"Šuplja" odbrana, "stegnuti" Sergej, Mitrović ne može sam

Fudbaleri Srbije osvojili su četiri boda iz prve dve utakmice u Ligi nacija. S obzirom na renome rivala i status favorita "Orlova" u Grupi 4 Lige C – malo.

Izvor: A. Kovaèeviæ

Utorak, 11.09.2018.

09:40

Foto: StarSport

Međutim, bodovi su poslednja stvar koja je bila bitna uoči ovog reprezentativnog termina, prvog nakon turbulentnog Svetskog prvenstva.

Važniji su bili reakcija igrača, tima, koncepcija na kojoj će se gratiti ekipa za Evropsko prvenstvo i atmosfera u selekciji.

Posebno nakon javnih kritika koje je na račun selektora Mladena Krstajića izrekao Luka Milivojević, a koga je FSS optužio za pokušaj "puča" u Rusiji.

Upravo je Krstajić bio ključni čovek od koga je zavisilo sve ono bitno što je javnost čekala da vidi u proteklih sedam dana otkako su se "Orlovi" okupili i počeli novi ciklus.

A početak je pokazao da je pred srpskom reprezentacijom još jedan put prepun džombi, put tokom koga će se konstantno preispitivati odluke selektora i praviti paralele između nastupa fudbalera za svoje klubove i Srbiju.

Mečevi sa Litvanijom i Rumunijom su potvrdili da je Srbija najkvalitetnija selekcija u ovoj grupi, talentovanija od rivala, ali da je daleko od toga da je ubedljivo najbolja.

I Litvanija i Rumunija su lako otkrile sve mane i slabosti našeg tima, a s obzirom na njihov renome i kvalitet, te mane i slabosti su ogromne.
Foto: StarSport
Najviše brine odbrana, koja je primila dva jeftina gola na svom terenu u Beogradu, a moglo je biti i gore da su se Rumuni malo bolje snalazili u završnici ili da Marko Dmitrović nije sjajno reagovao u finišu meča.

Što je još gore, za klasu slabiji tim od Rumunije, Litvanija, je takođe lako stvarala šanse pred srpskim golom, da briga bude još veća te šanse su često dolazile kao posledica početničkih, amaterskih grešaka našeg tima.

Menjao je Krstajić odbranu u oba meča, u Viljnusu je igrao kvartet Rodić, Milenković, Veljković, Rukavina, a u Beogradu Kolarov, Spajić, Veljković, Rukavina.

Oba su bila prepuna "rupa", nesigurna, neuigrana, nepouzdana, pa je jasno da će za 11. oktobar i Podgoricu morati da spremi i treću varijantu.

Nova politika FSS je da forsira momke iz zlatne novozelandske generacija, ali bez obzira na sav talenat koji su pokazali Milenković, Veljković i Spajić, jasno je da je pored njih potreban neki iskusniji igrač da ih "pokrije" u kritičnim trenucima i podigne samopouzdanje kada pogreše, a greše dosta.

I Litvanci i Rumuni su lako polukontrama i kontrama pretili našem golu, a čak i kada je delovalo da nemaju rešenja, naši igrači bi im ga često ponudili.
Foto: StarSport
Najtalentovaniji deo srpskog tima vezni red je pokazao da može biti glavni adut reprezentacije, ali je i u ovoj liniji Krstajić dosta kombinovao u protekla četiri dana.

Jedina konstanta je nosilac naše igre Dušan Tadić, ali za konkretan rezultat mu je potrebna pomoć saigrača. Maksimović i Lukić, a posebno Lukić koji je pokazao da je verovatno morao biti u timu i u Rusiji, su potvrdili da su svetla budućnost naše ekipe, ali očekuje se mnogo više od momaka koji su se već dokazali na međunarodnoj sceni.

To bi pre svih trebalo da bude Sergej Milinković-Savić zbog čega je smenjen i selektor koji je "Orlove" odveo na Mundijal, ali SMS u dresu Srbije nije ni bleda senka momka koji blista u dresu Lacija i za koga mediji licitiraju da li vredi 80, 100, 120 ili 150 miliona evra.

Taj pritisak kojem je izložen zbog visokih očekivanja javnosti i navijača da donosi pobedu na svakom meču kao da mu je vezao noge, pa još uvek nismo videli šta je sposoban da uradi.

Vidi se da u svojim nogama ima to što se čeka, ali jasno je da mu je potreban jedan potez kojim će skinuti sav teret s leđa i razmahati se punim krilima.
Foto: StarSport
Međutim, Sergej mora i da promeni pristup u svom nastupu u dresu sa nacionalnim grbom jer verovatno i sam sebi stvara pritisak velikom željom da odigra kao u Laciju, pa često bude i previše opušten na terenu što dovodi do grešaka koje lako mogu biti kobne.
Nemanja Matić je imao ograničenu minutažu u ove dve utakmice i to najbolje pokazuje da zbog povrede i operacije koju je imao pre samo mesec dana još uvek nije ni blizu takmičarske forme, pa je jasno da će Srbija od njega tek dobiti ono najbolje što zna, i to verovatno kada bude najpotrebnije u Podgorici.

Za taj meč i gostovanje glavnom rivalu u grupi postavlja se pitanje za koje krilne igrače će se odlučiti Krstajić. Opcija je mnogo, i to odličnih jer su Kostić, Živković, Ljajić i Radonjić izuzetno talentovani momci od kojih svaki može jednim potezom da reši meč.

U narednih mesec dana će verovatno nastupima u svojim klubovima sami pokazati Krstajiću ko od njih mora da bude u 11, a ko će biti džokeri sa klupe.

Naravno, vrlo važno je i kako se ko od njih uklapa sa ostalim momcima iz "veze", a u ova dva meča reklo bi se da im je najbliži Ljajić, koga je od vrhunskog nastupa protiv Rumunije delio samo završni pas ili udarac.

Ali, iza njega je nekoliko nemirnih meseci usled čekanja transfera koji je nedavno napravio i prešao iz Torina u Bešiktaš, gde će svakako imati više nego dovoljno prostora da se razigra i do sledećeg meča uđe u pravi ritam.
Foto: StarSport
Jedno je više nego jasno, krilni napadači moraju biti na vrhuncu igre jer Aleksandar Mitrović ne može sve sam da završava u kaznenom prostoru.

Krstajić očigledno nema nameru da promeni koncepciju igre u sistem sa dvojicom golgetera, pa će Prijović verovatno i dalje čekati svoju šansu sa klupe, iako je kratko vreme protiv Rumunije pokazalo da bi Mitar i Prija mogli biti "paklen" tandem.

Na kraju, cela priča ukazuje na isključivo jedan "iks-faktor" – selektora. Krstajić je na SP ali i na ova dva meča pokazao da ima još mnogo da uči i radi kako bi opravdao svoj trenutni status.

Ogromno igračko iskustvo iz Bundeslige i reprezentacije su sjajan temelj, autoritet koji poseduje je neizostavan faktor, ali Krstajić će podršku javnosti zaraditi samo ako i tokom utakmica pokaže da zaslužuje da bude na tom mestu, a prethodni mečevi su pokazali da odluke koje povlači nisu uvek najbolje.

Mora se pohvaliti ofanzivan i vrlo pokretljiv sistem igre koji je Krstajić forsirao u Viljnusu i posebno Beogradu, za razliku od prethodnih godina srpski napad nije delovao bezidejno, bespomoćno i beznadežno skoro ni u jednom trenutku, ali odbrana...

Turbulentne promene koje je upravo Krstajić pokrenuo, oduzimanje kapitenske trake Branislavu Ivanoviću pred svetsko prvenstvo, a potom njegovo nepozivanje za Ligu nacija, situacija sa Matijom Nastasićem koji je stao uz "pučistu" Milivojevića, značajno su osakatili našu poslednju liniju koja je godinama bila baza rezultata, a sada je najveća slabost tima.
Foto: StarSport
Kao što smo naveli potreban je pravi vođa u sredini odbrane koji će učvrstiti i ohrabriti naše talentovane štopere, jer bez obzira na ogromno iskustvo, kvalitet i autoritet koji poseduje, Aleksandar Kolarov nije dovoljan, umnogome i zbog svoje pozicije na terenu i često ofanzivne uloge na terenu, a upravo u toj situaciji kada on ode napred, pozadi nema "kapetana" koji će povezati redove.

Jasno je da je Krstajić pod većim i snažnijim pritiskom od bilo koga, nakon svega što okružuje njegov mandat, kako pre tako i posle dolaska na mesto selektora, ali glavna svrha njegove pozicije je upravo i ta da skloni pritisak sa igrača dok ih uklopi na najbolji mogući način i u kritičnim trenucima utakmice povlači poteze koji će rešiti duel.

"Ne možemo da reagujemo mi sa klupe. To je do igrača", zaparala je uši javnosti Krstajićeva izjava posle remija sa Rumunijom, a upravo je to stvar koja je ključna.

Da klupa reaguje.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

213 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: