WTCC = BMW = Endi Priol

"U WTCC-u ništa novo" – tako bi verovatno glasio najkraći raport posle Svetskog prvenstva turističkih automobila 2007. Zaista, ako bismo posmatrali samo imena pobednika – a to su ponovo Endi Priol i BMW – bilo bi isto kao da smo pogledali u prošlu ili pretpriošlu godinu, ili da smo se vratili u 2004, kada su isti čovek i mašina slavili u Evropskom šampionatu. Međutim, u takvoj optici, rizikovali bismo da od drveta ne vidimo šumu i da nam promakne jedna vanredno uzbudljiva i borbi puna WTCC sezona u kojoj je Ševrolet pobeđivao, Seat revolucionisao takmičenje, Alfa izvodila čuda, a BMW na kraju uz obilje sreće ipak poneo krunu najboljeg.

Izvor: B92

Četvrtak, 20.12.2007.

20:20

Default images

Ako je uopšte bilo dileme, više je nema: i bez najnovije titule prvaka, Endi Priol bio bi veliki vozač; sada mu s pravom pripada mesto među legendama auto-sporta. Četvrti uzastopni šampionat u odabranoj disciplini smešta tridesettrogodišnjeg Engleza među velikane kakvi su, u svojim kategorijama, bili ili jesu Mihael Šumaher, Sebastijan Leb, Valentino Rosi i Sebastijan Burde.

Englez je sezonu izvezao u svom stilu, marljivo je skupljao poene i "gradio" titulu, onako kako to čini godinama. Simptomatično, prva pobeda došla je tek u julu, u Portugaliji, druga kod kuće, u Brends Heču i treća u poslednjoj trci u Makauu. Uz to, još četiri druga i jedno treće mesto, ali time nije kazano sve. Nikada Priol do titule nije stigao teže, nikad uz veću dozu sreće (odnosno tuđe nevolje), njegova konkurencija odavno nije bila moćnija.

U Makauu Endi nije ličio na sebe. Kvalifikovao se dvanaesti na stazi na kojoj su obilaženja veoma teška i rizična, a svaki incident preti da izazove blokadu posle koje je nemoguće stići vodeće. U trci se popeo tek do 11. mesta, dok je najveći konkurent Ivan Miler sve vreme suvereno vodio. Izgledalo je da će Francuz sigurno knjižiti 10 poena, a Priol ostati praznih šaka, što bi, i uz inverzni start za prvih osam, Seatovog vozača dovelo u 90-procentnu šansu da u drugoj trci samo overi titulu.

Drama se dogodila krug i po pre kraja. Milerov Leon je zastao, a potom i ostao na stazi. Terminalni kvar pumpe za gorivo, ništa od pobede, ništa od plasmana. Zatim sudar Tarkvinija i Farfusa izbacuje Brazilca iz igre, a onda BMW igra timski. Hajsman se sklanja i propušta Priola, pa Englez, praktično ni kriv ni dužan, stiče ono što mu je potrebno: osmo mesto, jedan bod i, najvažnije, pol poziciju za trku dva.
Vremena za opravke je malo, najmanje u sezoni, pa i Milerov Leon i Farfusov BMW ostaju u garažama. Ni Francuz ni Brazilac neće startovati u poslednjoj trci sezone, što Priolu kao konkurenta ostavlja samo Džejmsa Tompsona. U sveengleskom duelu nema neizvesnosti. Tompson može da postane prvak samo ako pobedi, a Priol ne osvoji ni poen, ali je kvota čuda iscrpena za taj dan. Na kraju će Priol rutinski prvi proći kroz cilj i sve to prokomentarisati ovako: "Kao da je neka jaka sila radila protiv moje pobede. Znam da sam sada prvak,ali potrebna vam je cela sezona da biste na kraju imali šansu da pobedite. Danas sam imao i nešto sreće, ali bilo je i malera tokom sezone, pa se sve to izjednačuje."

Augusto Farfus, jedan od najagresivnijih vozača prvenstva, došao je u BMW da bi konačno osvojio titulu, a na kraju u generalnom plasmanu mora da se zadovolji četvrtim mestom. Ko je mogao očekivati da će u novom timu završiti jedno mesto niže nego lane? Brazilca je "ubila" serija udesa u poslednjim trima rundama prvenstva – u Brends Heču nokautirao ga je Menju, u Monci i Makauu "izbacivač" je bio Tarkvini. U sva tri slučaja, njegov 320si završio je kao olupina i taj crni niz zapečatio mu je i sezonu. Augusta možda karakteriše manjak strpljenja, ali za pobrojane incidente nije kriv i najveći "biser" godine mu je pokušaj obilaska trojice vozača odjednom u Valensiji. Njegov najlepši momenat je verovatno pobeda u rodnom gradu, u Kuritibi, ali najveći podvig je vožnja u Pou, kada je isprevrtani i polupani auto sa treninga dovezao do pobede.

Vicešampioni: Ivan Miler i Seat sport

Seat je bio BMW-ov najozbiljniji konkurent, ali tek od momenta kada su ljudi iz Martorela izveli TDI revoluciju. Od početka sezone, Leon je imao izbalansiranu i "spretnu" šasiju, ali je mučio muku sa snagom, kaskajući od 15-20 KS za rivalima. Više nije imalo šta da se izgubi i vreme za revolucionarni iskorak došlo je u sedmoj rundi prvenstva, u Anderstorpu. Ta trka predstavljala je i prekretnicu za šampionat, pošto se prvi put jedan proizvođač odlučio da za WTCC trke prijavi dizel automobil.
Iako je Seatovom sportskom odeljenju bilo potrebno samo nekoliko meseci da TDI projekt dovede na stazu, posla je bilo mnogo i on uopšte nije bio jednostavan. Sam TDI agregat je 35 kilograma teži i to je nužno uzrokovao redistribuciju težine na Leonu. Uz to, prema FIA pravilima, dizel automobili moraju da budu 30 kilograma teži od benzinaca, a pošto su i interkuler i turbo punjač smešteni ispred prednje osovine, raspored masa je nepovoljniji u odnosu na standardni model. Dodatne izmene izmene aerodinamike zbog novih otvora za vazduh upotpunjuju sliku o kompleksnosti cele operacije.

Seat Leon TDI bio je blago sporiji u krivinama, zbog dodatne težine, i više je trošio gume, ali je doneo ono ključno: skok snage na 280 KS, veći obrtni moment i porast toliko potrebne brzine na pravcu. Auto je debitovao sa samo 1000 test kilometara u sebi. Prvi vikend nije doneo ništa posebno, ali je pobeda došla već u narednoj trci, na Ošerslebenu. Ta staza je tradicionalno BMW-ovo uporište, a Ivan Miler je trijumfom presekao seriju Bavaraca i krenuo u ozbiljan finiš, grabeći ka tituli prvaka sveta.
TDI agregat preokrenuo je Seatovu sezonu do te mere da su pre Makaua Španci već važili za favorite. U finale su Ivan Miler i Priol ušli bodovno poravnati (81:81), ali je Seat bio u velikoj ofanzivi nakon dvostruke pobede u Monci. Opisani raspad sistema krug i po pre kraja prve trke u Kini razvejao je snove o šampionskim lovorima. Milerov komentar: "Drama možda i nije prava reč, jer ima i gorih stvari u životu, ali jeste frustracija i razočaranje. Drugi deo sezone bio je izuzetan, bili smo u stvarno dobroj poziciji da pobedimo… Nismo izgubili samo vozačku, već i titulu za proizvođače, dakle dva vrlo dobra razloga da budemo razočarani."

Miler je ostao na 11 manje od Priola, a Seat na -6 u odnosu na BMW. Koliko god to bila gorka pilula, potencijal je očigledan i ako je spasonosni TDI ove godine odocnio, nema razloga da špansku ekipu već sada ne proglasimo za glavnog konkurenta Bavarcima u 2008.

Treći i četvrti: Ševrolet i Alfa

Ševrolet i Menju pokazali su odličan kvalifikacioni tempo i sposobnost da brzinu s kvalifikacija prevode u trijumfe. Švajcarac je u sezoni pet puta kretao sa pol pozicije i, još važnije, svaki put odatle je i pobeđivao (Zandvort, Po, Porto, Brends Heč i Makau). Po deklarisanoj snazi, Lačeti je od početka bio nešto moćniji od drugih, ali se, kao nešto uži od konkurencije, pokazao kao "skrojen" za uzane i vijugave ulice Poa, Porta i Makaua.

Paradoksalno, Menju je ove godine najčešće slavio, a u finalni vikend prvenstva nije ušao kao kandidat za prvaka. Švajcarac svoje pobede nije uspevao da dopuni i solidnim plasmanima onda kada nije bivao najbrži. Od njega je borbeniji i ofanzivniji u direktnim duelima bio Larini, zato je Italijan bolje plasiran, peti u generalnom plasmanu, premda se nijednom nije peo na najviši stepenik pobedničkog postolja.
Plavoj ekipi dogodio se i kiks kakav se retko viđa. Samo za trke u Švedskoj angažovan je i četvrti vozač, Rikard Rajdel, čovek kojem je Anderstorp domaći teren, sa zadatkom da pomogne pilotima stalne postave tima. U prvoj trci sve se i dešavalo po planu, ali je u drugoj Šveđanin vozio samo za sebe. Očigledno brži, napao je kolege, prvo Menjua, potom i dotle vodećeg Larinija, obojicu ostavio za sobom i pobedio. Tako je “četvrti čovek” umesto da asistira oteo poene stalnim vozačima. Švajcarac je sve to stoički podneo, ali je Italijan bio zgađen. S obzirom na visoko postavljene ciljeve, samo će čelnici Ševroleta znati da li da sezonu u kojoj su pobedili u 7 od 22 trke, a nisu osvojili nijednu titulu, okarakterišu kao uspešnu ili neuspešnu.
Vozeći vremešnu Alfu 156, Džejms Tompson izvojevao je treće mesto u generalnom plasmanu, što je podvig godine. U prve četiri trke ostao je potpuno praznih šaka, ali onda je došao vikend u Valensiji, gde je "Tomo" izborio senzacionalnu dvostruku pobedu. To je i jedini slučaj da je u 2007. neko osvojio obe trke u jednoj rundi prvenstva. Trijmfa do kraja godine više nije bilo, ali je serija dobrih plasmana i podijuma od Švedske nadalje donela Alfi njene poslednje lovore, barem u ovoj konkurenciji. Transformacija od totalnih autsajdera do pobednika i pretendenata na titulu zaslužuje čestitku za vozački i inženjerski napor koji je do krajnosti iscedio nekada trofejni, a sada arhaični automobil.

Skice budućnosti

Već se vide i obrisi sezone 2008. BMW zvanično nastupa sa istim timovima i pilotima. Priol će voziti za tim Velika Britanija, Farfus i Jerg Miler za nemačku, a Zanardi i Porteiro za italijansko-špansku ekipu. Seat je objavio imena petorice vozača za iduću godinu: Ivan Miler, Žene, Tarkvini i Monteiro zadržali su svoje kokpite, a u "špansku armadu" vratiće se Rikard Rajdel, "grešnik" iz Anderstorpa. Meksikanac Žurdan otpada, što nije nimalo čudno, jer se njegov učinak u ovoj godini sveo na mizerna tri boda iz Valensije.

U Ševroletu su Menju i Larini prilično sigurni, ali je pod znakom pitanja Robert Haf, kome se zamera komparativno loša forma u kvalifikacijama. Posle partnerstva dugog osamnaest godina, N-tehnolodži objavio je kraj saradnje sa Alfom i Fiat grupom. Očigledno je ove godine iz Alfe 156 izvučeno sve što je u njoj bilo preostalo. Definitivne potvrde zasad nema, ali se prilično izvesnim smatra da će dogodine Italijani u WTCC-u nastupiti sa Hondom Akord, što se poklapa i sa poslovnom saradnjom N-tehnolodži i Japanaca na drugim frontovima. Džejms Tompson najavio je da ostaje u timu i sada samo ostaje pitanje koliko će vremena biti potrebno italijanskoj ekipi da se srodi sa novim automobilom.
Naredna sezona započinje za nešto više od sedamdeset dana i prvenstvo ponovo otvara Brazil. Nova na kalendaru biće trka na pisti Okajama (bivša Aida), gde su 1994. i '95. vožene Velike nagrade Pacifika F1. Premijera WTCC u Japanu potvrđuje globalni značaj cele serije, a i u saglasju je sa očekivanim ulaskom Honde u igru. Da bi jednačina iz naslova ovog članka važila i ubuduće, BMW i Priol moraće da iz svih oružja pariraju TDI agresiji, pošto su zalihu sreće verovatno istrošili.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: