YUBA liga:Ista meta, isto odstojanje

Sigurno rezultatski najznačajniji je bio susret izmedju u Podgorici, izmedju Budućnosti i gostiju iz Beograda, Crvene Zvezde. Oba aktera , više ili manje, diskretno pokazuju svoje afinitete prema titulama ove sezone ( iako su oba kluba na početku za njih nekih novih era ) , tako da je važnost utakmice bila najveća moguća.

Izvor: Aleksandar Dzikic, pomocni trener KK Partizan Mobtel

Ponedeljak, 24.02.2003.

22:48

Default images

Za Budućnost je to bila prilika da se dodatno stabilizuju posle minus 63 , a potrebno je i ostati u trci za što bolja mesta pred početak play offa.

Zvezda je u utakmicu ušla posle izgubljenog produžetka od FMPa, sto joj je ukupni četvrti poraz u domaćem prvenstvu ( dva više od drugoplasiranog Partizana ), a raspored utakmica koji im sledi ne obećava ništa dobro, ako se udje u seriju poraza ( veliki broj mečeva u kratkom vremenskom periodu, protiv kvalitetnih protivnika, zaključno sa derbijem ).

Ko je očekivao ne znam kako lepu utakmicu, verovatno je razočaran, oni koji vole borbenu i uzbudljivu košarku, verovatno su zadovoljni. Bilo je uspona i padova u igri obe ekipe, ali se ne može reći da nije bilo borbe za svaku loptu, za svaki skok, za svaki deo reketa.
Snaga Budućnosti lezi u iskusnom triju Pajović – Milojević – Brown, dok se od njihovih mladjih saigrača uvek očekuje dosta, barem kada je napad u pitanju ( ipak je to deo košarke koji ih više zanima…u ovom trenutku ), ali se ipak na to ne može uvek računati , što može biti razumljivo, s obzirom na njihove godine i ono sto su prošli u svojim kratkim karijerama.

Ipak, takvi kakvi su, imaju iza sebe nekoliko velikih pobeda ( računajuci tu i Partizan ), a broj dobro odigranih utakmica koje nisu završene pobedama je još veći ( naročito u Evroligi, gde su realno igrali sa mnogo boljim protivnicima od sebe ). Ova utakmica je bila dobra prilika da se Zvezda ostavi iza sebe i da se čekaju kiksevi vodećih timova.Pobednička igra Budućnosti je uvek zasnovana na velikom broju postignutih poena, naročito iz kontranapada, koji najčešće počinju skokom Milojevića i Browna , pre svih, i realizacijom Pavlovića, Bakića ili Smiljanića. Poziciona igra bolje funkcioniše sa Pajovićem na “kecu”, ali svakom timu su potrebne realizatorske sposobnosti kakve ima Koljević , tako da njihovi zajednički minuti nisu retkost.

Dubinu omogućava igra ledjima ka košu, koju mogu da pruže Brown i Milojević, kao i skok u napadu Milojevića, za koga se zna da je“napast br 1 “,kada je skok u pitanju, na ovim prostorima.

Visinski hendikep u odnosu na Zvezdine centre pomenuti tandem nadomešćuje većom pokretljivošću, ali je broj “realnih” visokih igrača ipak prednost gostiju.
Igru Crvene Zvezde u proteklih nekoliko meseci karakteriše velika agresivnost u odbrani, naročito u zoni šuta, i jasna hijerhija u podeli napadačkih uloga. Ono što Zvezda igra u napadu počinje i završava se Scooney Pennom, i period pobeda se poklapa sa stabilnom formom ovog igrača. Broj izgubljenih lopti je sveden na minimum – najduže se njome bavi onaj koji to najbolje i radi – i tačno se zna ko će šutirati poslednje šuteve. Dolazak Ekeziea je “produbio” igru, činjenica je da je Nigerijac mnogo opasniji po protivnika u odnosu na ostatak tima, naravno kada se radi o igri bliže košu.

Svoj kvalitet dobrim funkcionisanjem u situaciji kada nisu “prva rešenja” najbolje pokazuju Jeretin i Koprivica, svaki na svoj način. Obojica su neprijatni odbrambeni igrači, uporni i snažni i voljni za taj deo košarke. Jeretin dosta minuta provodi kao “dvojka”, ali sa zadacima “pomoćnog playa”. Kako je sposoban da u napadu odgovori efikasnom igrom, a u odbrani svede visinski hendikep u odnosu na direktne protivnike ( najčešće su to protivnici na pozicijama dva i tri, što ne isključuje povremene zadatke na protivničkim playmakerima ) na miminum, on se odlično uklapa u koncepciju crvenobelih.
Baš kao i Jeretin, i Koprivica svojim fizikalijama pokriva dosta nedostataka svoje igre, ali sve u svemu, igra na zavidnom nivou, sa izrazitim nedostatkom straha od svih vrsta duela.

Početak utakmice obeležile su partije Ekeziea sa jedne i Milojevića sa druge strane. Početne odluke o njihovim čuvarima pokazale su se kao pogrešna rešenja. Obojica su bila efikasni, doduše na drugacije načine – gost je rešavao situacije 1 na 1 i pratio igru svojih bekova, dok je Milojević pre svega do lopte dolazio skokom u napadu.
Utakmica je imala specifičan tok – gosti su bili bolji na početku, domaćin se vratio i do poluvremena rezultat se opet vratio u “aktivno” stanje.

Treća četvrtina donosi nedisciplinovanu igru Budućnosti – solistička rešenja, lošu selekciju šuta i nedostatak tvrde igre u odbrani. Zvezda nije imala takav pad, igrala je na nivou koji joj je omogućavao da dodje do pozitivnog rezultata.

Poslednje minute su pravi dokaz razlike u iskustvu ove dve ekipe – do svojih bodova su domaćini dolazili mnogo teže nego gosti. Budućnost je pokušavala da sve “probleme” reši šutevima za 3 poena, dok je Zvezda odabrala igru sa više prodora, koji su doveli do većeg broja penala , što je na kraju i odlučilo.Sve u svemu, pobeda koja gostima puno znači.

Budućnosti je falila konstantnost i,u pojedinim periodima, veća odgovornost, dok je Zvezda imala problema sa skokom u odbrani.

Prvoplasirani dvojac je rutinski obavio posao u mečevima protiv tandema sa samog kraja tabele.FMP je rutinski “odradio” OKK Beograd, koji nije ni imao čemu da se nada.Lekciju “Vojvodina” su u Železniku dobro zapamtili, kikseva ne sme više biti. Razlika u kvalitetu je pretočena u pobedu, a tok utakmice je dozvolio Petroviću da vodi računa i o sledećem protivniku u Evropi.

Partizan se iz Novog Sada vratio sa najvećom ovogodišnjom pobedom u domaćem prvenstvu i prikazano se očekivalo i protiv Lavova. Prvih 20 minuta , uglavnom usled svojih grešaka , Partizan nije našao pobednički ritam, ali je drugo poluvreme donelo potpuno drugačije izdanje crnobelih, sa dosta utrošene energije usmerene ka trijumfu. Šut je mnogo bolje služio domaćina, dok se odbrana igrala tvrdo i odlučno.
Vojvodina se oporavila od prošlonedeljnog poraza. Ako ne u potpunosti, onda barem u meri koja je bila dovoljna da se Sloga pobedi. I ova utakmica je imala svoje uspone i padove. Gosti su uspeli da se iz velikog minusa ( 39-24 ) vrate u egal, ali je domaćin ipak na kraju pobedio. Radonjić je imao bolje izdanje nego pre 7 dana , a on je jednostavno nezamenljiv u domaćoj ekipi. Goste je predvodio tandem Stefanović – Božović : 50 od ukupnih 78 poena.Kraljevčani su i dalje u prednosti nad poslednjima.

Pre ovog kola , Spartak se ubrajao u timove koji su ispod onih koji bi do titule i iznad onih koji će do poslednjeg kola davati sve od sebe kako bi i sledeće godine igrali prvu ligu, kako god se zvala i ko god da bude njen učesnik.

Zdravlje je u Suboticu pošlo sa 4 pobede ( isti broj kao i Sloga ) i idejom da je svaki bod veoma bitan. Da li su Leskovcani baš računali na pobedu, ne bih znao, ali da su izgledali ubedljivo, e to je vec činjenica.

Spartakova sezona od početka nije onakva na kakvu su nas Subotičani navikli. Klub je uvek spadao u one mirne i stabilne, gde se bez potresa igra i stvara ime i karijera. Medjutim, afera Majstorovic na početku sezone, pa odlazak stručnog štaba tokom sezone, su neuobičajenosti za ovu sredinu.

Zdravlje je od početka bilo ubedljivije. Već svi znaju oko koga se sve vrti u ovoj ekipi, ali su i “čekalice” Stanković i Srbinoski bili efikasni ovoga puta. Dvadeset razlike u utakmici malog broja koševa su najbolji dokaz svega što se dešavalo. Spartak je nadigran u svim elementima, osim u skoku u odbrani.

Da li je ova pobeda gostiju definitivan izlazak iz ugrožene zone i automatski ulazak domaćina u istu, ostaje da se vidi. Spartaka očekuje gostovanje u Pioniru, i utakmica u kojoj mnogo stvari treba da se poklopi da bi se pobedio kvalitetniji tim. 

I Lovćen je pobedio u gostima i naneo Hemofarmu šesti poraz, što domaćina stavlja u još nepovoljniju poziciju kada su mesta pred play off u pitanju. Hemofarm je igrao bez najiskusnijih Vidačića I Topića, i nema sumnje da bi i kvalitetniji timovi osetili njihov izostanak. Uostalom, ima li tima koji isto “izgleda” sa, i bez dva startera?

U utakmici u kojoj su i jedni i drugi promašivali ono što obično pogadjaju, odlučivao je skok. Pogled na sastave bi neupućenog usmerio ka davanju prednosti domaćinu ( igrači od 210 cm i više – Vučinić, Popović, Miličić ), ali su Cetinjani potpuno nadskakali protivnika – imali su čak 20 skokova više , ukupnih 47, od toga 18 u napadu ( ima li boljeg pokazatelja od Čarapićevih 8 skokova ).

Sigurno je da su igrači Hemofarma u mec ušli opuštenije nego su trebali. Uz to, nije bilo rešenja za uspavanku Lovćena, koja je neutralisala Bogavca i Kempbella, koji dobar deo svojih poena postizu iz kontranapada.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: