Grupa D - Argentinci ili Rusi?

Prve ekipe koje ce "probati" Amerikance posle borbi po grupama su ekipe iz grupe D.Kvalitet je podelio ova 4 tima na dve podgrupe: s jedne strane su Argentina i Rusija, kao sigurno kvalitetnije, dok su s druge strane Venecuela i Novi Zeland, kao slabije ekipe.

Izvor: Specijalno za B92, Aleksandar Dzikic pomocni trener KK Partizan

Četvrtak, 29.08.2002.

15:03

Default images

VENECUELA

Venecuela dolazi kao peti predstavnik Juzne Amerike, verovatno najslabija ekipa sa ovog kontinenta. Imali su veliku srecu da ih zreb postavi bas u grupi sa jos jednom slabijom ( barem na papiru ) ekipom, Novim Zelandom, tako da ce direktan obracun ove dve reprezentacije odlucivati ko ce igrati za plasman iznad 12 mesta.

U odnosu na proslogodisnja takmicenja, koja su bila izborna za ovogodisnje SP, trener James Calvin je dosta izmenio tim.

Ostao je pri najavljenoj promeni generacija, tako da je "pocistio" starce, a na njihova mesta selektirao mnogo mladje igrace. Prakticno, jedini veteran je Karl Herera, najpoznatiji igrac Venecuele, nosilac NBA prstena ( ako se prisetite, bio je veoma aktivan u njegovom osvajanju ) i predvodnik ovih mladica u Indijanopolisu. Herera je, svojevremeno, bio bas "neprijatan" igrac, velike snage i skocnosti i sasvim pristojnog znanja u individualnim resenjima. Naravno, pitanje je koliko mu godina proizvodnje dozvoljava da se nosi sa protivnicima koji su, u najvecem broju, mladji.

Kako god, Herera i Macado ce predstavljati osnovu igre Venecuele, kako u napadu, a jos vise u napadu, gde se od njih ocekuje da vode glavnu rec u borbi pod kosevima. Za razliku od Hererre, Macado je u najboljim godinama (25).

Napadacko resenje broj jedan je Oscar Tores, igrac Hjustona ( izgleda da je dobro iskustvo sa Hererom uverilo celnike Hjustona da se na igrace iz ove zemlje moze racunati ), spoljnjak dobrog suta, od koga se ocekuje da privlaci najvecu paznju odbrane.

Trener ekipe je Amerikanac, a znamo vec sta to znaci: agresivno u odbrani ( koliko se moze ) i veoma brzo u napadu. Sigurno bi bilo zanimljivo pogledati utakmicu sa Novim Zelandom.

NOVI ZELAND

Godinama Okeanija daje jednog predstavnika za FIBA takmicenja i godinama smo u toj ulozi gledali reprezentaciju Australije, koja ima uspeha i veliku kosarkasku tradiciju.

Ovog puta nece biti tako.

Novi Zeland je promenio istoriju (ako niciju drugu, ono barem svoju ) i uspeo je da se plasira na Svetsko prvenstvo. Kuriozitet je da su do najvece pobede do sada dosli bez pomoci dva najbolja igraca, Marksa i Penneya.
Tab Baldwin ( jos jedan americki coach ) je selektirao ekipu koja ima odlicnu formaciju ( za razliku od ostalih malih ekipa ). Bas svako mesto u timu je dobro pokriveno, u timu se tacno zna ko ima koju ulogu, a na vecini pozicija NZ ima po dva kosarkasa.

Ipak, mnogo toga zavisi od igre Marka Dickela, bivseg playmakera UNLV, cuvene skole iz Las Vegasa. Jedna od potvrda da se radi o dobrom kosarkasu je i cinjenica da je u svojoj poslednjoj "americkoj" sezoni bio najbolji asistent u NCAA. Igrac je visokog ritma, i prilicno dobar u odbrambenim zadacima. Uklapa se u Baldwinovu koncepciju, koji je shvatio da u poziciji nije toliko efikasan koliko u situacijama kada su njegovi momci rastrcani.

Jos jedan igrac je odlican spoljnjak, a i on je NCAA igrac ( jos uvek student ). Radi se o Kirk Penneyu, mladicu od 21 godine, koji je kadar da uradi dosta toga kako bi naudio protivnickoj odbrani.

Prvi centar tima je NBA Sean Marks, snazan i brz igrac, stalna "napast" u skoku ( to su njabolje osetili nasi reprezentativci u cuvenom porazu pre par nedelja ). Njegova igra odgovara NBA standardima ( ne treba zaboraviti da igra za "tiranina" Pat Rileya ) i daje posebnu snagu svima ostalima a terenu.

Jones i Cameron su odlucan suterski tandem. Jones je godinama jedan od najboljih igraca domace lige ( ove godine MVP ) , a Cameron vazi za onog " koji ne prasta".

Odbrana je usko povezana sa duzinom klupe, a Novi Zeland je " duzi" od ostalih ekipa nizeg rejtinga. Probleme ce probati da resavaju agresivnoscu i intenzitetom, a ko uspostave ravnotezu u skoku i budu u sansi da trce kontru-eto problema.

Za prolaz ce biti dovoljna pobeda nad Venecuelom, ali i Rusija i Argentina ne vaze za ekipe koje znaju "kako da se opuste". Uostalom, Novi Zeland je odlicno prolazio u utakmicama pripremnog perioda i sigurno je da imaju dovoljno samopouzanja i za podvige.

ARGENTINA

U dosadasnjim predstavljanjima ucesnika i njihovom analizama, uvek sam za kraj ostavljao ekipu za koju verujem da moze najvise da napravi. Sada sam u maloj dilemi - Argentina ili Rusija. Zaista ne znam.

Juznoamerikanci su toliko "izvikani" ( salju ih poneki i po medalju ), a Rusi mi posle duzeg vremena deluju veoma ozbiljno...

Pa, prvo bih napisao ponesto o Argentini.

Sigurno je da se radi o veoma ozbiljnoj reprezentaciji, prepunoj igraca velikog kvaliteta, a o njihovom rejtingu ne treba trositi puno recui. Mozda je najbolji pokazatelj cinjenica da iz ove ekipe samo dvojica nisu profesionalci u Evropi.

Prvo o cemu se treba povesti racuna je cinjenica da su svi igraci reprezentacije u godinama kada se ocekuje najvise od kosarkasa.Najstariji su Skonokini i Montekija, a najmladji je buduci NBA star Luis Skola.

Sigurno je prednost i to sto su mnogi od njih bili clanovi iste one selekcije koja je napravila bum pre nekoliko godina, trijumfom na svetskom prventsvu mladih.

Ako treba odrediti prvog igraca, posle dosta muke se odlucujem za Emanuela Djinobilija. Iz puno razloga. Evo samo nekih.

Fenomenalne fizicke predispozicije i ono sto je pokazao u dresu Kindera. Ne znam puno evropskih igraca koji mogu da ga drze u igri 1 na 1, narocito u danima kada ga krene sut ( kakva ironija, to je mozda najlosiji deo njegove igre...a vecina igraca "kuka" za takvim sutem ). Odlican na otvorenom terenu, odlican u skoku, dlican u prodoru, lider, kadar da ubaci kada se lomi, neodbranive promene tempa, igra odbranu...sta jos? Misllim da je NBA kalibar ( da bi ovo napisao i nisam bas trebao da budem posebno pametan ). Ono sto mene zadivljuje je njegova lakoca igranja.

Centaski deo Argentine je "strasan". Skola, Oberto, Volkoviski, Fernandez. A na sve to Nocioni, koji moze da "gostuje" na cetvorci. Ovaj skup visokih igraca ima samo par reprezentacija ( SAD, YUG , Rusija, mozda Turska )i tu lezi dobar deo prednosti nad rivalima. Skola i Oberto su ex tandem Tau Ceramice, a uspesi u prosloj sezoni su potvrda njihovog kvaliteta. Volkoviski je NBA igrac ( sada na radu u CSKA ), i kao i ostale "kolege" moze dobro da trci i stalno je na skoku. Ono sto Argenitnce odvaja od ( vecine ) ostalih je strast sa kojom su u igri, moglo bi se reci da je to nesto vise od zelje za pobedom. Mali nedostatak im je pomanjkanje suta visokih igraca, jer nemaju igrace tipa Drobnjak , Okur, Lafrenc, koji sutem sa 3 poena mogu da izvuku svog cuvara i ostave odbranu u nedoumici da li da brani reket ili sut spolja.

Igru ce voditi Viktoriano i Sanchez, tandem koji se odavno poznaje . Ono sto se od njih ocekuje je da vuku ostale, da ih nateraju da trce ( u cemu ovi svakako uzivaju ) i da ih direktan supernik ne naigra. Mozda ce nesto vise igrati Viktorijano, koji je imao bolju seoznu, dok je Sancez ucestvovao u osvajanju titule klupskog prvaka Evrope. Nisu izraziti realizatori ( i tesko je to biti pored Djinobilija, centarske linije i li Paladina ), ali "dobro sabiraju: kada i kome loptu treba dati. Ne treba zaboravti ni Montekija.

Sigurno je da ce napad Argentine biti usmeren ka kontranapadu, a u poziciji ima puno resenja u reketu, ako i spolja . Problem moze biti nestalan sut, sto najcesce resavaju kolektivnim skokom. Igrac koji cesve iznenaditi je Nocioni ( Tau ) koji igra sa neverovatnom energijom na oba kraja terena. Mozete ga videti i u stavu, i u skoku, i na sutu, u prodoru, i u svadji.

Vecina igraca ekipe igra u najboljim klubovima Evrope, sto znaci da su naviknuti na pritisak uspeha i stalno igranje. Takodje, bitan faktor na turniru na kom se igra 9 utakmica u 11 dana je broj raspolozivih snaga, a Argentina ima duuuuuuuuboku klupu. Runeb Manjano ce biti na slatkim mukama oko podele minutaze, mada treba ocekivati petorku Viktorijano, Djinobili, Nocioni, Oberto, Skola.

RUSIJA

Zasto su mi Rusi ispred Argentine, kada sam vec toliko toga "lepog" rekao o gaucosima?

Pa razlog je jednostavan - Andrej Kirilenko.

Ono sto on moze da da svojoj ekipi, mislim da niti jedan igrac ne moze ( na ovom prvenstvu ). Otkud to???

Jednostavno, ima ga svugda, a mislim da nije daleko od sitine da je to najbolji beli odbrambeni igrac na svetu. Moze biti resenje za sve sto "spolja" ugrozava Rusiju. naravno, ucinak u skoku, i njegov napadacki arsenal nisu puno ispod defanzivnih potencijala.

Iako najmladji ( ne racunam Krijapu ), vec je lider tima, i treba ocekivati, za razliku od ranijih godina, da se Rusi ne predaju lako, ma kakva situacija bila. Kirilenko je sigurno igrac bez komplexa, i prema onome sto se dalo videti u pripremnom periodu, to prenosi na ekipu.

Najveci problem ruske reprezentacije je , godinama vec, nedostatak dominantnog centra, kojim bi parirali protivnicima cija je igra orjentisana na reket. Godinama su tu bili Nosov ( prespor ), Mihajlov ( prenizak ), Fetisov ( lagan )...Sada je Jeremin za Indijanopolis poveo Zavresenka (215), igraca bas dugih ruku ( kojima zna da se sluzi u odbrani ), Morgunova (210 ) centra odlicnog suta, ali i odlicne pokretljivosti i mladog Basminova (213 ) jos jednog "dugackog i brzog". Od njih se ocekuje da smire protivnicke centre i da zatvrore reket od prodora, i tako preusmere igru protivnika na sut. Vec ce "obracun" sa Argentincima pokazati koliko su kadri da to podnesu i iznesu.

Ovde nisam naveo Kirilenka, koji sigurno moze da drzi i petice, a o rampama da i ne govorimo.

Startni play je i dalje Karasev, koji se nekako nikad nije "odmotao" do kraja, nikako da poveze par sezona koje bi se mogle oceniti kao uspesne. Iako play, uvek i svakome moze da "stavi" dvadeset poena, samo je problem sto je i on "gostoljubiv", te se cesto desava da mu direktan protivnik uzvrati istom merom.

Rusija igra tvrdje i ozbiljnije kada je neki od brace Pasutin u igri. Dobrog suta i prodora, i mnogo ozbiljnije i tvrdje odbrane, ipak ulaze sa klupe, sto je dodatni kvalitet.

Prvo resenja na dvojci je Cikalkin, jedan od najboljih sutera na svetu. Iako neigledan, ima dovoljno brzine i znanja da sam sebi stvori prostor za sut, a kada je sam ( posle povratnih lopti npr ) retko promasuje.

Krilna linija Rusa je najbolji deo tima - Panov, Avlejev, Krijapa i naravno Kirilenko, s tim sto svaki od njih moze da odigra i na poziciji krilnog centra, jer im to fizicke predispozicije dozvoljavaju.

Nekada "cudo od deteta", Panov je sad nesto sporiji, tezi, ali i iskusniji. Dobar takmicar ( kakav jeste) verovatno zeli uspehe i sa reprezentacijom.

Avlejev ce najzad, igrati van Rusije ( potpisao za Kinder, poznato je da je godinama odbijao pozive mnogih, pa i Obradovica ),a red je dosao i da se dokaze u SAD. Igrac nizi nego sto to njegova pozicija trazi, ali izuzetne explozivnosti i snage, odlican u kontri i pod oba kosa, bice mozda presudna snaga u timskom skoku ( pd krila se ocekuje da zavrse ono sto eventualno "veliki" ne pokupe ). Ako se obuzda i fokusira na igru ( a nije redak obrnuti slucaj ), moze da bude prevaga.

Krijapa je Kirilenkov klon ( koga je zanimalo, mogao je da ga vidi i u Jugoslaviji prosle godine ), da li treba jos nesto reci. Kupio ga je Duda Ivkovic, sa time bi zavrsio pricu o njemu.

Jeromin je uspeo da uvede neka pravila u svoj napad, a vec sam rekao da odbrana deluje mnogo ozbiljnije nego pre. Nije imao problema sa povredama igraca, sto je jos jedan plus ove ekipe. Ima dobar mix "fizike" i iskustva, i sigurno je da u Indijanu idu sa velikim ocekivanjima.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: