Nikolas Almagro

Nikolas Almagro ima 22 godine, ali se već definisao kao specijalista za šljaku. Sve četiri titule u karijeri osvojio je na zemljanoj podlozi (2x Valensija, Košta di Sajupe i Akapulko), a veliki minus mu je to što još nije uspeo da prođe dalje od trećeg kola nekog Gren slem turnira. Na svom omiljenom Rolan Garosu čak nije išao dalje od drugog. Ipak, Almagro je celu prethodnu i prvu polovinu ove sezone odigrao na visokom nivou, evidentno je da je popravio igru na svim podlogama, što mu daje za pravo da se nada značajnijim rezultatima u budućnosti. Od turnira je u karijeri zaradio oko 2 miliona dolara, a najbolji rang na listi držao je nedavno – 17. mesto.

Izvor: Saša Ozmo

Utorak, 20.05.2008.

18:40

Default images

Vrlo rano je osvojio prve bodove. To se dogodilo na jednom ’fjučersu’ u Španiji kada je Almagro sa 14 godina i 9 meseci došao do druge runde. Sve do 2003. godine takmičio se pretežno na juniorskim turnirima i ponekom ’fjučersu’.

Te godine je debitovao na ATP turu u Palermu, stigao do druge runde i u vrlo tesnom meču izgubio od Matjea – 7:6, 3:6, 6:3. Na ’fjučersima’ na Pirinejskom poluostvru bio je briljantan, osvojio je šest titula, a onda je niz trijumfa nastavio na ’čelindžeru’ u Olbiji. Tokom sezone pobedio je neke sada solidne tenisere, poput Alehandra Falje, Giljerme Garsije-Lopesa, Huana Monaka, Igora Andrejeva...
Godine 2004. prvi put je okončao sezonu u prvih 100. Trijumfovao je na tri ’čelindžera’ (Barleta, Manerbio, Kijev) i jednom ’fjučersu’. Zabeležio je debi na Gren slem turnirima, pružio je veliki otpor Gugi Kuertenu u prvom kolu Rolan Garosa – 7:5, 7:6, 1:6, 3:6, 7:5.

U Buenos Airesu je naredne godine došao do prvog ATP četvrtfinala, izbacio je Venturu i Sabaletu, ali je bolji bio Hose Akasuso. U potpunosti se prebacio na profesionalnu scenu, a u Rimu je došao i do prve pobede nad Top 10 igračem – u drugoj rundi je dobio Marata Safina sa 6:4, 6:3. U sledećem kolu eliminisao ga je Radek Štepanek. ’Niko’ je napredovao postepeno, a potpuni prelaz na ATP tur pao mu je vrlo teško, što se vidi i po rezultatima u toj sezoni. Uz već pomenuti Buenos Aires i Rim, Španac je jedino u Kicbilu trijumfovao na dva duela u nizu.

Prva polovina 2006. godine donela je mnogo bolje rezultate i prvi trofej. Na putu do pobede u Valensiji Almagro je savladao Huana Karlosa Ferera, Faua, Volandrija, Safina i Simona. Na sledećem nadmetanju, u Barseloni, dogurao je do polufinala gde je izgubio od Rafe Nadala sa 7:6, 6:3. U Rimu je eliminisao Masua, Akasusa i Davidenka, da bi u četvrtfinalnom dvoboju sa Federerom poklekao tek posle dva i po sata igre – 6:3, 6:7, 7:5. Na Rolan Garosu je ispao od Džejmsa Blejka u drugoj rundi i ostatak sezone odigrao je prosečno.
U 2007. godini Almagro je počeo da sazreva kao teniser i jedan period sezone je odigrao kvalitetno u kontinuitetu, što ranije nije bio slučaj. Stigao je do četvrtfinala i više na sedam takmičenja, odbranio trofej u Valensiji i sezonu prvi put u karijeri završio u Top 30. Ipak, neizbežne oscilacije došle su u najgorem mogućem trenutku – na Rolan Garosu je u pet setova poražen od Francuza Mišela Ljodre u drugom kolu. Ipak, drugi deo sezone doneo je više pozitivnog nego negativnog. Stigao je do četvrtfinala u Sinsinatiju i treće runde US opena, čime je dokazao da ima potencijal da se razvije u respektabilnog igrača i na ostalim podlogama, a ne samo na zemljanim.

Ovu sezonu počeo je fenomenalno i već je osvojio dve titule – u Košti di Sajupe i Akapulku.

Nikolas Almagro je godinama smatran velikim talentom, a sada taj talenat polako prelazi u kvalitet. Najbolji udarac mu je forhend, što i sam ističe. Bekhend igra jednom rukom i samo je za nijansu slabiji od forhenda, pa je sposoban da se i tim udarcem održava u poenu, a nekad i prezme inicijativu. Bekhendom gađa više po paraleli nego po dijagonali. Servis mu je u ranoj fazi karijere predstavljao veliki problem, ali je u tom aspektu igre mnogo napredovao u poslednje vreme i sada mu je početni udarac prednost u odnosu na većinu rivala. To se najbolje videlo u finalu Akapulka, kada je Nalbandijanu zabio 11 asova za nešto manje od 90 minuta igre. Najveći Almagrov deficit je to što ne može konstantno da igra na gornjoj granici mogućnosti, što je neophodno ukoliko želi proboj u Top 10. Takođe, trebalo bi da poradi i na psihičkoj spremi. Kada bi usavršio ta dva faktora, bio bi vrlo opasan teniser i kandidat za završnice velikih turnira.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: