Nova vest
Tenis

Subota, 05.06.2010.

18:22

Majkl Čeng - najmlađi osvajač Gren slem turnira

Amerikanac kineskog porekla Majkl Čeng, pobednik Rolan Garos 1989. godine, posle sedam godina pauze ponovo je u Parizu.

Izvor: SO

Autor: SO

Default images

Sada ima 38 godina, a kao 17-godišnjak osvojio je svoju jedinu Gren slem titulu savladavši Ivana Lendla u četvrtom kolu i Stefana Edberga. On je i dalje najmlađi osvajač GS turnira, a jednako je religiozan kao i kada je aktivno igrao tenis.

Nisi dolazio ovde sedam godina. Da li Rolan Garos u tebi i dalje budi emocije?

„Moj poslednji meč ovde bio je protiv Fabrisa Santoroa na Filip Šatrijeu u prvoj rundi 2003. godine. Oduvek sam uživao u ovom turniru, jedan mi je od omiljenih, narolito zbog načina na koji su me ovde tretirali navijači i Teniska federacija Francuske. Srećan sam jer vidim sva poznata lica, slavio sam ovde pre 21 godine i to je dug vremenski period. Osećanja su još uvek tu, ali nisu jednako intenzivna. Pre bih rekao da osećam zadovoljstvo i sreću“.

Zašto se nisi vratio ranije u Pariz, ne igraš u konkurenciji veteran od 2005. godine?

„Od 2005. do 2008. godine nisam odigrao nijedan meč u singlu zbog povrede. Takođe, želeo sam da ostanem kod kuće. Posle silnih godina putovanja suvda po svetu, kada prestanete aktivno da igrate, jedino što želite da uradite jeste da ostanete kod kuće. Bio sam i veoma zauzet, oženio sam se pre godinu i po dana, a i moja fondacija mi oduzima mnogo vremena“.

Šta tačno radi „Fondacija porodice Čeng“?

„Deli ljubav sporta i Isusa. Naša misija je da širimo Isusovu poruku kroz sportske programe. Napravili smo lige u odbojci, košarci i tenisu, svaku sa 100-300 ljudi. Mogu da vam kažem da nam reklama više nije ni potrebna, a lige su otvorene za sve“.

Kako sada izgleda obični dan u životu Majkla Čenga?

„Svaki dan je drugačiji. Nekada treniram, nekada sam sa porodicom, tu je i fondacija. Nekada ostanem kući i opuštam se, provodim dosta vremena sa suprugom. Želja da imamo decu je prisutna, razmišljamo o tome i to će mi takođe oduzimati vremena“.

Zašto se takmičiš u konkurenciji veterana?

„Volim tenis, zaista uživam u njemu, a i pruža mi priliku da obiđem fantastične gradove sa porodicom. Atmosfera je mnogo opuštenija nego kada smo bili profesionalci, karijere su iza nas ia sada putujemo sa ženama i decom. Ali, i dalje ima takmičarskog duha, svi igraju dobro i moram da treniram šest puta nedeljno pre turnira. Svako ko se priključi samo iz zabave, bez ikakvih priprema, vrlo brzo shvati da nema šanse da pobeđuje“.

Kada razmišljaš sa ove distance, šta se ističe u tvojoj karijeri i pobedi ovde 1989. godine?

"Ništa posebno mi ne pada na pamet sa turnira na kojem sam pobedi. Mnogo stvari se dogodilo za tih 15 dana. Takođe, desilo se davno, a ja ne volim da živim u prošlosti. Ali, mogu vam reći da sam igrao na nivou iz snova. Bilo je to neverovatno iskustvo i zahvalan sam jer mi je tenis to podario. Počastvovan sam jer me je tenis naučio i mnogo čemu drugom".

Čemu?

„Da nikada ne odustajem i da je velika greška koristiti talenat koji vam je Bog dao za svoje sebične potrebe“.

Da li i dalje gledaš tenis?

„Da, naravno. Gledam mečeve kada su na TV-u. Tenis je sada vrlo drugačiji, žice i loptice su se promenile, ali te promene mi se dopadaju. Igrači su mnogo snažniji, jače udaraju i trče brže, vrlo je uzbudljivo za gledanje“.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

4 Komentari

Podeli:

U fokusu

Vidi sve
Tenis

Miracolo

Za sve one koji nisu pratili protekle noći okršaj Novaka Đokovića i Luke Nardija u Kalifornijskoj pustinji desilo se – čudo!

Zoran Kecman

12:35

6 d