Alister Karter – čovek koji je odbio da umre

Sedmi dan prošlogodišnjeg septembra bio je jedan od najtežih u bližoj istoriji srpskog sporta i to ne zbog nekog teškog poraza, debakla ili kakve suspenzije. To jutro donelo nam je stravičnu vest o saobraćajnoj nesreći košarkašica Đera i povredama dveju srpskih igračica.

Do ranog popodneva čekali smo potvrdu o stanju Milice Ivanović i Nataše Kovačević, koja je, nažalost bila stravična – Kovačevićeva je bila teško povređena i prilikom operacije lekari su morali da joj amputiraju deo leve noge.

Mlada srpska košarkašica nije dozvolila da joj hendikep poremeti volju za životom, pa se pre nekoliko nedelja vratila na parket. Postala je inspiracija mnogima i velikom željom, za samo godinu dana, vratila se na put kojim je krenula pre nesreće.

Izvor: Nikola Ðukiæ

Četvrtak, 01.01.2015.

20:00

Default images
Wikimedia Commons/DerHexer

U isto vreme, na drugom kraju Evrope jedan čovek vodio je sličnu bitku, po treći put u životu pokušavao je da se izbori sa opakom bolešću.

Engleski igrač snukera Alister Karter, koji već godinama boluje od Kronove bolesti, u julu prošle godine saznao je da boluje od raka testisa.

“Dobio sam potvrdu da je sve 'čisto' što se tiče raka testisa. Devet meseci kasnije imao sam mesečnu kontrolu, nekada bih čekao da prođe šest ili sedam nedelja. Onda me je on (doktor Dejvidson) pozvao i rekao: 'Moraš da dođeš'. To sam i uradio, otišao na ultrazvuk, a potom i na rendgen. Sada kada gledam unazad, mislio sam da mi je pronašao nešto u krvi. Markeri su bili povišeni. Ponovo me je pozvao telefonom i rekao: 'Imaš senku na plućima. Još nismo sigurni šta je, ali s obzirom na to kakva je tvoja istorija, moramo otkriti o čemu se radi'. Osetio sam se kao da sam upucan, bio je to košmar. Bio sam sa svojom devojkom Mili, ona ga je pozvala, ja nisam mogao, bio sam razoren na komade. Pitala je šta je to, ali oni nikada ne otkrivaju o čemu se radi u toj fazi, je l' tako?“, počeo je priču Karter.

Prvi problemi sa zdravljem pogodili su tada još mladog momka iz Eseksa 2003, kada je imao 24 godine. Ustanovljeno je da boluje od autoimune Kronove bolesti, zbog koje je morao da koriguje ishranu. On je uveo dijetu po kojoj kontroliše unos mlečnih proizvoda i žitarica, kao i hrane koja u sebi sadrži gluten.
Wikimedia Commons/DerHexer
Kronova bolest je oboljenje digestivnog trakta i može zahvatiti bilo koji njegov deo – najčešće su to delovi tankog i debelog creva. U tom slučaju, zid creva je u celini otečen i zadebljan i postoje duboke ranice zbog kojih oboleli osećaju bol u stomaku i imaju krvavu dijareju. Kronova bolest ima malu stopu smrtnosti, ali uzrokuje mnoge druge probleme, što je, nažalost, Karter osetio na svojoj koži. Kako je njegov imuni sistem bio ugrožen, organizam je bio podložniji bolestima, pa je nova nevolja stigla 2013. godine.

Prvog jula objavio je da boluje od raka testisa i već sledećeg dana podvrgnut je operaciji posle koje je morao na hemoterapije. Ponovo je izašao kao pobednik i vratio se snukeru, ne sluteći da ga čeka još veći pakao.

Nešto manje od 12 meseci kasnije profesor Nevil Dejvidson, onkogolog koji je lečio Alija, imao je loše vesti. Alister je odmah znao o čemu se radi.

„Profesor mi je rekao da imam tumor na plućima i da je hemoterapija način da se krene napred. Video sam snimak, tumor je bio veličine novčića od 10 penija. Već je otišao na limfne čvorove – izgledali su kao mapa puta koji ulazi i izlazi iz tumora. Bio je petak kada sam saznao da imam kancer. Ponedeljak je bio neradni dan, tako da sam sa hemoterapijom počeo u utorak. Možete zamisliti kakav je vikend bio“.

Momentalno se setio bivšeg kolege Pola Hantera, igrača snukera koji je preminuo od raka u 28. godini. ‘Bekam sa čoje’, kako su zbog izgleda i načina života zvali Hantera, oboleo je od posebnog kancera koji napada nervne ćelije. I pored nekoliko tretmana hemoterapije, agresivna bolest nije izlečena i on je preminuo.
Wikimedia Commons/DerHexer
Teratoma je oblik tumora koji je agresivan i brzo napreduje, ali može se lečiti ukoliko se ustanovi u ranoj fazi. Zato je Britanac odlučio da nastavi borbu, a imao je podršku doktora koji je, prema sopstvenom priznanju, lečio mnogo teže slučajeve.

Karter se mnogo informisao o svojoj bolesti, naučio da od njega samog zavisi uspešnost oporavka i da mu je hemoterapija jedini spas. Pomirio se sa činjenicom da će izgubiti kosu i odlučno krenuo u najbitniji meč života.

„Neću umreti u 34, zar ne? Tada sam pomislio 'Ne, neću imati to, srediću svoje misli i neću dozvoliti da mi se to dogodi. Lako je reći, ali vam je na kraju potreban kancer koji je izlečiv. Ako ste sj****i, onda ste sj****i. Čuda se ne dešavaju“, prolazilo je Karteru kroz glavu tih dana.

Usledio je težak period rehabilitacije tokom kojeg je svakodnevno u bolnici provodio nešto manje od deset sati. Terapija je tekla ritmom dva sata hemoterapije-sat tečnosti-sat hemoterapije-dva sata tečnosti, pa je u toalet išao 20-30 puta dnevno.

Konstantno je osećao umor u mučninu, a kada bi lekovi za mučninu regulisali povraćanje, dobijao bi zatvor. Trpeo je velike bolove u vrhovima prstiju i jagodicama, glava mu je zujala i nije mogao da jede pošto je imao osećaj da mu je u ustima šmirgla. Karter je priznao da je sve to čak uticalo i na njegovu psihu i seksualni nagon, zbog čega je u nekoliko navrata prijateljima rekao da ne veruje da će uspeti.

Čak i kada je bio kod kuće, imao pomoć devojke Mili ili majke Džun, rodbine i prijatelja, dvostruki finalista Svetskog prvenstva nije mogao samo da sedi. Morao je da prima injekcije kako bi istrošeno telo generisalo više belih krvnih zrnaca.

„Bila je to agonija jer sam morao da stimulišem više koštane srži. To čini da se osećate kao da kosti rastu unutar vas. Ako to ne radite, ne možete ići na hemoterapiju, tako da morate. Bilo je to kao putovanje do pakla i nazad“. To putovanje bila je priprema za hirurški zahvat koji bi trebalo da znači potpuno ozdravljenje. Posle tri kruga hemoterapije profesor Dejvidson rekao da je tumor mrtav, ali nije mogao da vidi šta se nalazi unutar malignog tkiva. Morao je da ga ukloni i zato je bila potrebna operacija. Karter je operisan drugog septembra, a do tada je već ostao potpuno ćelav i bez ijedne jedine dlake na telu.

„Izgledao sam užasno. Moj zet nije imao kosu, tako da sam Maksu, svom sinu, rekao da imam istu frizuru kao ujka Majk. Nisam mu rekao za kancer, nije znao. Sada mi kaže: 'Tata, više mi se dopadaš sada kada ti je kosa porasla“.
Wikimedia Commons/DerHexer
Tačno 110 dana posle najgoreg, osvanuo je najlepši dan u životu Alistera Kartera – dan kada je u Hong Kongu izašao na finale prvog turnira posle kancera, i pobedio. Karter je u borbi za titulu na ovom nerangirajućem takmičenju savladao sunarodnika Šona Marfija sa 7:6, a po dobijanju pehara izjavio je da je ostvario najveću pobedu u karijeri, koja mu je dala mnogo snage. Dokaz velikog talenta i upornosti bio je upravo taj trijumf nad Marfijem, koji je neposredno pre turnira u Hong Kongu osvojio trofej u Bugarskoj.

Nekada drugi snukeraš sveta polako se vraća u normalu posle velikih nevolja i pokušava da maksimalno uživa u životu. Iako kaže da je veoma teško, trudi se da smanji izloženost stresu uživajući u svojim velikim ljubavima – porodici, snukeru, pilotiranju avionom, vožnji skupocenim kolima i degustiranju kvalitetnog viskija.

Na prvom nastupu u Velikoj Britaniji doživeo je velike ovacije i pored poraza, a velika pauza osetila se na Šampionatu Ujedinjenog Kraljevstva. Ispao je u prvom kolu od Kineza Anda Žanga rezultatom 6:5, iako je imao prednost od 5:3. Međutim, ono zbog čega ovaj neuspeh neće utisati na njega jeste poslednja kontrola kod profesora Dejvidsona na kojoj je dobio potvrdu da nema naznaka malignog tkiva.
Wikimedia Commons/DerHexer
‘Kapetan’ ne namerava da odustane od redovnih provera, ali mu je, po sopstvenom priznanju, i dalje potrebno neko vreme da “povrati razum” i prihvati da je sve u redu.

„Mislim da je moj pozitivan stav dosta pomogao – veoma brzo sam se oporavio i vratio sportu, i pobedio. Sestra koja me je negovala, ima 20 godina iskustva, rekla je da se mnogi jednostavno 'raspadnu' na komadiće. Možda ja nisam zbog takmičarskog duha i iskustva sa rakom testisa, ne znam. Jednostavno sam odbio da umrem sa 34 godine. Nadam se da ću pričajući svoju priču pomoći drugima, ne znam da li inspiracija prava reč, ali ukoliko dobiju kancer mogu me videti i reći da sam ja još ovde. Nije lako, ali zašto bi se neko predao, u tome nema svrhe. Nakon svega što sam prošao, napunio sam 35 godina, kosa mi je mnogo gušća i nikada nisam imao ovako taman ten. To je neverovatno”.

Alister Karter jedan je od najboljih igrača snukera na svetu, dokazavši to titulama na Otvorenom prvenstvu Velsa 2009. godine, Mastersu u Šangaju godinu dana kasnije i Mastersu u Nemačkoj početkom 2013.

Međutim, prošle godine je ostvario najveći trijumf u životu i pokazao da nikada, ni u kakvim okolnostima, ne treba odustajati.

Nikola Đukić (@NikolaDjukic43)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

37 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: