Nova vest
Košarka

Utorak, 07.04.2020.

13:15

"Situacija je lošija nego na TV-u, to mi je najgori košmar"

Danilo Galinari, košarkaš Oklahome Siti Tander, napisao je tekst za "The players' tribune".

Izvor: PT

Autor: PT

Photo by Zhong Zhi/Getty Images)

Na ovoj platformi sportisti pišu o svom životu, brojnim iskustvima, a italijanski košarkaš je pričao o 11. martu i situaciji u Italiji.

Taj dan bio je kao i sav drugi u Sjedinjenim Američkim Državama, ali kraj će biti kao nijedan drugi. Malo pred početak utakmice između Oklahome i Jute saopšteno je da je francuski košarkaš Rudi Gober pozitivan na koronavirus.

Utakmica je otkazana, a potom je zaustavljena i sezona. Ovo je priča Danila Galinarija:

"Kada sam 11. marta napustio apartman sve je delovalo normalno. Isto je bilo i kada sam došao u dvoranu. Imali smo šuterski trening u 16h, terapije, još jedan kraći trening... Na 40 minuta do početka meča imali smo sastanak i potom smo izašli na teren.

Tada su stvari počinjale da budu čudne.

Uvek sam među prvi košarkašima koji izađu na teren. Kada zakoračim na parket sudije uvek stoje na istom mestu. Ali, ovoga puta oni nisu bile tu. Znao sam da nešto nije u redu.

Odmah sam pogledao Krisa Pola koji takođe gledao u mene. Obojica smo imali slične face. Najstariji smo igrači u timu, odigrali smo mnogo utakmica, sve smo videli, ali ovo se nikada nije desilo. Gledali smo se i pomislili – 'šta se ovo dešava'.

Potom sam okrenuo glavu i arbitri su se pojavili. Pričali su sa našim trenerima. Dosta čudno.

Nekoliko sekundi kasnije svi su stali. Čak je i publika zaćutala. Naši navijači su uglavnom bučni, ali ovoga puta su bili prilično tihi.

Niko nije znao šta se dešava, uključujući i mene. Ali, u isto vreme, znate šta? Prvo na šta sam pomislio bio je... Koronavirus.

Iz Italije sam i moja zemlja se sa virusom Covid-19 bori već više od mesec dana. Stali su sportski događaji i pomislio sam da se isto dešava ovde. Bili smo u svlačionici i svi smo čekali da neko nešto kaže. Posle nekoliko minuta ja sam progovorio.


"Momci, mislim da se radi o virusu – koronavirusu".

Čim sam završio rečenicu momci su mi prišli i počeli su da se raspituju. Želeli su da se informišu. Nisu bili preplašeni, ali, ja jesam – ja sam bio uplašen.

Znao sam šta se dešava u mojoj državi, tako da sam definitivno bio zabrinut i uplašen. Bili smo u svlačionici i većina je mislila da ćemo igrati utakmicu. Međutim, onda je došao trener Bili Donovan i rekao nam je da je odložena.

Potom su nam rekli da je jedan košarkaš Jute testiran na koronavirus. Istuširali smo se i trener nam je kazao da se radi o Rudiju Goberu. Odmah su nam izmerili temperaturu i kako su videli da je nemamo, dopušteno nam je da odemo.

Kod kuće mi je bilo još gore. Gotovo svi su mi poslali poruku, da vide šta se dešava. Nikada nisam video da mi baterija toliko brzo sa 100 odsto dođe do nule. Za manje od sat vremena.

Potom su ljudi krenuli da se bude u Italiji i telefon mi je potpuno poludeo. Porodica me nije pitala šta se dešava, znali su da je korona jer su nedeljama u istom problemu.

Jutro posle Jute rečeno nam je da ostanemo kod kuće i da sačekamo na rezultate. Moj je bio negativan i od tada se nalazim u karantinu. Jedini kontakt koji ima sa spoljašnim svetom je preko TV i telefona. Provodim vreme na telefonu više nego ikad u životu.

Toliko je tužnih priča koje bih mogao da vam ispričam iz Italije. Pre nekoliko nedelja zvao me je najbolji drugar i saopštio mi je da mu je majka preminula od virusa. Imala je 80 godina, ali je pre virusa bila u odličnom stanju.

Odjednom je dobila virus, smeštena je u bolnicu i to je bio poslednji put da su je videli. Veoma je teško porodicama čiji su se voljeni razboleli. Srceparajuća situacija.

Bolnice ne dopuštaju porodicama da vide preminule. Da li možete da zamislite koliko je to teško? Nekoga koga znate ceo život jednostavno ode... Zauvek.

To je situacija u kojoj se nalaze mnoge porodice u Italiji. Kada vam roditelji završe u bolnici zbog virusa, postoji šansa da ih više nikada u životu nećete videti".


Galinari je potom kazao kako su članovi njegove porodice dobro i da ga najviše brine majka jer je sama u Italiji.

"Jedan od mojih najboljih drugara, koji je hirurg, pomaže bolnicama kojima fale ljudi. On mi je rekao da je situacija lošija nego što je na TV-u. Ljudi umiru od koronavirusa, ali i umiru od drugih zdravstvenih problema jer nema dovoljno lekara i kreveta za sve. Ako slomite kuk za vas neće biti mesta u bolnici. Tako da svaka povreda ili bolest može da vam ugrozi život.

Kada čujem sve to osećam se nemoćno. Voleo bih da sam tamo da mogu da pomognem. U najmanju ruku voleo bih da budem uz mamu, ili sa bakom i dekom koji imaju oko 80 godina i spadaju u najranjivije.

Sama pomisao da neko koga voli umre, a da niste imali priliku da ga pozdravite... To mi je najgora noćna mora".


Galinari je zatim pričao o tome kako provodi vreme u karantinu.

"Dosta pričam sa saigračima preko video poziva. Bukvalno je isto kao da igramo utakmice i to sve zbog Krisa Pola, taj čovek... On nije samo lider van terena, on vodi i te razgovore, tu je, drži nas sve na okupu.

Sa Polom pričam gotovo svaki dan. On je neverovatna osoba. Kada su stvari počinjale da budu sve gore i gore u Italiji rekao mi je da želi da pomogne tamošnjim lokalnim bolnicama. Ne mogu da mu zahvalim dovoljno. Italija ima velikog prijatelja u Krisu Polu.

Iako se nalazimo u veoma teškim vremenima, nema sumnje da ćemo ovo prebroditi. Želim da poručim svima u SAD da ostanu kod kuće. Radimo dobru stvar sa ovim merama, ali moramo da održimo distancu jedni između drugih i pobedićemo.

Želim isto da poručim mojim Italijanima. Zajedno ćemo ovo proći. Nije lako i neće biti lako, ali ćemo uspeti".

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

6 Komentari

Podeli:

Košarka

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve