NBA 2007/08: Zapad - Pacifik

Izvor: B92

Petak, 23.11.2007.

15:41

Default images

GOLDEN STATE – je prošle godine napravio velike “rezove”, koji su, ispostavilo se, doneli i velike promene u rezultatima, pa je tako Dallas “poginuo” već u prvom kolu playoffa, od ekipe koja tu nije ni trebalo da se nađe.

Don Nelson je nekrunisani kralj mismatcha, trener koji je menjao košarku, njena pravila i shvatanja . Dosledan sebi, tako je postupao i sa Warriorsima. Prvo ih je u velikim razmenama “očistio” , sklopio ekipu izvanrednih brzinskih i trkačkih sposobnosti, izmešao karte na gotovo neverovatan način i na kraju, dao potpuno odrešene ruke Baronu Davisu. Za mnoge problematičan, za Nelsona “zlatni dečko”, je odgovorio sezonom koja mu je verovatno najbolja u karijeri.

Petorka u kojoj formacijska trojka igra na poziciji 5 (Harrington), formacijske dvojke (Jackson, Richardson, Pietrus) na krilnim pozicijama, a dva playa na pozicijama 1 i 2 (Davis, Ellis) je za mnoge timove bila noćna mora. Uz to, igranje njihovog najvišeg igrača (Biendrins) uopšte nije usporavalo igru, a donosilo je nešto bolju kontrolu reketa, kao i bolji učinak u skoku.

Da bi ove sezone funkcionisali kao prošle, apsolutno im je neophodan Stephen Jackson, igrac čudne karijere, ponašanja i velikog talenta. On je taj koji je kičma Nelsonove odbrane – igrač kadar da brani SVE pozicije – te će bolji rezultati verovatno doći sa njegovim oporavkom.

U odnosu na sastav u 2007, ovogodišnji nije značajno promenjen, čak se može reći da će se otvoriti prostor za neke mlađe (Richardson više nije sa timom). Organizacija igre će biti u rukama Davisa i Ellisa, na spoljnim pozicijama će igrati Jackson, Pietrus, Barnes, Azubuike, a možda bude i stalnih minuta za Italijana Bellinelija, koji se uklapa u zahteve i principe igre, kako u napadu, tako u odbrani. Centarske pozicije će formacijski pokrivati Harrington, Biendrins i O’Bryant, ali ponavljam da kod Nelsona ovaj opsteprihvaćen način “obeležavanja” igrača u dobroj meri ne važi.
Warriorsi igraju brzo, sa puno prodora i dobrim praćenjem tih prodora, sa puno kretanja bez lopte (Pietrus, Azubuike, Barnes). Dubinu napada im donose Davis (ako se protivnik odluči da ga brani svojim playem) i Jackson, direktno koristeći mismatcheve.

Odbrambeno lagani, vrlo su pokretljivi, rado prihvataju udvajanja, preuzimanja i mismatch, koji rešavaju jakim pomeranjem ka lopti, sa puno pomaganja i vrlo aktivnim korišćenjem ruku.
CLIPPERS – su organizacija koja je godinama bila asocijacija za rezultatski neambizioznog, ali finansijski profitabilnog člana NBA. Dobre poteze prilikom pronalaženja i potpisivanja mladih igrača, zamenjivale su često neshvatljive ili teško objašnjive odluke vlasnika. Tako je nastala duga lista igrača koji su prošli kroz ovaj tim, ali su svoje najbolje godine ipak imali sa nekim drugim timovima.

Određeni zaokret u poslovanju se može vezati za Mike Dunleavyja i njegov boravak u Clippersima, koji se poklapa sa odlukama da je Elton Brand MVP potencijal (što i jeste) i da ga vredi platiti, kao i sa odlukama da se plate veterani Cassell i Mobley, kao i odabirom Kamana i Livingstona.

Iako kukaju jedni na druge, Clippersi i Maggette su i dalje zajedno. Talentovano krilo je tzv. Instant-napad igrač, i sigurno je da će biti nosilac igre dok Brand zbog povrede bude odsutan. Cassell će minute uglavnom deliti sa Knightom, takođe iskusnim organizatorom igre, koji može po potrebi da bude i realizator.

Krilne pozicije su prepune kvalitetnih i iskusnih igrača. Pored pomenutog Maggetteja, tu su i Mobley i Ruben Paterson, kao i rookie Thorton i defanzivni specijalac Ross.

Centarskoj liniji fali Brand, no Kaman i Thomas su sasvim korektan par, sklon konstantnom učinku, što se posebno može ocekivati od Kamana, koji još uvek nije dokazao da ga novac nije iskvario (velike razlike u učinku pre i posle potpisivanja višegodišnjeg, velikog ugovora).
LAKERSI – prolaze kroz još jednu “vlasničku” fazu, odnosno opet pokušavaju da spoznaju “čiji su tim”. Dolazak gurua Phila Jacksona označava se i kao početak “Shaqove” faze, koji je bila više nego uspešna. Onda je počela Kobe faza, koja još uvek traje, a navijači sada prate ishod borbe za vlast – Jackson vs. Kobe. Prstenja nema, nije ni na vidiku, a iako na papiru mlad, Bryant ulazi u 11 sezonu NBA i jasno mu je da će telo, pre ili kasnije, početi da sa manjom efikasnošću izvršava naredbe mozga. Vrhunski takmičar, kakav jeste, mnogo je puta u poslednje dve godine upućivao kritike na račun saigrača i rukovodstva ekipe, jednostavno je vrlo teško prihvatao stanje i okruženje, i rezultate na koje nije navikao.

Priče o njegovom tradeu su stalne i neprekidne , baš kao i pomenuta “borba za vlast” između njega i Jacksona, no smešno bi bilo i pomisliti da je baš Bryant ta najveća prepreka na putu povratka na nekadašnji nivo.

Sastav Lakersa se može ‘podeliti” na 3 grupe. U prvoj je pored Bryanta i Fisher, koji je u karijeri prošao sve i svašta i ima iskustva u pobeđivanju na najvišem nivou. U sledećoj grupi su igrači za koje se može reći da su u najboljim godinama – Odom, Brown, Radmanović, dok u treću grupu spadaju najmlađi i najneiskusniji – Walton, Vujačić, Farmar, Bynum, Turriaf, Ariza (dobijen razmenom sa Orlandom). Sve u svemu, ima kvaliteta i potencijala, ali se Bryantu žuri i to je potpuno razumljivo.

Kao i uvek kada je Jackson u pitanju, napadački sistem je čuveni Triangle napad, izum čoveka koji Philu i dalje pravi društvo – Tex Wintera. Dubinu mogu ostvariti igrom preko Kobea, protiv određenih ekipa i preko Odoma, no tu je i kraj liste realnih pretnji u igri bliže košu. Prva pretnja spolja je ponovo Bryant, koji je verovatno najbolji spoljni igrač na svetu, još uvek dominantan nad svojim čuvarima i nezaustavljiv u igri 1 na 1, i on je igrač koji u svakom posedu može da ostvari prednost i natera odbranu na pomoć.
U proslošti, problem je bila realizacija te prednosti, i već nekoliko sezona se trazi šuterska podrška koja bi efikasnije kažnjavala skupljanje odbrane.

U odbrani, Lakersi su i mali problema na poziciji playa i Fisher bi mogao biti dovoljno dobro rešenje. Ostale pozicije su solidno pokrivene, i visinski i težinski i brojčano.
PHOENIX – u svom sastavu i stručnom štabu nije promenio ništa. U Arizoni su ubeđeni da imaju sve šta im je potrebno za osvajanje titule, iako je Nash stariji, iako ima nesporazuma sa veoma bitnim igračima (Marion, Stoudamire), iako odbrambeni deo košarke i nije posebno omiljen u ovom timu.

Njihova igra u napadu je Steve Nash i svaka dilema oko toga je izlišna. Dok bude mogao da se kreće na način na koji to izvodi danas, dok bude precizan i pravovremen, Sunsi će izgledati lepršavo i efikasno. Bez njega, priča je drugačija – jednostavno, niko drugi ne može svoje saigrače da napravi boljima na način na koji on to radi.

Nekadašnje čudo od deteta i jedan od onih koji Kanađaninu treba da digne spomenik u znak zahvalnosti je Stoudamire, izvrsni mladi atleta, koji najverovatnije nikada neće biti na fizičkom nivou na kom je bio pre teške povrede od pre par godina. On je i dalje odličan trkac, i dalje je veoma eksplozivan i skočan, ali ne onako dominantan kakvim ga pamtimo. Sada će do izražaja morati da dođu njegove veštine i znanja, a to otvara sledeće pitanje: da li je to dovoljno za osvajanje prstena?

IKS faktor obe ekipe je mladi Brazilac Barbosa, koji je u Phoenixu prošao sve – od statusa nepotrebnog i nepoželjnog, do statusa prvog strelca i čoveka od najvećeg poverenja. Neverovatne brzine i hrabrosti, Barbosa se uklapa u brzu igru D’Antonia, a prošle sezone smo imali prilike da vidimo i njegove liderske sposobnosti, u minutima kada je Nash bio na klupi. Istovremeno, on je sasvim korektan odbrambeni igrač, svakako jedan od boljih u ovoj ekipi.

Defanzivni specijalac je Raja Bell, još jedan starter bez prave zamene na klupi. Jedan od najboljih odbrambenih igrača lige (na spoljnim pozicijama društvo mu jos prave Bowen, Hassell i Bryant) je i efikasan napadač, potpuno spreman da kazni manjak koncentracije ili poštovanja odbrane.

Na krilnim pozicijama Sunsi i dalje imaju Diawa i Mariona, igrače koji imaju brzinsku prednost u odnosu na većinu svojih čuvara. Iako im igra leđima ka košu nije jača strana, obojica to nadomešćuju velikom pokretljivošću i playmakerskim sposobnostima (naročito Diaw). Njihove atletske sposobnosti daju treneru velike mogućnosti i omogućavaju kreativnost u odbrani.

Ovogodišnje pojačanje je Hill, od koga se očekuje da, barem na početku, više “prati” nego da vodi i to će mu sigurno odgovarati. Dobar je dodatak za široku igru Phoenixa, sa puno pick-and-rolla, puno šuteva za 3 poena i puno poena u tranziciji.

Problemi Sunsa su ostali isti, ne verujem da je Skinner dovoljno dobra zamena za Stoudamirea, baš kao što Banks nije zamena za Nasha. Uz to, preko leta nije rešen problem “mesa”, što je preko potrebno u borbi sa timovima kao sto su Spursi, Rocketsi, Jazz ili Mavericksi.
SACRAMENTO - još jedan tim koji nije bio zadovoljan načinom na koji je vođen, još jedan koji je svoju sudbinu stavio u ruke trenera sa veoma malim iskustvom. Reggie Theus je novi šef struke, tima koji bi da se vrati rezultatima iz ere Divac – Stojakovic - Webber, no taj put nije ni kratak ni lak. Iz tog sastava sa šampionskim potencijalom u Kingsima, tu je jedino Mike Bibby, koji će početak sezone dočekati van terena.

Ekipa je promenjena, a utisak je i da se ide u novom pravcu, odnosno ka promovisanju Kevina Martina kao igraca i ličnosti oko koje će se graditi novi tim. Martin je gotovo neverovatno napredovao, praktično je to drugačiji igrač od onoga kog smo gledali u njegovim prvim sezonama. Razvio se u stalnu pretnju za protivnika, a ono što ga čini posebnim je njegova sposobnost da doprinese na različite načine, baš kao što je kadar i da raznovrsno poentira.

Da je dovoljan jedan “lav” da bi se promenio karakter ekipe, najbolji je dokaz primer Rona Artesta. Njegovi igrački kvaliteti su neosporni, no potrebno je još štošta da bi se proglasio za temelj organizacije. Kontrola, na terenu i van njega, je neophodna za svaki uspeh u košarci, a Artest to ne može ubrojiti među svoje jače strane.

Prvi čovek centarske linije je Brad Miller, četvorka zatočena u telu petice, igrač odličnog šuta, dodavanja i razumevanja igre, i prava je šteta što nije nešto bolje fizički predisponiran. Igrač je sa učinkom na oba kraja terena, ne plaši se kontakta i čvrste igre, spreman na sve zarad pobede (Laimbeer 21.veka ?).

Njegov centarski parnjak, po potrebi i zamena, je Mikki Moore, koji je izuzetno iskoristio povredu Krstića i sebi u džep ovog leta strpao silne pare. On je još jedan dokaz da velika energija, pokretljivost i borbenost imaju cenu na svakom nivou, uključujući i NBA.

Još jedno pojačanje za Kingse je stiglo pred sam početak lige – Udrih je Texas zamenio za Kaliforniju, a za aklimatizaciju nema boljeg rešenja od velike minutaže (povreda Bibbyja), što Slovencu treba kako bi potvrdio mišljenja da se radi o vrlo dobrom i vrednom igraču.

Bekovsku liniju upotpunjuju Garcia i Salmons, gde se od ovog poslednje navedenog puno očekuje u momentima kada “razumna” košarka ne daje rezultate, jer spada među one igrače za koje se igraju izolacije. Ništa ne znam o stilu koji će imati Kingsi pod novim trenerom, jer zaista nisam pratio njegovu college karijeru.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: