Nikad ne potcenjuj srce šampiona

"Šampioni se ne pojave kako bi uzeli sve što žele nego da bi dali sve što imaju".

Izvor: Stefan Nikoliæ

Subota, 21.03.2020.

01:59

Nikad ne potcenjuj srce šampiona
Photo by Thearon W. Henderson/Getty Images

Jedan od čuvenih "Ted Talk" citata koji je savršen za našu današnju priču.

O čemu ćemo govoriti? O šampionima.

O onim šampionima u koje niko nije verovao, o onim šampionima koje su svi otpisali i posle su naterani da svoje reči pojedu, a ovo će biti mali omaž "nerealnim" šampionima NBA lige, ali će na ovoj listi biti i neko zapravo nije bio šampion, ali je svakako ostao zapamćen kao heroj.

Hjustonov "Poljubac smrti"

Počećemo sa ljudima koji "nose" naslov ove naše današnje priče. Hjuston Roketsima iz 1995. godine.

Radi se o fantastičnoj ekipi i tada aktuelnom NBA šampionu, tim koji je godinu dana ranije u velikom finalu savladao Njujork Nikse.

Tadašnji Njujork Niksi su bili sušta suprotnost današnjim, bili su čvrsta, ratnička ekipa predvođena Petom Rajlijem i činilo se da su Hakim Olajdžuvon, Robert Ori i drugovi bili malo previše opušteni posle tog osvojenog prstena.

Tokom čitave sezone su delovali bezvoljno i nisu nimalo ličili na tim koji je postao šampion. Hakim Olajdžuvon je u novu godinu ušao kao: aktuelni šampion, aktuelni MVP i najbolji defanzivac čitave lige.

Nešto što ni veliki Majkl Džordan nije mogao.
Getty Images / Stringer
Ekipu je napustio i Sem Kasel, mladi plejmejker, dok je Sedrik "Mad Max" Maksvel pravio probleme maltene svakodnevno i delovalo je kao neprijatelj u toj svlačionici. On je poznat kao igrač preke naravi, pa je zamenjen "vremešnim" Klajdom Drekslerom.

Popularni "Glajd" je par godina ranije igrao finale sa Portlandom protiv Čikago Bulsa i tada su poraženi zahvaljujući fantastičnoj partiji Majkla Džordana.

Roketsi su jedva ušli u doigravanja, a tamo su se nekako "ugurali" sa šestog mesta i oni i dan danas drže rekord po broju pobeda na gostovanjima u jednom plej ofu – 9. Čudesna priča oko ovog plej ofa je finale Zapadne konferencije protiv Finiks Sansa.

Za Sanse su tada igrali Čarls Barkli i "Tander" Den Maerli, a gledali smo paklenih sedam utakmica, pa je čitava serija rešena u poslednjim momentima sedmog odigranog susreta. Radi se o čuvenoj trojci Marija Elija, poznatom po poljupcu po postignutom košu.

"Poljubac smrti". Roketsi su u velikom finalu igrali protiv Orlando Medžika, a već u prvoj utakmici jedna karijera je maltene ugašena. Nik Anderson je u završnici meča mogao da donese Orlandu veliku prednost od 1-0 u seriji, da bi ga pritisak progutao i on je promašio čak četiri vezana slobodna bacanja.

Videlo se jasno koliko je Anderson potresen i da neće uspeti da iznese ovu utakmicu, a i posle ovog finala on više nije bio isti igrač.

Roketsi su dotukli sjajni Orlando posle četiri utakmice i ispisali istoriju NBA lige, kao tim koji je sa najniže plej of pozicije osvojio šampionsku titulu.

Šakil O’Nil je bio vrlo ljut posle ovog finala, čak je napisao pismo Hakimu Olajdžuvonu u kome je stajala ponuda za partiju 1 na 1 bilo kad bilo gde. Hakim nikada nije odgovorio na ovo pismo.

Ipak, finale je obeležila, pa sada već kultna rečenica Rudija Tomjanoviča:

"Nevernicima imam da poručim samo jedno: Nikad ne potcenjuj srce šampiona"

Niksi protiv zakona verovatnoće

Njujork Niksi su malopre spomenuti kao jedna izuzetno čvrsta ekipa, koja nije umela da odustane i koja se nikoga i ničega nije plašila. Kreator tog tima, Pet Rajli, napustio je Njujork i otišao u Majami Hit, što mu navijači nikako nisu oprostili i stvoreno je ljuto rivalstvo.

Ovo rivalstvo je zapravo jedno od ljućih, a obeležila ga je i velika tuča o kojoj ćete više saznati posle nekoliko redova.

Radi se o 1999. godini i plej ofu kakav nikada ranije, a i nikada kasnije nismo videli. A veliko je pitanje da li ćemo ikada i moći.
Andy Lyons /Allsport
Ova sezona je počela lokautom, zbog nesloge oko plata igrača, pa je liga počela tek 5. februara 1999. godine i u 90 dana odigrano je čak 50 utakmica. Ludački tempo.

Ono što je bilo još luđe jeste situacija u kojoj su bili Njujork Niksi. U tim su stigli Markus Kembi, kontroverzni centar koji je igrao sjajno u Torontu, ali je na koledžu primao mito od agenata pa je bio kažnjen.

Tu je i čuveni Latrel Sprivel, čovek koji je gušio trenera Pi Džeja Karlesima i umalo ga ubio tokom jednog treninga Golden Stejt Vorirosa, a kasnije ga je „proslavila“ izjava da je odbio ugovor od 20 miliona dolara jer sa tim ne može da prehrani porodicu.

Ostao je Alan Hjuston, sjajni šuter, kao i čuvena "Bakica" Leri "Grandmama" Džonson, uz iskusnog Patrika Juinga, dok su Oukli i Starks recimo bili otpušteni.

Patrik Juing i Latrel Sprivel su se odmah povredili i propustili po 20 utakmica, povrede su se ređale kao na traci pošto je i Leri Džonson povredio leđa, a i Alana Hjustona je mučio skočni zglob. Džef van Gandi se takođe mučio jer nije mogao da pronađe odgovarajuću pobedničku formulu.
Ezra O. Shaw /Allsport
Van Gandi je bio blizu otkaza u nekoliko momenata i da je Fil Džekson prihvatio ponudu Niksa to bi se i desilo, ali nije, pa smo dobili fantastičnu priču.

Generalni menadžer Njujork Niksa i čovek koji je sve te ljude okupio bio je Erni Grunfeld, nekadašnji košarkaš Niksa i čovek koji je nedavno otpušten sa pozicije GM-a Vašington Vizardsa.

Verovali ili ne, ali i te sezone je dobio otkaz i to samo osam utakmica pre kraja regularnog dela sezone, a Niksima je bilo potrebno šest od osam pobeda kako bi došli do plej ofa.

Iako niko nije verovao, uspeli su. Kao osmoplasirani tim su ušli u plej of i u prvoj rundi išli su na svoje ljute rivale – Majami Hit. Majami i Pet Rajli su dočekani "na nož", a serija je išla u maksimalnih pet utakmica. Niksi su bili jedna od najlošijih napadačkih ekipa, ali su bili najčvršći i Niksi su u regularnom delu sezone pobeđivali Hit, pa su tako postali drugi tim u istoriji NBA lige koji je kao osmoplasirani eliminisao prvoplasirani tim.

Prvi su bili Denver Nagetsi protiv Sijetl Supersoniksa.

Sledeći tim na putu Njujork Niksa bila je Atlanta i oni su samleveni u četiri utakmice, pa je osmoplasirani tim po prvi put u istoriji nekome poklonio metlu.

Indijana Pejsersi i Redži Miler su bili bez poraza tokom prve dve runde plej ofa i sada su naspram sebe imali vrlo, vrlo opasan tim.

Ono što je njima išlo u prilog bila je povreda Patrika Juinga, ali ono što nisu očekivali bila je eksplozija Markusa Kembija koji je u tim mečevima beležio dabl dabl učinke.

Ipak, ono što se pamti jeste utakmica broj četiri i ovaj neverovatni potez Lerija Džonsona. Čuveni "4 point play". Niksi su naredni meč izgubili, ali su dobili seriju i postali su prvi tim u istoriji košarke koji je sa osme pozicije došao do velikog finala. Tamo su ih čekali San Antonio Sparsi, ali i još loših vesti.

Alana Hjustona je sve više mučila povreda skočnog zgloba, Lerija Džonsona su mučila leđa, Latrel Sprivel je takođe imao svoje muke, a Patrika Juinga nije bilo do kraja plej ofa.

Uz sve napore nisu mogli preko pet odigranih utakmica i najlepša priča u istoriji NBA lige nije imala srećan kraj.
Matthew Stockman/ALLSPORT

Kako je Novicki "ubio" Majamijevu "veliku trojku"

Dalas Maveriksi iz 2011. godine su jedna od najlepših bajki koje je NBA liga uspela da napiše. Radi se o timu koji je uspeo da pobedi jedan od najjačih timova u istoriji lige posle šest odigranih utakmica i da osvoje šampionski prsten.

Nego, da se vratimo pet godina u prošlost. U toku je finale 2006. godine, Šekil O’Nil i Dvejn Vejd čine fantastičan tandem dok sa druge strane stoje moćni Dalas Maveriksi.

Ova serija je bila puna kontroverznih momenata, Vejd je šutirao veliki broj slobodnih bacanja, tokom finalne serije je vlasnik Mark Kjuban ušao u mini rat sa čitavom ligom jer je bio nezadovoljan suđenjem.

Mnogi košarkaški fanovi su zapravo delili Kjubanovo mišljenje, ali je Majami postao šampion i Dvejn Vejd je bio MVP finala. Iz Dalasovog ugla, bilo je vreme za naplatu dugova. Serija je bila fantastična, igralo se na obe strane i sve je "pucalo" od uzbuđenja.

Dalas je bio iskusna ekipa, prepuna veterana uz zaista maestralan stručni štab. Glavni trener je bio Rik Karlajl, a uz njega su bili ljudi poput Dvejna Kejsija, Derela Armstronga, Montea Metisa i Roberta Heketa.

Šon "Matriks" Merion je uspeo da pogodi nekoliko trojki u nizu, uglavnom iz ćoškova. Džejson Teri je istetovirao šampionski pehar, a odlične role su imali i Džejson Kid, Tajson Čendler, Predrag Stojaković, pa i Barea koji je imao onu utakmicu za pamćenje.

Lebron Džejms, s druge strane, igrao je vrlo loše i u trećem meču ubacio svega 8 poena i tokom čitave serije igrao je vrlo loše, pogotovo za svoje standarde. Nije baš ni da su Boš i Vejd briljirali...

Ipak, Dirk Novicki je odigrao kao da je s druge planete. Čak ni kada ga je napao virus nije usporio, pod temepraturom je pružio fantastičan performans i osvojio šampionski prsten uz nagradu za najkorisnijeg igrača. Koja se, inače, zove po Bilu Raselu.

Nije obavezno imati velike zvezde da bi bio šampion

Detroit Pistonsi iz 2004. godine su pravi primer toga. Palas of Oburn Hils je dugo važio za neosvojivu tvrđavu, a Pistonsi su bili najbolja defanzivna ekipa čitave lige. Igrali su čistu timsku košarku.

Na klupi je tada sedeo Leri Braun, bivši košarkaš i vrlo iskusni trener koji je sa velikim uspehom radio u ABA ligi, da bi kasnije prešao u NBA i nastavio da radi na istom nivou.

Pistonsi su tada bili predvođeni Čonsijem Bilapsom, čovekom iza koga je sjajna priča i nadimak mu je "Mr. Big Shot" iliti gospodin za velike šuteve, gospodin koji je rođen za velike momente.

Ričard Hamilton je nadimak Rip dobio jer je kao mali cepao pelene na zadnjici, a tokom svoje profesionalne karijere je cepao mrežice i demolirao je protivničke ekipe ofanzivno i defanzivno.

Sličan igrač kao on bio je Tajšon Prins, nisko krilo sa Kentakija koje prvo misli na tim pa onda na sebe bio je lepak čitavog tima.

Pod košem su tada bili Rašid i Ben Valas. Rašid je bio loš momak, sa kriminalnim dosijeom i reputacijom čoveka sa kojim se ne kačiš, a tu je bio i vrlo snažni Ben Valas, koji je nekoliko meseci kasnije bio učesnik vrlo ružnog incidenta.

Sa druge strane, bili su Los Anđeles Lejkersi koje su predvodili pokojni Kobi Brajant i Šakil O’Nil, ruku na srce, u jako lošim odnosima i sa tri titule iza sebe. Lejkersi su bili pretučeni u svakoj od pet odigranih utakmica ove serije.

Izgledali su kao razvojni tim, a ne kao NBA šampion i potcenili su momke iz Detroita što im se itekako obilo o glavu, pošto su maltene bili počišćeni sa parketa, da bi Darko Miličić osvojio svoj prvi i jedini šampionski prsten.

Hipik je srušio moćnu Filadelfiju

Kada pogledamo istorijat Portland Trejlblejzersa uglavnom ćemo videti teorije o prokletstvu i igrače u šta bi bilo kad bi bilo scenarijima, a neretko ćemo slušati i o fantastičnoj ekipi koju je kriminal oterao u pogrešnu stranu.

Ipak, postojala je jedna generacija Portlanda koja zaslužuje svako poštovanje, a naravno radi se o Blejzersima iz 1977. godine, kada su postali NBA šampioni.

To se desilo na krilima sjajnog centra Bila Voltona koji je u NBA ligu došao sa UCLA univerziteta i bio je velika zvezda svog doba.

Blejzersi su tada bili treći tim Zapadne konferencije i nije bilo toliko nerealno što su oni došli do finala, više je bilo nerealno što su tamo pobedili ni manje ni više nego Filadelfija Seventisikserse.

Džulijus Doktor Irving je bio najveća NBA zvezda tog doba. Atraktivni košarkaš koji je svojim zakucavanjima oduševljavao publiku širom sveta, svi koji su imali priliku da ga gledaju u to vreme imali su samo reči hvale.

U prvom meču je Volton imao 28-20 partiju dok je Irving postigao 33 poena i odneo prvu bitku, da bi plejmejker Kolins doneo velikih 2:0 Filadelfiji.

U trećem meču je Bil Volton "zapalio fitilj" i potpuno maltretirao Derila Dokinsa sa 20 poena, 18 skokova i 9 asistencija i prvo smanjio na 2:1, a onda pogurao Blejzerse do još tri pobede u nizu za jedno od najvećih preokreta i iznenađenja u istoriji NBA lige.

Bil Volton je postao MVP finala, a priče o njegovim posetama Vudstoku dodatno su dobile na značaju...

Kralj je pokazao da je sve moguće

Lebron Džejms se već jednom spomenuo u ovom tekstu kada smo govorili o NBA finalu 2011. godine i potpunom rasulu u njihovoj igri. Sada govorimo o verovatno i najvećem poduhvatu koji smo mogli da vidimo u NBA finalima.

Da se razumemo, Klivlend Kavalirsi nisu bili slab tim. Najviše novca su potrošili na plate igrača, imali su glavnu zvezdu okruženu kvalitetnim igračima.

Imali su takođe i sjajnog protivnika. Bob Majers i Džeri Vest su sklopili „čudovište“ koje je ličilo na robote iz romana Karela Čapeka i terorisalo sve žive.

Posle četiri odigrane utakmice, Golden Stejt Voriorsi su imali 3-1 u pobedama i svi su ih već videli kao dvostruke NBA šampione, ali su povrede Andrea Igudale, Endrua Boguta kao i suspenzija Drejmonda Grina zbog udaranja Adamsa u međunožje definitivno imale svog uticaja.

Ono što se takođe mora spomenuti jeste sjajna igra Lebrona Džejmsa, Kevina Lava i Kajrija Irvinga. Kada niko na ovoj planeti nije verovao u njih, oni jesu. Kada su ih svi otpisali, oni to nisu želeli da prihvate. Uspeli su da pobede u naredne dve utakmice i da sa mnogo drame dođu do utakmice broj sedam.

Niko nikada u istoriji košarke nije uspeo da se vrati posle zaostatka 3-1 i to pogotovo u protivničkoj dvorani. Niko do Lebrona Džejmsa i Klivlend Kavalirsima.

Pri rezultatu 89:89, Kajri Irving je imao odlučujući šut, najvažniji u svojoj karijeri, a došao je posle monstruozne rampe u kontri Lebrona Džejmsa nad Andreom Igudalom.

Kajri je šutnuo preko Stefa Karija, pogodio, a Kavalirsi su osvojili šampionsku titulu i Lebron Džejms je ispunio davno dato obećanje, da će građanima Klivlenda doneti prsten. Čovek od reči... Naravno da nismo spomenuli sve, jasno je da smo preskočili neka velika iznenađenja poput Memfis Grizlisa koji su srušili San Antonio Sparse ili Golden Stejt Voriorse koji su eliminisali Dalas Maverikse sa sve Novickim kao MVP.

Ipak, ovo su bili ljudi koji su izneli neke od najvažnijih momenata u istoriji košarke. Ljudi koji su pokazali da se nikada ne smemo predavati i da je sve moguće. Niko ne može da nam kaže šta možemo, a šta ne možemo da uradimo.

Oni nikoga nisu slušali i zbog toga je ova priča i nastala.

Stefan Nikolić

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

13 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: