Novakov ples po liniji (ne)uspeha

Novak Đoković je ove sezone izbrojao 41 pobedu, pet poraza i četiri osvojene titule, te se zborio i za po šesti put prvo mesto na kraju sezone.

Izvor: Luka Nikoliæ

Ponedeljak, 23.11.2020.

09:00

Novakov ples po liniji (ne)uspeha
Photo by Cameron Spencer/Getty Images

To sve je uspeo da uradi uprkos tome što je napravio nekoliko grešaka van terena, kao i jednu ogromnu na terenu.

Niko ga nije pobedio sve dok nije (doduše, nenamerno) pogodio linijskog sudiju lopticom u vrat i zaradio istorijsku diskvalifikaciju sa US opena.

Novak je, bez sumnje, dobar deo ove u najmanju ruku čudne sezone dominirao, ali ju je završio na, blago rečeno, mlitav način.

Loša završnica godine nikako ne može da baci u senku fenomenalan početak iste, ali donosi mnogo pitanja i prostora za analizu.

Da li je 2020. godina za Novaka, što se tiče tenisa, bila uspešna? Ako pogledamo podatke sa početka teksta odogovor je jasan, ali nije sve tako crno-belo.
Photo by Al Bello/Getty Images
Razbijanje konkurencije na Australijan openu i ATP kupu, pa rutinski osvojena titula u Dubaiju, a onda pauza zbog koronavirusa...

Fenomenalan nastavak sezone titulom u Sinsinatiju i izuzetno visoka očekivanja pred ostale turnire. Logično s obzirom da je pred US open Novak imao 23 pobede. I nijedan poraz.

A, onda, trenutak neopreznosti i loptica u predelu vrata linijskog sudije na US openu – posle čega se mnogo toga promenilo.

Utisak je, pak, da ta situacija konkretno nije puno, ako uopšte uticala na Novakove partije do kraja godine. Nedugo zatim osvojena je titula u Rimu poprilično lako.

Odlična uvertira za turnire do kraja sezone – Rolan Garos, Beč i London.

Izvanredne partije u Parizu, ali onda potpuni kolaps u finalu protiv Rafe Nadala koji odnosi pobedi od 6:0, 6:2, 7:5. Problem u tom meču nije bio poraz već stav koji je zabrinuo Novakove navijače, ali i teniske stručnjake. Iako je neminovno da je prvi "reket" planete pokušavao da se izmigolji iz kandži "Bika sa Maljorke", nije bilo onog dobro poznato žara.

A, ako na taj način opisujemo taj poraz, onda bismo mnogo oštrije morali da opišemo poraz od Lorenca Sonega u Beču – 6:2, 6:1.

Opet – nije problem bio rezultat. Nije u ogromnoj meri bila ni igra. Bio je stav, odnosno nepostojanje istog.

Izgovor tada je bio "da mu se nije igralo", ali taj meč je brzo zaboravljen, s punim pravom. Dolazio je Završni turnir u Londonu i prilika da uz šesto prvo mesto na kraju sezone i po šesti put osvoji to takmičenje.

I onda još četiri meča u kojima Novak nije bio Novak onoliko koliko je bio potrebno. Pobeđeni su Švarcman i Zverev, porazi su došli od Medvedeva i Tima, dvojice finalista. Ali, kratko analizirajući i te mečeve, dolazimo do istog zaključka kao i kod prethodnih.

Problem nije bio taj što igra nije bila na očekivanom nivou – pa ni u pobedama – već u stavu.

Ipak, izuzetno je nezahvalno, a pomalo i neumesno, pričati o tome da li Novak želi da pobedi. Jasno je da ne želi da izgubi ni u jednom meču, ali izjava iz Beča kombinovana sa percepcijom njegove motivacije govore nešto drugo.

"Nisam robot, imam osećanja i prolazim kroz 'tornado' tih emocija na terenu i ponekad mi je potrebno da budem usresređen na sebe i zatvoren, ponekad mi je potrebno da se oslobodim svega toga i pokrenem sebe na taj način. Dešavalo se da se preokrenu stvari u moju korist kada sam potpuno smiren, dešavalo se kada imam takve neke ispade i urlike da se preokrene meč kontra i da izgubim neke velike mečeve zbog toga. Nije baš to 'zlatno pravilo', da kada se to desi da bude dobro po mene", rekao je Đoković tokom Rolan Garosa.

Ta izjava je došla tokom meča sa Pablom Karenjom Bustom u četvrtfinalu turnira, tokom kojeg je Novak uglavnom bio potpuno "nem", sem u par kratkih intervala.

Od Novaka smo tokom prethodnih deceniju i po navikli da kada ne ide – slede krik, psovka, dranje... Sledi reakcija koja vam uliva toliku sigurnost, a niste ni sami sigurni zašto.

Iako kod pomenutog incidenta na US openu reakcija zbog koje je diskvalifikovan apsolutno nije bila ove vrste, mediji su je shvatili kao zlonamernu i tu priču pokušali da prodaju i narednih mesec, dva, tri... Na Završnom turniru u Londonu ne samo da takve reakcije nije bilo praktično ni u jednom trenutku – pa ni dok je gubio šest poena zaredom nakon 4:0 u taj-brejku trećeg seta protiv Dominika Tima – već je izostao i onaj žar koji ga krasi od kada je kročio na ATP tur.

U duelu protiv Medvedeva srpski teniser nije nužno loše igrao, sem tokom jednog perioda, ali je Rus bio bolji. Novak je konstantno ostajao bez opcija i bez "plana B", a rešenja nije bilo.

Da je Novak u nekom velikom padu i da mu fali samopouzdanja, naravno, nije tačno. Da "nestane" kada je bitno takođe nije slučaj.

Srpski teniser je ove godine dobio novu titulu – "kralj taj-brejkova" – a brejk lopte sapsava u neverovatno velikom broju. Kada je bitno on je najbolji, tu nema sumnje.

Samo što, nažalost, deluje da često "nije bitno".

Zamerki ima i u njegovoj igri, odnosno u donošenju odluka i menjanju dugoročnih taktika. Da uprostimo, radi se o drop-šotu, ali ne konkretno samo o tom udarcu već i tome šta nam on govori. Več neko vreme 33-godišnjak iz Beograda pokušava da "mic po mic" promeni svoj stil igre, odnosno da pronađe konstantan način u svojoj igri da skraćuje poene.

I da to nije sam potvrdio bilo bi jasno gledajući njegove mečeve. To je, prevashodno, uradio značajnim podizanjem nivoa prvog servisa, u čemu je dosta doprineo Goran Ivanišević.

Đoković je ove sezone podigao nivo servisa pa sada, za razliku od čuvene 2011. godine, ubacuje praktično isti broj prvih serviisa, ali osvaja 1,6 odsto poena više, te beleži dodatnih 1,2 asa po duelu.

Ono što deluje problematično, a pogotovo u duelima protiv igrača kao što je Medvedev, je što kada mu ne ide njegova karakteristična igra, ostlai planovi nisu dovoljno dobri.

Tu na scenu dolazi taj sada već čuveni drop-šot. Opravdanje na šljaci je bilo to što je taj udarac daleko ubojitiji na toj podlozi, što je Novak i sam rekao. Voli da ga koristi kako bi protivnika uvek držao "na pristima", kako bi se uvek pitao – šta je sledeće?

Drop-šot, i laiku je jasno, za to služi i može da bude izuzetan deo arsenala. Ali, sve to pada u vodu kada taj udarac počne više da vam šteti nego da vam donosi. A u nekom trenutku i isključivo da vam šteti.

Danil Medvedev je u završnici drugog seta tokom finala Završnog turnira protiv Dominika Tima video da se Austrijanac ne snalazi najbolje kada vidi Rusa na mreži.

I tu taktiku je momentalno primenio i često koristio sve do kraja meča, a Tim i dalje nije imao odgovor.

Igrač koji dosta retko izlazi na mrežu i tu ne pronalazi svoju komfor-zonu je video da protivniku može dosta da naudi na taj način i to je pretvorio u adaptacionu taktiku – što mu je donelo rezultat.

Iako će zaključak uvek biti da Novak bolje zna od svakog stručnjaka, novinara i navijača, postaje sve jasnije da ovaj vid promene stila igre i skraćivanja poena nije ono što jednom od najboljih tenisera svih vremena na duže staze donosi više dobrog nego lošeg.
Photo by Quinn Rooney/Getty Images
Naravno, forsiranje tog udarca, ali i spajanje istog sa dosta elemenata Novakove igre, donosi rezultate koji se nikada neće videti u statistici, ali će doneti rezultat.

"Protiv Novaka je sve teško. To što on radi kada igra svoj najbolji tenis je da vas konstantno šeta po celom terenu. I to tokom svakog poena u meču", rekao je nedavno Dijego Švarcman i dodao:

"Tako da je veoma teško videti ili znati šta će da uradi. Teško je odigrati dobro tokom poena jer on konstantno menja smer, igra sjajnu odbranu, sjajno napada... Izuzetan je u tome kada krene da vas 'šeta'".

Koliko god ovaj tekst možda izgledao kao jedna velika kritika, nekoliko stvari mora da bude kristalno jasno.

Novak Đoković je i dalje u GOAT trci. I dalje je prvi teniser sveta po rekordni šesti put. I dalje ima 17 Grend slem trofeja, samo tri manje od rekordera koje ima vremena da stigne.

I dalje on i članovi njegovog tima znaju bolje nego bilo ko drugi. Ali, neke stvari se učestalo ponavljaju i potrebno ih je istaći.

Takođe, kao što smo zaključili već na početku teksta, sezona od 41 pobede i pet poraza, četiri titule i jednog Grend slem trofeja je, deluje, uspešna.
Photo by Clive Brunskill/Getty Images
Bila bi ovo nikada bolja godina za nekog drugog, ali to nije slučaj za Novaka Đokovića, nekoga ko je sebi uvek postavljao najviše ciljeve, pa zbog toga imao i ogromna, nekada nerealna očekivanja.

Utisak je, pored toga, da je Novak propustio mnogo prilika ove bizarne godine.

Naizgled idealna šansa da se pobedi Nadal usred "Šatrijea", smanji zaostatak u GS titulama i potpuno izdigne u GOAT trci.

Idealna šansa da se osvoji US open na kojem nije bilo ni Federera ni Rafe, a na kojem pride nivo tenisa nije bio ni izbliza visok kao na ostalim turnirima do kraja sezone.

Olako propuštena prilika da se izjednači još jedan rekord na Završnom turniru, na koji je došao sa dovoljno odmora, kao glavni favorit.

Kriterijumi i standardi kada se analizira bilo šta što Novak uradi razlikuju od svih drugih. Kada kažemo da je nešto bilo neuspešno za njga to znači da to nešto nije bilo savršeno, ne da nije bilo dobro.

Jer, kada ste podigli lestvicu na toliko visok nivo – nema nazad.

Luka Nikolić

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

102 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: