Tomas Šaf: Odlazak nemačkog Fergusona

Kada je u sredu, u uobičajeno vreme za jutarnji trening, trener ušao u svlačionicu, nije na sebi kao obično nosio trenerku. Igračima je odmah bilo jasno o čemu se radi. Njegova ruka čvrsto je stegla kapitenovu, zatim redom ruke svih ostalih članova ekipe. Suze u njegovim očima bile su vidljive. Svoje suze nisu krili ni mnogi od igrača. Više od četiri decenije od kako je stigao u klub, Tomas Šaf napušta Verder.

Izvor: B92

Petak, 17.05.2013.

10:14

Default images

Maj 2013. nikako nije dobar mesec za nas, fudbalske tradicionaliste. Samo nedelju dana pošto je sa klupe Mančester Junajteda otišao ser Aleks Ferguson, ekipu iz Bremena napustila je njegova nemačka verzija. Od 98 klubova u ligama petice sada samo jedan i dalje ima trenera još od prošlog veka, njegovo ime je Arsen Venger.

Za razliku od većine svojih dugovečnih trenerskih kolega, Šafov boravak na klupi zeleno-belih iz hanzeatskog grada bio je samo logičan nastavak igračke karijere, koju je proveo u istom klubu, i to od pionirskih dana.

Iako rođen u Manhajmu, Šaf je kao 11-godišnjak postao član fudbalske akademije slavnog bremenskog kluba. Bilo je to u leto 1972, Nemačka je upravo osvojila prvu evropsku i spremala je pohod na svetsku titulu, Bajern je gradio ekipu koja će dominirati kontinentom, a totalni fudbal preuzimao je primat u celoj Evropi. Istorija je ciklična, zar ne? Od tog leta cela Tomasova karijera, sve do petnaestog majskog jutra 2013. protekla je na stadionu Vezer i pomoćnim terenima Verdera. A ta karijera u brojevima izgleda ovako:

Igrač: 262 meča, 2 titule (1988, 1993), 2 kupa (1991, 1994), Kup pobednika kupova (1992).
Trener: 479 mečeva, 1 titula (2004), 3 kupa (1999, 2004, 2009)

Ekipu je preuzeo 10. maja 1999. od Feliksa Magata, a sa 5119 dana na čelu kluba treći je po dugovečnosti trener u Nemačkoj. Oba koja su ispred njega (Folker Finke na klupi Frajburga i legendarni Oto Rehagel) vodila su timove i u drugoj ligi, dok je svaki trenerski radni dan Tomasa Šafa proveden u najvišem nemačkom rangu. Sa radnog mesta je otišao odmah pošto je na 14. godišnjicu svog trenerskog debija obezbedio da Verder i sledeću sezonu igra u eliti.

Solidna karijera čvrstog defanzivca

foto: Panini
Skoro sedam godina nakon što je stigao u Verderovu školu, Šaf je debitovao za prvi tim. Taj 18. april 1979. neće ostati u dobrom sećanju, zbog poraza od Bohuma (0:3). To doba nije bilo uspešno za zeleno-bele – osvajači drugog izdanja Bundeslige (1964) već su se celu deceniju mučili u donjoj polovini lige, a 1980. će jedini put u istoriji ispasti. Upravo ta drugoligaška sezona omogućila je prvu pravu šansu za Šafa, koji je odigrao 19 meča za godinu dana (u prve tri prvoligaške sezone je osim debija dobio samo još jednu priliku), a ekipa se kao pobednik drugog ranga vratila u elitu.

U aprilu 1981, u jeku borbe za promociju, klub je preuzeo Oto Rehagel, 43-godišnjak koji je za osam sezona u CV upisao imena 6 klubova, bez većih uspeha. Zapravo, najbolje je zapamćen kada je sa klupe gledao najubedljiviji poraz u istoriji Borusije Dortmund, 0:12 protiv imenjaka iz Menhengladbaha, tadašnje supersile nemačkog fudbala.

Rehagel je uspostavio sistem u koji se Šaf odlično uklapao – kao dobar skakač i čvrst defanzivac, bio je upravo tip igrača kakve je Oto tražio: snažan defanzivac dobar u skoku. Verder je za kratko vreme postao ozbiljan faktor u nemačkom fudbalu, tri puta osvajajući drugo mesto pre nego što je 1988. stigla 24 godine čekana titula.



Uprkos snažnom napadu, ekipa je počivala na odbrani, koja je primila samo 22 gola, u tom trenutku (i naredne dve decenije) rekord Bundeslige. Još dva puta u Šafovim igračkim danima odbrana Verdera je bila najbolja u ligi.

Usledili su slavni dani prošarani sa pet trofeja, uključujući i jedini evropski – Verder je Kup kupova 1992. osvojio pobedom u Lisabonu od 2:0 nad Monakom, za koji su igrali Vea, Đorkaef, Peti, Rui Baroš... Šaf je u igru ušao posle 35 minuta i znatno doprineo dominaciji Nemaca u nastavku.

Sa terena se povukao u leto 1995, kada je ekipu napustio Rehagel, predosećajući krizne dane i česte promene trenera. Do tada je već iza sebe imao impresivnu karijeru trenera u mlađim kategorijama.

Šafovi trenerski počeci

AP Photo/dpa,Carmen Jaspersen,file
Dok su njegovi saigrači u leto 1988. slavili dugo očekivanu titulu, Tomas Šaf imao je obaveze. Još godinu ranije on je preuzeo brigu o kadetima kluba (ekipa do 17 godina), a tog jula prebačen je u dve godine stariju kategoriju, sa kojom će raditi u narednih 7 godina.

U poslednje dve godine igračke karijere Šaf je imao trostruku funkciju u klubu – osim povremenog igranja (15 mečeva prve, samo tri druge sezone) i treniranja U19 ekipe, bio je Rehagelov asistent u prvom timu.

Tako se pripremio da samostalno preuzme odgovornost, pa je prvog jula 1995, dan posle formalnog kraja igračke karijere,preuzeo rezervni tim (amatere Verdera, tada u trećoj ligi), koji će voditi gotovo četiri godine. U te četiri godine prvi tim je promenio četiri trenera bez ikakvog uspeha, pa niko nije iznenađen što je na početku maja 1999. upravo Šafu povereno da spase ekipu od ispadanja.

Dupli trijumf u prvom mesecu

Prvi Tomasovi dani na klupi podsećali su na poslednje: Bajern je dominirao u ligi i osvojio titulu nedeljama pre kraja, a Verder se do samog finiša plašio ispadanja. Šaf je preuzeo posao u meču sa Šalkeom, 11. maja 1999, i odneo pobedu minimalnim rezultatom, a zatim je kolo pre kraja obezbedio opstanak i izbegao najdramatičniju borbu za opstanak u nemačkoj istoriji – pet klubova bežalo je poslednjeg dana od 16. pozicije, a na njoj je na kraju okončao Nirnberg, dvanaesti na početku kola. Verder je završio kao trinaesti, sa samo bodom više od zone ispadanja.

Međutim, sezona tu nije bila gotova. Ekipa se izborila za finale nemačkog DFB kupa, u kojem je dominatnom Bajernu srce slomljeno drugi put u 17 dana (posle šokantnog poraza od Man.Junajteda u finalu LŠ). Verder je u regularnom toku vodio golom Maksimova, izjednačio je Janker, a u penal seriji Bajern je vodio 4:3 i bio na korak od trofeja. Međutim, Efenberg je promašio za pobedu, Diter Ajlc je izjednačio, a onda je na scenu stupio Frank Rost.

Golman koji je sa Šafom delio klupu za rezerve kada je Verder osvojio prethodni trofej (Kup 1994) najpreje odbranio penar Lotaru Mateusu, a zatim je uzeo loptu i savladao Olija Kana. Šafov zlatni dodir već se osećao – za prvi trofej u trenerskoj karijeri trebala su mu 33 dana.

Rost će kasnije postati simbol velikog problema u Šafovim trenerskim danima – Verderova finansijska snaga biće nedovoljna da se odupre rivalima, pre svih Šalkeu, koji će im odvesti golmana 2002. Dve godine kasnije u Gelzenkirhen će dva jošvažnija igrača Verdera, od kojih je jedan to istorijsko finale proveo na klupi.

Heroji duple krune 2004.

Brazilac Ailton nije se pokazao u prvoj sezoni u Bundesligi, zato je propustio i finale kupa, ali je u narednih pet sezona briljirao, podižući formu iz godine u godinu (12, 13, 16, 16 i konačno 28 golova u epskoj 2003/04).

Možda mi u to vreme nismo bili najbolji tim u zemlji, ali smo svi međusobno bili prijatelji, a sve što smo postigli zasluga je trenera Šafa“, prisećao se kasnije Ailton sezone 2003/04, kada je Verder osvojio duplu krunu.

I ja, kao najbolji strelac, i Žoan Miku, koji je bio najbolji vezni igrač, uvek smo sve kolege gledali samnogo poštovanja i za sve to vreme nismo imali ni najmanji problem. Da sam ja sad slučajno predsednik kluba,Šaf bi mi doživotno bio trener“, pričao je Ailton 2010, kada je igrao za bremenskog trećeligaša Obernojland, a Verder takođe bio u krizi. Kada tako kaže čovek koji u sebi govori u trećem licu, a česte selidbe objašnjava tako što mu se u klubu ne ostaje čim naiđe na prve poteškoće sa upravom, trenerom ili saigračima, kako mu ne verovati?

Ailtonu će šest godina u Verderu biti daleko najuspešniji i najstabilniji period. Brazilac koji je polusezonu proveo u Zvezdi do sada je igrao za 21 klub, od čega čak 7 u Nemačkoj.

Onaj drugi igrač, čiji odlazak u Šalke je zaboleo stanovnike Bremena, je za nas simbol tih dana u Verderu. Mladen Krstajić je u Verder stigao leta 2000. i odmah postao stub odbrane, a vrlo brzo i zvezda tima. Prototip defanzivca kakve je voleo i Šafov mentor Rehagel, Krstajić je uz beskompromisnu borbu prede svojim nudio i ozbiljnu pretnju pred protivničkim golom, pretočenu u 12 golova na 142 utakmice za zeleno-bele.

Iako je bio nezadovoljan jer mu klub nije nudio novi ugovor („znali su da stari ističe, ali sam šest meseci čekao na bilo kakvu ponudu“), pa je odlazak u Šalke najavio osam meseci pre kraja najuspešnije sezone u klupskoj istoriji („dogovorili smo se bukvalno za pet minuta“), Krstajić je bio briljantan u 2003/04 i ključno doprineo duploj kruni.

Treći ključni faktor u toj šampionskoj sezoni bio je pominjani Žoan Miku. Plejmejker Bordoa i član francuske selekcije na EP 2000 i SP 2002 proveo je između ta dva takmičenja dveneuspešne sezone u Parmi. Sa 28 godina znao je da ne sme da napravi novu grešku, ali verovatno nije ni sanjao da će odlazak u Bremen doneti toliko uspeha.



Miku je bio prvi u seriji čarobnjaka sa Vezera, fudbalera koji su razbili mit da Nemcima ne treba klasični plejmejker. Njegovih deset golova i osam asistencija ključno su doprineli da ekipa dominira tokom cele sezone i obezbedi titulu skoro mesec dana pre kraja.

Još ubistveniji je bio Ivan Klasnić. Hrvatski napadač, kojem je karijeru i život kasnije ugrozila teška bolest bubrega, uspeo je da istovremeno bude među 10 najboljih strelaca lige sa 13 golova i prvi asistent ekipe 10 uspešnih dodavanja za gol.

Verder je u uvodnih 9 nedelja izgubio u Dortmundu i kod kuće od Štutgarta, posle čega je ušao u fantastičnu seriju od 16 pobeda i 7 remija na 23 meča. Preostala dva poraza doživeli su u poslednje dve runde. Do pobeda su stizali atraktivnom napadačkom igrom, a svakom od lokalnih rivala dali su bar po 5 golova na jednoj utakmici (5:3 protiv Volfzburga, 5:1 u Hanoveru, i vrhunac u pobedi 6:0 u Nordderbiju sa Hamburgom, kojim je potvrđena titula).



Dupla kruna osvojena je trijumfom 3:2 nad Ahenom u finalu DFB kupa (u kupu dali 27 golova na 6 mečeva, nijednom manje od 3) , ali biće to poslednji nastup velikog Verdera. Već sledećeg dana Ailton i Krstajić su se spakovali i otišli u Gelzenkirhen, ubrzo će za njima i Fabijan Ernst, Ismael se preselio u Bajern, a kada se Miku 2006. vratio u Bordo od šampionskog tima gotovo da nije ostalo ništa.

Šafov stil igre i zvezde

foto: werder.de
Sa bradom često dužom od kratko podšišane kose, Šaf je često izgledao kao podmorničari iz remek dela Vofganga Petersona „Das Boot“. Iako je karijeru proveo kao defanzivac, Šaf je od svog mentora Rehagela nasledio fudbalsku filosofiju, koju je sâm ranije ove godine opisao kao „snažna odbrana, jak napad“. Verder je u Nemačkoj odavno stekao imidž izrazito napadačke ekipe, pa i nije čudo što su glavne zvezde iz 14-godišnjeg perioda napadači i plejmejkeri.

Sredinom prošle decenije Verder je bio najefikasniji u ligi 4 puta u 5 sezona, iako je konstantno menjao sastav ofanzivnog dela ekipe. Dva igrača su za to vreme osvajala titule prvog strelca lige (Ailton i Kloze), a treći (Pisaro) i dalje je najefikasniji stranac u istoriji nemačkog šampionata.

Šaf je nasledio iskusnu ekipu, već na izmaku fudbalskih godina, pa je na početku veka u kratkom roku ostao bez Ajlca i Bodea, a pored pomenutog Rosta u bogatije krajeve otišli su Torsten Frings i Klaudio Pisaro, koji će se kasnije vratiti na Vezer stadion.

Prvi talas vrhunskih pojačanja predvodili su Krstajić, Ailton i Klasnić, a u godinama posle duple krune u ekipu su stigli defanzivci Naldo i Mertezaker, vezni igrači Dijego i Klemens Fric, kasnije i Mesut Ezil, dok je Miroslav Kloze tek u Verderu dosegao svetsku klasu u kontinuitetu. Gotovo sve vreme Šaf je mogao da računa na Tima Borovskog, najboljeg ovovekovnog polaznika Verderove škole.

Pad i odlazak

Godinama unazad bilo je jasno da Verder nema novca da se održi na nivou na kojem je biou poslednjoj četvrtini prošlog veka. Klub sa Vezera nije imao bogate sponzore, kao recimo Bajer ili Volfzburg, ni modernu infrastrukturu kao 12 domaćina Svetskog prvenstva 2006, a o klubovima kakvi su Dortmund, Šalke i posebno Bajern nije mogao ni da sanja.

Uprkos tome, rezultati su nastavili da se ređaju. U šest sezona posle duple krune Verder je pet puta završio ligu u prva tri, uvek osim 2009, ali su im te godine prioriteti bili sasvim drugačiji: osvojen je DFB kup, pobedom 1:0 nad Leverkuzenom, do koje su došli posle pet uzastopnih gostovanja u prethodnim rundama. U Evropi tim je stigao do poslednjeg finala Kupa UEFA, izbacivši na putu Milan, Udineze i večitog severnog rivala HSV (tukli su ih i u polufinalu nemačkog kupa), pre poraza od Šahtjora 2:1, golom Žadsona u produžecima.

Sve to vreme ekipa je uspevala da nadomesti prodate zvezde novim igračima vrhunske klase, ali je pad počeo u leto, kada je iz ekipe otišao i Mesut Ezil, čovek koji je za kratko vreme pokazao ogromni potencijal, odveo mlade Nemce do trijumfa na EP i bio važan faktor u odličnomnastupu selekcije na SP.

Već od polovine sezone 2010/11 u medijimasu stidljivo počela da se postavljaju pitanja oko ostanka Šafa na klupi, a 13. mestom klub je izjednačio najslabiji plasman u tri decenije, od povratka iz druge lige. Prošle sezone osvojeno je deveto mesto, ali je ovaj šampionat doneo još drame.

Zbog povreda i loše forme Šaf je bio prinuđen da u nekim mečevima postavlja defanzivniju taktiku, a posle remija u Gladbahu rekao je da to što je postava nešto defanzivnija, nikako ne znači da su igrali zatvoreno. U međuvremenu je sa mesta sportskog direktora otišlalegenda kluba Klaus Alofs, nekadašnji saigrač i decenijama bliski saradnik Tomasa Šafa. Rasplet se nazirao, sve dok se 15. maja nije odigrala scena iz uvodnog pasusa.

Reakcije i budućnost

AP Photo/dpa,Carmen Jaspersen,file
Ekipu će do kraja sezone dovesti dosadašnji Šafovi pomoćnici Volfgang Rolf i Matijas Henerbah, ali dugoročno klub ima druge planove – novi sportski direktor Tomas Ajhin najavio je da će novog trenera dovesti sa strane. Iako je na dan Šafovog odlaska prvi favorit bio trener Ajntrahta iz Braunšvajga Torsten Liberkneht, sve češće se pominje i Mehmet Šol. Bivši nemački reprezentativac turskog porekla već tri sezone vodio je amaterski tim Bajerna i dobro poznaje neke od talentovanih igrača sa kojima je radio, pre svih mladi plejmejker Mehmet Ekidži, takođe nemački Turčin, kojem je Šol bio mentor. Lokalni mediji prenose da je porodica Šol kupila kuću u regionu Bremena.

Kao i u slučaju njegovog škotskog kolege, odlazak Šafa iz kluba sa jedne strane nije iznenadio mnoge, ali je malo kome zamislivo da će Verder nastaviti bez svoje najveće ikone. Najveće iznenađenje bio je momenat odlaska, pre završetka sezone.

„Pričao sam sa njim dan pred odlazak i zvučao je mirno, pričao sa olakšanjem, jer je izboren opstanak“, kaže doskorašnji sportski direktor Verdera Klaus Alofs, koji sad obavlja istu funkciju u Volfzburgu. „Iznenađen sam samo time što nije ostao do kraja sezone, ali sam bio siguran da će tokom leta biti promene. Siguran sam da je ovo Tomasova odluka, klub sigurno ne bi to odlučio bez pristanka trenera. Siguran sam i da će vrlo brzo Šaf naći novi klub“.

Reči svog bivšeg sportskog direktora ponavljai Naldo, defanzivac Volfzburga, koji jeza Šafa igrao šest godina.

„Tužno je što se to desilo pre poslednjeg kola. Šaf je mnogo uradio za Verder. Držim mu palčeve i siguran sam da će uskoro opet nekog trenirati“.

Završićemo rečima Jirgena Klopa, koji je pre dolaska u Dortmund i sâm ušao u Top 10 nemačkog fudbala po dužini boravka u jednom klubu (sedam i po godina u Majncu):

„Ovih dana u fudbalu to se često događa. Od kada samu fudbalu, ser Aleks Ferguson je bio menadžer Mančester Junajteda. Za Šafa imam sličan osećaj, kao da je oduvek u Verderu. On je fantastičan čovek i trener, apsolutni znalac. Kada posle 14 godina obe strane odluče da je vreme za rastanak, siguran sam da su dobro razmislili o tome“.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

10 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: