Nova vest
Tenis

Ponedeljak, 23.05.2016.

22:00

Dočekasmo tenis: O povratku, hrani i 'bleji' po kiši

Kabanice i kišobrani oko 13 i 30 napokon su zamenjeni onime što je i okupilo sve ljude na istom mestu – tenisom.

Izvor: B92

Autor:B92

Dočekasmo tenis: O povratku, hrani i 'bleji' po kiši
Getty Images

Do pre pola sata zgureni i šćućureni po prolazima, prvo razvredravanje dočekano je razdragano i tribine na svim terenima ispunile su se brže nego inače, iako je hladni vetar i dalje duvao.

Za srpske novinare bilo je ’prvo pa muško’ jer su trojica naših bili prvi na programu. Kada sam kročio na tribine terena broj dva i ugledao Janka Tipsarevića, Rolan Garos za mene je zvanično počeo.

Pa još kad je odapeo onu svoju bekhend paralelu, momentalno je zaličio na onog starog, Top 10 igrača kojem je samo koji poen nedostajao do polufinala US opena – uz sve Novakove, Anine, Jelenine, Viktorove drame, ne pamtim da mi je jedan teniski meč oduzeo više živaca kao taj sudar Tipsarevića i Ferera 2012. godine u Njujorku.

Janko je sada samo sporadično ličio na tog čoveka, a najviše krajem trećeg seta koji je lako mogao i da dobije, ali osetio se nedostatak rutine. Osim toga, Tipsarevićevi servisi išli su sporije nego inače, a uglavnom se nije ni kretao na potrebnom nivou.

“Jesam li ja toliko loš na riternu ili on toliko dobro servira? Ili oba?“, upitao je Janko trenera sredinom drugog seta.

Bilo je i zabune sa skupljačem loptica – Tipsarević je tražio peškir, dečak je krenuo da mu dâ loptice i odjednom se uspaničio. Janko ga je umirio osmehom i sve se rešilo bez problema.

Posle meča Janko je bio uobičajeno razložan i koherentan, retko ćete naći toliko analitičnog sportistu. Od kraja 2013. godine prošao je pravi pakao i razumno je pitanje šta i dalje nagoni čoveka koji je bio toliko uspešan da iznova počinje od nule.

“Osnovni izvor motivacije mi je što se još nisam naigrao tenisa, nisam ’burned out’. Moji problemi sa zdravljem počeli su na Australijan openu 2013. godine, tu godinu sam igrao pod toliko tableta... Sećam se da sam u julu bio na testu svih organa – enzimi jetre, neka referentna vrednost bila je da je 50 granica normale, a ja sam imao 750. Totalno su me unišlili lekovi protiv bolova“, rekao je Janko i objasnio šta mu najteže pada:

“To su trenuci kada je meni bolje, kada počinjem ponovo da verujem i kada uđem u tenis 100%, a onda posle dve-tri nedelje ne mogu ponovo da ustanem i onda izgubim želju za svime. Što više igram i što više treniram bez bolova, sve više verujem da se bol neće vraćati“.

Samo polako, Top 100, pa ćemo videti za dalje.

Šetao sam između Jankovog meča, malo gledao da uhvatim i Viktora, a onda sam neko vreme proveo na terenu broj deset na kojem je Dušan Lajović briljirao – bekhend paralela bila je u punom jeku.

“Radio sam na tome da više koristim kratke lopte, da udaram paralele i da idem na mrežu, da budem agresivniji. To mi prija i pokazalo se uspešnim prošle godine u dvorani – svaki dan radim na tome. Šta vredi što ja mogu to da odigram, ako ne ponovim po sto puta na treningu?“, kaže Duci, koji je Kudlu dobio sa 6:3, 6:3, 6:3, dok je sa ekrana komentator bio pojačan do maksimuma.

A Troicki je bio Troicki, ništa manje od pet setova sa Dimitrovom nismo ni očekivali – Bugarin je bio najteži mogući žreb na startu za nekog od nosilaca, ali Viktor je u još jednom maratonu prošao prvi kroz cilj. Kako se oporaviti od duela dugog skoro četiri sata?

“Važno je jesti posle meča, a ja nisam stigao to da uradim, tako da mi se već malo vrti u glavi. Osim toga, ključna je prava masaža, to sam uradio, zatim i ledena kupka koja dosta pomaže jer oporavlja mišiće. Sada ću i da jedem kad završimo“, objasnio je Viktor.

Možda ste se pitali zašto je Troicki tako loše započeo meč (izgubio je prvi set sa 6:2) – osim privikavanja na nešto drukčije, sporije uslove, Viktor nije na vreme tempirao ručak i ozbiljno se najeo (pokazao je rukom pun tanjir) neposredno pre prestanka kiše. I to se dešava...

’Teniski patriotizam’ nije mi dozvoljavao da izaberem Vavrinkinu dramu pre nego nekog od naših, mada se sa tribina terena na kojem je igrao Lajović odlično vidi ekran na stadionu ’Suzan Lenglen’, pa sam ispratio i Stanov meč.

Rosol je vodio sa 2-1 u setovima i imao 15:40 na 2:2 u četvrtom setu. Kako si pronašao rešenje u tim trenucima, pitali su Vavrinku.

“On je napravio dve greške, to je obično dobro rešenje“, odgovorio je Švajcarac uz smeh.

Bojanin poraz od Radvanjske bio je očekivan, hronično je muči rame i preskočiće Vimbldon zbog toga, a nešto ranije Laslo Đere ispustio je veliku šansu na Gren slem debiju – izgubio je od 92. tenisera sveta Džordana Tompsona sa 3-0 u setovima.

Bio je i Laslo svestan toga jer je na konferenciji sedeo u skrušenom stavu i govorio je uglavnom tiho.

“Treba da budem agresivniji, a moram da napredujem i na servisu – u poslednje vreme ga jesam popravio, ali ne sluša me uvek kako treba. Moram da stojim bliže liniji i da više u penjanju udaram loptice kako bih oduzeo vreme protivnicima. Onda će se moja igra ubrzati za jedan stepen“, izneo je planove za dalje 20-godišnjak rodom iz Sente, kojem su uzori bili Hjuit i Rodik dok se nije pojavila naša trenutna, slavna generacija.

Đere je trenutno 215. na svetu, a cilj mu je da do kraja godine uđe u Top 150 i da za godinu dana postane redovan na ATP turu. Srećno.

I za kraj dana, Radek i Endi – Mari je izašao na teren kao da mu se ne igra i uleteo je u Čehovu mašinu. Ipak, Škot se oporavio i meč je prekinut nešto pre 21.30 pri vođstvu Štepaneka 2-1 u setovima, ali 4:2 u četvrtom za Marija.

Videćemo šta će biti, da je Radek izdržao bez brejka do mraka... Ovako, Endi je favorit.

Crtice iz Pariza

- Prethodna dva dana bila su teška za bilo kakvo iole ozbiljno planiranje bilo kome, naročito teniserima. Kako se izboriti sa time, pitali smo Lajovića.

“Danas su svi trčali kroz svlačionicu kada su objavili da se igra, nije bilo vremena ni za ozbiljno zagrevanje, samo pred meč. Uvek je to problem jer ne znaš tačno – razvedrilo se u trenutku i želeli su što pre da gurnu mečeve da ne počne opet kiša“.

Ivo Karlović rekao nam je da on uglavnom leži u pauzama (“nema dovoljno veliki kauč, ali uvek se snađem“), a šta radi Dušan:

“Sedimo u svlačionici i pričamo gluposti – gledamo serije... Danas smo Viktor, Janko i ja već u devet bili tu, a znalo se da pre 12.30 nema ništa. Klasična bleja je bila, mora i to ponekad“, kazao nam je Duci uz osmeh.

- Osim što je znatno produžen put do ulaska u kompleks Rolan Garosa, organizatori se nisu potrudili ni da srede prilaze. Istina, padala je dosta jaka kiša, ali to ne opravdava kaljugu oko ograda od koje ni čizme nisu sigurna odbrana. Ko je od vas nekada bio u hali Pionir posle pljuska, zna o čemu govorim.

- Mnoge kolege ne misle lepo o Niku Kirjosu, ali u njih ne spada Marko Čekinato, rival Australijanca u prvom kolu. “Dopada mi se jer je arogantan, ali u pozitivnom smislu, zna da je dobar. Ne znam šta je rekao sudiji i ne zanima me“.

- Na tribine na meču Dušana Lajovića došla je žena sa ćerkom iz Nemačke. Redovne su, a Duci ih je posebno osvojio. “Prošle godine Kristina ga je zamolila za peškir, a on se vratio, izvadio novi i doneo joj je. I to uprkos tome što je izgubio meč“, rekla mi je devojčicina majka.

- “Šta ti najviše nedostaje“, upitao je jedan kolega Janka Tipsarevića, a ja nisam izdržao da makar sebi u bradu ne odgovorim: “Milica mi najviše nedostaje“. Janko se nije setio i propustio je priliku da napravi dobar fazon, ali barem smo se mi posle smejali.

- Pročitajte razgovor sa Gijem Foržeom, kao i zašto Danka Kovinić ne drami, a u utorak ujutru čeka vas razgovor sa Mikaelom Ljodrom. Sva pitanja, sugestije, kritike i pohvale šaljite mi putem komentara ili na Tviteru uz hešteg #OzmoNaŠljaci, na kojem možete videti još fotografija, komentara...

Pozdrav iz Pariza,

Saša (@ozmo_sasa)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

25 Komentari

Podeli:

U fokusu

Vidi sve