Sudar svetova (koji više ne postoje)

Dva kamena temeljca evropskog klupskog fudbala su engleski i italijanski timovi. Spektakularni trojni okršaj u osmini finala ovogodišnje Lige šampiona će pokazati da li su još uvek opravdane tradicionalne podele na dva stila. "Ostrvljani" dominiraju poslednjih godina, ali "Čizma" sprema odgovor!

Izvor: Dušan Kosanoviæ

Utorak, 24.02.2009.

18:46

Default images

Niko ne može da ospori da je Real Madrid najuspešniji evropski klub. Besmisleno bi bilo i umanjivati značaj Ajaxa, Bayerna, Barcelone, Benfice, ili na kraju krajeva, mnogih drugih klubova od zapada do istoka kontinenta. Ali, kada govorimo o osnovama identiteta evropskog klupskog fudbala, počev od taktičkih postavki pa do stilova navijanja na tribinama, jasno je da sve počiva na dualizmu zaostavštine timova sa “Ostrva” i “Čizme”.

Ne tako davno, tokom osamdesetih, sve je bilo tako kristalno jasno. Svaki fudbalski stav je bio sigurno ušuškan u klišeima. Imali smo beskompromisni ostrvski fudbal, sa ofanzivnim engleskim klubovima, koji su često znali poharati kontinent. Oštra vertikalno, sa probojima po bokovima i skok-igrom. Vreme kada se govorilo da je korner – pola gola.

Sa druge strane, Italijani su trofeje osvajali etiketirani predrasudama tradicije catenaccia, mada je to veoma često bilo nepravedno – dovoljno se setiti ekipe Milana sa kraja osamdesetih. U svakom slučaju, taktička opreznost i strpljivost jesu bili veoma značajni elementi u uspesima timova Serije A, lige koja je često kritikovana zbog neefikasnosti.
Bilo je to i vreme arhirivalstva navijača, gde su poklonioci igre sa Ostrva “dlan i šal”, a oni sa Apenina “baklja i koreo” stil postavljali standarde za sve ostale tribine u Evropi. Možete li da zamislite, recimo, španski stil navijanja, ako zanemarimo mahanje belim maramicama? Međutim, nakon dva velika finala, onog u Rimu 1984. (Roma i Liverpool) i Brisela 1985. (Juventus i Liverpool), Hejselska tragedija koja obeležila ovo potonje je uslovila da se rivalstvo i dualna dominacija zamrzne za dve decenije.

U međuvremenu, fudbalski svet je, nakon “slučaja Bosman” koji je 1995. potpuno otvorio EU tržište fudbalske radne snage, doživeo takvu transformaciju, nakon koje ništa ne može biti isto. Razumljiva je nostalgija, kao i pristrasnost koju neko može pokazivati kada se opredeljuje da li voli više englesku ili italijansku ligu, ali kada danas neko priča u kategorijama “engleski” ili “italijanski” tim – taj ne živi u realnosti. Liverpool je “engleski” tim? Nije. Liverpool jeste iz Engleske, ali je najitalijanski tim. Šta se to desilo?

Nešto što je bio italijanski brend – čelična odbrana, postalo je tajno oružje engleskih klubova. “Blizu protivničkih igrača, pažljivi i koncentrisani, uvek spremni na kontranapad”, tako je Stefano Cantalupi iz Gazzette dello Sport opisao igru Man Utd nakon prošlogodišnje pobede u Rimu od 0:2. U deset utakmica koje su prošle sezone odigrale engleske i italijanske ekipe (od toga osam u Ligi Šampiona), Italijani su postigli samo jedan gol!
Taj svojevrsni “trojanski konj” kojeg su neengleski treneri lukavo inkorporirali, ponovo je donelo veoma izraženu dominaciju engleskih klubova, što je rezultiralo i finalom Man United – Chelsea pre devet meseci u Moskvi. To je posledica engleske finansijske premoći, koja je razvijana u dve faze.

U prvoj, koja je počela osnivanjem Premijer lige 1992. godine, televizija je postala ključni izvor prihoda. Ogromni ugovori su omogućili svakom klubu u ligi da dođe do garantovane pozamašne sume novca, ali je pravovremeni ulazak u medijsku eksploziju devedesetih engleskim klubovima otvorio nova tržišta na kontinentima koji su ranije bili nedovoljno zainteresovani za najlepšu igru – činjenica da Mančester Junajted danas ima 333 miliona navijača i da polovina njih živi u Aziji govori sasvim dovoljno. Tolika navijačka baza omogućava ogromne prihode od proizvoda vezanih za klub, pa se spirala bogatstva nastavlja.

Druga faza počela je u leto 2003, kada je Roman Abramovič kupio Čelsi i uložio u njega ogroman novac. Uspeh koji je taj tim ostvario za relativno kratko vreme podstakao je multimilijardere iz egzotičnih država, od Amerike do Uzbekistana i od Islanda do Indije, da pokupuju bukvalno polovinu klubova u ligi.

Engleski klubovi sada imaju gotovo neograničene finansijske resurse, kako za najbolje svetske igrače, tako i trenere. To se ne odnosi samo na „veliku četvorku“ XXI veka, već i na mnoge klubove sa drugog nivoa. Činjenica da su trenutno dva najbogatija kluba na svetu Mančester siti i Kvins Park Rendžers zvuči neverovatno. Međutim, novac ne može uvek da kupi status, što je priča o ostanku Kake u Milanu definitvno potvrdila.
Engleski klubovi imaju još jednu veliku prednost: Premijer liga znatno je organizovanija od Serije A. Zato se već 17 godina polovina televizijskih prihoda ravnopravno deli Mančester junajtedu i Stouk Sitiju, dok u Italiji svaki klub potpisuje sopstveni ugovor, pa velika trojka svake godine od telvizija dobija desetine miliona, dok najmanji klubovi u ligi tek uz pretnju štrajkom dolaze do minimalnih prihoda.

Međutim, dovođenje vrhunskih trenera i najboljih svetskih fudbalera podigao je taktički nivo do tog nivoa, da su utakmice Premiershipa su postale manje efikasne od Serie A. Derbiji se često završavaju minimalnim rezultatima, susreti engleske top četvorke sa slabijim klubovima su vrlo predvidljivi. U Italiji poslednjeplasirana Regina u dva uzastopna kola uzela bodove Milanu i Romi, liga je uravnoteženija od one u Engleskoj, gde sa dva poraza u sezoni možete da ostanete bez titule.

Najbolji primer za izvesnost karakterističnu za engleski fudbal ove sezone donosi podatak da Mančester Junajted posle 6 i po meseci sezone još nije izgubio nijedan bod od klubova iz donje polovine tabele, kao i to da svaki remi sa takvim rivalima sve dramatičnije udaljuje Liverpul od titule. Nasuprot tome, Bergamo je u Seriji A pravo gubilište za velikane, a davni velikani Đenoa i Napoli sa malim budžetom se bore za Ligu šampiona.

Manje-više svi engleski fudbalski stručnjaci smatraju ovu sezonu lošom u odnosu na prethodne i veruju da je ujednačena borba više od pola lige za opstanak posledica pada u kvalitetu ekipa iz sredine, a ne napretka timova sa dna. Uprkos tome, činjenica da preko 50 reprezentativaca zemalja srednje evropske klase igra u drugoligaškim engleskim klubovima prava je smernica za shvatanje koliko su jaki oni sa dna Premijeršipa.

Internazionale vs Manchester United

Derbi nad derbijima. Sudar dve ekipe koje dominiraju nad svojim rivalima u domaćim prvenstvima. Sudar aktuelnog najboljeg fudbalera, portugalskog Ronalda, i sledećeg najboljeg – Ibrahimovića. Ali da bi Ibra zaista i osvojio najveće individualne trofeje, biće potreban prvo onaj kolektivni, a to je “klempavi pehar”. Zato je doveden Mourinho. Posao mu nije lak, jer je prvo trebao da osigura domaću titulu (šta drugo, nakon tri uzastopne pod Mancinijem), a zatim da krene u osvajanje evropske.

Naravno, za srpsku javnost će veoma zanimljiv biti nastup Stankovića i Vidića. Trenutno ne postoji srećniji igrač od crno-plave “petice”. Pred početak sezone gotovo da je bio primoran da ode u Juventus, Mourinho uopšte nije računao na njega, čak je u poslednjem minutu prelaznog roka doveo Quaresmu, što se pokazalo kao potpuni promašaj. A Stanković počeo marljivo da se dokazuje, postepeno da dobija sve veću minutažu, a u poslednjih desetak kola predstavlja jednu od ključnih uzdanica Intera.

Vidićev status na Old Trafordu nije bio ni najmanje neizvestan ni na početku sezone, ali je malo ko verovao da će reprezentativac Srbije na kraju februara biti prvi kandidat na kladionicama za igrača sezone u Premijer ligi. Činjenica da na svaku funtu uloženu zna njega dobijate dve i po, a prvi tandem rivala Ronaldo-Gigs donosi čak 6 na 1, zaista je fantastična vest za srpski fudbal.

Uzrok za takav odnos je niz od 14 mečeva bez primljenog gola započet 8. novembra, a završen ove subote, u trenutku kada na terenu nisu bili ni srpski as ni van der Sar, jedina dva igrača koja su tokom te serije odigrala svaki minut. Upravo će izostanak suspendovanog Užičanina biti najveći problem za Junajted u Milanu, pojačan nizom povreda njegovih kolega iz odbrane.

Chelsea vs Juventus

Juventus polako ali sigurno izlazi iz zone sumraka u kojoj je boravio zbog kreativnog poimanja fudbalskog menadžerstva od strane Luciana Moggija. Zapravo, hemija ovog kluba se zasniva upravo na harizmi zvezda koje su ostale u klubu i pored izbacivanja u Serie B. Nedved, Trezeguet koji se vratio posle pet meseci povrede, i naravno, simbol kluba Del Piero, koji podseća na najslavnije dane, garancija su da će Juve biti težak zalogaj “plavcima”. Pogotovo u torinskom revanšu.

Čelsi je ranije ovog meseca prekinuo neuspeli „eksperiment Skolari“, pošto Brazilac do kraja nije uspeo da shvati da se u klubu sa takvim ambicijama serija „remija uz bolju igru“ ne toleriše. Hus Hidink je trenerski velemajstor, ali da bi izvodio čuda uvek mu je trebao pripremni period i lična selekcija ekipe, dve stvari bez kojih će morati da se snađe na Stamford Bridžu.

Arsenal vs Roma

Da je ovaj par izvučen pre godinu-dve, ili da je makar drugačije stanje sa povredama u dve ekipe, svi komentatori bi se utrkivali da ga nazovu “mečom godine” zbog atraktivnog stila koji gaje dve ekipe. Međutim, i “tobdžijama” i “vučici” je sezona započela veoma loše, mada pokazuju znakove oporavka.

Rim (tačnije, nešto veći deo Rima) živi u snu da finale u svom gradu dočekaju i giallorossi. Klub se na međunarodnoj sceni nikada nije oporavio od tragičnog poraza na penale u finalu pre 25 godina, a ovo je poslednja šansa za Francesca Tottija da on bude kapiten ekipe koja će razbiti to prokletstvo.

Klub iz severnog Londona je, nasuprot tome, doživeo otrežnjenje, a nesumnjivo mu sledi tranzicija. Jednostavno, u današnjem fudbalu se bez novca i velikih igrača ne osvajaju trofeji, koliko god da su vam juniori talentovani. Arsenal je u stanju da za 90 minuta nadigra svakog, ali na duže staze ne može da se nosi sa ostatkom velike četvorke.

Ko će pokazati dominaciju

Zaista će biti pravo zadovoljstvo već u prvom “na ispadanje” prolećnom kolu gledati ovakve mega-derbije. Da je još kojim slučajem Milan protivnik Liverpoola umesto Real Madrida, to bi bio potpuni poker dve “velike četvorke”. Dok se rossoneri odmaraju ove godine u Kupu Uefa (od sledeće godine će se to takmičenje zvati Liga Europa), ostaje nam da vidimo ko će uspeti da spasi čast Italijana od dominantnih Engleza. Ili će dominacija opet promeniti stranu?

Kompletnu statistiku međusobnih susreta engleskih i italijanskih klubova možete pogledati ovde.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare

7 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Bure baruta pred eksplozijom: Počinje veliki rat?

Bliski istok, zbog promene ravnoteže snaga i dubokih kriza, pre svega palestinsko-izraelske, može se smatrati buretom baruta i ima potencijal da dovede ne samo do regionalnog sukoba, već i do globalnog konflikta.

20:40

17.4.2024.

1 d

Svet

Uništeno; Zelenski: Hvala na preciznosti

U ukrajinskom napadu na vojni aerodrom na Krimu u sredu ozbiljno su oštećena četiri lansera raketa, tri radarske stanice i druga oprema, saopštila je danas Ukrajinska vojna obaveštajna agencija.

14:21

18.4.2024.

1 d

Podeli: