Zvezdi ne prija italijanska kuhinja

Utakmica Crvene zvezde i Napolija još jedna je u nizu prilično čestih evropskih okršaja srpskog šampiona sa ekipama iz Serije A. Strasti i uzbuđenja bilo je na pretek, ali crveno-belima izgleda da nikako ne prija italijanska „kuhinja“.

Izvor: Zoran Kecman

Sreda, 28.11.2018.

13:34

Zvezdi ne prija italijanska kuhinja
Photo by Srdjan Stevanovic/Getty Images

Ser Aleks Fergson je jednom prilikom rekao: „Kada mi Italijan kaže da je na tanjiru pasta, proverim ispod sosa da se uverim u to. Italijani su izmislili prevaru“.

Tako je i u slučaju Crvene zvezde. Lukavi Italijani su često umeli da postave veštu zamku za crveno-bele. Misaone igrice, povređeni igrači koji se naprasno oporavljaju, i čuveni laskavi italijanski jezik koji ume da ishvali igrače Zvezde do neba, da bi im posle udarali packe na terenu.

Mnogo puta je Stella Rossa di Belgrado opekla jezik na „italijanska jela“, nebitno da li su u pitanju paste, pice ili špageti (Fiorentina, Inter, Milan). Jednostavno, utakmice sa italijanskim klubovima nisu Crvenoj zvezdi i njenim navijačima donele mnogo radosti. A kako istorija pokazuje, često je i „viša sila“ umela da umeša prste u okršaje Beograđana sa Italijanima.

Samo jedan prolaz dalje

Foto: YSS/Igy95
Računajući sve mečeve koje je Crvena zvezda odigrala sa klubovima iz Italije, dakle i one iz Kupa sajmskih gradova i Mitropa Kupa, Crvena zvezda je do danas odigrala 32 utakmice sa klubovima sa Apenina. Pobedila je osam puta, toliko puta bilo je nerešeno, a 16 puta su crveno-beli meč završavali kao poraženi.

Mitropa Kup i Kup Sajmskih gradova su takmičenja koja su se igrala šezdesetih godina prošlog veka i Zvezda je u oba kupa odigrala 12 mečeva sa Italijanima, ima šest pobeda i isto toliko poraza, a sastajali su se sa Bolonjom (4:2, 1:2), Romom (2:0, 0:3), Fiorentinom (0:4, 1:3), Napolijem (2:0, 0:1), Lacijom (2:1, 0:3) i Atalantom (5:1, 4:2).

Međutim, ako se zanemare ove utakmice, Crvena zvezda se ukupno 20 puta sastajala sa klubovima iz Serije A i slavila je samo dva puta! Protiv Kjeva u Kupu Uefa u sezoni 2002/03. (0:0 i 2:0) i protiv Rome, u grupnoj fazi u sezoni 2005/06. kada je u Beogradu bilo 3:1. Tada se igrao samo jedan meč u grupi sa Italijanima.

Ako ne račnamo tu utakmicu, Crvena zvezde je devet puta imala dvomeč sa Italijanima koji je direktno odlučivao o prolazu u narednu rundu takmičenja i od tih devet, samo jednom je srpski klub uspevao da prođe dalje. Bio je to taj pomenuti duel sa Kjevom u Kupu UEFA, kada je u Italiji Crvena zvezda slavila sa 2:0, a u Beogradu je bilo 0:0. Sve ostale dvomeče dobili su klubovi iz Italije.

Gorki porazi od Fiorentine

Foto:YSS/Crni Gruja
Prvi zvaničan okršaj Crvene zvezde sa Italijanskim klubovima bio je u polufinalu Kupa šampiona 1957/58. Bila je to tek druga sezona u ovom takmičenju i Crvena zvezda je igrala odlično.

Prošla je mađarski MTK, Rapid Herlen (sadašnja FK Roda), CSKA iz Sofije i usledili su dueli sa veliki dueli Fiorentinom.

Trećeg aprilskog dana 1958. u prvom polufinalnom meču, igralo se na stadionu JNA pred 40.000 gledalaca. Bila je to generacija crveno-belih koju su predvodili Dragoslav Šekularac, Bora Kostić, Rajko Mitić, ali nisu imali sreće, ostali su zbog povrede Takača sa desetoricom na terenu i Italijani su slavili golom Prinija u 88. minutu.

U revanšu dve nedelje kasnije u Firenci nije bilo golova i tako su Italijani prošli dalje, da bi potom u velikom finalu na "Santjago Bernabeu" pred više od 100.000 gledalaca izgubili od Reala sa 2:0.

I kiša i magla protiv Zvezde

Foto: YSS/Matteo Moroni
Dva puta je i viša sila bila protiv Crvene zvezde u okršaju sa italijanskim klubovima. Prvi put u četvrtfinalu Kupa šampiona u sezoni 1980/81.

Na 36. rođendan Crvene zvezde, 4. marta 1981. godine, crveno-beli su u prvom meču gostovali na "Đuzepe Meaci". Domeniko Kaco je u 45. minutu savladao Dragana Simeonovića, ali je posle odličnog prodora Miloša Šestića u 75. minutu Srebrenko Repčić izjednačio na 1:1.

U revanšu u Beogradu, sve se urotilo protiv ekipe koju je sa klupe predvodio trener Branko Stanković. Sve vreme je padala jaka kiša, gotovo da se igralo u vaterpolo uslovima. Promašivala je Zvezda šanse, Slavoljub Muslin uspeo je da uzdrma stativu, a pobednika je odlučio šut Karla Murara u 13. minutu. Bio je to udarac sa 16 metara, Simeunović je uspeo da odbije klizavu loptu, ali ona je nažalost završila u mreži.

Sedam godina kasnije usledio je čuveni dvomeč sa Milanom u drugom kolu kupa Šampiona. Na prvom susretu na "San Siru" bilo je 1:1. Dragan Stojković je sjajnim golom doneo prednost Zvezdi, ali dok su se igrači Crvene zvezde praktično još radovali, Milan je brzo krenuo sa centra i izjednačio preko Pjetra Paola Virdisa.

U Beogradu, 8. novembra 1988. dotad neviđena situacija. U drugom polvremenu, spustila se gusta magla, gotovo da se ništa nije videlo. Posle akcije Dragana Stojkovića, Dejan Savićević je u 53. minutu savladao Đovanija Galija, ali taj gol mogli su da vide samo srećnici sa severne tribine. Usledio je prekid, jer se magla nije razilazila.

Sutradan, na ponovljenoj utakmici, Milan je poveo golom Marka van Bastena, a izjednačio je posle fenomenalne akcije Dragan Stojković. Bio je to mat u tri poteza, Goran Jurić je izveo prekid, Savićević je prihvatio loptu na centru, potom poslao dugu loptu pred gol. Utrčao je Stojković i snažnim darcem je poslao pod prečku za eksploziju oduševljenja!

Nažalost, odlučivali su penali, a tu su Italijani bili bolji, pobedili su sa 4:2. Kasnije je trener Milana Arigo Saki rekao kako MIlan te godine nije osvojio Kup šampiona u finalu, već u drugom kolu u Beogradu.

Žigićev projektil

Foto: Starsport
Crvena zvezda je jednu od malobrojnih pobeda nad Italijanima ostvarila u četvrtom kolu Kupa UEFA u sezoni 2005/06. Bilo je to protiv Rome u Beogradu kada su crveno-beli slavili sa 3:1.

Rimljani su poveli u 23. minutu preko Šabanija Nonde, ali je 14 minuta kasnije Nikola Žigić uspeo da izjednači pogotkom glavom iz neposredne blizine.

U drugom poluvremenu isplatile su se napadačke akcije igrača Crvene zvezde. U 78. minutu na asistenciju Žigića, Milan Purović je bio precizan, njegov šut je završiio iza leđa golmana Rome Ćurčija.

Konačno, najlepši momenat viđen je u 86. minutu. Nikola Žigić se oslobodio Filipa Meksesa, poveo je loptu ka golu protivnika, a onda postigao gol za anale. Bio je to fenomenalan udarac sa 25 metara, "Marakana" se zatresla od oduševljenja, a Žigić je ušao u legendu kao strelac jednog od najlepših golova crveno-belih u evropskim klupskim takmičenjima.

Na redu je novi okršaj sa Napolijem. Kuriozitet je to što Napolitance sa klupe predvodi čovek koji je nekada, u dresu Milana, predvodio ekipu u onim mečevima koji su igrani u novembru 1988. kada su prvo magla, pa potom i nesrećna penal lutrija u ponovljenom meču bili jači od Crvene zvezde. Milan je tada možda bio najbolji u Evropi, ali Crvene zvezda je pokazala znake onoga što je došlo samo tri godine kasnije, u Bariju.

Dovoljno simbolike da pod Vezuvom večeras izabranici Vladana Milojevića pokušaju da još jednom zadive fudbalski svet.

Zoran Kecman

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

19 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: