Milan_PT
pre 11 godina
Pape je definitivno bio paklen igrač. Možda bi bio i najbolji na svetu da mu nije bilo brata Seada (:-). Ono što mu je nedostajalo da i zvanično bude najbolji (eto, bar u Evropi) jeste profesionalnost. Papeu je oduvek nedostajalo malo više fizičke kondicije - odbranu nikad nije igrao, pa čak ni elementarno pomagao. Da je to radio, ne bi mogao da u kontri složi po 2-3 igrača na 5 minuta pre kraja utakmice. Drugi problem koji ga je sprečio da postane daleko poznatiji jeste njegov nesportski život van terena (žene i piće još i koliko-toliko, ali kocka je posebna priča). Utakmice reprezentacije su izgledale ovako. Na pola sata pred početak utakmice, ode neko od starijih igrača da popriča s Papeom, dok se presvlači, da vidi kako je (i da li je uopšte) spavao te noći, tj da li će moći da odigra "svoj najbolji fudbal" - kako to sad teniseri kažu. Najpoznatija je takva priča s kraja '83 kad smo pobedili Bugare na Poljudu sa 3:2 čuvenim golom Radanovića. Niko se ne seća da nas je Pape održavao u životu do tog zadnjeg minuta (a i Simović, koji je odbranio nekoliko čistih golova Bugara iz kontri) sa prethodna 2 gola. Pre utakmice "delegat" odlazi kod Sušića po vesti, a ostatak reprezentacije se ne usuđuje da diše. Vraća se "delegat": - Sve je u redu. Pape je raspoložen. Igračima skače tonus 200% kao da su im obećali duple premije, i trče kao ludi do zadnjeg sekunda, To trčanje, uz Papea i Simovića, nas je i odvelo u Francusku, gde smo pukli jer su francuske kockarnice radile non-stop.
42 Komentari
Sortiraj po: