Nova vest
Tenis

Nedelja, 24.05.2015.

23:30

Odakle si? Iz Srbije. Đoković?!

Tako su izgledala tri moja razgovora sa sasvim nasumičnim ljudima.

Izvor: B92

Autor:B92

Default images
Foto: B92/Saša Ozmo

Vozačem u autobusu, tipom sa kojim sam zajedno bezuspešno tražio nutelu po marketu i sa jednom starijom gospođom na stanici.

Dakle, hvala ti Novače što se više ne iščuđavaju kada čuju “iz Srbije“ ili misle da smo Sibir ili nešto šesto.

Kompleks Rolan Garosa je ogroman, kreneš ka nečemu i sve misliš da si tu, a onda se uhvatiš kako koračaš već desetak minuta. Gužva je ogromna, dva-tri puta je na tom centralnom prolazu između dva najveća stadiona (Šatrije i Lenglen) bilo kao u “najslavnija“ doba GSP-a.

Ispred, između i iza dva glavna stadiona nalaze se sporedni tereni, prodavnice brze hrane i suvenira i drugi propratni sadržaji (još ih nisam sve pohvatao). Tu ljudi neprestano zuje tamo-amo, graja, gungula, uvek se nešto dešava – mečevi, treninzi, fotografisanje, igrači koje saleću u prolazu, a neki carevi su čak i žonglirali reketima.

Ljudi iz organizacije su vrlo ljubazni, strpljivi su i nije im teško da ti posvete i pet minuta kako bi pokušali da ti objasne to što hoćeš (a trebalo mi je objašnjavati prvog dana). Problem je “samo“ što ne znaju ništa osim svog najužeg sektora, stav je rekli su mi “radi to i to“ i apsolutno ne znam nijedan drugi podatak u vezi sa turnirom. Čak ni na desku “informacije“ nije ništa bolje.

Uz to, većina i ne govori engelski (“a little bit“), a na moje “I don’t speak French“ reaguju, logično, ponavljajući to što su na francuskom rekli, samo pet puta glasnije. Fenomen koji očito nije stran nijednom narodu.

Ali nema veze, znate onu o dobrim namerama, a uz to ih je divno slušati kako govore taj svoj jezik, toliko su izražajni i toliko uživaju u njemu. Francuski je izuzetno milozvučan – iako ga ne znam, kao da imam nagonsku potrebu da ga čitam i izgovaram reči “s akcentom“.

Nekoliko puta se nisam suzdržao, pa su me gledali kao da nisam sav svoj. A verovatno i nisam bio sav svoj jer sam bio gladan. Onda sam ubrzo bio sit, ali se umal’ ne rasplakah jer sam dao pet evra za najgori sendvič u životu (više o cenama narednih dana).

Oni koji me poznaju znaju da mi na hranu nije mrsko da potrošim, ali to odleđeno, bezukusno smeće... Fuj. Ali OK, za dobru svinju nema loših pomija, a i pregurah nekako do kraja dana.

Znam da vole često da kažu da su novinari “lešinari“, ali do danas nisam imao prilike da se uverim u to iz prve ruke (ko nije primetio, ovo je pohvala mojim kolegama).

Uglavnom, scena je sledeća – za Donu Vekić već duže kruže glasine da je u vezi sa sveže razvedenim Vavrinkom, a i na sajtu Rolan Garosa izašla je neka vest sa tom tematikom (posle je uklonjena, a organizatori su se izvinili).

Posle pobede nad Karolin Garsijom, na Doninoj konferenciji za medije pojavila se gomila novinara sa Zapada. Nama tada još ništa nije bilo jasno, a onda je moderatorka konferencije upozorila: “Samo o tenisu, molim vas“.

Usledio je muk, uz po koje prigušeno “ooo“, na šta se Dona nasmejala i upitala: “Šta, svi će sada da odu?“

Ostali su kratko dok jedan nije probao izokola pitanjem: “Da li je onaj tekst od juče uticao na tebe“. Kada je dobio odsečno “nije“, svi su se pokupili i otišli. Hajde da razumem da ti je to jedno od pitanja, pos’o takav, ali da ti je to glavno i jedino, stvarno ne mogu da razumem.

Ana Ivanović objasnila nam je kako se brani od pisanja o Švajnštajgeru (bio je danas u loži, da i ja malo budem žut, ho-ho), jednostavno ne čita o tome.

“Jesam li“, odgovorila je kad smo joj saopštili da se tajno udala, “Da li zaista verujete da bi moji roditelji dozvolili da se to desi, a da oni ne znaju?“, dodala je uz smeh.

Naši su dobro prošli, tri od tri, a Anin meč jedan je od retkih koje sam uspeo da ispratim. I to sam joj doneo sreću jer sam uživo gledao drugi i treći set.

Malo i da se pohvalim – popričah sa Bagdatisom, čovekom zbog kojeg sam pobegao iz škole kad je 2006. igrao polufinale Melburna sa Nalbandijanom. Super je tip, nadam se i da će vam se dopasti intervju.

Odgledao sam delove raznih treninga – Bušar zaista deluje pomalo nadmeno, Simon i Nieminen su se smejali i nešto se interno zezali posle nekih poena, Morezmo je sve vreme uz Marija, a Dimitrov i on udarali su na treningu kako neki ne mogu ni na mečevima.

Da odgovorim na neke od želja sa prethodnog bloga – Monika Seleš nije u Parizu (ne može ni telefonom intervju, neće biti dostupna narednih meseci, tako mi je saopšteno iz PR tima), sa Monfisom ću naravno pokušati, ali na Gren slemovima je sve strogo regulisano, pogotovo za najbolje igrače (pisaću i o tome ako bude prostora).

Obično se dičim time da su mi tekstovi koherentni i molim za oprost ako to sada nije slučaj. Evo već 15. sat sam na nogama, utisaka mnogo, pa sam tekst skucao nadrealistički, po principu psihičkog automatizma. Ili što bi prost narod rekao – što na um, to na drum.

Veliki pozdrav,

Saša (ozmo_sasa)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

133 Komentari

Podeli:

U fokusu

Vidi sve