Ta opojna Bundesliga

Izvor: B92

Nedelja, 05.10.2008.

23:59

Default images

Počela je i nemačka Bundesliga, uz španski ASOBAL, najjača rukometna liga na svetu. Branilac titule Kil ušao je u novu sezonu sa budžetom od 7,8 miliona evra čime je postao prvi nemački tim koji je prebacio broj od 7 miliona, a 18 timova u ligi raspolaže ukupno budžetom od 68,15 miliona evra što je 10 % više nego prošle sezone. Očekuje se i veći broj sledeće sezone, a ove će u Bundesligi igrati, kao i uvek, krem svetskog rukometa. Imena Karabatića, Lackovića, Omejea, Besena i na desetine drugih su garancija kvaliteta, a B92 u tekstu koji sledi donosi skicu za portret svakog Bundesligaša, njihove adute, želje i planove.

ŠTRALZUNDER

Reč je o klubu koji dolazi sa Severa i koji pod imenom HV Štralzunder postoji od 1996. Igrali su prvo u Regional ligi, a već od 1997. u Drugoj. Domogli su se Bundeslige u sezoni 2003-2004, ali su završili kao poslednji i sad su posle četiri godine po drugi put u eliti. Za novog trenera su imenovali Čeha Zdenjeka Vaneka koji je zamenio Holgera Šnajdera, čoveka koji je tri godine trenirao tim sa kojim je 2007. izgubio u baražu. Od tima koji je igrao Drugoj ligi ostali su bez četvorice i to Herolda i Elersa (Melsungen), Efstatijadisa (Kipar) i Gedea (Fihse), ali je uprava, koja nema na raspolaganju dosta novca kao neki drugi, ipak dovela zamene. Golman Konstantinos Cilimparis (1979) branio je prošle sezone za Alhesiras i uz Samarasa i desnog beka Čanciarasa jedan je od trojice Helena u timu. Imaju još jednog iskusnog golmana i to Rusa Igora Levšina (1974). Tu su solidni, ali imaju malo rešenja na poziciji desnog beka gde se jedino ističe Čanciaris. Desno krilo Erik Hofman je došao iz Magdeburga, Petr Hrubi iz Melsungena, a Kristijan Švarc iz Empora. Na njihovu žalost, u prvih pet nedelja sezone neće zbog povrede biti levog beka Martinsa Libergsa (Desau). Od stranaca su u timu još Hrvat Ivan Ninčević, Česi Mihal Bruna i Milan Berka i Poljak Miroslav Guž. Objektivno su najveći kandidati za ispadanje i čak i 16. mesto i baraž bio bi ravan podvigu.

BAJER DORMAGEN

Reč je o klubu iz Nordrajn-Vestfalena koji je pod pokroviteljstvom Bajer AG kao i fudbalski klub iz Leverkuzena, a isto tako i atletski, odbojkaški, košarkaški i ostali klubovi. To je ugledni tim koji je na večnoj tabeli 13., ali su poslednjih godina bili u velikoj krizi i vratili su u Bundesligu posle osam godina. Ušli su u Drugu ligu 1983. da bi 1987. postali prvoligaši i 10 godina su bili neprekidno u eliti. Iz tog perioda datiraju i lepi uspesi, kao što su peto mesto u Bundesligi 1988. i 1991. i dva izgubljena finala u Kupu Nemačke i Kupu IHF 1993. Još jedan dobar rezultat bilo je polufinale Kupa Kupova 1994. godine, a nakon ispadanja 1998. odmah su se vratili 1999. Međutim, počeli su finansijski problemi i već 2001. ispadaju iz Bundeslige, a zatim su dodirnuli dno kada su zbog licence sledeću sezonu 2001-2002 nastupali u Regional ligi. U tom rangu takmičenja su, na njihovu sreću, proveli samo taj šampionat. Proces oporavka sporo je tekao i sad su posle 6 uzastopnih sezona u Drugoj ligi u Bundesligi i pokušaće da ostanu tu što će biti jako teško. Trener Kai Vandšnajder je dobio samo dva nova igrača i to desne bekove Rusa Denisa Zaharova (Gumersbah) koji ima dosta problema sa povredama i 20-godišnjeg Sebastijana Fajsta (Konstanca) dok su otišli Koke, jedan od dva najbolja strelca Adrijan Fal i Majnka. Objektivno imaju malo poznatih igrača, a od stranaca su u kadru Belorus Fešhanka, Holanđani Lohtenberg i Duin, Poljak Dmitrušinski, Mađari Laurenč i Joža, od domaćih iskusni Ziberger i Majer. Godinama u Bundesligi timovi koji uđu u elitu ili odmah ispadaju ili jedva izbore opstanak, a to sledi i Dormagenu.

TUSEM ESEN

TUSEM je prošle sezone bio 16. na tabeli, ispred TUS Libekea i Vilhelmšafena koji su ispali, ali su opstanak obezbedili tek posle dvomeča sa Dizeldorfom koji je bio treći u Drugoj ligi. Na žalost, ovaj veliki klub, koji je osnovan davne 1926. godine, i dalje je u periodu saniranja i jedini trenutni cilj im je opstanak. Kažemo "na žalost" jer je reč o timu koji je 1986., 1987. i 1989. osvojio titulu, a 1988, 1991 i 1992 i nacionalni Kup. TUSEM je na evro sceni trijumfoao u Kupu Kupova 1989., Siti Kupu 1994. i KUP IHF 2005. godine. U međunarodnim kupovima je nastupao 14 puta od 1984. do 2005. Međutim, tek što su 2005. osvojili Kup IHF izbačeni su zbog licence u Regional ligu gde su u sezoni 2005-2006 bili prvi sa samo jednim izgubljenim bodom. I u Drugoj ligi su bili ubedljivi i vratili su se u Bundesligu prošle godine gde su preko baraža opstali, a sada je cilj identičan. Mark Dragunski je u 38. godini završio karijeru i postao je prvi čovek kluba, a trener je Krištof Šargij. Uz Dragunskog će nedostajati još nekoliko važnih igrača kao što su golman Fridrih, levi bek David Kacirc (Seged) i desno krilo Mark Šmec (Lemgo), a zamene su Rus Jevgeni Voroncov (22), Letonac Maris Versakovs, Mihal Šejbal (Gepingen) i Jerg Licelberger (Lemgo). Tu su i Španac Kazanova, Čeh Vrani, zatim Belorus Sinjak (1972), Holanđanin Ejlers i to bi bilo to. Teška sezona za TUSEM u kojoj će svaki bod biti važan jer nedostatak novca za skuplja pojačanja ovaj tradicionalni klub drži daleko od vrha.

FIHSE BERLIN

Fihse iz Berlina je prošle sezone lako obezbedio opstanak jer su bili 12. sa 25 bodova, ali će tim iz prestonice u drugoj uzastopnoj sezoni u Bundesligi imati mnogo teži posao s obzirom da su više prodavali nego kupovali. Pre toga da kažemo da je reč o klubu koji je 1982. bio treći u Bundesligi i 1984. finalista kupa i taj klub nema veze sa Berliner SV 1892. koji je bio prvak Nemačke 1956. i 1964. Trener Fihsea je Jern-Uve Lomel, ali je još poznatiji Bob Haning, nekadašnji trener HSV-a koji od leta 2005. kad je napustio Hamburg radi u Fihseu kao menadžer. Gorostastni pivot Riko Gede iz Štralsundera i desni bek Španac Džonatan Rivera iz Desaua su jedina pojačanja, a prestonicu su napustili Prokopec (Ajzenah), Šuman, Stelmokas i Kern (Amičicija Cirih). Sve to znači da će kestenje iz vatre morati da vade starosedeoci, a to prvenstveno vredi za 26-godišnjeg Austrijanca Konrada Vilčinskog koji je sa 237 golova prošle sezone bio prvi strelac Bundeslige (Korejanac Jun je od 1997. do 2007. osam puta bio najbolji). Efikasnost Vilčinskog i pobede u Berlinu u hali Maks Šmeling protiv direktnih rivala su plan Fihsea kako do opstanka, a doprinos moraju da daju i Poljaci Kubištal i Jaška, Norvežanin Strand, Čeh Štohl, Francuz Kaja, Holanđani El Faharani i Bult, mladi golman Vortman, Detolf i Beze.

MINDEN

GVD (Grin Vajs Dankersen) Minden je klub osnovan 1924. iza kojeg su vrlo dobri rezultati, pogotovo sedamdesetih. Upravo tada je tim iz gradića koji je udaljen 40 kilometara istočno od Bilefelda i 55 od Hanovera uzeo dve titule (1971. i 1977.) i tri nacionalna Kupa (1975-1976 i 1979.) Od kad je 1966. osnovana Bundesliga po ovom formatu sve do 1981. bili su prvoligaši, a tada su ispali i odmah su se vratili. Posle novog ispadanja 1986. trebalo im je devet godina da se vrate i od 1995. su stalno u eliti. Poslednjih godina su malo izgubili pozicije u vrhu, a prošle godine su bili tek 15. sa 18 bodova. Zanimljivo je da ih je samo bolja gol razlika spasla ispadanja. Igraju u hali Kampa kapaciteta 4.059 gledalaca, a često koriste i TUI Arenu u Hanoveru gde su u sezoni 2004-2005 igrali sve utakmice. Predsednik Horst Bredemajer i trener Ričard Ratka imali su dosta posla ovog leta i čini se da je ponovo napravljen sastav koji svakako ne može u sam vrh, ali zahvaljujući borbenosti, trebalo bi da sve bude kao i prethodnih godina i da opstanu, sa tim što bi možda mogli ranije da uđu u luku spasa. Otišli su levi bekovi Nimajer (HSV) i Hinek, desno krilo Jonson i obojica golmana Burmester i Milan Kosanović. Stigla su trojica solidnih novajlija, i to dva Islanđanina – Gilfi Gilfason (Vilhelmšafen) i Ingimudarson (Elverum), kao i Mihael Hegeman (Lemgo). Garant opstanka ipak bi trebalo da predstavljaju igrači angažovani prošlog januara i to Stiv Fon Beren (1976) i Mihael Has (1983), a od domaćih igrača tu su još Just i Simon. U timu je i iskusni Malik Beširević (1972., holandski pasoš), Šveđanin Henriksen i Norvežanin Medhus tako da bi sa ovim sastavom trebalo da se ispune ne preterano veliki ciljevi.

BALINGEN

Puno ime ovog kluba je HBV Balingen-Vajlšteten i on je nastao fuzijom dva istoimena kluba 2002. godine. Brzo su napredovali i već 2006. su ušli u Bundesligu, u kojoj će im predstojeća sezona biti treća uzastopna. Prošle sezone bili su 13. sa 24. boda, tako da su bez problema realizovali opstanak. Trener Rolf Brak očekuje da tako bude i sad. Reč je o treneru koji stvara dobre igrače pa su ovog leta otišli sjajni levi bek Štefan Kner u Grosvalštat i srednji bek Martin Štrobel u Lemgo, ali, iako uvek odlaze najbolji, pojave se neki novi. Stručnjaci smatraju da Balingen ove sezone neće imati bilo kakvih problema da opstane prvenstveno zato što u svojoj maloj dvorani koja prima 2.000 gledalaca redovno pobeđuje direktne konkurente. Grk Spiros Balomenos (1979) iz Melsungena i Filip Miler iz Grosvalštata odlična su pojačanja dok će za Roberta Vebera verovatno u početku predstavljati problem što je došao iz mnogo slabije austrijske lige, tačnije ekipe Alfa Hard. Na golu je veteran Kristijan Ramota (1973), dvojica stranaca su u zrelim godinama i to Čeh Slabi (1972) i Korejac Čo (1970) za razliku od Francuza Feliha (1982) i Srbina Aleksandra Stevića (1982., ima ugovor do kraja sezone, došao jula 2007, u prošlom šampionatu odigrao samo 2 meča). Austrijanac Vagesrajter, Nemci Trost, Etvajn i Vilke dopunjuju izgled tima pred kojim je siguran opstanak.

MELSUNGEN

Melsungen dolazi iz istoimenog gradića u pokrajini Hesen koji broji oko 15.000 stanovnika. U Drugu ligu ušli su 1992. godine, a 1996. bili su polufinalisti Kupa. U Bundesligi su od 2005. uz napomenu da su od decembra 2007. prešli da igraju u dvorani Rotenbah u Kaselu zbog dvostruko većeg kapaciteta. Prošle sezone bili su 10. sa 29 bodova, što dovoljno govori da su se etablirali u Bundesligi i da ne razmišljaju o optanku nego planiraju da možda budu i u prvom delu tabele. Za taj podvig prošle sezone su im nedostajala samo dva boda. Jedna od zvezdi tima je trener Šveđanin Robert Hedin. Za Švedsku je odigrao 195 utakmica, bio je evropski prvak 1994. i dva puta olimpijski vicešampion 1996. i 2000, a u nemačkom Šverinu i švajcarskom Sent Otmaru bio je igrač-trener. U Bundesligi je pet godina igrao za Minden. Melsungen pod Hedinom igra atraktivan i vrlo brz rukomet. Napadački su jedan od kvalitetnijih timova, ali su u odbrani slabiji i zbog toga često gube utakmice. U prelaznom roku ostali su bez 6 igrača, ali su ipak važni samo Balomenos, Hrubi i Jakobson (Istad). Srbin Nenad Vučković (28, potpisao na dve godine) stigao je iz Šamberija i levi bek je veliko pojačanje za Melsungen. Ne i jedino jer je došao specijalista za odbranu Poljak Pavel Orlovski (36, Lubin), kao i Francuz Žunijon iz Monpeljea. U timu će i treću sezonu biti 27-godišnji Srbin Vladica Stojanović. U prvoj sezoni je postigao 73 gola na 23 meča, a u drugoj 174 na 33 tako da je dao veliki doprinos osvajanju 10. mesta i ima ugovor do 2010. Golman je poznati Hrvat Mario Kelentrić (1973), a ističe se i vrsni grčki strelac Savas Karpidis (1979). Tu su još dva Grka Cimurtos i Sanikis, Šveđanin Telander, Slovak Valo, Danac Klitgard i Belorus Brovka, a u kadru su samo tri Nemca i to Elers i Herold koji su došli iz Štraslundera i samo jedan iz prošle sezone Trojtler. Legija stranaca u svakom slučaju želi dobar plasman, nadamo se uz dobar učinak Vučkovića i Stojanovića.

VECLAR

Veclar je još jedan tim iz pokrajine Hesen, a nastao je 1992. fuzijom nekad poznatog Dutenhofena i Minholchauzena. Nakon što su u Drugoj ligi bili drugi 1992., 1996. i 1997., od 1998. su neprekidno u Bundesligi, u kojoj su imali uspone i padove. Pravu senzaciju napravili su 1997. godine, kada su kao drugoligaši igrali finale Kupa i, uprkos porazu, plasirali se u KPK u kojem su došli do finala. Za njih su igrali asovi kao Golić, Kaufman, Matošević, Karapidis, Baur i 2002. su bili 8. u Bundesligi, a 2001. su još jednom izgubili finale Kupa, tako da i dalje nemaju trofej. Od februara 2005. igraju u novoj dvorani Rital Arena koja prima 5.000 gledalaca, ali rezultati više nisu dobri kao ranoje i prošle sezone bili su tek 14. sa 21 bodom. Ova ekipa je u prvom delu prošlog prvenstva igrala sasvim solidno, a onda su u poslednjih 11 mečeva osvojili samo 2 boda i zato su završili tamo gde jesu. Trener Foker Mudrov, kome pomaže Mile Malešević, nekad je vodio Lemgo i dobro zna najveće pojačanje Svena-Serena Kristofersona koji igra levog beka. Peter Jungvirt je došao iz Magdeburga i Čen Pomeranc iz švajcarskog Krinsa, dok su otišli Makedonac Mitkov u Ham i Litvanac Kasmauskas. Na golu je i dalje neuništivi i legendarni Zoran Paša Đorđić, koji je rođen 15.10.1966, ali se i dalje ne dâ i u prethodne dve sezone je za Melsungen i Veclar odigrao sve utakmice. U Veclaru nema mnogo stranaca – tu su još Izraelac Smoler, Čeh Mraz i Grk Halkidis – pa su domaći igrači Veber, Ludvig, Verum, Šnajder, Salcer i Šmid vrlo važni. Videćemo da li će Veclar i ove sezone sa direktnim konkurentima igrati čvrsto, a sa favoritima opušteno i uz dosta golova.

GROSVALŠTAT

Još jedan veliki klub, ali prošle sezone samo jedanaesti i sa predviđanjima da će vrlo teško ući u borbu za plasman u Evro kupove. Šest puta su šampioni (1978, 1979, 1980, 1981, 1984 i 1990) i samo tri tima su uspešnija od njih. Kao godina osnivanja vodi im se 1888. i jedini su tim u Bundesligi koji dolazi iz Bavarske. Osvojili su 4 Kupa (1980, 1984, 1987, 1989), dvostruki su evropski prvaci 1979. i 1980, osvojili su Kup IHF 1984. i Siti Kup 2000, što im je jedini trofej u novijoj istoriji u kojoj su pali u senku. Trener Mihael Rot definitivno ove sezone ima jači tim nego prošle, ali pitanje je da li je to dovoljno za Evropu. Otišli su golman Hanavald, Slovenac Hribar (Koper) i Miler, ali pojačanja su odlična. Golman Matijas Anderson je u Kilu grejao klupu zbog Omejea, ali željan je igre, u dobrim je godinama (30) i sa Markusom Romigerom definitivno čini jedan od boljih golmanskih tandema u Bundesligi. Ejnar Holmgeirson, koji igra desno krilo, posle jedne sezone vratio se iz Flensburga u klub koji dobro poznaje dok će pivot Joakim Larson iz švedskog Ševdea dobro doći da se ponekad odmori nemački reprezentativac Jens Tidke. Od Štefana Knera iz Balingena se mnogo očekuje, a novalija je i Oliver Kerman iz Vilhelmshafena. Od starih snaga ostali su Danac Esler, Čeh Ždrahala, domaći aduti Volf, Kunc i Špac, tako da sve sluti da će Grosvalštat biti plasiran oko 9. mesta.

GEPINGEN

Gepingen je veliki klub koji dolazi iz pokrajine Baden-Virtermberg, a osnovan je 1904. Do sad su čak devet puta bili šampioni i samo su Kil i Gumersbah više puta bili na tronu. Njihovo slavno doba davno je prošlo, ali se pišu titule iz 1954, 1955, 1958, 1959, 1960, 1961, 1965, 1970. i 1972. Bili su i drugi u Bundesligi 1973, a 1960. i 1962. evropski šampioni i 1959. vicešampioni. Ispali su 1989, vratili se tek 2001, a u Bundesligi stabilizovali nakon što je za trenera 2004. došao Velimir Petković. Sjajni stručnjak (1956) koji je kao igrač Borca iz Banja Luke učestvovao u osvajanju evropske titule 1976, a kao trener istog kluba u trijumfu u Kupu IHF 1991, upravo je u ovom takmičenju doneo Gepingenu krunu 2006, a prošle sezone u Bundesligi bili su deveti sa 31 bodom. U prelaznom roku su ostali bez oba golmana – Čeha Galije (Lemgo) i Šejbala (TUSEM Esen), a sidro su digli i desni bek Vukašin Rajković (FC Kopenhagen), pivot Bajčeanu (Konstanca) i desno krilo Haršanji (PLER). Novi golmani su Poljak Adam Vajner (Vilhelmshafen) i Bosanac Enid Tahirović (Koper) dok će Rajkovića zameniti Rumun Rareš Jurča koji je prošle sezone nastupao za švajcarski Kadeten iz Šafhauzena. U Petkovićevom timu je važna karika i Srbin Nikola Manojlović (1981) koji je prošle sezone postigao 97 golova na 31 meču, a godinu pre toga 106 na 32. Odlični Manojlović ima ugovor još do kraja ove sezone, a od stranaca mu društvo još prave Hrvat Dalibor Anušić, Kubanac Garsija Pedron, Čeh Pavel Horak uz napomenu da se Rumun Oprea vodi kao domaći igrač (među njima odskaču Kristijan Šene i Mihael Tide). Njihova dvorana EVS Arena prima skoro 4.000 gledalaca, ali neke značajne susrete igraju i u Porše Areni u Štutgartu. Reč je o dobrom timu i očekuje se da ove sezone bude gde i prošle, sa prostorom za napredak.

MAGDEBURG

Iza tradicionalnog kluba je izuzetno turbulentna sezona koju bi svi što pre da zaborave. Odlazak Poljaka Bieleckog i Tkačika usred sezone u Rajn-Nekar Leven, za njima i trenera Bogdana Vente, finansijski problemi i pravi rat u upravi, doprineli su osvajanju samo osmog mesta sa 37 bodova, što je za klub ovakve veličine premalo. Ekipu je posle odlaska Vente od novembra 2007. do januara 2008. vodio Peter Kurat, koji je zatim nastavio kao asistent sadašnjem treneru Mihaelu Bigleru. Njma je pošlo za rukom da smire strasti i ekipu dovede do sredine tabele. U prelaznom roku se malo toga dešavalo među popularnim Gladijatorima koji su osnovani 1955. Otišao je samo golman Ele Erevik u Kolding (zamenio ga Jirgen Miler iz HSV), a stigla je samo još jedna akvizicija i to 20-godišnji Nikolaj Heuge iz norveškog Hašluma. Nema se dovoljno sredstava za skuplja pojačanja i Magdeburg je sad u situaciji da je za polovinu lige prejak protivnik, ali i slabiji u odnose na one najjače. Zato je maksimum tima borba za izlazak u Evropu. Ako znamo da je Magdeburg tri puta bio evropski šampion (1978. i 1981. kao predstavnik DDR i 2002. kao prvi tim iz ujedinjene Nemačke koji je slavio u Ligi šampiona), tri puta osvajač Kupa IHF 1999, 2001, 2007, još tri puta finalista u evro-kupovima 1977, 1979, 2005, 11 puta prvak (10 puta DDR i Nemačka 2001), šest puta pobednik Kupa (pet puta DDR i Nemačka 1996) i dvostruki osvajač Superkupa, onda je jasno da navijači traže više, ali ovo je realnost u ovom trenutku. Publika je posebna lepa priča jer su Gladijatori u prošloj sezoni uprkos problemima imali prosek od 6.000 gledalaca u dvorani koja prima 8.000, a ako počnu da beleže bolje rezultate, ona će brzo biti ispunjena do poslednjeg mesta. Magdeburg će sigurno igrati borbeno, pogotovo na svom parketu, a gledaoci ljubimce imaju i u velikom broju domaćih, vrlo dobrih igrača, kao što su Kristijan Šprenger (1983), Kristof Tojerkauf (1984), Iv Grafenhorst (1984) i Benet Vingert (1982), kojima treba dodati i živu legendu kluba Štefana Štiblera (1971). Od stranaca dres Magdeburga nose još jedan Norvežanin Stijan Tenesen, bivši član Zagreba Kongoanac Damijen Kabengele, Holanđanin Fabijan Van Olfen, Grk Aleksandros Vasilakis i jedini preostali Poljak Bartoš Jurecki. Sa ovim kadrom, fanatičnom borbenošću i nošeni navijačima svakako mogu u prvi deo tabele, ali plasman u prva četiri ekipe je na žalost nemoguća misija.

LEMGO

Može se reći da je ovaj klub, iza kojeg je mnogo uspeha, u periodu tranzicije posle mnogo uzbuđenja van parketa. Najpre da podsetimo da je Lemgo osnovan 1911. i da dolazi iz mestašca u Nordrajn-Vestfalenu, a u Drugu ligu ušli su 1982. U Bundesligi su neprekidno od 1984. godine, a od sredine devedesetih, kad su finansijski ojačali, ušli su u vrh nemačkog rukometa. Generacija Cerbea, Baura, Baumgartnera, Štefana i ostalih osvaja Kup 1995. godine, što je bio samo početak niza uspeha.. Lemgo osvaja titule 1997. i 2003. godine, još dva Kupa 1997. i 2002., Kup Kupova 1996. i četiri Super Kupa 1997., 1999., 2002. i 2003. Poslednjih godina, međutim, dolaze samo do jednog trofeja, i to Kupa IHF 2006. godine. U Bundesligi prepuštaju primat klubovima koji su do juče bili iza njih. Prošla sezona donela je promene na svim nivoima, započete odlaskom trenera Folkera Mudrova. Posle njegove ostavke privremeni šef na klupi bio je slavni Folker Cerbe, koji je prošle sezone ponovo preuzeo istu funkciju posle odlaska Petera Majzingera. U novembru prošle godine sportski direktor postaje Danijel Štefan, a trio ljudi na najodgovornijim mestima koji su i igrali za Lemgo zaokružio je Markus Baur. Čuveni reprezentativac bio je igrač-trener u švajcarskom Vinterturu i sad je u Lemgu sa starim drugarima, željan da klub vrati u borbu za vrh. To se, ipak, ne može dogoditi preko noći, ali nema sumnje da ovakav trio predstavlja veliki motiv za igrače i navijače koji bi bili zadovoljni kad bi se ove sezone otišlo napred u odnosu na prošlu kad su bili sedmi sa 39 bodova. Otišli su Hageman (Minden), Kristoferson (Veclar), Licelberger (TUSEM), Besen (Flensburg), golman Lame, ali Bauru su dovedeni odlični čuvar mreže Martin Galija (Gepingen), levi bek Čeh Danijel Kubeš (Nordhorn), pivot Islanđanin Vignir Svavason (Skjern), desno krilo Mark Šmec (TUSEM) i Martin Štrobel (Balingen). Uz Galiju je u ekipi još jedan odličan golman Karsten Lihtlajn, provereni reprezentativci Nemačke Florijan Kerman i Lars Kaufman uz Sebastijana Prajsa i Mihaela Krausa, Mađar Tamaš Močai, islandski as Lori Geirson tako da je zaista reč o jakom timu. Lemgo poslednjih godina uvek dosta promeni tim i to će biti jedan od problema, ali u svakom slučaju neće imati poteškoća da izbore evropsku vizu. Pogotovo su opasni kod kuće, a biće zanimljivo videti kakav će otpor pružiti najjačima kad gostuju.

GUMERSBAH

Gumersbah jeinstitucija nemačkog rukometa, ali ovaj tim se tek u poslednjih nekoliko godina vratio gde mu je mesto. Od 1966. do 1991. VFL Gumersbah je osvojio čak 12 titula, a šest puta su bili vicešampioni. Od 1978. do 1985. uzeli su pet nacionalnih kupova, a harali su i na evro sceni gde su bili pobednici KEŠ 1967., 1970., 1971., 1974., 1983., Kup IHF 1982. i KPK 1978 i 1979. Brojke kažu da su od 1966. do 1991. osvojili fascinantnih 25 trofeja, ali u poslednjih 17 godina nijedan. Kriza je počela sredinom devedesetih i 1997. je prodat ceo tim kako bi klub opstao. Posle oporavka ekipa je 2005. zaigrala u Evropi posle pauze od 13 godina i došli su do polufinala Kupa IHF. Sjajan uspeh je bio i plasman u Ligu šampiona dva puta u nizu, gde su 2007. ispali u četvrtfinalu od Valjadolida, a prošle sezone su zaustavljeni u drugoj rundi u grupi sa kasnijim prvakom Sijudad Realom. Ali, pošto su prošle sezone bili šesti u Bundesligi sa 41 bodom, sada nema Lige šampiona i potajna želja je da se to sad ostvari, ali neće biti lako. Stari trenerski vuk Sead Hasanefendić vratio se u tim koji je vodio od 2002. do 2004. i zamenio je Alfreda Gislasona, ali tim je napustio još jedan važan Islanđanin i to najbolji strelac levo krilo Gudjon Valur Sigurdson, koji je otišao u Rajn-Nekar. Otišao je i Jakobson (Kopavogur), a ruski veteran Oleg Kulešov je dobio odrešene ruke što nije ni čudno s obzirom da je malo igrao zbog čestih povreda. Slična situacija je i sa Zaharovom. Novi šef ekipe je Austrijanac Viktor Šilađi koji je stigao iz Kila, a drugo veliko pojačanje je levi bek Hrvat Drago Vuković iz Gorenja. Hasanefendić može da računa i na levo krilo Francuza Odrija Tuzulanu (Ivri), koji je zamena za Sigurdsona, desnog beka Adrijan Fala (Dormagen), dok će crnogorskom golmanu Goranu Stojanoviću, uz Mađara Nandora Fazekaša, konkurencija biti Francuz Johan Ploken. Srbin Momir Ilić (1981) je u prethodne dve sezone bio na visokom nivou sa 199, odnosno 198 golova i od njega se očekuje da i dalje rešeta mreže. Ilić ima ugovor do 2010. godine, a uz njega su za 'bombardovanje' protivničkih golmana zaduženi i nemački adut Kevin Jan, Grk Aleksandros Alvanos, slovenački veteran Roman Pungartnik (1971). Kad svemu ovome dodamo Hrvata Vedrana Zrnića i Islanđanina Roberta Gunarsona, jasno je da Gumersbah koji igra uvek atraktivan rukomet ima tim dostojan respekta i sigurno je da su kandidati za visok plasman koji će glavnim favoritima predstavljati veliki problem, ali i oni isto tako ne bi smeli da budu motivisani samo tad jer su prošle sezone gubili utakmice od timova od kojih su kvalitetniji i to ih je koštalo.

NORDHORN

Nordhorn nije tako tradicionalan klub kao neki ranije navedeni, ali tim sa Severa poslednjih godina konstantno ide uzlaznom linijom. Koliko brzo su se našli u vrhu dovoljno govori to što su tek 1993. postali drugoligaši, a nakon što su bili blizu 1996. i 1998, konačno su se domogli Bundeslige 1999. Krenuli su korak po korak, a kruna njihovog napretka je trijumf u Kupu IHF ove godine. To nije sve jer su čak četiri puta bili na finalnom turniru Kupa – 2001, 2002, 2005 i 2008, ali na njihovu žalost uvek su gubili u polufinalu. Nordhorn je najveći domet u Bundesligi imao 2002. kad su bili vicešampioni, a u prošlom prvenstvu su za malo ispustili ulazak u Ligu šampiona jer su bili peti sa 50 bodova. Posle prvog dela šampionata bili su četvrti, ali to mesto nisu zadržali, pa će igrati u Kupu IHF gde će braniti trofej. Ova ekipa je praktično nepobediva u svojoj dvorani i u prošlom prvenstvu samo Flensburg je pobedio u Nordhornu. Navijači se nadaju da će tako biti ove sezone iako je otišao Čeh Jan Filip, čovek koji je najzaslužniji ze velike uspehe, a čija je nova destinacija Rajn-Nekar. Trener Ola Lindgren je ostao samo još bez Danijela Kubeša (Lemgo), ali svi su zabrinuti kako zameniti Filipa. Stigla su dva leva beka – Tobijas Karlson (Hamarbi) i Čaba Šuć (Erlangen), kao i levo krilo Jan Ričard Hansen (Dramen). Uz postojeće snage, to bi trebalo da predstavlja dovoljan izbor igrača sposobnih da bar ponove isti plasman. Rastko Stojković (1981) je u trećoj sezoni ugovora sa Nordhornom i bivši član Crvene zvezde sjajno obavlja posao. Postigao je 101 gol pretprošle i 98 prošle sezone. Stojković je uz Ilića najbolji predstavnik srpske škole rukometa u Nemačkoj i nadamo se njegovoj još jednoj dobroj sezoni u dresu jakog kluba kao što je Nordhorhn. U kadru su i virtuozno hrvatsko krilo Goran Šprem, ubojiti strelac Holger Glandorf, Poljak Pjotr Pržibečki, Norvežani Mamelund i Mirhol, Slovak Kukučka, odlični švedski golman Gencel, Čeh Mikal, Nemac Mahula. Sa takvim timom svako će imati mnogo problema.

RAJN-NEKAR LEVEN

Da dosta novca znači i uspeh najbolji primer je ekipa Rajn-Nekar Leven koja je za samo nekoliko godina stigla do toga da je jedan od kandidata za titulu. Tokom 2002. došlo je do fuzije dve ekipe (Kronau i Ostringen) i oni su 2003. ušli u Bundesligu, ali su odmah ispali. Kad su su se vratili 2005. godine, ime kluba je promenjeno u postojeće. Usledio je prelazak u SAP Arenu u Manhajmu, koja prima 13.200 gledalaca. Već tada je ekipu preuzeo čuveni Juri Ševcov koji je inače od 1996. do 2001. sedeo na klupi Lemga, zatim je od 2001. do 2005. vodio TUSEM, a kvalitet je dokazao i u Levenu. Odmah u prvoj sezoni u eliti Rajn-Nekar dolazi do finala Kupa, gde gubi od HSV-a. U polufinalu su savladali Kil. I sledeće 2007. su u finalu, ali tada gube od Kila nakon što su eliminisali. HSV. Debituju i na evro sceni, u Kupu IHF, ali ispadaju od kasnijih pobednika Magdeburga. Prošle sezone na finalnom turniru Kupa gube u polufinalu od Kila, ali stižu do finala Kupa Kupova i opet ostaju bez trofeja jer ih je dobio mađarski Vešprem. U Bundeslgi osvajaju četvrto mesto sa 52 boda i prvi put se kvalifikuju za Ligu šampiona. Ševcovu je agilna uprava još u januaru dovela Poljake Karola Bieleckog (1982) i Gžegorža Tkačika (1980) iz Magdeburga što je bio sjajan potez. Takva praksa nastavljena je i ovog leta, pošto su dovedena dva ekstra dobra krila i to levo Valur Sigurdson (1979, Gumersbah) i desno Jan Filip (Nordhorn, 1973). Iskustvo i kvalitet Kristijana Švarcera (1969), Andreja Klimoveca (1974) i Poljaka Mariuša Jurašika (1976) opšte je poznato, ali uprava misli i na budućnost, o čemu svedoče angažmani izuzetno talentovanih igrača levog beka Johanesa Laskavija (Norderšted) i golmana Matijasa Baura (Kendringen). Baur će imati od koga da uči jer tandem sačinjavaju Hening Fric (1974) i Poljak Slavomir Šmal (1978), a domaći igrači reprezentativac Oliver Rogiš (1978) i Uve Genšajmer (1986) su važne poluge. Na sve to treba dodati bombardera Sergeja Harboka (1982) iz Belorusije, Ukrajinca Sergeja Šelmenka (1983) i Slovake Maroša Kolpaka i novaliju Patrika Hruščaka (Košice). Ševcov je ostao samo bez Hasa (Minden), Slezaka (kraj karijere) i Budaja (Kadeten Šafhauzen) i ovi igrači se mogu nadomestiti tako da je sa ovakvim timom juriš na titulu realnost. Rajn-Nekar će morati da spreči ono što se događalo prošle sezone, jdnostavno ne sneju da dozvole da gube bodove od slabijih ekipa. Moraće i da se naviknu da igraju Ligi šampiona, koja je mnogo napornije takmičenje od Kupa Kupova. Zato i imaju toliko dobrih igrača i sad samo ostaje da se vidi da li će konačno stići i prvi trofej.

HSV HAMBURG

HSV je poput Rajn-Nekar Levena odnedavno u vrhu Bundeslige, ali su uzlet počeli ranije. Cela priča počinje 1999. kad su se ujedinili HSV Libek i Bad Švartau i do 2002. ekipa se zvala Bad Švartau-Libek. U leto 2002. ekipa prelazi da igra u Hamburg u Kolor Lajn Arenu (13.800 mesta) i ime tima postaje HSV Hamburg uz napomenu da HSV ne znači kao kod fudbalskog klub Hamburger šport ferajn nego Handbal šport ferajn (rukometno, a ne hamburško sportsko društvo). Tim je krenuo ka vrhu polako i 2003. osvajaju 8. mesto, a 2004. su peti i finalisti Kupa. U narednoj sezoni su tek deveti, a u jesen 2005. na kormilo stiže Martin Švalb koji je pre toga vodio sedam godina Valau Masenhajm i nešto kraće Veclar. U toj sezoni je bilo dosta problema i 2006. HSV sezonu završava kao deseti, ali osvajaju Kup i drugi Superkup posle 2004. Velika ulaganja počinju da se naplaćuju, pa je HSV 2007. vicešampion Nemačke, polufinalista Kupa, a četvrti trofej je ujedno i najznačajniji, jer je osvojen u Kupu Kupova. Prošle sezone tim iz Hamburga osvaja treće mesto u Bundesligi sa 54 boda, gubi u finalu Kupa od Kila i igra u polufinalu Lige šampiona. Zaista su mnogo uradili za samo šest godina, a sada su okrenuti onome što im je svakako najveća želja, a to je titula. Zato su dovedena nova pojačanja, tako da Švalb na svakoj poziciji ima po dva odlična igrača i niko ne krije da se puca na titulu. Čuveni strelac Korejac Jun vratio se kući, ali je zamena fenomenalni desni bek Poljak Marcin Lijevski iz Flensburga (1977), koji se pridružio bratu Kžištofu (1983). Iz Flensburga je doveden i Hrvat Blaženko Lacković (1980), kao bolja zamena za Brazilca Souzu, koji je otišao u Alkobendas. Prvi pivot tima je Francuz Bertran Žil (1978), olimpijski šampion sa Petlovima koga će odmarati Šveđanin Niklas Grundsten (1983, Hamarbi) umesto Ivana Uršića, koji je sad u Kadetenu. Arne Nimajer (1981, Minden) je domaće pojačanje, a najbitnije je kako izdržati prvi deo sezone jer neće biti ubitačnog Paskala Hensa (1980) koji se povredio na OI i neće igrati minimum do Nove godine. On će biti spreman za period posle SP, do tada se mora bez njega, ali tu se i vidi prednost velikog i kvalitetnog kadra. U njemu su još Gijom Žil (1976), vrsno dansko krilo Hans Lindberg (1981) i švedski golman Per Sandstrem (1981). Nemački reprezentativac Torsten Jansen (1976) odavno ima veliki ugled, a od Pancera Švalb računa i na Štefana Šredera (1981), Matijasa Flora (1981), Hajka Grima (1977) i golmana Johanesa Bitera (1982). Kad kao šlag dodamo Olega Velikog (1977), za koga se iskreno nadamo da ga neće mučiti povrede, i rutinera koji pomaže Olega Torgovanova (1972), dolazimo do jednog od najboljih timova u Bundesligi, za koga samo nebo može biti granica.

FLENSBURG

Neverovatno, ali je zaista tako. Flensburg je prošle sezone bio drugi sa 54 boda i ovaj tim je osmi put postao vicešampion Nemačke posle 1996, 1997, 1999, 2000, 2003, 2005. i 2006. Ako znamo da je Flensburg izgubio finale Lige šampiona 2004. i 2007. ovaj simpatični klub od trofeja ima jednu titulu 2004, tri Kupa 2003, 2004. i 2005, Kup IHF 1997, Siti Kup 1999, Kup Kupova 2001 i nemački Super Kup 2000. Nije malo osam trofeja, ali moglo je najmanje još toliko. U svakom slučaju Flensburg-Handevit, koji je osnovan 1990. fuzijom dva kluba i koji je od 1992 u Bundesligi, nastavlja da bude konstatno u vrhu, a mnogi smatraju da će ovog puta teško na jednu od prve dve pozicije i da je realnije da budu treći ili četvrti. To ne mora da bude tako, ali činjenica je da su otišli vrhunski rukometaši kao Marcin Lijevski i Blaženko Lacković. Nema više ni desnog krila Serena Strigera koi je završio karijeru, ali je nadoknadiv odlazak preostale trojice – golmana Daneta Šijana (Viborg), Andersa Egerta (Šern) i posle jedne sezone Ejnara Holmgeirsona (Grosvalštat). Tandem Lacković – Lijevski treba da zamene Crnogorac Alen Muratović (1979, Valjadolid) i Danac Lase Besen (1979), koji mora da pokaže da je loša epizoda u Lemgu bila samo slučajna, a navijači Flensburga očekuje njegove partije na nivou onih iz danske nacionalne selekcije. Besen će igrati srednjeg, Muratović levog beka, dok je na poziciju desnog doveden Šveđanin Oskar Karlen (1988, Istad), kome se predviđa velika karijera. Trener Kent-Hari Anderson je dobio i golmana Jendrika Majera (Vilhelmshafen), koji će uz veterana Jana Holperta (1968) biti podrška Danu Bojtleru (1977), dok spisak pojačanja zaključuje šesti Danac Lase Svan Hansen (1983, Svenborg, desno krilo). Od starih snaga tu su njegovi zemljaci pivot Mihael Knudsen (1978), Lase Johanesen (1987) i Tomas Mouensen (1983) kao i neuništivi Lars Kristijansen (1972). Njegov vršnjak Norvežanin Džoni Jensen je zadužen za crtu i odbranu, a Islanđanin Aleksander Peterson (1980) je vrlo nezgodan. Tim upotpunjuju jedan od retkih Nemaca Torge Johansen (1983) i provereni i borbeni Ljubo Vranješ (1973), a cilj ove sezone je borba na tri fronta. Trebaće malo vremena da se novajlije naviknu na Flensburg i čim se to završi, biće po običaju vrlo opasni, a gotovo je izvesno da će biti u top četiri i da će igrati brže nego prošle sezone.

KIL

Veličanstveni THV Kil je prošle sezone uzeo i 14. titulu (četvrtu uzastopnu) i peti Kup, uz napomenu da su 2007. i 2008. uzeli duplu krunu. Posle tri Kupa IHF 1998, 2002, 2004 slavili su u Ligi šampiona 2007, ali su izgubili u finalu 2008. (baš kao i osam godina ranije). Pre početka sezone su u meču Superkupa pobedili HSV čime su došli do petog trofeja u ovom takmičenju pa kad dodamo IHF Čempion Trofej iz 2007. na kontu Zebre imaju 29 titula. Ali, ova sezona je počela bez Zvonimira Noke Serdarušića, koji je posle 14 godina napustio klub zbog neslaganja sa menadžerom Uveom Švenkerom. Došao je Alfred Gislason, Islanđanin koji je vodio Magdeburg, Gumersbah i nacionalni tim "Ribara", ali nije mu lako. Nikola Karabatić je otvoreno tražio povratak Noke, a startni remi sa Dormagenom čini se doliva ulje na vatru. Ali, iako nema Noke, jasno je ko je prvi favorit. Za Gislasona je prvo dobra stvar što tim nije promenjen i svi se znaju u dušu. Rezervnog golmana Matijasa Andersona zamenio je takođe Šveđanin Andreas Palička (1986, Redbergšlids) i on je jedino novo ime, a otišao je samo još Viktor Silađi (Gumersbah) koji je bio u drugom planu. Svi ostali imperatori su tu. Golman Tjeri Omeje (1976) je na Olimpijadi demonstrirao silu, baš kao i Nikola Karabatić (1984) i njih dvojica su najzaslužniji za francusko zlato. Koloniju Šveđana sačinjavaju Kim Anderson (1982), Henrik Lundstrem (1979), Markus Alm (1978) i Stefan Levgren (1970). Još jedan Francuz je Igor Anić (1987), pivot za budućnust. Borge Lund (1979) je Norvežanin, Vik Kavtičnik (1984) Slovenac, a Filip Jiha (1982) Čeh. Nemački reprezentativci su Dominik Klajn (1983) i Kristijan Cajc (1980). Kao što smo rekli, staro društvo iza koga je pet trofeja u prethodne dve sezone. Mnogo su uradili, mnogo su dobri, ali čini se da će ove sezone imati zadatak teži nego ikad jer su svi rešeni da im stanu na put. Evo prilike za Zebre da pokažu da su najbolji.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: