Rodžer Federer

Nema potrebe smišljati naslov, jer – jedan je Rodžer Federer.

Izvor: Milan Tomiæ

Subota, 17.09.2022.

09:00

Rodžer Federer
Foto: Profimedia

Donedavno nesumnjivi GOAT (najbolji svih vremena prim. aut), čovek koji je pomerio granice, podigao tenis na viši nivo, postao veći od sporta kojim se bavio.

Odnedavno "tek treći" u toj trci za najboljeg ikada, "plačljivko", "džemperko", neko ko je odavno trebalo da bude u penziji, ko je u svetu "belog sporta" isključivo zbog novca...

Ovo donekle pokazuje i besmisao ovakve debate, pošto se parametri, čak ni oni statistički, po kojima je Švajcarac svakako iza Novaka Đokovića i Rafaela Nadala, ne mogu da pokažu ko je zapravo najveći.

Šta se tu u stvari meri, Grend slemovi, ukupan broj titula, međusobni skor, era u kojoj su igrali ili se, sa druge strane, računa i sveukupna ocena, koja nema veze sa brojevima.

Uticaj, navijači, dugovečnost, zaostavština, pa čak i ta "lepota tenisa", toliko osporavana i smatrana daleko nebitnijim od "suvih" brojki.
Foto: Profimedia
Bio je inspiracija i idol mnogim svojim kolegama, koji su mu u međuvremenu postali i rivali, on je šampion šampiona što kaže Bili Džin King, neko ko je ostavio neizbrisiv trag i uspomene na najslavniju eru u istoriji tenisa.

Nezahvalno je kod Federera izdvojiti nešto konkretno, najbolje, pošto je uvek izgledao kao kompletan igrač.

Pada mi na pamet i video-igra iz detinjstva, "Virtua tennis", u kojoj svaki igrač ima nešto što ga izdvaja, svoj kvalitet.

Kod Nadala je to brzina, Nalbandijan je imao jak bekhend, Ferero forhend, Rodik servis, a Federer? On je imao sve – "all round".

I jeste tako. Direktnost, lep i ubitačan jednoručni bekhend, forhend, inside out i in, birajte, servis, snažan i precizan.

Pa onda kretanje. Kada ga vidite, ne deluje vam kao neko ko se previše obazire na to. Međutim, uvek je na svakoj lopti i to nekako bez prevelikog mučenja, bez znoja, gospodski.
EPA-EFE/SCOTT BARBOUR
I drugi su igrali lepo za oko, ali tzv. poezija u pokretu kod 99 odsto ostalih nije donosila rezultate. Kod Rodžera jeste.

Tokom svog dominantnog perioda, Federer je osvojio US open i Vimbldon pet puta zaredom, a u Londonu je i rekorder sa osam trofeja.

Takođe, šest puta je podizao pehar na Australijan openu, dok je na Rolan Garosu trijumfovao samo jednom, iz dobro poznatog razloga što Nadal u Parizu gotovo da ne gubi. Te 2009. je iskoristio ispadanje velikog rivala i stigao do titule.

Rodžer je 310 nedelja bio na vrhu ATP liste, od toga 237 zaredom (četiri godine i 29 nedelja). Poslednji put je karavan predvodio 2019, sa 38 godina, čime je postao najstariji broj jedan u istoriji.

Karijeru je okončao sa skorom od 369-60 na Grend slemovima, na kojima je 20 puta trijumfovao, a u 11 navrata gubio u finalima, od Đokovića i Nadala, gotovo sve.

To dalje postavlja koliko bi zapravo ova trojica imala GS titula da nisu igrali u istoj eri. Naravno, to je sve u domenu "šta bi bilo kad bi bilo".

Da bi koliko-toliko približili gledanje iz ove perspektive, setićemo se Džimija Konorsa, Ivana Lendla i Džona Mekinroa, velikana ove igre, koji su se suočavali tokom većeg dela svojih karijera.
EPA-EFE/ANDY RAIN
Lendl i Konors su završili iste sa osam titula na najvećim turnirima, a Mekinro sa sedam. Dakle, ukupno 23, što je, na primer, samo jedna više od Nadalova, rekordna 22. trijumfa na Grend slemu.

Vratimo se Federeru, glavnom junaku ove priče, koji je u 41. godini, ipak, rekao da je dosta.

"Hteo bih da zahvalim mojim rivalima na terenu. Bio sam srećan da mogu da igram mnoge epske mečeve koje nikada neću zaboraviti. Pošteno smo se borili, strastveno i inteznzivno, uvek sam pokušavao da dam najviše od sebe i da poštujem istoriju igre. Osećam se ekstremno zahvalan. Gurali smo jedni druge i zajedno smo odveli tenis na novi nivo“, bila je jedna od "oproštajnih" poruka Federera.

I zaista jeste tako, teško je zamisliti da bi Novak i Rafa uspevali da dodatno pomeraju granice, koje je postavio Federer, da nije bilo – Federera.

Neverovatna rivalstva i mečevi, koji će ostati zauvek zapisana u teniskim almanasima. Sada, kada se svode Rodžerovi karijerni računi, podsetićemo na neke od njih.

Pošto je u pitanju svojevrsni omaž legendarnom Švajcarcu, što bi rekao kolega Luka Nikolić, zažmurićemo na jedno oko i na trenutak zaboraviti na Rodžerove manje uspešne momente, kojih je moralo biti u profesionalnoj karijeri koja je trajala 24 godine.

Dakle, stavićemo po strani i čuvene poraze od Novaka (USO 2011/ritern srpskog asa na meč lopti i Vimbldon 2019/Đoković spasao dve meč lopte u V setu), od Rafe na Vimbldonu 2008, Melburnu 2009, četiri puta u finalima Rolan Garosa, poraz od Del Potra u Njujorku 2009...

Federer – Rodik (Vimbldon, 2009)

Foto: Profimedia
Red je da krenemo od Rodžerovog omiljenog turnira, Vimbldona, gde je trijumfovao osam puta.

Te 2009. je stigao kao aktuelni vicešampion, pošto je sezonu ranije, Nadal prekinuo njegovu petogodišnju dominaciju na terenima Ol-Ingland kluba.

Bilo je to finale, kojem su svi želeli da prisustvuju. Federer i Sampras su bili izjednačeni po broju Grend slem titula, imali su ih po 14.

Čak je i Amerikanac doputovao u London, kako bi na Centralnom terenu mogao da prisustvuje obaranju sopstvenog rekorda.

"Bilo je posebno sa Pitom. Kada je ušao i kada sam ga video, bio sam nervozan. Pozdravio sam ga, što je neobično. Pomislio sam: ’Ne želim da budem nepristojan’", rekao je Federer tada.

Godinu dana ranije, Federer je izgubio od Nadala, u meču koji mnogi smatraju za jedan od najboljih u istoriji tenisa. Ovoga puta, preko mreže je bio Endi Rodik, bivši broj 1 i neko protiv kog je Rodžer imao 18-2 u pobedama do tad.

Prvi put u finalu Grend slema igrali su upravo ovde, ali 2004. godine, kada je Federer stigao do svoje druge titule na nezvaničnom prvenstvu sveta.

"Bacio sam sudoperu na njega, ali je on otišao u kupatilo i uzeo svoju kadu", rekao je Rodik tada. U finalu 2009, dok je Amerikanac i dalje bio u potrazi za svojim prvencem, Rodik je na Federera "bacio" olimpijski bazen. Četiri sata i 16 minuta, šampion US opena iz 2003. je verovatno igrao najbolji tenis u karijeri.

Nije bilo dovoljno – Federer je pobedio rezultatom 5:7, 7:6, 7:6, 3:6, 16:14, zabeleživši rekordnih 50 as servisa, te osvojio svoju 15. Grend slem krunu.

"Bilo je frustrirajuće jer nisam mogao da slomi Endija do samog kraja. Zadovoljstvo je ovoga puta možda i veće jer nisam uspevao da kontrolišem meč", rekao je Federer.

Od 2006. do 2008, Federer je igrao mečeve pune nadigravanja sa Nadalom, dok je ova bitka bila specifična – bio je to duel servera, a Federer nije uspevao da stigne do brejka do poslednjeg gema meča.

Peti set je bio izrazito dramatičan, a Rodik je pri rezultatu 8:8, sjajnim bekhend vinerom stigao do dve prilike da oduzme servis Švajcarcu, međutim, ovaj je sa dva dobra početna udarca, izbegao problem.

Pred legendama, Rodom Lejverom, Bjornom Borgom, Džonom Mekinroom i Borisom Bekerom, Federer je pri rezultatu 15:14 sačekao grešku Rodika iz forhenda i skočio uvis da proslavi svoju šestu titulu u poslednjih sedam godina.

Rodik više nikada nije dobio priliku da uzme svoj drugi Grend slem, a tri godine kasnije, odlučio je da se penzioniše.

Federer – Has (Rolan Garos, 2009)

EPA/HORACIO VILLALOBOS
Četiri godine zaredom, od 2005. do 2008, Nadal je na Rolan Garosu uspevao da osujeti Federera u pohodu na ono što mu nedostaje.

Ipak, "Bik sa Majorke" je te 2009. eliminisan u četvrtom kolu od Robina Soderlinga, tako da je Federer znao da ima veliku šansu da trijumfuje u Parizu.

Dan nakon poraza Nadala, Rodžera je u istoj fazi, osmini finala, čekao Tomi Has, bivši drugi teniser planete.

Federer je u dobrom raspoloženju ušao u duel, bio je nakon osvajanja Madrida u seriji od osam pobeda, dok je u prethodnih sedam međusobnim susreta izašao na kraj sa Nemcem.

"Nije uspeo da kontroliše svoje mogućnosti. Napravio je nekoliko neiznuđenih grešaka, a forhend mu nije bio onaj pravi", kazao je Has.

Uprkos dobrim servisima Federera u prvom setu, Has je forhendom diktirao razmene sa osnovne linije, a zahvaljujući snažnim početnim udarcima u taj-brejku uvodnog seta, stigao je do istog i poveo.

Nije mu mnogo trebalo da duplira prednost, Federer je bio pasivan i daleko od osnovne linije, a ključne greške je pravio u 12. gemu. Posle tri uzastopna finala između Nadala i Federera, pariska publika je već počela da brine da će za manje od 24 sata ostati bez obojice u žrebu.

Ta razmišljanja su postala još učestalija kada je drama u trećem setu dostigla vrhunac.

Has je pri rezultatu 2-0 i 4:3 imao brejk loptu, ali je Federer uz dosta sreće počistio liniju iz forhenda i nekako preživeo.

"Kada sam pogodio forhend da bih spasao brejk loptu, imao sam osećaj da je to prekretnica", rekao je Federer.

Uzeo je taj, a onda i 12 od narednih 14 gemova, koja su mu obezbedila i veliki preokret – 6:7, 5:7, 6:4, 6:0, 6:2.

Ispostaviće se da je ovo bio ključni trijumf Federera u pohodu na prvu i jedinu titulu na Rolan Garosu. Nakon Nemca, savladao je još Gaela Monfisa, Huana Martina del Potra, takođe posle pet setova, te Robina Soderlinga u finalu.

Grupi igrača, koji su osvojili svaki Grend slem bar po jednom, tada se pridružio Fredu Periju, Donu Badžu, Rodu Lejveru, Roju Emersonu i Andreu Agasiju.

Federer – Nadal (Vimbldon, 2007)

Foto: Profimedia
Drugi deo čuvene vimbldonske trilogije Federera i Nadala režiran je 8. jula 2007. godine na Centralnom stadionu.

Bio je to sudar dvojice igrača, koji su do tog momenta, osvojili devet uzastopnih Grend slem titula na Turu.

U pitanju je revanš meč finala iz 2006, kada je slavio Federer, Švajcarac koji je četiri godine neprikosnoveno vladao Londonom i koji je želeo da izjednači rekord Bjorna Borga od pet uzastopnih Vimbldona.

Sa druge strane, Nadal, koji je neposredno pre toga osvojio Rolan Garos treći put u nizu, pokušavao je da stigne do duple krune te sezone.

Rodžer je morao da upali alarme, pošto je Španac delovao fizički i psihički spremno da mu naudi, a uz to je u tom trenutku vodio sa 8-4 u pobedama.

Uzbuna je nakratko prošla, nakon što je Federer osvojio prvi set. Kada je to činio, meč na Vimbldonu nikada nije gubio. Rodžer je pokušavao da promenom ritma nadvlada rivala, često je izlazio na mrežu i napadao, međutim, Rafa je pronalazio pasing šotove.

Ubrzo je Španac izjednačio u setovima, a početkom trećeg seta je spasao brejk loptu. Sa tim se nije suočavao sve do šestog gema odlučujućeg seta, kada mu je Federer oduzeo servis.

Rodžer, koji je na tom susretu odservirao čak 24 asa, naspram jednog rivala, svoje gemove do kraja nije gubio, te tako ostvario veliku pobedu – 7:6, 4:6, 7:6, 2:6, 6:3.

"Mnogo je boleo poraz u tom finalu. Bio sam spreman da osvojim trofej. Mislio sam da je to bila moja poslednja šansa da podignem trofej na Vimbldonu", kazao je kasnije Nadal, koji je, ipak, godinu dana kasnije slavio u Londonu, baš kao i 2010. godine.

Bio je to epski spektakl u trajanju od četiri sata, nakon kojih je Rodžer izjednačio rekord Borga.

"Zadovoljan sam svakom titulom koju osvojim pre nego što ih on sve pokupi", rekao je Federer kroz osmeh posle meča.

Federer – Đoković (Rolan Garos, 2011)

EPA/IAN LANGSDON
Jedna od najupečatljivijih epizoda u istoriji rivalstva Federera i Đokovića bila je ona na Rolan Garosu 2011. godine.

Taj prst uvis, koji je Rodžer podigao posle trijumfa, jeste nešto što mu Novakovi navijači nikada neće zaboraviti.

Đoković je u tom periodu igrao tenis života, bio u seriji od 41 trijumfa zaredom, a od rekorda Džona Mekinroa iz 1984. delila ga je samo jedna pobeda.

Ogromno samopouzdanje je imao naš teniser, jurio je prvu titulu na Rolan Garosu, a te sezone je imao i sedam pobeda protiv Federera i Nadala. Jednostavno ih je "maltretirao".

"Trenirao sam mnogo tokom celog života za ovakve mečeve", rekao je Federer i dodao: "Postojao je ogroman pritisak na Novaku, ali je igrao zaista dobro".

Novakov problem toga dana je bio u tome što je Federer, ipak, igrao za nijansu bolje i plasirao se u finale Pariza – 7:6, 6:3, 3:6, 7:6.

Mnogi su se pitali da li je to bio meč sezone, pošto je kvalitet tenisa bio na visokom nivou od početka do kraja.

Federer je bio dominantniji pri servisu, pokazao je strpljenje u dužim razmenama, ne dozvoljavajući Novaku da ga natera da skraćuje poene i rizikuje. Rodžeru je uvodni set pripao posle 70 minuta i taj-brejka, da bi drugi brzo i dobro otvorio, poveo 4:1, a onda ga i priveo kraju.

Novak se u tim trenucima suočio sa izazovom da postane prvi igrač, koji se protiv Federera vratio iz zaostatka od 0-2 u setovima.

Dobro je krenuo, napravio brejk u trećem i kroz njega rutinski protutnjao, da bi u završnici četvrtog, takođe imao prednost brejka.

Ipak, u gemu u kojem je Novak servirao za izjednačenje, Federer je stigao do tri brejk lopte. Iskoristio je treću snažnim forhend vinerom i tako povratio poljuljano samopouzdanje.

Ušlo se ubrzo u taj-brejk, koji je Federer, svojim 18. as servisom okončao i tako ostvario treću pobedu nad Top 10 igračem u sezoni.

"Samo sam pokušavao da odigram dobar meč i dođem do finala, što sam i uspeo. Skoro da se osećam kao da sam osvojio turnir", rekao je Federer.

Rodžer je tako sprečio okršaj Đokovića i Nadala, koji su svi očekivali, imajući u vidu da je Novak slavio protiv Španca dva puta te sezone na šljaci. Umesto toga, Federer je prošao u finale, gde je uspeo da uzme samo jedan set.

"Bio je to sjajan turnir za mene. Bilo je to pet najboljih meseci u karijeri. Ne mogu da se žalim. Moralo je negde da se završi. Znao sam da će doći kraj seriji", kazao je Đoković.

Federer – Nadal (Australijan open, 2017)

EPA/LUKAS COCH
Australijan open 2017. je bio specifičan za Rodžera, koji se prvi put u karijeri suočavao sa oporavkom od teške povrede.

Stigao je u Melburnu maltene ispod radara, propustivši gotovo čitavu 2016. godinu zbog meniskusa, a onda malo po malo, stigao do finala.

Tamo ga je čekao stari poznanik, Rafael Nadal, čovek koji ga je na ovom mestu pobedio tri puta, uključujući i finale 2009, koje je Švajcarcu jako teško palo.

Ipak, to nije sputalo Federera da u pravom rolerkosteru slavi posle pet setova – 6:4, 3:6, 6:1, 3:6, 6:3.

"Nemam reči", rekao je Federer, koji je tako na pravi način proslavio 100. meč u karijeri na Ozi openu.

Nije moglo drugačije, moralo je da se igra pet setova i više od tri i po časa u naelektrisanoj atmosferi Rod Lejver arene.

Rodžer je uspeo da se presabere u petom setu, koji je startovao gubitkom servisa, međutim, ono što je najvažnije, osvojio je pet poslednjih gemova. Suze radosnice su tekle nakon što je "hok-aj" pokazao da je forhend na meč lopti kačio liniju...

To je bila prva Grend slem titula za Federera, nakon skoro pet godina i trijumfa nad Endijem Marijem na Vimbldonu 2015. godine.

Bio je to veliki podvig, nakon što je u polufinalu protiv Stena Vavrinke morao da igra pet setova. Sa 35 godina i 174 dana je posao najstariji Grend slem šampion posle Kena Rouzvola 1970. i 1971. godine.

Takođe, trijumfima nad Tomašom Berdihom, Keijem Nišikorijem i Stenom Vavrinkom, postao je tek drugi igrač, od Matsa Vilandera na Rolan Garosu 1982, koji je osvojio Grend slem i na tom putu savladao četvoricu Top 10 igrača.

Bio je najslabije rangirani šampion Melburna još od Tomasa Johansona iz 2002. godine... Vratio se naredne sezone u Melburn i ponovo osvojio titulu, poslednju u karijeri.

Između ta dva uspeha u Australiji, podigao je i trofej na Vimbldonu, Grend slemu gde je odigrao i poslednje finale, 2019. godine protiv Novaka Đokovića.

Upravo će Srbin biti njegov saigrač na predstojećem Lejver kupu, gde će uz još Rafu Nadala i Endija Marija, Federer zvanično tenisu reći – zbogom!

Autor: Milan Tomić

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

130 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: