Do tada je u istoriji tenisa bilo mnogo veoma dugačkih prebacivanja, ali nijedno nije bilo namerno zadržavanje jedinstvenog poena. Naravno, da bi rekord ovakve vrste bio priznat, Kap i Dagan su morali da odigraju ceo teniski meč nakon postavljanja istog.
Tako je u subotu, 12. marta 1988. na ne naročito glamuroznom opštinskom terenu inače veoma glamuroznog gradića Santa Barbara odigran jedan od najneverovatnijih teniskih mečeva svih vremena..
Činjenica da je četrdesetjednogodišnjak uspeo da pobedi tri godine mlađeg i fizički spremnijeg protivnika u tri seta 6:2, 3:6, 7:5 jeste iznenađujuća, ali nije naročito zanimljiva. To da su dva protivnika na početku uspela da lopticu bez prekida puna tri sata i trideset i tri minuta je daliko impresivnije
Jedna lekcija koju je doktor Kap naučio jeste da, bez obzira koliko ste umešni i posvećeni, neko će pre ili kasnije morati da napravi grešku. U ovom slučaju to je bio upravo on, nakon forhenda koji je završio u mreži. Doduše, kad uspete da u jednom cugu lopticu prebacite 6.202 puta preko mreže, nije ni to toliko loše.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 1
Pogledaj komentare