže, sada je kraj.

Ali ovo je bio kraj. Tako kaže logika.

Mnoge velike šampionke, otišle su sa scene u dvadesetim, tridesetim godinama, a ona će 26. seprembra proslaviti 41. rođendan.

Kao teniski Džimi Konors, dugotrajna, jedna od onih šampionki kojima nikada ne ističe „rok upotrebe“.

Jednako opijajuća kao nekad, kada je kao devojčica, sa starijom sestrom Venus, krčila sebi put kroz džunglu šampiona, u vreme kada smo gledali Štefi Graf na kraju karijere, Lindzi Devenport, Martinu Hingis, Mariju Šarapovu, Žistin Enan, Kim Klajsters...

Nećemo pogrešiti ako kažemo Era Serene Vilijams, ili Era sestara Vilijams, jer Serena bez Venus, to nikako ne ide.

Koliko su Rodžer Federer, Rafael Nadal i Novak Đoković obeležili protekle dve decenije muškog tenisa, toliko su sestre Vilijams, obeležile ženski tenis i dale mu sasvim drugačiju dimenziju.

Serena je bila koliko inspiracija mnogima, toliko i inovator - unela je u ženski tenis fantastičnu silinu, razornost koja joj je donela nebrojene trofeje, ali je van terena uvek bila jednako otvorena i iskrena.

Njene konferencije za štampu nikada nisu bile dosadne, nisu tu bile one stereotipne fraze o pobedama i porazima, ona je odgovarala uvek jasno, bez zagrada, otvorenog srca, često zbijajući šale sa novinarima. Pričala je o životu, o onom što je pokupila usput.

Možda u pojednim momentima nije znala kako da gubi ( a koji veliki šampion to zna?), pa je u naletima besa plašila i linijske sudije i pretila da će im „nabiti lopticu u grlo“, ali i takva, divlja Serena, nedostajaće svima, bez pogovora.

Nije bila anđeo na terenu, ali dizala je prašinu.

Nedostajaće ta njena večita glad za pobedama, za titulama.

Kraljica odlazi i ostavlja teniski svet koji je nespreman da joj nađe dostojnu naslednicu.

Lista Top 10 danas, smešna je u poređenju sa vremenom kada je Serena bila na vrhuncu i kada se probijala.

Igračice koje su danas druge ili treće, nekada ne bi bile ni blizu 30 ili 40 najboljih, ali takva su vremena. Prosto se ne zna ko će na bilo kom turniru teniserki osvojiti titulu, jer nedostaje ono čega je Serena oduvek imala u izobilju – kvaliteta igre i sposobnosti da se pobeđuje u kontinuitetu.

Zato su one reči Kvin Latife, koje smo mogli čuti pred svaki njen izlazak na teren u Njujorku, bile prave reči.

Kazaljke su se u tih 22:22 raširile, a sujeverni kažu, to znači da vas neko voli! Koliko je tu bilo ljubavi između Serene i njene publike!

Zato je pesma Tine Tarner, „The Best“, bila adekvatna melodija za kraj jedne nestvarne karijere.

„Kraljica Kvinsa“ ostaće večita kraljica teniskih srca. Velika teniska mama.

I jako, jako će nam nedostajati.

Zoran Kecman

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

29 Komentari

Podeli:

U fokusu

Vidi sve