Nova vest
Tenis

Utorak, 14.07.2020.

22:10

"Na meč-lopti sam osetio da je nešto puklo, nisam više mogao da se pomerim"

Tijago Monteiro, trenutno 82. teniser na svetskoj rang listi, ispričao je svoju životnu priču.

Izvor: SS

Autor: SS

Photo by Mark Brake/Getty Images

On je napisao blog za "Behind the racquet" u kom je opisao najtežu povredu u svetu sporta, pakao koji je proživeo posle nje, ali i uspon u godini nakon oporavka.

Najpre je istakao da je bio usvojeno dete i da nije imao lako detinjstvo.

"Usvojen sam. Majka koja me je usvojila se oporavljala od raka dojke, ali je želela da me usvoji jer je mislila da mogu postati prelepa stvar u njenom životu. Sve njoj dugujem. Nikada nisam želeo da upoznam svoje biološke roditelje, nisam mislio da je to neophodno. Moja majka je bila ta koja me je odgajala i ništa to ne može da promeni. Dolazim iz skromne porodice, nije siromašna, ali ni bogata. Odrastao sam s majkom, bratom i tri sestre. Nikada nisam poznavao svog oca, budući da su moji roditelji razdvojeni, tako da mi nemamo kontakt s njim", piše Monteiro.

Malo ko je verovao u njega da bi mogao da postane teniser iz najboljih 100, a opisao je da mu je brat bio jedina prava podrška.

"Sećam se kako me je vodio da igram juniorske turnire na mestima udaljenim duže od deset sati vožnje automobilom".

U profesionalne vode ušao je 2011. godine, a četiri godine kasnije doživeo je najveći udarac u karijeri.

"Na čelendžeru u Slovačkoj sam imao imao meč-loptu protiv Kualija. U taj-brejku trećeg seta bilo je 9:8, meč-lopta na izmaku snage. Trčao sam za loptom kad odjednom začuh čudan zvuk. Sudija je odmah zaustavio igru i pozvao hitnu pomoć. Nisam mogao da se pomerim. Otišao sam u bolnicu i već sutradan se vratio u Brazil, gde su mi rekli da su mi pokidani prednji ukršteni ligamenti. Neki doktori su mi rekli da mi ne treba operacija, ali drugi su rekli da su to uradili jer žele zaraditi više novca. Naravno: ako me operišu, postojala je mogućnost da više nikada neću moći da igram".

"Prošla sam četiri meseca bez igranja dok sam se oporavljao. Izgubio sam sav osećaj za tenis, jedino što sam znao da radim. Prvi put nisam imao pojma šta će mi se desiti. Ali nastavio sam da idem na svoju Akademiju da gledam kako svi treniraju. Kada sam se konačno vratio na teren sve je bilo pozitivno, čak sam se poboljšao kao teniser. Sledeće godine sam imao najbolju sezonu u karijeri. Sada je moja dužnost da porodici vratim sve što mi je dala. Još uvek nismo bogati, još uvek nam treba novac da platimo račune i stavimo hranu na sto, ali na kraju imamo dobre uslove za život", ispričao je Monteiro.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

1 Komentari

Podeli:

U fokusu

Vidi sve