Supernova

Teniski astronomi su proteklih dana i nedelja, što u Kaliforniji, što na Floridi, s uživanjem posmatrali jednu sjajnu nebesku pojavu.

Izvor: Zoran Kecman

Utorak, 05.04.2022.

09:00

Supernova
Foto: Profimedia

„Supernova“ u vidu bljeska Karlosa Alkarasa na noćnom zvezdanom nebu, nije nikog ostavila ravnodušnim. I tu nije bio poteban teleskop da bi se otkrilo nešto veliko i posebno. I golom oku sada je vidljiv taj sjaj, koji će, verujemo, još dugo biti prisutan.

Ovo su trenuci, saglasni su mnogi, kada svedočimo rađanju jednog izuzetnog teniskog šampiona kojem je samo nebo granica.

Takva tektonska pomeranja na teniskom kopnu, dešavaju se s vremena na vreme, onda kada na scenu stupaju igrači posebne klase i kova.

Da ne idemo predaleko u istoriju, pa da se prisetimo Džona Mekinroa. Ili Bum –bum Borisa Bekera i njegove vimbldonske priče iz 1985.

Edberga na Australijan openu te iste 1985. Pita Samprasa na US Openu 1990. Rafe Nadala na Garosu 2005. godine...To su bili ti tinejdžerski fleševi koji su označavali da ćemo u njima dobiti vladare igre.
Foto: Profimedia
Više nema nikakve sumnje, Karlos Alkaras u sebi poseduje nešto izuzetno veliko, dar kakav je dat malobrojnima. Na osnovu toga, može se predvideti jedna stelarna karijera, prožeta brojnim uspesima i trofejima, ako naravno, što niko od nas ne može da zna i predvidi, ostane apsolutno zdrav i zaobiđu ga povrede.

Jer teniski gledano – taj momak, „prodidži“ iz Mursije, ima bukvalno sve u svom repertoaru, što će ga bez sumnje za vrlo kratko vreme uzdići i na sam vrh.

Teniski stručnjaci presabiraju još utiske i pitaju se, može li da se dogodi da Alkaras postane najmlađi broj jedan u istoriji tenisa?

Lejton Hjuit drži još tu laskavu titulu, on je na tron stupio sa 20 godina osam meseci i 23 dana, dakle brže i od Marata Safina, Džona Mekinroa, Endija Rodika, Bjerna Borga, Džima Kurijera, Pita Samprasa... Daleko brže nego Rodžer Federer, Rafael Nadal i Novak Đoković, trijumvirat rekordera koji su pomerili granice ovog sporta u proteklih 20 godina.

Alkaras je na 18 godina i 11 meseci, i uskoro, tačnije 5. maja proslaviće 19. rođendan. Dakle, ima još dosta prostora za „hvatanje“ Hjuita, ali pre svega, njegov ultimativni cilj sada je ulazak u prvih deset i osvajanje grend slema.

Prvi je praktično već nadohvat ruke, jer je osvajanjem pehara u Majamiju, sa 16. skočio na 11. mesto i već na narednom turnir u Monte Karlu, imaće veliku priliku da se ustali u elitnoj grupi tenisera.

Ni od drugog, smatraju mnogi, pa i on sam, nije predaleko. Taj momak ide svetlosnom brzinom ka svojim ciljevima – za manje od tri godine, u kojim su, ne smemo da zaboravimo, bile dve pandemijske, usperene, skočio je sa 597. na 11. mesto svetske liste!
Foto: Profimedia
I opet, ta pojava Alkarasa na najvećoj sceni, možda već sada ne predstavlja mnogima posebno iznenađenje, jer su nas na njega, odavno pripremali.

Ako je iskorak Novaka Đokovića, pa i Nadala, bio nekako više prikriven, čak i samog Federera, koji je na prvi Vimbldon čekao skoro do 22. rođendana, onda je ovaj što se tiče Alkarasa bio nekako anticipiraniji.

Nekada, kada društvene mreže i tehnologije nisu bili na ovakvom nivou, nešto se moglo i sakriti od oka javnosti, sada, to je gotovo nemoguće.

Problem je jedino u tome što su u njegovom „teniskom tornadu“, mnogi prepoznali prste Rafaela Nadala i prozvali ga njegovom kopijom i naslednikom.

Da li bi tako bilo da ne dolazi iz iste zemlje? Ili da i fizički ne podseća na mlađanog, mišićavog Rafu sa reketom-čekićem u rukama? Ko to zna?

Da je baš kopija – nije. To će vam reći mnogi. Pre svega, Rafa je levoruk, Alkaras je dešnjak.

Da nesumnjivo ima velikih sličnosti, to je nesporno. Da po mnogo čemu podseća na Bika sa Majorke, podseća. Ipak, on je Karlos Alkaras Garfija i dolazi iz El Palmara, kraj Mursije. Nije sa Majorke.

I planira da izgradi sopstveni teniski profil, sopstveni portfolio.

Pre dve godine, kada su mu pomenuli ta poređenja sa Nadalom, jasno je napravio rez, stavivši svima do znanja koliko ceni svog idola, Rafu, ali i sebe i ono što želi da postigne u svetu tenisa.

Ne volim da me porede sa Nadalom, ali ako to već čine, valjda je to zbog toga što nešto radim dobro. Ne sviđa mi se jer je Rafa samo jedan i uvek će tako biti. Ja hoću da budem Karlos Alkaras i da me ljudi tako doživljavaju“, rekao je španskim novinarima.
Foto: Profimedia
I nema šta, momak je već u ranoj fazi počeo da postavlja temelje sopstvene šampionske autentičnosti. Uostalom, svako ima svoj način i put.

Razvoj tenisa samo u proteklih nekoliko decenija, bio je strahovit. Od puke individualnosti, došli smo do prave industrije, sporta u kom se nijedan detalj ne prepupušta slučaju. Od metodike rada i treniranja, do režima ishrane, održavanja kondicije, rekuperacije posle mečeva, svaki i najmanji detalj je brižljivo isplaniran.

Alkaras već sa 18 godina ima dve godine rada sa psihologom (pogledajte koliko je samo motivisan i spreman na sve ovo!) i četiri sa bivšim brojem jedan, trenerom Huanom Karlosom Fererom.

Teško da može da ima boljeg uticaja na njega, od onog koji može da mu podari popularni Moskito, igrač koji je, kakva simbolika, osam nedelja bio svetski broj jedan u godini kada se Alkaras rodio!

Mnogo toga što sada vidimo kod Alkarasa, bila je odlika i Ferera, koji je 2003. osvojiio i taj jedini grend slem u karijeri na Rolan Garosu.
Foto: Profimedia
Strahivit forhend, brzina kretanja, agresivan stil igre. Sve su to detalji koje je preneo i na Alkarasa, koji naravno, ima svoj stil igre kojim već sada čini da mnogi oduševljeno ustaju sa stolica.

Forhend Alkarasa je munjevit, precizan, udara ga žestoko i ravno, bilo da tuče po dijagonali ili po paraleli.

U razmeni udaraca nema tajni za njega – u stanju je da odgovori iz svake, pa i naizgled nemoguće pozicije.

Kretanje mu je poput čuvenog crtanog junaka, Brzog Gonzalesa, gotovo da nema lopte na koju sitnim brzim koracima neće stići. I uzvratiti zadivljujuće!

Drop-šot, kog poput Novaka Đokovića ume počesto i vešto da koristi, da promeni ritam u poenu.

Izuzetno pouzdan, snažan i varijabilan servis – obratite pažnju kako ga menja iz poena u poen, kako ne dozvoljava protivnicima da se naviknu na ritam početnog udarca, jer je svaki od tih servisa, bilo da je ravan, bilo da ide u T liniju ili je dijagonala, ili je opet magičan kik - već sada njegovo veliko oružje.

Da ne govorim o voleju, koji je za mnoge igrače sa španskog podneblja, izuzev Felisijana Lopesa i Rafaela Nadala, a čini mi se sada i Pedra Martinesa, prava rak rana.

Lakoća s kojom izlazi napred i osvaja poene volejima, bilo da su u pitanju štop-voleji, polu-voleji ili oni iz napadački iz forhenda i bekhenda, smeč udarac, čini ga već sad univerzalnim al-kort igračem kog će biti jako, jako teško pobediti.
Foto: Profimedia/Matthew Stockman
Meč četvrtfinala sa Miomirom Kecmanovićem, jedan od najboljih koje smo videli od početka godine po kvalitetu igre oba igrača, bio je demonstracija onoga što bismo sve češće i više mogli da gledamo na terenima širom sveta.

Ne zaboravite, Kecmanović je bio na dva poena od toga da spreči Alkarasa da osvoji ovaj turnir, niko od Miomira u Majamiju nije bio bliži tome da nađe formulu za Španca koji je na 17-2 od početka godine, što samo govori koliko i neka buduća, „postnovakovska“ teniska Srbija i te kako može da računa na još dobrih tenisera i rezultata narednih godina.

Ali Alkaras se izvukao iz te zamke, pobedio, i ostalo je – istorija.

Jer, Alkaras je do sada već 13 puta igrao protiv igrača iz Top 10 i pobedio – sedam puta. Ostalo je da ga vidimo još kako dobija one najveće – Nadala, od kog je izgubio sva tri puta i Đokovića, sa kojim nije imao prilike da se još sastane.

Koje su šanse da to vidimo uskoro, možda baš na terenima u Monte Karlu? Huan Karlos Ferero želi da „umiri lopticu“ koja je krenula vatrenom brzinom.

Pustimo neka stavri teku svojim tokom. Misli o tome šta će biti i kakve će ciljeve postići, teško je sada to reći. Neka dete igra. Mislim da je u stanju da ima sjajnu godinu, da možda naredni korak bude i grend slem, da stigne negde do kraja druge nedelje“, mudro kaže Ferero.
Foto: Profimedia/Matthew Stockman
Sa ovakvim vihornim samopouzdanjem, Alkaras je u stanju sve, iako priznaje da su i Rafa i Novak ti koji bi, na osnovu iskustva, bili favoriti da ga dobiju, posebno na grend slem turnirima.

Ipak, kada jednog tako mladog igrača čujate da puca od samopouzdanja i vere u sopstvenu igru, ne možete da se otmete utisku da je pred vama novi veliki šampion.

Rekao bih da sam spreman, da verujem u sebe, da sam našpanovan mentalno i fizički. Možda ne osvojim Rolan Garos, ali svakako da mogu da osvojim grend slem titulu već ove godine. Ne plašim se to da kažem. Da, tu su Nadal, Đoković, Cicipas, Medvedev, oni su najbolji na svetu i favoriti na slemovima, ali da, ne plašim se da kažem da sam spreman da osvojim grend slem“, rekao je posle trijumfa na Floridi.

Kada ste čuli 18-godišnjaka da je ovako samouveren? Trebaće vremena da se prisetite.

Teniski svet je možda u tranzicionom periodu kada se era Đokovića, Federera i Nadala seli polako na stranice teniskih almanaha, u istoriju.

Neki mlađi, drugi, poput Cicipasa, Zvereva, pa i Medvedeva, koji su godine bacili na to da sustignu ono što je za mnoge bilo nedostižno, trčeći za Novakom, Rodžerom i Rafom, sada bi trebalo da bude oprezniji i često se osvrću iza sebe.

Neko im se opasno približava velikom brzinom. I preti da ih vrlo brzo sustigne i prestigne.

I da, vreme je svakako na njegovoj strani.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

18 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: