Četvrtak, 01.04.2010.

12:50

Formula 1: Slovo o bezbednosti

Izvor: B92

Formula 1: Slovo o bezbednosti IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

10 Komentari

Sortiraj po:

elektor

pre 14 godina

Moram da priznam da Ja spadam u one nedokazane - kritičare. Elem početkom sezone sam čak poslao mejl Fox televiziji sa nekih 50-ak grešaka ( a to je bilo "iz glave") i propusta komentatora da vidim šta će se desiti. I desilo se ....ništa. Dobro propusti nisu na nivou genijalnih (cinizam) komentara Čede Brkića.Ali ..
Elem , ako nekog interesuju analize - neka ih potraži na sajtu .f1fanatic.co.uk ili na stranicama Auto Sporta (internet sajt). Tako se neće desiti da za neke vrlo bitne informacije (snaga motora i pouzdanost istih) - budete zahvaljujući kompetentnosti komentatora, uskraćeni i 2 godine posle njihovog objavljivanja.
A sad mali osvrt na kacige. Skeniranje glave vozača se ne radi zbog oblika kacige već oblika ispune koja savršeno mora odgovarati obliku glave vozača(inače ispuna se radi od Nomexa)Spoljni dizajn kacige odredjuju aerodinamički zahtevi i strukturna čvrstoća iste)
i nekoliko crtica :
SCHUBERT je u F1 ušao preko Ralfa Šumahera
Isti proizvodjać je zanat ispekao radeći vojnu opremu (snabdeva i specijalnu formaciju nemačke granične policije GSG9)
Isti put u formulu 1 je pre Schuberta prešao i američki BELL.
Inače ovaj proizvodjać je 1999-te godine Šumaherovu (Mihael)kacigu opremio sistemom iz borbenih helikoptera (varijacija Head-up displeja koji najbitnije podatke prikazuje na viziru). Inženjer koji je ovo otkrio u vreme GP San Marina je momentalno popio otkaz.
Svojevremeno je zbog svoje visine i oblika kacige , Gerhard Berger u McLarenu onemogućavao napajanje svog motora vazduhom što je dovodilo do ogromnog pada snage.
Energija koju je primila i izdržala Masina kaciga u Madjarskoj prošle godine je približno jednaka energiji metka ispaljenog iz automat. puške Kalašnjikov.
Puno pozdrava svima..

jovan

pre 14 godina

Svaka cast!

prije mozda pola godine-godinu poginuo je je jos jedan vozac GP2. Formula ispred njega je imala udes i tocak koji je otpao se odbio i udario u glavu vozaca koji je ostao na mjestu mrtav. Nesto slicno sto se Masi desilo u f1 samo sto se radilo o dijelu amortizera.

Ne znam tacno ime i stazu ali bi mozda ti tacno znao o konkretnom dogadjaju.

Lerby

pre 14 godina

@f1-master
Članak Aleksandra Babića i moj kao zajedničko imaju jedino temu bezbednosti u F1, u svemu ostalom se razlikuju ( pristup temi, aspekti bezbednosti, dužina itd. ) pa i nisu za poređenje i ocenjivanje koji je bolji. Možda je nekome samo zanimljiviji jedan ili drugi tekst, zavisno šta očekuje od istog i to je sve. Aleksandar se uglavnom bavio tehničkim karakteristikama, bolidima, vozačkom opremom i medicinskim aspektima dok u mom preovlađuju neki konkretni tragični događaji kao rezultat nekadašnjih bezbednosnih propusta i nešto statistike. Zavisi ko je šta i koliko hteo da obradi na ovu temu u svom tekstu. Njemu je verovatno i teže s obzirom da piše kao saradnik na zvaničnom sajtu i možda još negde pa verovatno mora da vodi računa i o izvesnim ograničenjima tipa vreme/prostor. Osim toga, Babić komentariše i druga auto takmičenja na drugim televizijama. S druge strane, ja sam se raspisao po principu "ako tekst prođe moderatora - prođe, ako ne - "džabe sam krečio" - dobro, ne baš džabe, možda bih ga objavio u nastavcima poput neke latinoameričke sapunice:) Šalu na stranu, nemam nameru da budem lažno skroman niti da "branim" Babića jer i nemam zbog čega ali je njegov članak meni bio jako inspirativan što se uostalom i vidi po dužini mog teksta. Na kraju krajeva, da nije pisao o ovoj temi ne bi bilo ni mog doprinosa. I koliko god da smo još pisali ne bi obradili ni 1% ove teme. Važno je da se piše i čita a i drugi bi mogli da daju svoj doprinos.
I za kraj, uočio sam u mom tekstu jednu grešku koja je potpuno nebitna za sâmu temu ali kada se greška primeti valja je ispraviti. Napisao sam da je '87 Mansell imao bolji start sezone od Piquet-a a bilo je suprotno.

f1-master

pre 14 godina

Lerby, ... svaka čast ... tvoj komentar je zasjenio ovaj članak ...
članak iskreno nije loš, ali izgleda kao da predstavljamo nformulu 1 djeci u osnovnoj školi ... ( nadam se da će te mi objaviti ovaj komentar )

Lerby

pre 14 godina

Bezbednost u F1 i uopšte u auto-moto sportu je neiscrpna tema. Pošto je Aleksandar Babić uglavnom pisao o tehničkim aspektima bezbednosti, ja bih o nečemu drugom. Jedino bih se pre toga nadovezao na temu o vozačkim kacigama, možda nekome bude zanimljivo.
Oblik kacige se pravi pomoću potpuno (3D) digitalizovanog mernog sistema ATOS od strane jednog ( ne i jedinog ) od najpoznatijih proizvođača kaciga, kompanije Schuberth, čiji su klijenti Schumacher, Alonso, Rosberg, Massa i Hülkenberg... Za optimalni oblik kacige, što manju težinu koja tim više rasterećuje vratne mišiće i poboljšanje aerodinamike, važan je kranje prezican i kompletan "zapis" oblika glave konkretnog vozača. Prilikom uzimanja mere, na glavu se stavlja gumena kapa nalik onoj kod plivača kako bi se simulirao pritisak maske za lice na kosu ispod kacige. ATOS sistem meri glavu iz različitih uglova a kada su u pitanju lice i uši vozača, digitalizacija se obavlja sa kacigom na glavi kako bi se transformisale ključne tačke i karakteristike lica i samim tim napravio idealan "kalup" za kacigu konkretnog vozača. Ovom digitalnom tehnologijom uspostavlja se višestruka mreža tačaka glave vozača koja u potpunosti "opisuje" njen oblik. Kaciga se proverava i ispituje i u vazdušnom tunelu i vrši se, ako je to potrebno ( veći ili manji razmak između kacige i glave, aerodinamička svojstva itd. ) dalja optimizacija. Tako je Schuberth kaciga Barrichello-a još pre nekoliko godina težila svega 1050g, 500g manje od prethodne verzije. Izveštaj ovog proizvođača još pre nekoliko godina da se smanjenjem težine kacige i njenim aerodinamičkim oblikom koji pospešuje strujanje vazduha ostvaruje dobitak u performansama analogan povećanju snage motora za 10 KS možda je dobar marketing, urbana legenda ili istina, ko će to znati osim aerodinamičara? Zanimljiv podatak, nema šta! Makar bio i od proizvođača:) A kako slika govori više nego hiljadu reči, evo nekoliko zanimljivih fotografija koje opisuju deo (mernog) procesa "rađanja" jedne vozačke kacige. "Kalup" u ovom konkretnom slučaju je Rubinho-va glava:) http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_01_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_02a_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_02b_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_03_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_04a_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_04b_big.jpg i http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_04c_big.jpg
Inače, po nemačkom Bild-u, cena najnovije Schumacher-ove kacige je 12000€. Najzastupljeniji proizvođač kaciga u F1 trenutno je Arai, čije kacige nose Hamilton, Vettel, Webber, Sutil, Barrichello, Kovalainen, Glock, Kobayashi, Alguersuari, de la Rosa, di Grassi i Chandhok. Bell kacige nose Button, Kubica, Petrov, Trulli, Buemi, Liuzzi i Senna a nekada Stewart, Ickx, Lauda, Peterson, G.Villeneuve, Mansell, Senna i Prost. AGV kacige nosili su u F1 Fittipaldi, Jones, Lauda, Piquet a u motociklizmu Agostini, Roberts, Rainey, Mamola, Rossi... Vozači menjaju proizvođače zavisno od ličnih afiniteta ili zbog ekskluzivnih ugovora njihovih ekipa pa je tako Alonso prešao sa Arai na Schuberth kacigu zbog ugovora Ferrari-ja sa ovim proizvođačem.
I za kraj ovog dela o kacigama, nakon onog udesa Massa-e u Mađarskoj, na delu gde je došlo do oštećenja kacige, Schuberth je odmah umesto plastične veze vizira i kacige na tom delu, dodao i titanijumsku pločicu. Udarac 800g teške čelične opruge sa Barrichello-vog bolida dogodio se pri brzini od 265km/h. Inače, kacige imaju i "anti-fog" sistem koji sprečava zamagljivanje vizira tokom loših vremenskih uslova poput onih u Maleziji i to čak i pri temperaturi od -30ºC. Tu su, naravno, integrisani i HANS sistem, cevčica za tečnost, prigušivač zvuka, mikrofon, konektor ventilatora... Vozači obično raspolažu sa 8-12 kaciga godišnje.

A sad ono što se tiče nekih drugih tema vezanih za bezbednost s obzirom da je autor teksta obradio tehničke i organizacione aspekte ovog važnog problema u F1. Posebno treba istaći trkačku infrastrukturu, staze i najbližu okolinu. Danas su standardi zaista neuporedivi u odnosu na period od pre samo 20-ak godina a o ranijem periodu i da ne govorimo. Ko je video poslednje krugove legendarne borbe u Dijon-u '79 između G.Villeneuve-a i Arnoux-a, ako je pažljivije gledao snimak, osim livada, pašnjaka i šume, mogao je da primeti tik pored staze nekog očigledno nezainteresovanog meštanina koji je vodio konja paralelno sa bolidima na stazi. Za današnje vreme - nadrealna i nezamisliva scena. http://video.google.com/videoplay?docid=-5904686405170786214# Ljudi koji su tokom trka, pa i na ovoj pomenutoj stajali po strani ali ipak na stazi su još jedan primer ondašnje aljkavosti i javašluka. A ranije nije bila retkost da su staze bile neposredno okružene zemljom, livadama, šumama. Jedna od zanimljivijih tema, kada je u pitanju bezbednost na trkama su i incidenti sa životinjama koji se dešavaju i u današnje vreme, bez obzira na standarde. Psi, ptice ili mrmoti ( u Kanadi ) su problem koji se pojavljuje bez obzira na protok vremena i promene u F1 i uopšte na auto trkama. Tako je jedan od pionira auto trkanja, Émile Levassor pretrpeo teške povrede na reliju Paris-Marseille-Paris još 1896. kada je sleteo sa puta u pokušaju da izbegne psa. Nikada se nije oporavio i preminuo je naredne godine. Čuveni Italijan, Pietro Bordino izgubio je život u Bugatti-ju 1928. na stazi Alessandria, takođe u pokušaju da izbegne psa. On je sleteo u reku Tanaro i udavio se pre nego što su spasioci stigli. Jackie Stewart je na trci F1 u Meksiku 1970. zamalo izbegao povrede kada je udario psa i oštetio bolid. Inače, ta trka je imala još jedan bezbednosni problem pa je počela sat kasnije zbog 200.000 ljudi koji su se tiskali pored staze, na travi pa i na samoj stazi da bi videli njihovog heroja, Pedro-a Rodríguez-a. Zbog toga je Meksiko ispao iz kalendara u narednih 15 godina mada ni kasnije nije bilo mnogo bolje pa je 1990. prekinut warm-up zbog zalutalog psa a i gledaoci su redovno upadali na stazu pa je '92 ovaj GP poslednji put održan. Na GP2 trci u Turskoj pre 2 godine Bruno Senna je usmrtio psa i završio trku pre vremena http://www.youtube.com/watch?v=wnkSvAJ9F4Y
Šveđanin Stefan Johansson je '87 na kvalifikacijama u Austriji usmrtio svojim McLaren-om jelena koji se vrzmao oko i na stazi 10-ak minuta pre toga i osim žutih zastava niko nije ništa preduzeo niti zaustavio sesiju. Iako je bolid bio uništen, Johansson je prošao sa naprslim rebrom pa je ipak nastupio sutradan na trci. Mnogo gore je prošao 2006. bivši vozač F1, Cristiano da Matta koji je takođe udario jelena na testiranju bolida Champ Car-a na čuvenoj stazi Road America. Zadobio je udarac u glavu i hematom na mozgu pa je operisan i proveo nekoliko dana u indukovanoj komi. Oporavio se ali mu je trebalo vremena. I male životinje mogu da budu velika opasnost ili bar smetnja. Sećamo se da je mrmot upropastio trku i poene Anthony Davidson-u u Super Aguri-ju 2007. u Kanadi kada je usmrtio životinju i oštetio prednje krilo. Dva dana ranije je Ralf na treningu jedva izbegao glodara a i Hamilton u kvalifikacijama godinu dana kasnije. Isto u Montreal-u, 2006. prekinute su kvalifikacije u Champ Car-u zbog jata pataka koje su se gegale preko staze. Ipak, najbizarniji i tragičan događaj u F1 vezan za incidente sa životinjama dogodio se u Spa-Francorchamps-u 1960. Svi pominju Imola-u '94 kao "crni vikend" ali je najcrnji sigurno bio u Belgiji te '60 godine a sigurno je ostao u najgorem sećanju Britancima. To je bila i jedina trka u istoriji F1 na kojoj su poginula dvojica vozača i to u roku od samo 10-ak minuta. Dan ranije, na treningu je Stirling Moss polomio obe noge, nos i tri rebra a na trci je Mike Taylor doživeo teške prelome i neko vreme bio paralizovan nakon što je pukla loše zavarena šipka volana na njegovom Lotus-u. On je kasnije tužio ekipu i dobio sudski proces. Na toj trci život je najpre izgubio Chris Bristow kada je sleteo sa staze i proleteo kroz bodljikavu žicu. Bio je bukvalno obezglavljen. Ubrzo potom, Alan Stacey je izgubio kontrolu nad bolidom i život nakon što je naleteo na pticu ili ona na njega, kako god. Ostalo je nejasno da li mu je ptica prilikom udarca polomila vrat ili je preminuo posle izletanja i udarca u ogradu. Sva četvorica vozača bili su Britanci u britanskim bolidima ( trojica u Lotus-u i jedan u Cooper-u ) sa britanskim motorom ( svi Climax ). Danas više nema bodljikavih žica a ni nekadašnjih metalnih ograda sastavljenih iz nekoliko horizontalnih nivoa. Zbog jedne takve ograde na trci F1 u Watkins Glen-u '74 život je izgubio Austrijanac Helmut Koinigg. Brzina pri kojoj je izleteo sa staze nije bila velika ali je njegov bolid prošao ispod ograde čiji je deo odsekao glavu nesrećnom vozaču http://afw.fc2web.com/ziko/image/1974HelmutKoinigg2.jpg Najgori način da se nauči jedna od mnogih bezbednosnih lekcija u auto-moto sportu. Setite se samo betonskih ograda, posebno one u zlokobnom Tamburello-u.
Inače, osim vozača, u F1 su ginuli i gledaoci, redari, vatrogasci, mehaničari... Samo još par bizarnih i tragičnih udesa koji dosta govore o nekadašnjim "standardima", neozbiljnosti i neodgovornosti organizatora i čelnih ljudi F1. Po mnogima najsramniji događaj u F1 desio se u Zandvoort-u '73 kada je tragično stradao Britanac Roger Williamson. On je žestoko svojim March-om udario u zid pri ogromnoj brzini nakon što ga je izdala guma na bolidu koji se odmah zapalio. Jedini koji je pritekao u pomoć bio je njegov zemljak i kolega David Purley, koji se zaustavio i bezuspešno pokušavao da okrene prevrnuti bolid u plamenu kako bi izvukao nesrećnog Williamson-a koji je sve vreme dozivao u pomoć. Inače, prošao je bez povreda ali zaglavljen u kokpitu i zbog neverovatne indolentnosti i pasivnosti slabo opremljenih i uvežbanih redara tragedija je bila neizbežna. Oni su više pokušavali da odvrate Purley-a od akcije spasavanja nego da pomognu Williamson-u. Neki gledaoci, zgroženi ponašanjem redara i dramom koja se odvijala, pokušali su da se probiju do staze i pomognu Purley-ju da okrene bolid ali ih je sprečilo obezbeđenje sa psima. U to vreme staza nije bila tako dobro pokrivena kamerama pa su TV komentatori, kontrolori trke i vozači koji su prolazili mislili da je to Purley-jev bolid i da je on izašao iz njega. Sve je to potrajalo nekoliko minuta do dolaska prvih vatrogasnih kola ali je za Williamson-a bilo prekasno. Umro je od gušenja. Da stvar bude još morbidnija, posle toga preko bolida je bio bačen prekrivač iako je vozač još uvek bio u njemu i trka je odvožena do kraja http://www.youtube.com/watch?v=n-2MC9pv_Ak Kasnije je i nesuđeni spasilac, Purley, poginuo u udesu aviona. Nakon ove tragedije pokrenuta je i opsežnija akcija za povećanje bezbednosti na čelu sa Jackie Stewart-om. Koliko se nekada neozbiljno pristupalo trkama F1 i bezbednosti govori i tragedija u Južnoj Africi '77 kada je poginuo vozač Tom Pryce i mladi student Jansen van Vuuren koji je na toj trci bio vatrogasac-volonter(!?). Nesrećni mladić pretrčavao je stazu sa još jednim vatrogascem da bi ugasio zapaljeni bolid Renzo-a Zorzi-ja kada je na njega naleteo Pryce i obojica su na mestu ostali mrtvi. Vatrogasca ispred za dlaku je izbegao Hans-Joachim Stuck u njegovom bolidu. S obzirom na brzinu i da je bio iza Stuck-a, Pryce nije mogao da izbegne van Vuuren-a koji je stradao od udarca bolida, dok je Pryce naleteo i udario kacigom tačno u aparat za gašenje požara koji je nosio nesrećni mladić. Silina udarca je bila takva da je vozač pretrpeo smrtonosne povrede glave koja je uz to bila gotovo odsečena vozačkim pojasom. Njegov bolid je nastavio stazom udarivši i Laffite-a u Ligier-u. Verovatno najužasniji prizori u istoriji F1 i nisu za one osetljivije http://video.google.com/videoplay?docid=3148686068902519808# Godinu dana kasnije angažovan je i neurohirug Sid Watkins koji narednih 26 godina postaje zvanični lekar na trkama F1 i koji je bio svedok i učesnik mnogih dramatičnih događaja. Možda bi Ronnie Peterson danas bio živ da je profesoru Watkins-u obezbeđenje u Monza-i '78 nakon udesa na startu trke odmah dozvolilo pristup nesrećnom vozaču i da je ranije prebačen u bolnicu. Odmah posle te trke medicinsko vozilo je počelo da prati start bolida na narednim trkama. Sid Watkins je spasio živote vozačima poput Pironi-ja, Barrichello-a i Häkkinen-a, kome je u Australiji '95 srce dva puta stalo i gde mu je pomenuti lekar, osim masaže uradio i traheotomiju. Pomogao je i Berger-u i Piquet-u u Imola-i ali, na žalost, nije mogao i Paletti-ju, G.Villeneuve-u, Ratzenberger-u i Senna-i. Evo šta je Dr Watkins rekao o Senna-inom udesu i tim dramatičnim trenutcima pored staze: "Izgledao je spokojno. Podigao sam mu očne kapke i bilo je jasno na osnovu izgleda njegovih zenica da je imao tešku povredu mozga. Izvukli smo ga iz kokpita i položili na zemlju. Kada smo to uradili, uzdahnuo je i iako sam potpuni agnostik, osetio sam da je njegova duša otišla u tom trenutku". ( "He looked serene. I raised his eyelids and it was clear from his pupils that he had a massive brain injury. We lifted him from the cockpit and laid him on the ground. As we did, he sighed and, although I am totally agnostic, I felt his soul departed at that moment". ) Inače, Senna i Watkins su i van staze, bez obzira na razliku u godinama, bili prijatelji.
O Gilles-u Villeneuve-u Watkins je rekao: "Kada sam prvi put sreo Gilles-a, bio je vrlo uglađen, pravi džentlmen. Sećam se da mi je rekao: - "Nadam se da mi nikada nećete biti potrebni". - Setio sam se tih reči kada sam prepoznao njegov bolid na mestu nesreće".
Zanimljivo je da je uzdržani i uvek pristojni Watkins verovatno naišao tokom karijere na samo jednog nezahvalnog vozača i to Didier Pironi-ja koji je '82 na kvalifikacijama u Nemačkoj doživeo težak udes i koji je još na mestu događaja preklinjao Watkins-a da ne dozvoli da mu amputiraju noge, što mu je ovaj i obećao. Inače, Piquet, koji je prvi stigao na mesto udesa, jedino je uspeo da skine kacigu Francuzu i odmah se udaljio povraćajući od viđenog prizora. Brazilac je opisao da su Pironi-jeve noge, potpuno smrskane, ličile na kašu. Watkins je održao obećanje i posle brojnih operacija Francuz se oporavio a onda, verovatno se i ne sećajući dobro tih stresnih trenutaka, optužio je Watkins-a da se zalagao za amputaciju i da mu je noge sačuvao neki vrhunski hirurg. Watkins je posle toga jedino izjavio da o Pironi-ju nema baš visoko mišljenje. Verovatno jedini pametan potez Mosley-a tokom njegovog predsednikovanja bio je formiranje komisije za bezbednost na čijem čelu je bio baš Sid Watkins i tu je nesumnjivo mnogo toga urađeno. I pre nego što pređem na neke statističke podatke i brojke još samo jedno zapažanje. Tačno je da nesreća u ovako opasnom sportu ne bira ni vreme ni mesto ali, gledajući mnoge trke i udese, jedna od sigurno najopasnijih situacija u F1 i uopšte u trkama jednoseda je tzv. zavetrina, odnosno slipstream. On sâm po sebi nije problem, naprotiv, jer predstavlja jedan od preduslova uspešnog preticanja ali kada se zakasni sa obilaženjem ili se desi situacija nalik ovoj, postaje veoma opasno. Kada bolid iza, iz ovog ili onog razloga, pri velikoj brzini svojim prednjim točkovima dotakne zadnje točkove bolida ispred, ovaj bukvalno postaje "lansirna rampa" za katapultiranje bolida iza. Tako su poginuli Gilles Villeneuve u Zolder-u kada je naleteo na bolid Jochen-a Mass-a http://www.youtube.com/watch?v=74Z8V8RvRX0 i vozač CART serije, Jeff Krosnoff u Toronto-u '96 na uličnoj trci naletevši na bivšeg F1 vozača Stefan-a Johansson-a http://www.youtube.com/watch?v=kODJoZwik_E. U ovom drugom slučaju bilo je dodatnih tragičnih okolnosti, poput žičane ograde i svetlosnog stuba. Dva užasna udesa. A bilo je sličnih i vizuelno podjednako dramatičnih ali sa srećnim krajem: Kubica i Trulli u Montreal-u '07 http://www.youtube.com/watch?v=MZqBbLyp6oo, pa opet isti akteri u Kini 2 godine kasnije http://www.youtube.com/watch?v=MCjXm3bt_7k, Jacques Villeneuve i Ralf Schumacher u Melbourne-u 2001. kada je poginuo redar trke Graham Beveridge, koga je usmrtio otpali točak sa Jacques-ovog bolida http://www.youtube.com/watch?v=pRtIuPzHz7g. On je poslednja žrtva na trkama F1. Zatim spektakularni salto mortale Patrese-ovog Williams-a u Estoril-u '92 kada je zakasnio sa obilaženjem Berger-ovog McLaren-a http://www.youtube.com/watch?v=Nj7TewU5AVc, Christian Fittipaldi u Monza-i '93 kada je naleteo na timskog kolegu, Pierluigi Martini-ja http://www.youtube.com/watch?v=KW5GG-1SCE4, Luciano Burti i Schumacher u Hockenheim-u 2001 http://www.youtube.com/watch?v=yu2feBpukqU, Yamamoto nakon neopreznog povratka na stazu Fisichella-e u Interlagos-u 2007 http://www.youtube.com/watch?v=fEZrujXfXBg, Ernesto Viso, Michael Ammermüller i Kazuki Nakajima 2007. u Magny Cours-u u GP2 seriji http://www.metacafe.com/watch/700879/ernesto_viso_gp2_horrible_crash_live/ i naravno, Spa '98, iako su tu kiša i manja brzina bile povoljne okolnosti, kada je u afektu Schumacher optužio Coulthard-a da je pokušao da ga ubije http://www.youtube.com/watch?v=irhBKH6AnS8
Evo nekoliko statističkih podataka i preseka bezbednosti u različitim epohama F1.
Do danas je na trkama F1 nastupilo 738 vozača (+/-koji) i otprilike još oko 150 njih na kvalifikacijama, treninzima ili testiranjima, računajući i one koji su učestvovali od 1950.-1960. na trci 500 milja Indianapolis-a, koji je tada bio deo šampionata F1 iako je zbog tadašnjih slabih saobraćajnih veza učestvovalo tek par Evropljana. Dakle, od 738 vozača koji su nastupili bar na jednoj trci F1, njih 115 je izgubilo život u nekom auto takmičenju - gotovo svaki šesti. Ako uzmemo u obzir i vozače koji su vozili samo kvalifikacije, treninge ili testove ali ne i trke, brojka je veća za još 15 tragedija - ukupno 130. Evo kako je to izgledalo po periodima, gde je najcrnji onaj između 1956 i 1960:
1950-55: 30 vozača
5 vozača u F1 - 2 trka/1 kvalifikacije/2 trening
1956-60: 36 vozača
9 vozača u F1 - 6 trka/2 trening/1 testiranje
1961-65: 15 vozača
5 vozača u F1 - 1 trka/3 trening/1 testiranje
1966-70: 23 vozača
6 vozača u F1 - 4 trka/1 kvalifikacije/1 testiranje
1971-75: 11 vozača
5 vozača u F1 - 2 trka/1 kvalifikacije/2 trening
1976-80: 5 vozača
3 vozača u F1 - 2 trka/1 testiranje
1981-85: 5 vozača
2 vozača u F1 - 1 trka/1 kvalifikacije
1986-90: 2 vozača
1 vozač u F1 - testiranje
1991-95: 2 vozača
obojica u F1 - 1 trka/1 kvalifikacije
1996-00: nijedan
2001-05: 1 vozač
2006-10: nijedan
Za one koje interesuje, evo kompletnog spiska 130 vozača Formule 1 koji su stradali u bilo kom auto takmičenju, hronološki. Brojke iza vozača označavaju broj odveženih trka u F1, godinu rođenja i smrti. Vozače koji su poginuli u bolidu F1 označio sam zvezdicom ispred:

Joe Fry (GBR) 1 1915 1950
Raymond Sommer (FRA) 5 1906 1950
Walt Brown (USA) 2 1911 1951
Cecil Green (USA) 2 1919 1951
Bill MacKey (USA) 1 1927 1951
Gordon Reid (USA) 0 (1nq) 1923 1952
Johnny McDowell (USA) 3 1915 1952
Luigi Fagioli (ITA) 7 1898 1952
Jim Rigsby (USA) 1 1923 1952
Bill Schindler (USA) 3 1909 1952
Frankie Luptow (USA) 0 (1nq) 1905 1952
Joe James (USA) 2 1925 1952
*Chet Miller (USA) 2 1902 1953/trening
*Carl Scarborough (USA) 2 1914 1953/trka
Charles de Tornaco (BEL) 2 1927 1953
Felice Bonetto (ITA) 15 1903 1953
Bobby Ball (USA) 2 1925 1954
Guy Mairesse (FRA) 3 1910 1954
Bob Scott (USA) 3 1928 1954
*Onofre Marimon (ARG) 11 1923 1954/trening
Mike Nazaruk (USA) 3 1921 1955
*Manuel Ayulo (USA) 4 1921 1955/kvalifikacije
Larry Crockett (USA) 1 1926 1955
Alberto Ascari (ITA) 32 1918 1955
*Bill Vukovich (USA) 5 1918 1955/trka
Pierre Levegh (FRA) 6 1905 1955
Charles "Mike" Burch (USA) 0 (1nq) ? 1955
Don Beauman (GBR) 1 1928 1955
Jerry Hoyt (USA) 4 1929 1955
Jack McGrath (USA) 6 1919 1955
Walt Faulkner (USA) 5 1920 1956
Bob Sweikert (USA) 5 1926 1956
Louis Rosier (FRA) 38 1905 1956
Ken Wharton (GBR) 15 1916 1957
Eugenio Castellotti (ITA) 14 1930 1957
Alfonso de Portago (ESP) 5 1928 1957
*Keith Andrews (USA) 2 1920 1957/testiranje
Piero Carini (ITA) 3 1921 1957
Herbert McKay-Fraser (USA) 1 1927 1957
W. Bill Whitehouse (GBR) 1 1909 1957
Archie Scott-Brown (GBR) 1 1927 1958
*Pat O'Connor (USA) 5 1928 1958/trka
Erwin Bauer (GER) 1 1912 1958
George Fonder (USA) 2 1917 1958
Art Bisch (USA) 1 1926 1958
*Luigi Musso (ITA) 24 1924 1958/trka
*Peter Collins (GBR) 32 1931 1958/trka
Peter Whitehead (GBR) 10 1914 1958
Jimmy Reece (USA) 6 1929 1958
*Stuart Lewis-Evans (GBR) 14 1930 1958/trka
Marshall Teague (USA) 3 1921 1959
*Jerry Unser (USA) 1 1932 1959/trening
*Bob Cortner (USA) 0 (1nq) 1927 1959/trening
Dale Van Johnson (USA) 0 (1nq) 1927 1959
Ivor Bueb (GBR) 3 1923 1959
Jean Behra (FRA) 52 1921 1959
Ed Elisian (USA) 5 1926 1959
Harry Blanchard (USA) 1 1931 1960
Ettore Chimeri (VEN) 1 1921 1960
Harry Schell (USA) 56 1921 1960
Al Herman (USA) 5 1927 1960
*Chris Bristow (GBR) 4 1937 1960/trka
*Alan Stacey (GBR) 7 1933 1960/trka
Jimmy Bryan (USA) 9 1927 1960
Johnny Thomson (USA) 8 1922 1960
Jim Packard (USA) 0 (2nq) 1931 1960
Tony Bettenhausen (USA) 11 1916 1961
*Giulio Cabianca (ITA) 3 1923 1961/testiranje
Al Keller (USA) 5 1920 1961
*Wolfgang von Trips (GER) 27 1928 1961/trka
Dennis Taylor (GBR) 0 (1nq) 1921 1962
Peter Ryan (CAN) 1 1940 1962
Jean Lucienbonnet (FRA) 0 (1nq) 1923 1962
Shorty Templeman (USA) 3 1919 1962
*Ricardo Rodríguez (MEX) 5 1942 1962/trening
*Gary Hocking (RHO/ZIM) 0 (1nq) 1937 1962/testiranje
Tim Mayer (USA) 1 1938 1964
Eddie Sachs (USA) 4 1927 1964
Tony Bonadies (USA) 0 (3nq) 1916 1964
*Carel Godin de Beaufort (NED) 28 1934 1964/trening
Johnny Roberts (USA) 0 (1nq) 1924 1965
Walt Hansgen (USA) 2 1919 1966
Chuck Rodee ( USA ) 0 (2nq) 1927 1966
Jimmy Davies (USA) 5 1929 1966
Jud Larson (USA) 2 1923 1966
Ken Miles (USA) 0 (1nq) 1918 1966
*John Taylor (GBR) 5 1933 1966/trka
Don Branson (USA) 2 1920 1966
*Lorenzo Bandini (ITA) 42 1935 1967/trka
Giacomo Russo "Geki" (ITA) 2 1937 1967
*Robert Andersson (GBR) 25 1931 1967/testiranje
Georges Berger (BEL) 2 1918 1967
Ian Raby (GBR) 3 1921 1967
Jim Clark (GBR) 72 1936 1968
Ludovico Scarfiotti (ITA) 10 1933 1968
*Jo Schlesser (FRA) 3 1928 1968/trka
Mike Spence (GBR) 36 1936 1968
Lucien Bianchi (BEL) 17 1934 1969
Paul Hawkins (AUS) 3 1937 1969
Moisés Solana (MEX) 8 1935 1969
Gerhard Mitter (GER) 5 1935 1969
Bruce McLaren (NZL) 100 1937 1970
*Piers Courage (GBR) 27 1942 1970/trka
*Jochen Rindt (AUT) 60 1942 1970/kvalifikacije
Ignazio Giunti (ITA) 4 1941 1971
Pedro Rodríguez (MEX) 54 1940 1971
Joseph Siffert (SUI) 96 1936 1971
Joakim Bonnier (SWE) 103 1930 1972
*Roger Williamson (GBR) 2 1949 1973/trka
*François Cevert (FRA) 46 1944 1973/kvalifikacije
Nasif Estefano (ARG) 1 1932 1973
*Peter Revson (USA) 30 1939 1974/trening
Silvio Moser (SUI) 12 1941 1974
*Helmut Koinigg (AUT) 2 1948 1974/trka
*Mark Donohue (USA) 14 1937 1975/trening
*Tom Pryce (GBR) 42 1949 1977/trka
Brian McGuire (AUS) 0 (2nq) 1945 1977
*Ronnie Peterson (SWE) 123 1944 1978/trka
Rob Slotemaker (NED) 0 (1nq) 1929 1979
*Patrick Depailler (FRA) 95 1944 1980/testiranje
*Riccardo Paletti (ITA) 2 1958 1982/trka
*Gilles Villeneuve (CAN) 67 1952 1982/kvalifikacije
Rolf Stommelen (GER) 54 1943 1983
Manfred Winkelhock (GER) 47 1951 1985
Stefan Bellof (GER) 20 1957 1985
*Elio de Angelis (ITA) 108 1958 1986/testiranje
Jo Gartner (AUT) 8 1954 1986
*Roland Ratzenberger (AUT) 1 1962 1994/kvalifikacije
*Ayrton Senna (BRA) 161 1960 1994/trka
Michele Alboreto (ITA) 194 1956 2001

Stradali vozači F1 u bilo kom auto takmičenju po nacionalnosti:
USA 54
GBR 20
ITA 14
FRA 9
GER 6
AUT 4
BEL 3
MEX 3
ARG 2
AUS 2
CAN 2
NED 2
SUI 2
SWE 2
BRA 1
ESP 1
NZL 1
RHO/ZIM 1
VEN 1
Stradali isključivo u bolidima F1:
USA 10
GBR 9
ITA 5
AUT 3
FRA 3
ARG 1
BRA 1
CAN 1
GER 1
MEX 1
NED 1
RHO/ZIM 1
SWE 1
Stradali isključivo u bolidima F1 bez trke 500 milja Indianapolis-a:
GBR 8
USA 3
ITA 3
GER 1
FRA 1
AUT 1
SWE 1
BRA 1

Dakle, u bolidima F1 do danas je poginulo 38 vozača a samo na trkama 19. Najviše vozača u F1 ( ne samo na trkama ) stradalo je u bolidima Ferrari-ja (7), Kurtis Kraft-a (6 - svi vezani za Indy 500 ), Lotus-a (5), Cooper-a (4 i to za samo 2 godine) itd. Za 5 najopasnijih staza na svetu smatraju se Indianapolis ( oval ), Deytona, stari Nürburgring ( Nordschleiffe ), Monza i Spa, koje su takođe prepravljane.
Inače, Amerikanac Carl Scarborough umro je po završetku trke 500 milja Indianapolis-a 1953. od toplotnog udara zbog velike vrućine na toj trci. Vrućina je takođe jedna od opasnosti u ovom sportu i danas. Prošle godine je Alonso kolabirao posle jedne trke, nisam siguran da li je bila Malezija u pitanju. Senna je nakon trke u Kanadi '84 kolabirao a nakon prve pobede u Brazilu '91 u jednom trenutku je imao problem da podigne pobednički pehar zbog iscrpljenosti. Mansell se srušio u Dallas-u '84 na paklenoj vrućini gurajući njegov Lotus do ciljne linije http://www.youtube.com/watch?v=mYyq4lTvJNE i http://agoravai.files.wordpress.com/2009/07/mansell_1984.jpg ( Već zamišljam vozače Virgin-a, di Grassi-ja i Glock-a kako guraju bolid ali treba prvo stići pred cilj:) Evo kako se potpuno iscrpljeni Nelson Piquet srušio na podijumu u Brazilu '82. Malo su mu Rosberg i Prost pripomogli ali sve je bilo džabe. Kasnije su i Nelson i Keke diskvalifikovani sa te trke zbog neregularnih bolida http://www.youtube.com/watch?v=bskUWD8EFyA Zbog ogromne vrućine i vlage u Maleziji vozači, pored unošenja mnogo tečnosti, stavljaju suvi led gde god nađu mesto: u kacigu, rukavice, patike...
Da se vratim na statistiku. Evo i broja trka, udesa i težih povreda vozača u F1 u nekim periodima:
1963-1967: 50 trka, 47 udesa, 21 povreda/256.000km
1968-1972: 59 trka, 88 udesa, 31 povreda/227.000km
1973-1977: 77 trka, 250 udesa, 51 povreda/446.000km
1978-1982: 76 trka, 283 udesa, 3 povrede/399.000km
1983-1987: 79 trka, 218 udesa, 2 povrede/428.000km
1988-1992: 80 trka, 305 udesa, 1 povreda/478.000km
1993-1997: 82 trke, 382 udesa, 11 povreda/450.000km
1998-2001: 66 trka, 240 udesa, 7 povreda/348.000km
Broj pređenih kilometara odnosi se isključivo na trke a koje su prešli svi vozači u tom periodu zajedno.

Što se tiče gledalaca, od 1963. njih 6 je izgubilo život i to na trci '75 u Španiji, kada je Rolf Stommelen izleteo usmrtivši njih petoricu http://www.youtube.com/watch?v=Db0OuPQhJds i u Japanu '77 kada je nakon udesa Gilles-a Villeneuve-a i Peterson-a stradao jedan fotograf i jedan redar. Što se tiče redara, još dvojica su izgubili živote i to u Monza-i 2000. i već pomenuta poslednja žrtva u F1 u Australiji 2001. Trka u Zolder-u '81 bila je "crni vikend" za mehaničare. Dva dana pred trku stradao je mehaničar Osella-e, Giovanni Amedeo, koji je pao sa pit-wall-a i u tom trenutku na njega naleteo Carlos Reutemann u Williams-u. Mehaničar je preminuo u bolnici dan posle trke. U nedelju, na startu trke, zamalo je stradao i mehaničar Arrows-a Dave Luckett. Patrese nije uspeo da startuje bolid i dok su ostali vozači kretali sa grid-a, Lucket je izašao na stazu pokušavajući da pokrene bolid Arrows-a. Većina vozača ga je izbegla ali je onda na njega naleteo drugi vozač njegove ekipe, Siegfried Stohr. Iako je na prvi pogled izgledalo dramatično, nije bio ozbiljnije povređen http://video.google.com/videoplay?docid=3755952651892482955#
Mehaničari su imali loša iskustva i sa Schumacher-om, Nakajima-om, Mazzacane-om...
http://www.youtube.com/watch?v=l-xcYd8oSMg
http://www.youtube.com/watch?v=YU08Yocstho
http://www.youtube.com/watch?v=vLiIA4e3jSU

Inače, mnogo više gledalaca na trkama F1 stradalo je pre navedenog perioda pa je tako na GP Argentine, 1953. prvi svetski šampion, Nino Farina, prilikom udesa usmrtio 13 gledalaca, 1960. u Holandiji u udesu Dan-a Gurney-a stradao je jedan a '61 u Monza-i, prilikom pogibije von Trips-a, 14 http://www.youtube.com/watch?v=llbKapneyyI Na trci 1000 milja u Italiji, vozač F1 Alfonso de Portago poginuo je '57 zajedno sa suvozačem usmrtivši još 10 gledalaca, među njima i petoro dece http://www.youtube.com/watch?v=8qKx6u7eje4 Najveća tragedija je svakako ona iz 1955. na 24 časa Le Mans-a kada je bivši vozač F1 Pierre Levegh izgubio život u užasnoj nesreći u kojoj je stradalo 86 gledalaca i preko 100 bilo povređeno http://www.youtube.com/watch?v=IuKP-rNyiOQ i http://www.youtube.com/watch?v=kuBkKV5tMVc Mercedes se povukao iz auto trka a Švajcarska je, iako se udes desio na francuskom tlu, prestala da organizuje auto-moto trke.
Verovatno jedna od najopasnijih krivina u F1 je nesrećni Tamburello, gde su najteže udese imali Piquet, Berger, Senna i Alboreto http://www.youtube.com/watch?v=wRbm0NiqYBA

I na kraju, mnogi vozači F1 izbegli su zlu sudbinu na stazi ali ih je ona sustigla na nekim drugim mestima. Među njima i četvoricu šampiona. Evo i tog pregleda uz broj trka u F1, godinu rođenja i smrti:
Joel Thorne (USA) 0 (1nq) 1914 1955 - Avionska nesreća; udario svojim privatnim avionom u stambenu zgradu i pritom usmrtio još osam osoba, uključujući i dvomesečnu bebu.
Jay Abney (USA) 0 (1nq) 1931 1958 - Udes kamiona.
Mike Hawthorn (GBR) 45 1929 1959 - Bivši svetski prvak. Saobraćajna nesreća, zapravo, trkao se na auto-putu.
Juan Jover (ESP) 0 (1nq) 1903 1960 - Saobraćajna nesreća.
Ron Flockhart (GBR) 13 1923 1962 - Avionska nesreća.
Jorge Daponte (ARG) 2 1923 1963 - Samoubistvo.
Ray Reed (RHO/ZIM) 0 ( 1nq ) ? 1965 - Avionska nesreća.
Giuseppe Nino Farina (ITA) 33 1906 1966 - Bivši svetski prvak. Saobraćajna nesreća.
Willy Mairesse (BEL) 12 1928 1969 - Samoubistvo nakon teških povreda zadobijenih na 24 časa Le Mans-a.
Eddie Johnson (USA) 9 1919 1974 - Avionska nesreća.
Tony Brise (GBR) 10 1952 1975 - Avionska nesreća.
Graham Hill (GBR) 176 1929 1975 - Bivši svetski prvak. Avionska nesreća u kojoj je poginuo i prethodno pomenuti vozač i još četvorica putnika.
José Carlos Pace (BRA) 72 1944 1977 - Velika brazilska F1 nada po kome se zove staza u Interlagos-u. Udes helikoptera.
Mike Hailwood (GBR) 50 1940 1981 - Saobraćajna nesreća u blizini njegove kuće u kojoj je izgubila život i njegova 9-ogodišnja ćerka; sin preživeo. Vozač kamiona kažnjen novčanom kaznom od 100 funti.
Harald Ertl (AUT) 19 1948 1982 - Avionska nesreća; supruga i sin preživeli.
David Purley (GBR) 7 1945 1985 - Avionska nesreća; takmičenje dvokrilaca - srušio se u more.
Didier Pironi (FRA) 70 1952 1987 - Trka glisera; poginula i druga dva člana posade blizu obale Britanije kada su naleteli na veliki talas stvoren prolaskom tankera u blizini.
Denny Hulme (NZL) 112 1936 1992 - Bivši svetski prvak. Srčani udar tokom trke u Australiji.
Emilio Rodríguez Zapico (ESP) 0 (1nq) 1944-1996 - Saobraćajna nesreća.
Emil Andres (USA) 0 (1nq) 1911 1999 - Umro posle pada u svojoj kući.
Johnny Baldwin (USA) 0 (1nq) 1927 2000 - Srčani udar. S obzirom na godine možda mu i nije mesto na ovom spisku.
Vic Wilson (GBR) 1 1931-2001 - Saobraćajna nesreća.
Alex Blignaut (RSA) 0 (1nq) 1932 2001 - Poginuo od strujnog udara na sopstvenoj farmi.
Otto Stuppacher (AUT) 0 (3nq) 1947 2001 - Pronađen mrtav u stanu u Beču; uzrok smrti nepoznat.
Johnny Mauro (USA) 9 1910 2003 - Saobraćajna nesreća.
Ernie de Vos (CAN) 0 (1nq) 1941 2005 - Poginuo vozeći bicikl.
Clay Regazzoni (SUI) 132 1939 2006 - Saobraćajna nesreća.
Ricardo Londoño (COL) 0 (1nq) 1949 2009 - Ubijen u Kolumbiji sa još dvojicom prijatelja kada su napadači otvorili vatru na njih.

Pošto je tema bila ozbiljna i sumorna, ipak bih ovaj maraton završio u vedrijem tonu a opet vezano za udese. Kada je Nelson Piquet zbog ispuštene zadnje leve gume na njegovom Williams-u doživeo '87 najteži udes u F1 karijeri, upravo u zlokobnom Tamburello-u na treningu u petak, završio je u bolnici sa potresom mozga i povređenom nogom. Kako se te godine borio za titulu sa mrskim mu timskim kolegom Mansell-om, koji je imao bolji start sezone, Piquet je na svoju ruku sutradan, na dan kvalifikacija napustio bolnicu i obreo se u boksu Williams-a. Nastalo je žestoko ubeđivanje između njega i gore pomenutog Dr-a Sid-a Watkins-a - voziti ili ne? Iako je Watkins, kao vrhunski neurohirurg, bio u pravu po pitanju dijagnoze, pomalo je dramatično protumačio simptome Piquet-ovog potresa mozga. Razgovor je otprilike tekao ovako:
Watkins: "Nelson-e, ne možeš da voziš jer imaš potres mozga!"
Piquet: "Otkud znaš?"
Watkins: "Nelson-e, obuo si samo jednu cipelu, drugu si zaboravio!"
Piquet: "Ma ne, nisam zaboravio. Nisam mogao da je obujem jer mi je stopalo oteklo".
Na kraju, razum je prevladao ili bolje reći čelni ljudi F1 koji su zabranili Piquet-u da vozi nakon što je Watkins zapretio da će napustiti posao lekara u F1 ako se Brazilac pojavi na stazi. Piquet je tu trku odradio kao TV komentator i vratio se već na narednoj i te godine osvojio svoju poslednju titulu iako je čitave sezone imao problema sa glavoboljom. Slična situacija je bila i pre 3 godine sa Kubica-om koji je morao da propusti jednu trku upravo zbog opasnosti od tzv. "drugog udarca" u kratkom periodu koji bi mogao da bude veoma opasan kada je u pitanju potres mozga
Za kraj, sâm Watkins je imao običaj da se šali na račun vozača jer mu nikada nije bilo jasno kako neko može da jurca i da se izlaže tolikoj opasnosti: "Često sam se šalio da kao neurohirurg nisam potreban na trkama jer vozači uopšte nemaju mozak...da ga imaju, ne bi se trkali". ( "I make jokes about the fact that as a neuro-surgeon I shouldn't be required at a motor race because the drivers don't have any brains.... otherwise they wouldn't race". )
Legendarni britanski komentator F1, Murray Walker rekao je jednom prilikom: "Sid Watkins, jedan od vodećih svetskih neurohirurga, koji se brine o svim medicinskim stvarima vezanim za FIA-u, rekao je nedavno da je uradio skeniranje glave jednog vozača i da ništa nije video unutra, što ga uopšte nije iznenadilo".
Niki Lauda, još kao aktivni vozač: "Treba biti lud pa učestvovati na trkama Formule 1 a onda treba biti mnogo pametan pa spasiti svoju ludu glavu".
To be continued...
Ma ne, šalim se! Ovo je ipak:
The end!!!!!!!!!!

Tomy

pre 14 godina

@Serbian Kimi
Dobar predlog...
Inace, poceli smo da se ponavljamo sa hvalospevima namenjenim Babicu, ali covek je, posle dugoooo vremena pravi covek na mestu komentatora prenosa trka F1.
U ovoj zemlji svi znaju da kritikuju i da se rugaju drugim idejama bez da sami znaju kako bi nesto trebalo uraditi.
Zato, treba svakako pohvaliti ono sto je dobro.
Pandam Babicu moze biti, recimo, Veljko Petrovic, koji je uvek, poput Mladena Jergovica, imao informacije iz prve ruke. Istina, covek je, vrlo cesto, smarao pricama kako je "pricao sa Slavicom"...

Serbian Kimi

pre 14 godina

Pozdrav za Aleksandra Babica i jedan konstruktivni predlog:

Ne bi bilo lose da na nekom sajtu (bili ovde na B92 ili na kanalu Fox-a) ostavis neki e-mail i da ti ljudisalju pitanja i sve sto ih zanima u vezi timova, tehnickih inovacija, itd....Naravno, i da ti ovi ljudi sa Fox-a daju par minuta vise pre starta trke da sto vise pitanja obradis (a moze i tokom trke kada je neki dosadan period, itd...). To bi bilo super, ovi likovi sa BBC-ja to stalno rade iz trke u trku, sto na njihovom sajtu BBC-ja ili nakon prenosa u analizi trke!

S obzirom da po kometarima vidim da ti je porastao komentatorski rejting medju publikom (i ja tu prilazem svoj glas), to bi bilo super!

Pozdrav i svaka cast za prenose i analize:) :)

Lerby

pre 14 godina

Bezbednost u F1 i uopšte u auto-moto sportu je neiscrpna tema. Pošto je Aleksandar Babić uglavnom pisao o tehničkim aspektima bezbednosti, ja bih o nečemu drugom. Jedino bih se pre toga nadovezao na temu o vozačkim kacigama, možda nekome bude zanimljivo.
Oblik kacige se pravi pomoću potpuno (3D) digitalizovanog mernog sistema ATOS od strane jednog ( ne i jedinog ) od najpoznatijih proizvođača kaciga, kompanije Schuberth, čiji su klijenti Schumacher, Alonso, Rosberg, Massa i Hülkenberg... Za optimalni oblik kacige, što manju težinu koja tim više rasterećuje vratne mišiće i poboljšanje aerodinamike, važan je kranje prezican i kompletan "zapis" oblika glave konkretnog vozača. Prilikom uzimanja mere, na glavu se stavlja gumena kapa nalik onoj kod plivača kako bi se simulirao pritisak maske za lice na kosu ispod kacige. ATOS sistem meri glavu iz različitih uglova a kada su u pitanju lice i uši vozača, digitalizacija se obavlja sa kacigom na glavi kako bi se transformisale ključne tačke i karakteristike lica i samim tim napravio idealan "kalup" za kacigu konkretnog vozača. Ovom digitalnom tehnologijom uspostavlja se višestruka mreža tačaka glave vozača koja u potpunosti "opisuje" njen oblik. Kaciga se proverava i ispituje i u vazdušnom tunelu i vrši se, ako je to potrebno ( veći ili manji razmak između kacige i glave, aerodinamička svojstva itd. ) dalja optimizacija. Tako je Schuberth kaciga Barrichello-a još pre nekoliko godina težila svega 1050g, 500g manje od prethodne verzije. Izveštaj ovog proizvođača još pre nekoliko godina da se smanjenjem težine kacige i njenim aerodinamičkim oblikom koji pospešuje strujanje vazduha ostvaruje dobitak u performansama analogan povećanju snage motora za 10 KS možda je dobar marketing, urbana legenda ili istina, ko će to znati osim aerodinamičara? Zanimljiv podatak, nema šta! Makar bio i od proizvođača:) A kako slika govori više nego hiljadu reči, evo nekoliko zanimljivih fotografija koje opisuju deo (mernog) procesa "rađanja" jedne vozačke kacige. "Kalup" u ovom konkretnom slučaju je Rubinho-va glava:) http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_01_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_02a_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_02b_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_03_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_04a_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_04b_big.jpg i http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_04c_big.jpg
Inače, po nemačkom Bild-u, cena najnovije Schumacher-ove kacige je 12000€. Najzastupljeniji proizvođač kaciga u F1 trenutno je Arai, čije kacige nose Hamilton, Vettel, Webber, Sutil, Barrichello, Kovalainen, Glock, Kobayashi, Alguersuari, de la Rosa, di Grassi i Chandhok. Bell kacige nose Button, Kubica, Petrov, Trulli, Buemi, Liuzzi i Senna a nekada Stewart, Ickx, Lauda, Peterson, G.Villeneuve, Mansell, Senna i Prost. AGV kacige nosili su u F1 Fittipaldi, Jones, Lauda, Piquet a u motociklizmu Agostini, Roberts, Rainey, Mamola, Rossi... Vozači menjaju proizvođače zavisno od ličnih afiniteta ili zbog ekskluzivnih ugovora njihovih ekipa pa je tako Alonso prešao sa Arai na Schuberth kacigu zbog ugovora Ferrari-ja sa ovim proizvođačem.
I za kraj ovog dela o kacigama, nakon onog udesa Massa-e u Mađarskoj, na delu gde je došlo do oštećenja kacige, Schuberth je odmah umesto plastične veze vizira i kacige na tom delu, dodao i titanijumsku pločicu. Udarac 800g teške čelične opruge sa Barrichello-vog bolida dogodio se pri brzini od 265km/h. Inače, kacige imaju i "anti-fog" sistem koji sprečava zamagljivanje vizira tokom loših vremenskih uslova poput onih u Maleziji i to čak i pri temperaturi od -30ºC. Tu su, naravno, integrisani i HANS sistem, cevčica za tečnost, prigušivač zvuka, mikrofon, konektor ventilatora... Vozači obično raspolažu sa 8-12 kaciga godišnje.

A sad ono što se tiče nekih drugih tema vezanih za bezbednost s obzirom da je autor teksta obradio tehničke i organizacione aspekte ovog važnog problema u F1. Posebno treba istaći trkačku infrastrukturu, staze i najbližu okolinu. Danas su standardi zaista neuporedivi u odnosu na period od pre samo 20-ak godina a o ranijem periodu i da ne govorimo. Ko je video poslednje krugove legendarne borbe u Dijon-u '79 između G.Villeneuve-a i Arnoux-a, ako je pažljivije gledao snimak, osim livada, pašnjaka i šume, mogao je da primeti tik pored staze nekog očigledno nezainteresovanog meštanina koji je vodio konja paralelno sa bolidima na stazi. Za današnje vreme - nadrealna i nezamisliva scena. http://video.google.com/videoplay?docid=-5904686405170786214# Ljudi koji su tokom trka, pa i na ovoj pomenutoj stajali po strani ali ipak na stazi su još jedan primer ondašnje aljkavosti i javašluka. A ranije nije bila retkost da su staze bile neposredno okružene zemljom, livadama, šumama. Jedna od zanimljivijih tema, kada je u pitanju bezbednost na trkama su i incidenti sa životinjama koji se dešavaju i u današnje vreme, bez obzira na standarde. Psi, ptice ili mrmoti ( u Kanadi ) su problem koji se pojavljuje bez obzira na protok vremena i promene u F1 i uopšte na auto trkama. Tako je jedan od pionira auto trkanja, Émile Levassor pretrpeo teške povrede na reliju Paris-Marseille-Paris još 1896. kada je sleteo sa puta u pokušaju da izbegne psa. Nikada se nije oporavio i preminuo je naredne godine. Čuveni Italijan, Pietro Bordino izgubio je život u Bugatti-ju 1928. na stazi Alessandria, takođe u pokušaju da izbegne psa. On je sleteo u reku Tanaro i udavio se pre nego što su spasioci stigli. Jackie Stewart je na trci F1 u Meksiku 1970. zamalo izbegao povrede kada je udario psa i oštetio bolid. Inače, ta trka je imala još jedan bezbednosni problem pa je počela sat kasnije zbog 200.000 ljudi koji su se tiskali pored staze, na travi pa i na samoj stazi da bi videli njihovog heroja, Pedro-a Rodríguez-a. Zbog toga je Meksiko ispao iz kalendara u narednih 15 godina mada ni kasnije nije bilo mnogo bolje pa je 1990. prekinut warm-up zbog zalutalog psa a i gledaoci su redovno upadali na stazu pa je '92 ovaj GP poslednji put održan. Na GP2 trci u Turskoj pre 2 godine Bruno Senna je usmrtio psa i završio trku pre vremena http://www.youtube.com/watch?v=wnkSvAJ9F4Y
Šveđanin Stefan Johansson je '87 na kvalifikacijama u Austriji usmrtio svojim McLaren-om jelena koji se vrzmao oko i na stazi 10-ak minuta pre toga i osim žutih zastava niko nije ništa preduzeo niti zaustavio sesiju. Iako je bolid bio uništen, Johansson je prošao sa naprslim rebrom pa je ipak nastupio sutradan na trci. Mnogo gore je prošao 2006. bivši vozač F1, Cristiano da Matta koji je takođe udario jelena na testiranju bolida Champ Car-a na čuvenoj stazi Road America. Zadobio je udarac u glavu i hematom na mozgu pa je operisan i proveo nekoliko dana u indukovanoj komi. Oporavio se ali mu je trebalo vremena. I male životinje mogu da budu velika opasnost ili bar smetnja. Sećamo se da je mrmot upropastio trku i poene Anthony Davidson-u u Super Aguri-ju 2007. u Kanadi kada je usmrtio životinju i oštetio prednje krilo. Dva dana ranije je Ralf na treningu jedva izbegao glodara a i Hamilton u kvalifikacijama godinu dana kasnije. Isto u Montreal-u, 2006. prekinute su kvalifikacije u Champ Car-u zbog jata pataka koje su se gegale preko staze. Ipak, najbizarniji i tragičan događaj u F1 vezan za incidente sa životinjama dogodio se u Spa-Francorchamps-u 1960. Svi pominju Imola-u '94 kao "crni vikend" ali je najcrnji sigurno bio u Belgiji te '60 godine a sigurno je ostao u najgorem sećanju Britancima. To je bila i jedina trka u istoriji F1 na kojoj su poginula dvojica vozača i to u roku od samo 10-ak minuta. Dan ranije, na treningu je Stirling Moss polomio obe noge, nos i tri rebra a na trci je Mike Taylor doživeo teške prelome i neko vreme bio paralizovan nakon što je pukla loše zavarena šipka volana na njegovom Lotus-u. On je kasnije tužio ekipu i dobio sudski proces. Na toj trci život je najpre izgubio Chris Bristow kada je sleteo sa staze i proleteo kroz bodljikavu žicu. Bio je bukvalno obezglavljen. Ubrzo potom, Alan Stacey je izgubio kontrolu nad bolidom i život nakon što je naleteo na pticu ili ona na njega, kako god. Ostalo je nejasno da li mu je ptica prilikom udarca polomila vrat ili je preminuo posle izletanja i udarca u ogradu. Sva četvorica vozača bili su Britanci u britanskim bolidima ( trojica u Lotus-u i jedan u Cooper-u ) sa britanskim motorom ( svi Climax ). Danas više nema bodljikavih žica a ni nekadašnjih metalnih ograda sastavljenih iz nekoliko horizontalnih nivoa. Zbog jedne takve ograde na trci F1 u Watkins Glen-u '74 život je izgubio Austrijanac Helmut Koinigg. Brzina pri kojoj je izleteo sa staze nije bila velika ali je njegov bolid prošao ispod ograde čiji je deo odsekao glavu nesrećnom vozaču http://afw.fc2web.com/ziko/image/1974HelmutKoinigg2.jpg Najgori način da se nauči jedna od mnogih bezbednosnih lekcija u auto-moto sportu. Setite se samo betonskih ograda, posebno one u zlokobnom Tamburello-u.
Inače, osim vozača, u F1 su ginuli i gledaoci, redari, vatrogasci, mehaničari... Samo još par bizarnih i tragičnih udesa koji dosta govore o nekadašnjim "standardima", neozbiljnosti i neodgovornosti organizatora i čelnih ljudi F1. Po mnogima najsramniji događaj u F1 desio se u Zandvoort-u '73 kada je tragično stradao Britanac Roger Williamson. On je žestoko svojim March-om udario u zid pri ogromnoj brzini nakon što ga je izdala guma na bolidu koji se odmah zapalio. Jedini koji je pritekao u pomoć bio je njegov zemljak i kolega David Purley, koji se zaustavio i bezuspešno pokušavao da okrene prevrnuti bolid u plamenu kako bi izvukao nesrećnog Williamson-a koji je sve vreme dozivao u pomoć. Inače, prošao je bez povreda ali zaglavljen u kokpitu i zbog neverovatne indolentnosti i pasivnosti slabo opremljenih i uvežbanih redara tragedija je bila neizbežna. Oni su više pokušavali da odvrate Purley-a od akcije spasavanja nego da pomognu Williamson-u. Neki gledaoci, zgroženi ponašanjem redara i dramom koja se odvijala, pokušali su da se probiju do staze i pomognu Purley-ju da okrene bolid ali ih je sprečilo obezbeđenje sa psima. U to vreme staza nije bila tako dobro pokrivena kamerama pa su TV komentatori, kontrolori trke i vozači koji su prolazili mislili da je to Purley-jev bolid i da je on izašao iz njega. Sve je to potrajalo nekoliko minuta do dolaska prvih vatrogasnih kola ali je za Williamson-a bilo prekasno. Umro je od gušenja. Da stvar bude još morbidnija, posle toga preko bolida je bio bačen prekrivač iako je vozač još uvek bio u njemu i trka je odvožena do kraja http://www.youtube.com/watch?v=n-2MC9pv_Ak Kasnije je i nesuđeni spasilac, Purley, poginuo u udesu aviona. Nakon ove tragedije pokrenuta je i opsežnija akcija za povećanje bezbednosti na čelu sa Jackie Stewart-om. Koliko se nekada neozbiljno pristupalo trkama F1 i bezbednosti govori i tragedija u Južnoj Africi '77 kada je poginuo vozač Tom Pryce i mladi student Jansen van Vuuren koji je na toj trci bio vatrogasac-volonter(!?). Nesrećni mladić pretrčavao je stazu sa još jednim vatrogascem da bi ugasio zapaljeni bolid Renzo-a Zorzi-ja kada je na njega naleteo Pryce i obojica su na mestu ostali mrtvi. Vatrogasca ispred za dlaku je izbegao Hans-Joachim Stuck u njegovom bolidu. S obzirom na brzinu i da je bio iza Stuck-a, Pryce nije mogao da izbegne van Vuuren-a koji je stradao od udarca bolida, dok je Pryce naleteo i udario kacigom tačno u aparat za gašenje požara koji je nosio nesrećni mladić. Silina udarca je bila takva da je vozač pretrpeo smrtonosne povrede glave koja je uz to bila gotovo odsečena vozačkim pojasom. Njegov bolid je nastavio stazom udarivši i Laffite-a u Ligier-u. Verovatno najužasniji prizori u istoriji F1 i nisu za one osetljivije http://video.google.com/videoplay?docid=3148686068902519808# Godinu dana kasnije angažovan je i neurohirug Sid Watkins koji narednih 26 godina postaje zvanični lekar na trkama F1 i koji je bio svedok i učesnik mnogih dramatičnih događaja. Možda bi Ronnie Peterson danas bio živ da je profesoru Watkins-u obezbeđenje u Monza-i '78 nakon udesa na startu trke odmah dozvolilo pristup nesrećnom vozaču i da je ranije prebačen u bolnicu. Odmah posle te trke medicinsko vozilo je počelo da prati start bolida na narednim trkama. Sid Watkins je spasio živote vozačima poput Pironi-ja, Barrichello-a i Häkkinen-a, kome je u Australiji '95 srce dva puta stalo i gde mu je pomenuti lekar, osim masaže uradio i traheotomiju. Pomogao je i Berger-u i Piquet-u u Imola-i ali, na žalost, nije mogao i Paletti-ju, G.Villeneuve-u, Ratzenberger-u i Senna-i. Evo šta je Dr Watkins rekao o Senna-inom udesu i tim dramatičnim trenutcima pored staze: "Izgledao je spokojno. Podigao sam mu očne kapke i bilo je jasno na osnovu izgleda njegovih zenica da je imao tešku povredu mozga. Izvukli smo ga iz kokpita i položili na zemlju. Kada smo to uradili, uzdahnuo je i iako sam potpuni agnostik, osetio sam da je njegova duša otišla u tom trenutku". ( "He looked serene. I raised his eyelids and it was clear from his pupils that he had a massive brain injury. We lifted him from the cockpit and laid him on the ground. As we did, he sighed and, although I am totally agnostic, I felt his soul departed at that moment". ) Inače, Senna i Watkins su i van staze, bez obzira na razliku u godinama, bili prijatelji.
O Gilles-u Villeneuve-u Watkins je rekao: "Kada sam prvi put sreo Gilles-a, bio je vrlo uglađen, pravi džentlmen. Sećam se da mi je rekao: - "Nadam se da mi nikada nećete biti potrebni". - Setio sam se tih reči kada sam prepoznao njegov bolid na mestu nesreće".
Zanimljivo je da je uzdržani i uvek pristojni Watkins verovatno naišao tokom karijere na samo jednog nezahvalnog vozača i to Didier Pironi-ja koji je '82 na kvalifikacijama u Nemačkoj doživeo težak udes i koji je još na mestu događaja preklinjao Watkins-a da ne dozvoli da mu amputiraju noge, što mu je ovaj i obećao. Inače, Piquet, koji je prvi stigao na mesto udesa, jedino je uspeo da skine kacigu Francuzu i odmah se udaljio povraćajući od viđenog prizora. Brazilac je opisao da su Pironi-jeve noge, potpuno smrskane, ličile na kašu. Watkins je održao obećanje i posle brojnih operacija Francuz se oporavio a onda, verovatno se i ne sećajući dobro tih stresnih trenutaka, optužio je Watkins-a da se zalagao za amputaciju i da mu je noge sačuvao neki vrhunski hirurg. Watkins je posle toga jedino izjavio da o Pironi-ju nema baš visoko mišljenje. Verovatno jedini pametan potez Mosley-a tokom njegovog predsednikovanja bio je formiranje komisije za bezbednost na čijem čelu je bio baš Sid Watkins i tu je nesumnjivo mnogo toga urađeno. I pre nego što pređem na neke statističke podatke i brojke još samo jedno zapažanje. Tačno je da nesreća u ovako opasnom sportu ne bira ni vreme ni mesto ali, gledajući mnoge trke i udese, jedna od sigurno najopasnijih situacija u F1 i uopšte u trkama jednoseda je tzv. zavetrina, odnosno slipstream. On sâm po sebi nije problem, naprotiv, jer predstavlja jedan od preduslova uspešnog preticanja ali kada se zakasni sa obilaženjem ili se desi situacija nalik ovoj, postaje veoma opasno. Kada bolid iza, iz ovog ili onog razloga, pri velikoj brzini svojim prednjim točkovima dotakne zadnje točkove bolida ispred, ovaj bukvalno postaje "lansirna rampa" za katapultiranje bolida iza. Tako su poginuli Gilles Villeneuve u Zolder-u kada je naleteo na bolid Jochen-a Mass-a http://www.youtube.com/watch?v=74Z8V8RvRX0 i vozač CART serije, Jeff Krosnoff u Toronto-u '96 na uličnoj trci naletevši na bivšeg F1 vozača Stefan-a Johansson-a http://www.youtube.com/watch?v=kODJoZwik_E. U ovom drugom slučaju bilo je dodatnih tragičnih okolnosti, poput žičane ograde i svetlosnog stuba. Dva užasna udesa. A bilo je sličnih i vizuelno podjednako dramatičnih ali sa srećnim krajem: Kubica i Trulli u Montreal-u '07 http://www.youtube.com/watch?v=MZqBbLyp6oo, pa opet isti akteri u Kini 2 godine kasnije http://www.youtube.com/watch?v=MCjXm3bt_7k, Jacques Villeneuve i Ralf Schumacher u Melbourne-u 2001. kada je poginuo redar trke Graham Beveridge, koga je usmrtio otpali točak sa Jacques-ovog bolida http://www.youtube.com/watch?v=pRtIuPzHz7g. On je poslednja žrtva na trkama F1. Zatim spektakularni salto mortale Patrese-ovog Williams-a u Estoril-u '92 kada je zakasnio sa obilaženjem Berger-ovog McLaren-a http://www.youtube.com/watch?v=Nj7TewU5AVc, Christian Fittipaldi u Monza-i '93 kada je naleteo na timskog kolegu, Pierluigi Martini-ja http://www.youtube.com/watch?v=KW5GG-1SCE4, Luciano Burti i Schumacher u Hockenheim-u 2001 http://www.youtube.com/watch?v=yu2feBpukqU, Yamamoto nakon neopreznog povratka na stazu Fisichella-e u Interlagos-u 2007 http://www.youtube.com/watch?v=fEZrujXfXBg, Ernesto Viso, Michael Ammermüller i Kazuki Nakajima 2007. u Magny Cours-u u GP2 seriji http://www.metacafe.com/watch/700879/ernesto_viso_gp2_horrible_crash_live/ i naravno, Spa '98, iako su tu kiša i manja brzina bile povoljne okolnosti, kada je u afektu Schumacher optužio Coulthard-a da je pokušao da ga ubije http://www.youtube.com/watch?v=irhBKH6AnS8
Evo nekoliko statističkih podataka i preseka bezbednosti u različitim epohama F1.
Do danas je na trkama F1 nastupilo 738 vozača (+/-koji) i otprilike još oko 150 njih na kvalifikacijama, treninzima ili testiranjima, računajući i one koji su učestvovali od 1950.-1960. na trci 500 milja Indianapolis-a, koji je tada bio deo šampionata F1 iako je zbog tadašnjih slabih saobraćajnih veza učestvovalo tek par Evropljana. Dakle, od 738 vozača koji su nastupili bar na jednoj trci F1, njih 115 je izgubilo život u nekom auto takmičenju - gotovo svaki šesti. Ako uzmemo u obzir i vozače koji su vozili samo kvalifikacije, treninge ili testove ali ne i trke, brojka je veća za još 15 tragedija - ukupno 130. Evo kako je to izgledalo po periodima, gde je najcrnji onaj između 1956 i 1960:
1950-55: 30 vozača
5 vozača u F1 - 2 trka/1 kvalifikacije/2 trening
1956-60: 36 vozača
9 vozača u F1 - 6 trka/2 trening/1 testiranje
1961-65: 15 vozača
5 vozača u F1 - 1 trka/3 trening/1 testiranje
1966-70: 23 vozača
6 vozača u F1 - 4 trka/1 kvalifikacije/1 testiranje
1971-75: 11 vozača
5 vozača u F1 - 2 trka/1 kvalifikacije/2 trening
1976-80: 5 vozača
3 vozača u F1 - 2 trka/1 testiranje
1981-85: 5 vozača
2 vozača u F1 - 1 trka/1 kvalifikacije
1986-90: 2 vozača
1 vozač u F1 - testiranje
1991-95: 2 vozača
obojica u F1 - 1 trka/1 kvalifikacije
1996-00: nijedan
2001-05: 1 vozač
2006-10: nijedan
Za one koje interesuje, evo kompletnog spiska 130 vozača Formule 1 koji su stradali u bilo kom auto takmičenju, hronološki. Brojke iza vozača označavaju broj odveženih trka u F1, godinu rođenja i smrti. Vozače koji su poginuli u bolidu F1 označio sam zvezdicom ispred:

Joe Fry (GBR) 1 1915 1950
Raymond Sommer (FRA) 5 1906 1950
Walt Brown (USA) 2 1911 1951
Cecil Green (USA) 2 1919 1951
Bill MacKey (USA) 1 1927 1951
Gordon Reid (USA) 0 (1nq) 1923 1952
Johnny McDowell (USA) 3 1915 1952
Luigi Fagioli (ITA) 7 1898 1952
Jim Rigsby (USA) 1 1923 1952
Bill Schindler (USA) 3 1909 1952
Frankie Luptow (USA) 0 (1nq) 1905 1952
Joe James (USA) 2 1925 1952
*Chet Miller (USA) 2 1902 1953/trening
*Carl Scarborough (USA) 2 1914 1953/trka
Charles de Tornaco (BEL) 2 1927 1953
Felice Bonetto (ITA) 15 1903 1953
Bobby Ball (USA) 2 1925 1954
Guy Mairesse (FRA) 3 1910 1954
Bob Scott (USA) 3 1928 1954
*Onofre Marimon (ARG) 11 1923 1954/trening
Mike Nazaruk (USA) 3 1921 1955
*Manuel Ayulo (USA) 4 1921 1955/kvalifikacije
Larry Crockett (USA) 1 1926 1955
Alberto Ascari (ITA) 32 1918 1955
*Bill Vukovich (USA) 5 1918 1955/trka
Pierre Levegh (FRA) 6 1905 1955
Charles "Mike" Burch (USA) 0 (1nq) ? 1955
Don Beauman (GBR) 1 1928 1955
Jerry Hoyt (USA) 4 1929 1955
Jack McGrath (USA) 6 1919 1955
Walt Faulkner (USA) 5 1920 1956
Bob Sweikert (USA) 5 1926 1956
Louis Rosier (FRA) 38 1905 1956
Ken Wharton (GBR) 15 1916 1957
Eugenio Castellotti (ITA) 14 1930 1957
Alfonso de Portago (ESP) 5 1928 1957
*Keith Andrews (USA) 2 1920 1957/testiranje
Piero Carini (ITA) 3 1921 1957
Herbert McKay-Fraser (USA) 1 1927 1957
W. Bill Whitehouse (GBR) 1 1909 1957
Archie Scott-Brown (GBR) 1 1927 1958
*Pat O'Connor (USA) 5 1928 1958/trka
Erwin Bauer (GER) 1 1912 1958
George Fonder (USA) 2 1917 1958
Art Bisch (USA) 1 1926 1958
*Luigi Musso (ITA) 24 1924 1958/trka
*Peter Collins (GBR) 32 1931 1958/trka
Peter Whitehead (GBR) 10 1914 1958
Jimmy Reece (USA) 6 1929 1958
*Stuart Lewis-Evans (GBR) 14 1930 1958/trka
Marshall Teague (USA) 3 1921 1959
*Jerry Unser (USA) 1 1932 1959/trening
*Bob Cortner (USA) 0 (1nq) 1927 1959/trening
Dale Van Johnson (USA) 0 (1nq) 1927 1959
Ivor Bueb (GBR) 3 1923 1959
Jean Behra (FRA) 52 1921 1959
Ed Elisian (USA) 5 1926 1959
Harry Blanchard (USA) 1 1931 1960
Ettore Chimeri (VEN) 1 1921 1960
Harry Schell (USA) 56 1921 1960
Al Herman (USA) 5 1927 1960
*Chris Bristow (GBR) 4 1937 1960/trka
*Alan Stacey (GBR) 7 1933 1960/trka
Jimmy Bryan (USA) 9 1927 1960
Johnny Thomson (USA) 8 1922 1960
Jim Packard (USA) 0 (2nq) 1931 1960
Tony Bettenhausen (USA) 11 1916 1961
*Giulio Cabianca (ITA) 3 1923 1961/testiranje
Al Keller (USA) 5 1920 1961
*Wolfgang von Trips (GER) 27 1928 1961/trka
Dennis Taylor (GBR) 0 (1nq) 1921 1962
Peter Ryan (CAN) 1 1940 1962
Jean Lucienbonnet (FRA) 0 (1nq) 1923 1962
Shorty Templeman (USA) 3 1919 1962
*Ricardo Rodríguez (MEX) 5 1942 1962/trening
*Gary Hocking (RHO/ZIM) 0 (1nq) 1937 1962/testiranje
Tim Mayer (USA) 1 1938 1964
Eddie Sachs (USA) 4 1927 1964
Tony Bonadies (USA) 0 (3nq) 1916 1964
*Carel Godin de Beaufort (NED) 28 1934 1964/trening
Johnny Roberts (USA) 0 (1nq) 1924 1965
Walt Hansgen (USA) 2 1919 1966
Chuck Rodee ( USA ) 0 (2nq) 1927 1966
Jimmy Davies (USA) 5 1929 1966
Jud Larson (USA) 2 1923 1966
Ken Miles (USA) 0 (1nq) 1918 1966
*John Taylor (GBR) 5 1933 1966/trka
Don Branson (USA) 2 1920 1966
*Lorenzo Bandini (ITA) 42 1935 1967/trka
Giacomo Russo "Geki" (ITA) 2 1937 1967
*Robert Andersson (GBR) 25 1931 1967/testiranje
Georges Berger (BEL) 2 1918 1967
Ian Raby (GBR) 3 1921 1967
Jim Clark (GBR) 72 1936 1968
Ludovico Scarfiotti (ITA) 10 1933 1968
*Jo Schlesser (FRA) 3 1928 1968/trka
Mike Spence (GBR) 36 1936 1968
Lucien Bianchi (BEL) 17 1934 1969
Paul Hawkins (AUS) 3 1937 1969
Moisés Solana (MEX) 8 1935 1969
Gerhard Mitter (GER) 5 1935 1969
Bruce McLaren (NZL) 100 1937 1970
*Piers Courage (GBR) 27 1942 1970/trka
*Jochen Rindt (AUT) 60 1942 1970/kvalifikacije
Ignazio Giunti (ITA) 4 1941 1971
Pedro Rodríguez (MEX) 54 1940 1971
Joseph Siffert (SUI) 96 1936 1971
Joakim Bonnier (SWE) 103 1930 1972
*Roger Williamson (GBR) 2 1949 1973/trka
*François Cevert (FRA) 46 1944 1973/kvalifikacije
Nasif Estefano (ARG) 1 1932 1973
*Peter Revson (USA) 30 1939 1974/trening
Silvio Moser (SUI) 12 1941 1974
*Helmut Koinigg (AUT) 2 1948 1974/trka
*Mark Donohue (USA) 14 1937 1975/trening
*Tom Pryce (GBR) 42 1949 1977/trka
Brian McGuire (AUS) 0 (2nq) 1945 1977
*Ronnie Peterson (SWE) 123 1944 1978/trka
Rob Slotemaker (NED) 0 (1nq) 1929 1979
*Patrick Depailler (FRA) 95 1944 1980/testiranje
*Riccardo Paletti (ITA) 2 1958 1982/trka
*Gilles Villeneuve (CAN) 67 1952 1982/kvalifikacije
Rolf Stommelen (GER) 54 1943 1983
Manfred Winkelhock (GER) 47 1951 1985
Stefan Bellof (GER) 20 1957 1985
*Elio de Angelis (ITA) 108 1958 1986/testiranje
Jo Gartner (AUT) 8 1954 1986
*Roland Ratzenberger (AUT) 1 1962 1994/kvalifikacije
*Ayrton Senna (BRA) 161 1960 1994/trka
Michele Alboreto (ITA) 194 1956 2001

Stradali vozači F1 u bilo kom auto takmičenju po nacionalnosti:
USA 54
GBR 20
ITA 14
FRA 9
GER 6
AUT 4
BEL 3
MEX 3
ARG 2
AUS 2
CAN 2
NED 2
SUI 2
SWE 2
BRA 1
ESP 1
NZL 1
RHO/ZIM 1
VEN 1
Stradali isključivo u bolidima F1:
USA 10
GBR 9
ITA 5
AUT 3
FRA 3
ARG 1
BRA 1
CAN 1
GER 1
MEX 1
NED 1
RHO/ZIM 1
SWE 1
Stradali isključivo u bolidima F1 bez trke 500 milja Indianapolis-a:
GBR 8
USA 3
ITA 3
GER 1
FRA 1
AUT 1
SWE 1
BRA 1

Dakle, u bolidima F1 do danas je poginulo 38 vozača a samo na trkama 19. Najviše vozača u F1 ( ne samo na trkama ) stradalo je u bolidima Ferrari-ja (7), Kurtis Kraft-a (6 - svi vezani za Indy 500 ), Lotus-a (5), Cooper-a (4 i to za samo 2 godine) itd. Za 5 najopasnijih staza na svetu smatraju se Indianapolis ( oval ), Deytona, stari Nürburgring ( Nordschleiffe ), Monza i Spa, koje su takođe prepravljane.
Inače, Amerikanac Carl Scarborough umro je po završetku trke 500 milja Indianapolis-a 1953. od toplotnog udara zbog velike vrućine na toj trci. Vrućina je takođe jedna od opasnosti u ovom sportu i danas. Prošle godine je Alonso kolabirao posle jedne trke, nisam siguran da li je bila Malezija u pitanju. Senna je nakon trke u Kanadi '84 kolabirao a nakon prve pobede u Brazilu '91 u jednom trenutku je imao problem da podigne pobednički pehar zbog iscrpljenosti. Mansell se srušio u Dallas-u '84 na paklenoj vrućini gurajući njegov Lotus do ciljne linije http://www.youtube.com/watch?v=mYyq4lTvJNE i http://agoravai.files.wordpress.com/2009/07/mansell_1984.jpg ( Već zamišljam vozače Virgin-a, di Grassi-ja i Glock-a kako guraju bolid ali treba prvo stići pred cilj:) Evo kako se potpuno iscrpljeni Nelson Piquet srušio na podijumu u Brazilu '82. Malo su mu Rosberg i Prost pripomogli ali sve je bilo džabe. Kasnije su i Nelson i Keke diskvalifikovani sa te trke zbog neregularnih bolida http://www.youtube.com/watch?v=bskUWD8EFyA Zbog ogromne vrućine i vlage u Maleziji vozači, pored unošenja mnogo tečnosti, stavljaju suvi led gde god nađu mesto: u kacigu, rukavice, patike...
Da se vratim na statistiku. Evo i broja trka, udesa i težih povreda vozača u F1 u nekim periodima:
1963-1967: 50 trka, 47 udesa, 21 povreda/256.000km
1968-1972: 59 trka, 88 udesa, 31 povreda/227.000km
1973-1977: 77 trka, 250 udesa, 51 povreda/446.000km
1978-1982: 76 trka, 283 udesa, 3 povrede/399.000km
1983-1987: 79 trka, 218 udesa, 2 povrede/428.000km
1988-1992: 80 trka, 305 udesa, 1 povreda/478.000km
1993-1997: 82 trke, 382 udesa, 11 povreda/450.000km
1998-2001: 66 trka, 240 udesa, 7 povreda/348.000km
Broj pređenih kilometara odnosi se isključivo na trke a koje su prešli svi vozači u tom periodu zajedno.

Što se tiče gledalaca, od 1963. njih 6 je izgubilo život i to na trci '75 u Španiji, kada je Rolf Stommelen izleteo usmrtivši njih petoricu http://www.youtube.com/watch?v=Db0OuPQhJds i u Japanu '77 kada je nakon udesa Gilles-a Villeneuve-a i Peterson-a stradao jedan fotograf i jedan redar. Što se tiče redara, još dvojica su izgubili živote i to u Monza-i 2000. i već pomenuta poslednja žrtva u F1 u Australiji 2001. Trka u Zolder-u '81 bila je "crni vikend" za mehaničare. Dva dana pred trku stradao je mehaničar Osella-e, Giovanni Amedeo, koji je pao sa pit-wall-a i u tom trenutku na njega naleteo Carlos Reutemann u Williams-u. Mehaničar je preminuo u bolnici dan posle trke. U nedelju, na startu trke, zamalo je stradao i mehaničar Arrows-a Dave Luckett. Patrese nije uspeo da startuje bolid i dok su ostali vozači kretali sa grid-a, Lucket je izašao na stazu pokušavajući da pokrene bolid Arrows-a. Većina vozača ga je izbegla ali je onda na njega naleteo drugi vozač njegove ekipe, Siegfried Stohr. Iako je na prvi pogled izgledalo dramatično, nije bio ozbiljnije povređen http://video.google.com/videoplay?docid=3755952651892482955#
Mehaničari su imali loša iskustva i sa Schumacher-om, Nakajima-om, Mazzacane-om...
http://www.youtube.com/watch?v=l-xcYd8oSMg
http://www.youtube.com/watch?v=YU08Yocstho
http://www.youtube.com/watch?v=vLiIA4e3jSU

Inače, mnogo više gledalaca na trkama F1 stradalo je pre navedenog perioda pa je tako na GP Argentine, 1953. prvi svetski šampion, Nino Farina, prilikom udesa usmrtio 13 gledalaca, 1960. u Holandiji u udesu Dan-a Gurney-a stradao je jedan a '61 u Monza-i, prilikom pogibije von Trips-a, 14 http://www.youtube.com/watch?v=llbKapneyyI Na trci 1000 milja u Italiji, vozač F1 Alfonso de Portago poginuo je '57 zajedno sa suvozačem usmrtivši još 10 gledalaca, među njima i petoro dece http://www.youtube.com/watch?v=8qKx6u7eje4 Najveća tragedija je svakako ona iz 1955. na 24 časa Le Mans-a kada je bivši vozač F1 Pierre Levegh izgubio život u užasnoj nesreći u kojoj je stradalo 86 gledalaca i preko 100 bilo povređeno http://www.youtube.com/watch?v=IuKP-rNyiOQ i http://www.youtube.com/watch?v=kuBkKV5tMVc Mercedes se povukao iz auto trka a Švajcarska je, iako se udes desio na francuskom tlu, prestala da organizuje auto-moto trke.
Verovatno jedna od najopasnijih krivina u F1 je nesrećni Tamburello, gde su najteže udese imali Piquet, Berger, Senna i Alboreto http://www.youtube.com/watch?v=wRbm0NiqYBA

I na kraju, mnogi vozači F1 izbegli su zlu sudbinu na stazi ali ih je ona sustigla na nekim drugim mestima. Među njima i četvoricu šampiona. Evo i tog pregleda uz broj trka u F1, godinu rođenja i smrti:
Joel Thorne (USA) 0 (1nq) 1914 1955 - Avionska nesreća; udario svojim privatnim avionom u stambenu zgradu i pritom usmrtio još osam osoba, uključujući i dvomesečnu bebu.
Jay Abney (USA) 0 (1nq) 1931 1958 - Udes kamiona.
Mike Hawthorn (GBR) 45 1929 1959 - Bivši svetski prvak. Saobraćajna nesreća, zapravo, trkao se na auto-putu.
Juan Jover (ESP) 0 (1nq) 1903 1960 - Saobraćajna nesreća.
Ron Flockhart (GBR) 13 1923 1962 - Avionska nesreća.
Jorge Daponte (ARG) 2 1923 1963 - Samoubistvo.
Ray Reed (RHO/ZIM) 0 ( 1nq ) ? 1965 - Avionska nesreća.
Giuseppe Nino Farina (ITA) 33 1906 1966 - Bivši svetski prvak. Saobraćajna nesreća.
Willy Mairesse (BEL) 12 1928 1969 - Samoubistvo nakon teških povreda zadobijenih na 24 časa Le Mans-a.
Eddie Johnson (USA) 9 1919 1974 - Avionska nesreća.
Tony Brise (GBR) 10 1952 1975 - Avionska nesreća.
Graham Hill (GBR) 176 1929 1975 - Bivši svetski prvak. Avionska nesreća u kojoj je poginuo i prethodno pomenuti vozač i još četvorica putnika.
José Carlos Pace (BRA) 72 1944 1977 - Velika brazilska F1 nada po kome se zove staza u Interlagos-u. Udes helikoptera.
Mike Hailwood (GBR) 50 1940 1981 - Saobraćajna nesreća u blizini njegove kuće u kojoj je izgubila život i njegova 9-ogodišnja ćerka; sin preživeo. Vozač kamiona kažnjen novčanom kaznom od 100 funti.
Harald Ertl (AUT) 19 1948 1982 - Avionska nesreća; supruga i sin preživeli.
David Purley (GBR) 7 1945 1985 - Avionska nesreća; takmičenje dvokrilaca - srušio se u more.
Didier Pironi (FRA) 70 1952 1987 - Trka glisera; poginula i druga dva člana posade blizu obale Britanije kada su naleteli na veliki talas stvoren prolaskom tankera u blizini.
Denny Hulme (NZL) 112 1936 1992 - Bivši svetski prvak. Srčani udar tokom trke u Australiji.
Emilio Rodríguez Zapico (ESP) 0 (1nq) 1944-1996 - Saobraćajna nesreća.
Emil Andres (USA) 0 (1nq) 1911 1999 - Umro posle pada u svojoj kući.
Johnny Baldwin (USA) 0 (1nq) 1927 2000 - Srčani udar. S obzirom na godine možda mu i nije mesto na ovom spisku.
Vic Wilson (GBR) 1 1931-2001 - Saobraćajna nesreća.
Alex Blignaut (RSA) 0 (1nq) 1932 2001 - Poginuo od strujnog udara na sopstvenoj farmi.
Otto Stuppacher (AUT) 0 (3nq) 1947 2001 - Pronađen mrtav u stanu u Beču; uzrok smrti nepoznat.
Johnny Mauro (USA) 9 1910 2003 - Saobraćajna nesreća.
Ernie de Vos (CAN) 0 (1nq) 1941 2005 - Poginuo vozeći bicikl.
Clay Regazzoni (SUI) 132 1939 2006 - Saobraćajna nesreća.
Ricardo Londoño (COL) 0 (1nq) 1949 2009 - Ubijen u Kolumbiji sa još dvojicom prijatelja kada su napadači otvorili vatru na njih.

Pošto je tema bila ozbiljna i sumorna, ipak bih ovaj maraton završio u vedrijem tonu a opet vezano za udese. Kada je Nelson Piquet zbog ispuštene zadnje leve gume na njegovom Williams-u doživeo '87 najteži udes u F1 karijeri, upravo u zlokobnom Tamburello-u na treningu u petak, završio je u bolnici sa potresom mozga i povređenom nogom. Kako se te godine borio za titulu sa mrskim mu timskim kolegom Mansell-om, koji je imao bolji start sezone, Piquet je na svoju ruku sutradan, na dan kvalifikacija napustio bolnicu i obreo se u boksu Williams-a. Nastalo je žestoko ubeđivanje između njega i gore pomenutog Dr-a Sid-a Watkins-a - voziti ili ne? Iako je Watkins, kao vrhunski neurohirurg, bio u pravu po pitanju dijagnoze, pomalo je dramatično protumačio simptome Piquet-ovog potresa mozga. Razgovor je otprilike tekao ovako:
Watkins: "Nelson-e, ne možeš da voziš jer imaš potres mozga!"
Piquet: "Otkud znaš?"
Watkins: "Nelson-e, obuo si samo jednu cipelu, drugu si zaboravio!"
Piquet: "Ma ne, nisam zaboravio. Nisam mogao da je obujem jer mi je stopalo oteklo".
Na kraju, razum je prevladao ili bolje reći čelni ljudi F1 koji su zabranili Piquet-u da vozi nakon što je Watkins zapretio da će napustiti posao lekara u F1 ako se Brazilac pojavi na stazi. Piquet je tu trku odradio kao TV komentator i vratio se već na narednoj i te godine osvojio svoju poslednju titulu iako je čitave sezone imao problema sa glavoboljom. Slična situacija je bila i pre 3 godine sa Kubica-om koji je morao da propusti jednu trku upravo zbog opasnosti od tzv. "drugog udarca" u kratkom periodu koji bi mogao da bude veoma opasan kada je u pitanju potres mozga
Za kraj, sâm Watkins je imao običaj da se šali na račun vozača jer mu nikada nije bilo jasno kako neko može da jurca i da se izlaže tolikoj opasnosti: "Često sam se šalio da kao neurohirurg nisam potreban na trkama jer vozači uopšte nemaju mozak...da ga imaju, ne bi se trkali". ( "I make jokes about the fact that as a neuro-surgeon I shouldn't be required at a motor race because the drivers don't have any brains.... otherwise they wouldn't race". )
Legendarni britanski komentator F1, Murray Walker rekao je jednom prilikom: "Sid Watkins, jedan od vodećih svetskih neurohirurga, koji se brine o svim medicinskim stvarima vezanim za FIA-u, rekao je nedavno da je uradio skeniranje glave jednog vozača i da ništa nije video unutra, što ga uopšte nije iznenadilo".
Niki Lauda, još kao aktivni vozač: "Treba biti lud pa učestvovati na trkama Formule 1 a onda treba biti mnogo pametan pa spasiti svoju ludu glavu".
To be continued...
Ma ne, šalim se! Ovo je ipak:
The end!!!!!!!!!!

Serbian Kimi

pre 14 godina

Pozdrav za Aleksandra Babica i jedan konstruktivni predlog:

Ne bi bilo lose da na nekom sajtu (bili ovde na B92 ili na kanalu Fox-a) ostavis neki e-mail i da ti ljudisalju pitanja i sve sto ih zanima u vezi timova, tehnickih inovacija, itd....Naravno, i da ti ovi ljudi sa Fox-a daju par minuta vise pre starta trke da sto vise pitanja obradis (a moze i tokom trke kada je neki dosadan period, itd...). To bi bilo super, ovi likovi sa BBC-ja to stalno rade iz trke u trku, sto na njihovom sajtu BBC-ja ili nakon prenosa u analizi trke!

S obzirom da po kometarima vidim da ti je porastao komentatorski rejting medju publikom (i ja tu prilazem svoj glas), to bi bilo super!

Pozdrav i svaka cast za prenose i analize:) :)

Tomy

pre 14 godina

@Serbian Kimi
Dobar predlog...
Inace, poceli smo da se ponavljamo sa hvalospevima namenjenim Babicu, ali covek je, posle dugoooo vremena pravi covek na mestu komentatora prenosa trka F1.
U ovoj zemlji svi znaju da kritikuju i da se rugaju drugim idejama bez da sami znaju kako bi nesto trebalo uraditi.
Zato, treba svakako pohvaliti ono sto je dobro.
Pandam Babicu moze biti, recimo, Veljko Petrovic, koji je uvek, poput Mladena Jergovica, imao informacije iz prve ruke. Istina, covek je, vrlo cesto, smarao pricama kako je "pricao sa Slavicom"...

elektor

pre 14 godina

Moram da priznam da Ja spadam u one nedokazane - kritičare. Elem početkom sezone sam čak poslao mejl Fox televiziji sa nekih 50-ak grešaka ( a to je bilo "iz glave") i propusta komentatora da vidim šta će se desiti. I desilo se ....ništa. Dobro propusti nisu na nivou genijalnih (cinizam) komentara Čede Brkića.Ali ..
Elem , ako nekog interesuju analize - neka ih potraži na sajtu .f1fanatic.co.uk ili na stranicama Auto Sporta (internet sajt). Tako se neće desiti da za neke vrlo bitne informacije (snaga motora i pouzdanost istih) - budete zahvaljujući kompetentnosti komentatora, uskraćeni i 2 godine posle njihovog objavljivanja.
A sad mali osvrt na kacige. Skeniranje glave vozača se ne radi zbog oblika kacige već oblika ispune koja savršeno mora odgovarati obliku glave vozača(inače ispuna se radi od Nomexa)Spoljni dizajn kacige odredjuju aerodinamički zahtevi i strukturna čvrstoća iste)
i nekoliko crtica :
SCHUBERT je u F1 ušao preko Ralfa Šumahera
Isti proizvodjać je zanat ispekao radeći vojnu opremu (snabdeva i specijalnu formaciju nemačke granične policije GSG9)
Isti put u formulu 1 je pre Schuberta prešao i američki BELL.
Inače ovaj proizvodjać je 1999-te godine Šumaherovu (Mihael)kacigu opremio sistemom iz borbenih helikoptera (varijacija Head-up displeja koji najbitnije podatke prikazuje na viziru). Inženjer koji je ovo otkrio u vreme GP San Marina je momentalno popio otkaz.
Svojevremeno je zbog svoje visine i oblika kacige , Gerhard Berger u McLarenu onemogućavao napajanje svog motora vazduhom što je dovodilo do ogromnog pada snage.
Energija koju je primila i izdržala Masina kaciga u Madjarskoj prošle godine je približno jednaka energiji metka ispaljenog iz automat. puške Kalašnjikov.
Puno pozdrava svima..

f1-master

pre 14 godina

Lerby, ... svaka čast ... tvoj komentar je zasjenio ovaj članak ...
članak iskreno nije loš, ali izgleda kao da predstavljamo nformulu 1 djeci u osnovnoj školi ... ( nadam se da će te mi objaviti ovaj komentar )

Lerby

pre 14 godina

@f1-master
Članak Aleksandra Babića i moj kao zajedničko imaju jedino temu bezbednosti u F1, u svemu ostalom se razlikuju ( pristup temi, aspekti bezbednosti, dužina itd. ) pa i nisu za poređenje i ocenjivanje koji je bolji. Možda je nekome samo zanimljiviji jedan ili drugi tekst, zavisno šta očekuje od istog i to je sve. Aleksandar se uglavnom bavio tehničkim karakteristikama, bolidima, vozačkom opremom i medicinskim aspektima dok u mom preovlađuju neki konkretni tragični događaji kao rezultat nekadašnjih bezbednosnih propusta i nešto statistike. Zavisi ko je šta i koliko hteo da obradi na ovu temu u svom tekstu. Njemu je verovatno i teže s obzirom da piše kao saradnik na zvaničnom sajtu i možda još negde pa verovatno mora da vodi računa i o izvesnim ograničenjima tipa vreme/prostor. Osim toga, Babić komentariše i druga auto takmičenja na drugim televizijama. S druge strane, ja sam se raspisao po principu "ako tekst prođe moderatora - prođe, ako ne - "džabe sam krečio" - dobro, ne baš džabe, možda bih ga objavio u nastavcima poput neke latinoameričke sapunice:) Šalu na stranu, nemam nameru da budem lažno skroman niti da "branim" Babića jer i nemam zbog čega ali je njegov članak meni bio jako inspirativan što se uostalom i vidi po dužini mog teksta. Na kraju krajeva, da nije pisao o ovoj temi ne bi bilo ni mog doprinosa. I koliko god da smo još pisali ne bi obradili ni 1% ove teme. Važno je da se piše i čita a i drugi bi mogli da daju svoj doprinos.
I za kraj, uočio sam u mom tekstu jednu grešku koja je potpuno nebitna za sâmu temu ali kada se greška primeti valja je ispraviti. Napisao sam da je '87 Mansell imao bolji start sezone od Piquet-a a bilo je suprotno.

jovan

pre 14 godina

Svaka cast!

prije mozda pola godine-godinu poginuo je je jos jedan vozac GP2. Formula ispred njega je imala udes i tocak koji je otpao se odbio i udario u glavu vozaca koji je ostao na mjestu mrtav. Nesto slicno sto se Masi desilo u f1 samo sto se radilo o dijelu amortizera.

Ne znam tacno ime i stazu ali bi mozda ti tacno znao o konkretnom dogadjaju.

Tomy

pre 14 godina

@Serbian Kimi
Dobar predlog...
Inace, poceli smo da se ponavljamo sa hvalospevima namenjenim Babicu, ali covek je, posle dugoooo vremena pravi covek na mestu komentatora prenosa trka F1.
U ovoj zemlji svi znaju da kritikuju i da se rugaju drugim idejama bez da sami znaju kako bi nesto trebalo uraditi.
Zato, treba svakako pohvaliti ono sto je dobro.
Pandam Babicu moze biti, recimo, Veljko Petrovic, koji je uvek, poput Mladena Jergovica, imao informacije iz prve ruke. Istina, covek je, vrlo cesto, smarao pricama kako je "pricao sa Slavicom"...

Serbian Kimi

pre 14 godina

Pozdrav za Aleksandra Babica i jedan konstruktivni predlog:

Ne bi bilo lose da na nekom sajtu (bili ovde na B92 ili na kanalu Fox-a) ostavis neki e-mail i da ti ljudisalju pitanja i sve sto ih zanima u vezi timova, tehnickih inovacija, itd....Naravno, i da ti ovi ljudi sa Fox-a daju par minuta vise pre starta trke da sto vise pitanja obradis (a moze i tokom trke kada je neki dosadan period, itd...). To bi bilo super, ovi likovi sa BBC-ja to stalno rade iz trke u trku, sto na njihovom sajtu BBC-ja ili nakon prenosa u analizi trke!

S obzirom da po kometarima vidim da ti je porastao komentatorski rejting medju publikom (i ja tu prilazem svoj glas), to bi bilo super!

Pozdrav i svaka cast za prenose i analize:) :)

Lerby

pre 14 godina

Bezbednost u F1 i uopšte u auto-moto sportu je neiscrpna tema. Pošto je Aleksandar Babić uglavnom pisao o tehničkim aspektima bezbednosti, ja bih o nečemu drugom. Jedino bih se pre toga nadovezao na temu o vozačkim kacigama, možda nekome bude zanimljivo.
Oblik kacige se pravi pomoću potpuno (3D) digitalizovanog mernog sistema ATOS od strane jednog ( ne i jedinog ) od najpoznatijih proizvođača kaciga, kompanije Schuberth, čiji su klijenti Schumacher, Alonso, Rosberg, Massa i Hülkenberg... Za optimalni oblik kacige, što manju težinu koja tim više rasterećuje vratne mišiće i poboljšanje aerodinamike, važan je kranje prezican i kompletan "zapis" oblika glave konkretnog vozača. Prilikom uzimanja mere, na glavu se stavlja gumena kapa nalik onoj kod plivača kako bi se simulirao pritisak maske za lice na kosu ispod kacige. ATOS sistem meri glavu iz različitih uglova a kada su u pitanju lice i uši vozača, digitalizacija se obavlja sa kacigom na glavi kako bi se transformisale ključne tačke i karakteristike lica i samim tim napravio idealan "kalup" za kacigu konkretnog vozača. Ovom digitalnom tehnologijom uspostavlja se višestruka mreža tačaka glave vozača koja u potpunosti "opisuje" njen oblik. Kaciga se proverava i ispituje i u vazdušnom tunelu i vrši se, ako je to potrebno ( veći ili manji razmak između kacige i glave, aerodinamička svojstva itd. ) dalja optimizacija. Tako je Schuberth kaciga Barrichello-a još pre nekoliko godina težila svega 1050g, 500g manje od prethodne verzije. Izveštaj ovog proizvođača još pre nekoliko godina da se smanjenjem težine kacige i njenim aerodinamičkim oblikom koji pospešuje strujanje vazduha ostvaruje dobitak u performansama analogan povećanju snage motora za 10 KS možda je dobar marketing, urbana legenda ili istina, ko će to znati osim aerodinamičara? Zanimljiv podatak, nema šta! Makar bio i od proizvođača:) A kako slika govori više nego hiljadu reči, evo nekoliko zanimljivih fotografija koje opisuju deo (mernog) procesa "rađanja" jedne vozačke kacige. "Kalup" u ovom konkretnom slučaju je Rubinho-va glava:) http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_01_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_02a_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_02b_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_03_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_04a_big.jpg, http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_04b_big.jpg i http://www.gom.com/CONTAINER/files/helmet_design_04c_big.jpg
Inače, po nemačkom Bild-u, cena najnovije Schumacher-ove kacige je 12000€. Najzastupljeniji proizvođač kaciga u F1 trenutno je Arai, čije kacige nose Hamilton, Vettel, Webber, Sutil, Barrichello, Kovalainen, Glock, Kobayashi, Alguersuari, de la Rosa, di Grassi i Chandhok. Bell kacige nose Button, Kubica, Petrov, Trulli, Buemi, Liuzzi i Senna a nekada Stewart, Ickx, Lauda, Peterson, G.Villeneuve, Mansell, Senna i Prost. AGV kacige nosili su u F1 Fittipaldi, Jones, Lauda, Piquet a u motociklizmu Agostini, Roberts, Rainey, Mamola, Rossi... Vozači menjaju proizvođače zavisno od ličnih afiniteta ili zbog ekskluzivnih ugovora njihovih ekipa pa je tako Alonso prešao sa Arai na Schuberth kacigu zbog ugovora Ferrari-ja sa ovim proizvođačem.
I za kraj ovog dela o kacigama, nakon onog udesa Massa-e u Mađarskoj, na delu gde je došlo do oštećenja kacige, Schuberth je odmah umesto plastične veze vizira i kacige na tom delu, dodao i titanijumsku pločicu. Udarac 800g teške čelične opruge sa Barrichello-vog bolida dogodio se pri brzini od 265km/h. Inače, kacige imaju i "anti-fog" sistem koji sprečava zamagljivanje vizira tokom loših vremenskih uslova poput onih u Maleziji i to čak i pri temperaturi od -30ºC. Tu su, naravno, integrisani i HANS sistem, cevčica za tečnost, prigušivač zvuka, mikrofon, konektor ventilatora... Vozači obično raspolažu sa 8-12 kaciga godišnje.

A sad ono što se tiče nekih drugih tema vezanih za bezbednost s obzirom da je autor teksta obradio tehničke i organizacione aspekte ovog važnog problema u F1. Posebno treba istaći trkačku infrastrukturu, staze i najbližu okolinu. Danas su standardi zaista neuporedivi u odnosu na period od pre samo 20-ak godina a o ranijem periodu i da ne govorimo. Ko je video poslednje krugove legendarne borbe u Dijon-u '79 između G.Villeneuve-a i Arnoux-a, ako je pažljivije gledao snimak, osim livada, pašnjaka i šume, mogao je da primeti tik pored staze nekog očigledno nezainteresovanog meštanina koji je vodio konja paralelno sa bolidima na stazi. Za današnje vreme - nadrealna i nezamisliva scena. http://video.google.com/videoplay?docid=-5904686405170786214# Ljudi koji su tokom trka, pa i na ovoj pomenutoj stajali po strani ali ipak na stazi su još jedan primer ondašnje aljkavosti i javašluka. A ranije nije bila retkost da su staze bile neposredno okružene zemljom, livadama, šumama. Jedna od zanimljivijih tema, kada je u pitanju bezbednost na trkama su i incidenti sa životinjama koji se dešavaju i u današnje vreme, bez obzira na standarde. Psi, ptice ili mrmoti ( u Kanadi ) su problem koji se pojavljuje bez obzira na protok vremena i promene u F1 i uopšte na auto trkama. Tako je jedan od pionira auto trkanja, Émile Levassor pretrpeo teške povrede na reliju Paris-Marseille-Paris još 1896. kada je sleteo sa puta u pokušaju da izbegne psa. Nikada se nije oporavio i preminuo je naredne godine. Čuveni Italijan, Pietro Bordino izgubio je život u Bugatti-ju 1928. na stazi Alessandria, takođe u pokušaju da izbegne psa. On je sleteo u reku Tanaro i udavio se pre nego što su spasioci stigli. Jackie Stewart je na trci F1 u Meksiku 1970. zamalo izbegao povrede kada je udario psa i oštetio bolid. Inače, ta trka je imala još jedan bezbednosni problem pa je počela sat kasnije zbog 200.000 ljudi koji su se tiskali pored staze, na travi pa i na samoj stazi da bi videli njihovog heroja, Pedro-a Rodríguez-a. Zbog toga je Meksiko ispao iz kalendara u narednih 15 godina mada ni kasnije nije bilo mnogo bolje pa je 1990. prekinut warm-up zbog zalutalog psa a i gledaoci su redovno upadali na stazu pa je '92 ovaj GP poslednji put održan. Na GP2 trci u Turskoj pre 2 godine Bruno Senna je usmrtio psa i završio trku pre vremena http://www.youtube.com/watch?v=wnkSvAJ9F4Y
Šveđanin Stefan Johansson je '87 na kvalifikacijama u Austriji usmrtio svojim McLaren-om jelena koji se vrzmao oko i na stazi 10-ak minuta pre toga i osim žutih zastava niko nije ništa preduzeo niti zaustavio sesiju. Iako je bolid bio uništen, Johansson je prošao sa naprslim rebrom pa je ipak nastupio sutradan na trci. Mnogo gore je prošao 2006. bivši vozač F1, Cristiano da Matta koji je takođe udario jelena na testiranju bolida Champ Car-a na čuvenoj stazi Road America. Zadobio je udarac u glavu i hematom na mozgu pa je operisan i proveo nekoliko dana u indukovanoj komi. Oporavio se ali mu je trebalo vremena. I male životinje mogu da budu velika opasnost ili bar smetnja. Sećamo se da je mrmot upropastio trku i poene Anthony Davidson-u u Super Aguri-ju 2007. u Kanadi kada je usmrtio životinju i oštetio prednje krilo. Dva dana ranije je Ralf na treningu jedva izbegao glodara a i Hamilton u kvalifikacijama godinu dana kasnije. Isto u Montreal-u, 2006. prekinute su kvalifikacije u Champ Car-u zbog jata pataka koje su se gegale preko staze. Ipak, najbizarniji i tragičan događaj u F1 vezan za incidente sa životinjama dogodio se u Spa-Francorchamps-u 1960. Svi pominju Imola-u '94 kao "crni vikend" ali je najcrnji sigurno bio u Belgiji te '60 godine a sigurno je ostao u najgorem sećanju Britancima. To je bila i jedina trka u istoriji F1 na kojoj su poginula dvojica vozača i to u roku od samo 10-ak minuta. Dan ranije, na treningu je Stirling Moss polomio obe noge, nos i tri rebra a na trci je Mike Taylor doživeo teške prelome i neko vreme bio paralizovan nakon što je pukla loše zavarena šipka volana na njegovom Lotus-u. On je kasnije tužio ekipu i dobio sudski proces. Na toj trci život je najpre izgubio Chris Bristow kada je sleteo sa staze i proleteo kroz bodljikavu žicu. Bio je bukvalno obezglavljen. Ubrzo potom, Alan Stacey je izgubio kontrolu nad bolidom i život nakon što je naleteo na pticu ili ona na njega, kako god. Ostalo je nejasno da li mu je ptica prilikom udarca polomila vrat ili je preminuo posle izletanja i udarca u ogradu. Sva četvorica vozača bili su Britanci u britanskim bolidima ( trojica u Lotus-u i jedan u Cooper-u ) sa britanskim motorom ( svi Climax ). Danas više nema bodljikavih žica a ni nekadašnjih metalnih ograda sastavljenih iz nekoliko horizontalnih nivoa. Zbog jedne takve ograde na trci F1 u Watkins Glen-u '74 život je izgubio Austrijanac Helmut Koinigg. Brzina pri kojoj je izleteo sa staze nije bila velika ali je njegov bolid prošao ispod ograde čiji je deo odsekao glavu nesrećnom vozaču http://afw.fc2web.com/ziko/image/1974HelmutKoinigg2.jpg Najgori način da se nauči jedna od mnogih bezbednosnih lekcija u auto-moto sportu. Setite se samo betonskih ograda, posebno one u zlokobnom Tamburello-u.
Inače, osim vozača, u F1 su ginuli i gledaoci, redari, vatrogasci, mehaničari... Samo još par bizarnih i tragičnih udesa koji dosta govore o nekadašnjim "standardima", neozbiljnosti i neodgovornosti organizatora i čelnih ljudi F1. Po mnogima najsramniji događaj u F1 desio se u Zandvoort-u '73 kada je tragično stradao Britanac Roger Williamson. On je žestoko svojim March-om udario u zid pri ogromnoj brzini nakon što ga je izdala guma na bolidu koji se odmah zapalio. Jedini koji je pritekao u pomoć bio je njegov zemljak i kolega David Purley, koji se zaustavio i bezuspešno pokušavao da okrene prevrnuti bolid u plamenu kako bi izvukao nesrećnog Williamson-a koji je sve vreme dozivao u pomoć. Inače, prošao je bez povreda ali zaglavljen u kokpitu i zbog neverovatne indolentnosti i pasivnosti slabo opremljenih i uvežbanih redara tragedija je bila neizbežna. Oni su više pokušavali da odvrate Purley-a od akcije spasavanja nego da pomognu Williamson-u. Neki gledaoci, zgroženi ponašanjem redara i dramom koja se odvijala, pokušali su da se probiju do staze i pomognu Purley-ju da okrene bolid ali ih je sprečilo obezbeđenje sa psima. U to vreme staza nije bila tako dobro pokrivena kamerama pa su TV komentatori, kontrolori trke i vozači koji su prolazili mislili da je to Purley-jev bolid i da je on izašao iz njega. Sve je to potrajalo nekoliko minuta do dolaska prvih vatrogasnih kola ali je za Williamson-a bilo prekasno. Umro je od gušenja. Da stvar bude još morbidnija, posle toga preko bolida je bio bačen prekrivač iako je vozač još uvek bio u njemu i trka je odvožena do kraja http://www.youtube.com/watch?v=n-2MC9pv_Ak Kasnije je i nesuđeni spasilac, Purley, poginuo u udesu aviona. Nakon ove tragedije pokrenuta je i opsežnija akcija za povećanje bezbednosti na čelu sa Jackie Stewart-om. Koliko se nekada neozbiljno pristupalo trkama F1 i bezbednosti govori i tragedija u Južnoj Africi '77 kada je poginuo vozač Tom Pryce i mladi student Jansen van Vuuren koji je na toj trci bio vatrogasac-volonter(!?). Nesrećni mladić pretrčavao je stazu sa još jednim vatrogascem da bi ugasio zapaljeni bolid Renzo-a Zorzi-ja kada je na njega naleteo Pryce i obojica su na mestu ostali mrtvi. Vatrogasca ispred za dlaku je izbegao Hans-Joachim Stuck u njegovom bolidu. S obzirom na brzinu i da je bio iza Stuck-a, Pryce nije mogao da izbegne van Vuuren-a koji je stradao od udarca bolida, dok je Pryce naleteo i udario kacigom tačno u aparat za gašenje požara koji je nosio nesrećni mladić. Silina udarca je bila takva da je vozač pretrpeo smrtonosne povrede glave koja je uz to bila gotovo odsečena vozačkim pojasom. Njegov bolid je nastavio stazom udarivši i Laffite-a u Ligier-u. Verovatno najužasniji prizori u istoriji F1 i nisu za one osetljivije http://video.google.com/videoplay?docid=3148686068902519808# Godinu dana kasnije angažovan je i neurohirug Sid Watkins koji narednih 26 godina postaje zvanični lekar na trkama F1 i koji je bio svedok i učesnik mnogih dramatičnih događaja. Možda bi Ronnie Peterson danas bio živ da je profesoru Watkins-u obezbeđenje u Monza-i '78 nakon udesa na startu trke odmah dozvolilo pristup nesrećnom vozaču i da je ranije prebačen u bolnicu. Odmah posle te trke medicinsko vozilo je počelo da prati start bolida na narednim trkama. Sid Watkins je spasio živote vozačima poput Pironi-ja, Barrichello-a i Häkkinen-a, kome je u Australiji '95 srce dva puta stalo i gde mu je pomenuti lekar, osim masaže uradio i traheotomiju. Pomogao je i Berger-u i Piquet-u u Imola-i ali, na žalost, nije mogao i Paletti-ju, G.Villeneuve-u, Ratzenberger-u i Senna-i. Evo šta je Dr Watkins rekao o Senna-inom udesu i tim dramatičnim trenutcima pored staze: "Izgledao je spokojno. Podigao sam mu očne kapke i bilo je jasno na osnovu izgleda njegovih zenica da je imao tešku povredu mozga. Izvukli smo ga iz kokpita i položili na zemlju. Kada smo to uradili, uzdahnuo je i iako sam potpuni agnostik, osetio sam da je njegova duša otišla u tom trenutku". ( "He looked serene. I raised his eyelids and it was clear from his pupils that he had a massive brain injury. We lifted him from the cockpit and laid him on the ground. As we did, he sighed and, although I am totally agnostic, I felt his soul departed at that moment". ) Inače, Senna i Watkins su i van staze, bez obzira na razliku u godinama, bili prijatelji.
O Gilles-u Villeneuve-u Watkins je rekao: "Kada sam prvi put sreo Gilles-a, bio je vrlo uglađen, pravi džentlmen. Sećam se da mi je rekao: - "Nadam se da mi nikada nećete biti potrebni". - Setio sam se tih reči kada sam prepoznao njegov bolid na mestu nesreće".
Zanimljivo je da je uzdržani i uvek pristojni Watkins verovatno naišao tokom karijere na samo jednog nezahvalnog vozača i to Didier Pironi-ja koji je '82 na kvalifikacijama u Nemačkoj doživeo težak udes i koji je još na mestu događaja preklinjao Watkins-a da ne dozvoli da mu amputiraju noge, što mu je ovaj i obećao. Inače, Piquet, koji je prvi stigao na mesto udesa, jedino je uspeo da skine kacigu Francuzu i odmah se udaljio povraćajući od viđenog prizora. Brazilac je opisao da su Pironi-jeve noge, potpuno smrskane, ličile na kašu. Watkins je održao obećanje i posle brojnih operacija Francuz se oporavio a onda, verovatno se i ne sećajući dobro tih stresnih trenutaka, optužio je Watkins-a da se zalagao za amputaciju i da mu je noge sačuvao neki vrhunski hirurg. Watkins je posle toga jedino izjavio da o Pironi-ju nema baš visoko mišljenje. Verovatno jedini pametan potez Mosley-a tokom njegovog predsednikovanja bio je formiranje komisije za bezbednost na čijem čelu je bio baš Sid Watkins i tu je nesumnjivo mnogo toga urađeno. I pre nego što pređem na neke statističke podatke i brojke još samo jedno zapažanje. Tačno je da nesreća u ovako opasnom sportu ne bira ni vreme ni mesto ali, gledajući mnoge trke i udese, jedna od sigurno najopasnijih situacija u F1 i uopšte u trkama jednoseda je tzv. zavetrina, odnosno slipstream. On sâm po sebi nije problem, naprotiv, jer predstavlja jedan od preduslova uspešnog preticanja ali kada se zakasni sa obilaženjem ili se desi situacija nalik ovoj, postaje veoma opasno. Kada bolid iza, iz ovog ili onog razloga, pri velikoj brzini svojim prednjim točkovima dotakne zadnje točkove bolida ispred, ovaj bukvalno postaje "lansirna rampa" za katapultiranje bolida iza. Tako su poginuli Gilles Villeneuve u Zolder-u kada je naleteo na bolid Jochen-a Mass-a http://www.youtube.com/watch?v=74Z8V8RvRX0 i vozač CART serije, Jeff Krosnoff u Toronto-u '96 na uličnoj trci naletevši na bivšeg F1 vozača Stefan-a Johansson-a http://www.youtube.com/watch?v=kODJoZwik_E. U ovom drugom slučaju bilo je dodatnih tragičnih okolnosti, poput žičane ograde i svetlosnog stuba. Dva užasna udesa. A bilo je sličnih i vizuelno podjednako dramatičnih ali sa srećnim krajem: Kubica i Trulli u Montreal-u '07 http://www.youtube.com/watch?v=MZqBbLyp6oo, pa opet isti akteri u Kini 2 godine kasnije http://www.youtube.com/watch?v=MCjXm3bt_7k, Jacques Villeneuve i Ralf Schumacher u Melbourne-u 2001. kada je poginuo redar trke Graham Beveridge, koga je usmrtio otpali točak sa Jacques-ovog bolida http://www.youtube.com/watch?v=pRtIuPzHz7g. On je poslednja žrtva na trkama F1. Zatim spektakularni salto mortale Patrese-ovog Williams-a u Estoril-u '92 kada je zakasnio sa obilaženjem Berger-ovog McLaren-a http://www.youtube.com/watch?v=Nj7TewU5AVc, Christian Fittipaldi u Monza-i '93 kada je naleteo na timskog kolegu, Pierluigi Martini-ja http://www.youtube.com/watch?v=KW5GG-1SCE4, Luciano Burti i Schumacher u Hockenheim-u 2001 http://www.youtube.com/watch?v=yu2feBpukqU, Yamamoto nakon neopreznog povratka na stazu Fisichella-e u Interlagos-u 2007 http://www.youtube.com/watch?v=fEZrujXfXBg, Ernesto Viso, Michael Ammermüller i Kazuki Nakajima 2007. u Magny Cours-u u GP2 seriji http://www.metacafe.com/watch/700879/ernesto_viso_gp2_horrible_crash_live/ i naravno, Spa '98, iako su tu kiša i manja brzina bile povoljne okolnosti, kada je u afektu Schumacher optužio Coulthard-a da je pokušao da ga ubije http://www.youtube.com/watch?v=irhBKH6AnS8
Evo nekoliko statističkih podataka i preseka bezbednosti u različitim epohama F1.
Do danas je na trkama F1 nastupilo 738 vozača (+/-koji) i otprilike još oko 150 njih na kvalifikacijama, treninzima ili testiranjima, računajući i one koji su učestvovali od 1950.-1960. na trci 500 milja Indianapolis-a, koji je tada bio deo šampionata F1 iako je zbog tadašnjih slabih saobraćajnih veza učestvovalo tek par Evropljana. Dakle, od 738 vozača koji su nastupili bar na jednoj trci F1, njih 115 je izgubilo život u nekom auto takmičenju - gotovo svaki šesti. Ako uzmemo u obzir i vozače koji su vozili samo kvalifikacije, treninge ili testove ali ne i trke, brojka je veća za još 15 tragedija - ukupno 130. Evo kako je to izgledalo po periodima, gde je najcrnji onaj između 1956 i 1960:
1950-55: 30 vozača
5 vozača u F1 - 2 trka/1 kvalifikacije/2 trening
1956-60: 36 vozača
9 vozača u F1 - 6 trka/2 trening/1 testiranje
1961-65: 15 vozača
5 vozača u F1 - 1 trka/3 trening/1 testiranje
1966-70: 23 vozača
6 vozača u F1 - 4 trka/1 kvalifikacije/1 testiranje
1971-75: 11 vozača
5 vozača u F1 - 2 trka/1 kvalifikacije/2 trening
1976-80: 5 vozača
3 vozača u F1 - 2 trka/1 testiranje
1981-85: 5 vozača
2 vozača u F1 - 1 trka/1 kvalifikacije
1986-90: 2 vozača
1 vozač u F1 - testiranje
1991-95: 2 vozača
obojica u F1 - 1 trka/1 kvalifikacije
1996-00: nijedan
2001-05: 1 vozač
2006-10: nijedan
Za one koje interesuje, evo kompletnog spiska 130 vozača Formule 1 koji su stradali u bilo kom auto takmičenju, hronološki. Brojke iza vozača označavaju broj odveženih trka u F1, godinu rođenja i smrti. Vozače koji su poginuli u bolidu F1 označio sam zvezdicom ispred:

Joe Fry (GBR) 1 1915 1950
Raymond Sommer (FRA) 5 1906 1950
Walt Brown (USA) 2 1911 1951
Cecil Green (USA) 2 1919 1951
Bill MacKey (USA) 1 1927 1951
Gordon Reid (USA) 0 (1nq) 1923 1952
Johnny McDowell (USA) 3 1915 1952
Luigi Fagioli (ITA) 7 1898 1952
Jim Rigsby (USA) 1 1923 1952
Bill Schindler (USA) 3 1909 1952
Frankie Luptow (USA) 0 (1nq) 1905 1952
Joe James (USA) 2 1925 1952
*Chet Miller (USA) 2 1902 1953/trening
*Carl Scarborough (USA) 2 1914 1953/trka
Charles de Tornaco (BEL) 2 1927 1953
Felice Bonetto (ITA) 15 1903 1953
Bobby Ball (USA) 2 1925 1954
Guy Mairesse (FRA) 3 1910 1954
Bob Scott (USA) 3 1928 1954
*Onofre Marimon (ARG) 11 1923 1954/trening
Mike Nazaruk (USA) 3 1921 1955
*Manuel Ayulo (USA) 4 1921 1955/kvalifikacije
Larry Crockett (USA) 1 1926 1955
Alberto Ascari (ITA) 32 1918 1955
*Bill Vukovich (USA) 5 1918 1955/trka
Pierre Levegh (FRA) 6 1905 1955
Charles "Mike" Burch (USA) 0 (1nq) ? 1955
Don Beauman (GBR) 1 1928 1955
Jerry Hoyt (USA) 4 1929 1955
Jack McGrath (USA) 6 1919 1955
Walt Faulkner (USA) 5 1920 1956
Bob Sweikert (USA) 5 1926 1956
Louis Rosier (FRA) 38 1905 1956
Ken Wharton (GBR) 15 1916 1957
Eugenio Castellotti (ITA) 14 1930 1957
Alfonso de Portago (ESP) 5 1928 1957
*Keith Andrews (USA) 2 1920 1957/testiranje
Piero Carini (ITA) 3 1921 1957
Herbert McKay-Fraser (USA) 1 1927 1957
W. Bill Whitehouse (GBR) 1 1909 1957
Archie Scott-Brown (GBR) 1 1927 1958
*Pat O'Connor (USA) 5 1928 1958/trka
Erwin Bauer (GER) 1 1912 1958
George Fonder (USA) 2 1917 1958
Art Bisch (USA) 1 1926 1958
*Luigi Musso (ITA) 24 1924 1958/trka
*Peter Collins (GBR) 32 1931 1958/trka
Peter Whitehead (GBR) 10 1914 1958
Jimmy Reece (USA) 6 1929 1958
*Stuart Lewis-Evans (GBR) 14 1930 1958/trka
Marshall Teague (USA) 3 1921 1959
*Jerry Unser (USA) 1 1932 1959/trening
*Bob Cortner (USA) 0 (1nq) 1927 1959/trening
Dale Van Johnson (USA) 0 (1nq) 1927 1959
Ivor Bueb (GBR) 3 1923 1959
Jean Behra (FRA) 52 1921 1959
Ed Elisian (USA) 5 1926 1959
Harry Blanchard (USA) 1 1931 1960
Ettore Chimeri (VEN) 1 1921 1960
Harry Schell (USA) 56 1921 1960
Al Herman (USA) 5 1927 1960
*Chris Bristow (GBR) 4 1937 1960/trka
*Alan Stacey (GBR) 7 1933 1960/trka
Jimmy Bryan (USA) 9 1927 1960
Johnny Thomson (USA) 8 1922 1960
Jim Packard (USA) 0 (2nq) 1931 1960
Tony Bettenhausen (USA) 11 1916 1961
*Giulio Cabianca (ITA) 3 1923 1961/testiranje
Al Keller (USA) 5 1920 1961
*Wolfgang von Trips (GER) 27 1928 1961/trka
Dennis Taylor (GBR) 0 (1nq) 1921 1962
Peter Ryan (CAN) 1 1940 1962
Jean Lucienbonnet (FRA) 0 (1nq) 1923 1962
Shorty Templeman (USA) 3 1919 1962
*Ricardo Rodríguez (MEX) 5 1942 1962/trening
*Gary Hocking (RHO/ZIM) 0 (1nq) 1937 1962/testiranje
Tim Mayer (USA) 1 1938 1964
Eddie Sachs (USA) 4 1927 1964
Tony Bonadies (USA) 0 (3nq) 1916 1964
*Carel Godin de Beaufort (NED) 28 1934 1964/trening
Johnny Roberts (USA) 0 (1nq) 1924 1965
Walt Hansgen (USA) 2 1919 1966
Chuck Rodee ( USA ) 0 (2nq) 1927 1966
Jimmy Davies (USA) 5 1929 1966
Jud Larson (USA) 2 1923 1966
Ken Miles (USA) 0 (1nq) 1918 1966
*John Taylor (GBR) 5 1933 1966/trka
Don Branson (USA) 2 1920 1966
*Lorenzo Bandini (ITA) 42 1935 1967/trka
Giacomo Russo "Geki" (ITA) 2 1937 1967
*Robert Andersson (GBR) 25 1931 1967/testiranje
Georges Berger (BEL) 2 1918 1967
Ian Raby (GBR) 3 1921 1967
Jim Clark (GBR) 72 1936 1968
Ludovico Scarfiotti (ITA) 10 1933 1968
*Jo Schlesser (FRA) 3 1928 1968/trka
Mike Spence (GBR) 36 1936 1968
Lucien Bianchi (BEL) 17 1934 1969
Paul Hawkins (AUS) 3 1937 1969
Moisés Solana (MEX) 8 1935 1969
Gerhard Mitter (GER) 5 1935 1969
Bruce McLaren (NZL) 100 1937 1970
*Piers Courage (GBR) 27 1942 1970/trka
*Jochen Rindt (AUT) 60 1942 1970/kvalifikacije
Ignazio Giunti (ITA) 4 1941 1971
Pedro Rodríguez (MEX) 54 1940 1971
Joseph Siffert (SUI) 96 1936 1971
Joakim Bonnier (SWE) 103 1930 1972
*Roger Williamson (GBR) 2 1949 1973/trka
*François Cevert (FRA) 46 1944 1973/kvalifikacije
Nasif Estefano (ARG) 1 1932 1973
*Peter Revson (USA) 30 1939 1974/trening
Silvio Moser (SUI) 12 1941 1974
*Helmut Koinigg (AUT) 2 1948 1974/trka
*Mark Donohue (USA) 14 1937 1975/trening
*Tom Pryce (GBR) 42 1949 1977/trka
Brian McGuire (AUS) 0 (2nq) 1945 1977
*Ronnie Peterson (SWE) 123 1944 1978/trka
Rob Slotemaker (NED) 0 (1nq) 1929 1979
*Patrick Depailler (FRA) 95 1944 1980/testiranje
*Riccardo Paletti (ITA) 2 1958 1982/trka
*Gilles Villeneuve (CAN) 67 1952 1982/kvalifikacije
Rolf Stommelen (GER) 54 1943 1983
Manfred Winkelhock (GER) 47 1951 1985
Stefan Bellof (GER) 20 1957 1985
*Elio de Angelis (ITA) 108 1958 1986/testiranje
Jo Gartner (AUT) 8 1954 1986
*Roland Ratzenberger (AUT) 1 1962 1994/kvalifikacije
*Ayrton Senna (BRA) 161 1960 1994/trka
Michele Alboreto (ITA) 194 1956 2001

Stradali vozači F1 u bilo kom auto takmičenju po nacionalnosti:
USA 54
GBR 20
ITA 14
FRA 9
GER 6
AUT 4
BEL 3
MEX 3
ARG 2
AUS 2
CAN 2
NED 2
SUI 2
SWE 2
BRA 1
ESP 1
NZL 1
RHO/ZIM 1
VEN 1
Stradali isključivo u bolidima F1:
USA 10
GBR 9
ITA 5
AUT 3
FRA 3
ARG 1
BRA 1
CAN 1
GER 1
MEX 1
NED 1
RHO/ZIM 1
SWE 1
Stradali isključivo u bolidima F1 bez trke 500 milja Indianapolis-a:
GBR 8
USA 3
ITA 3
GER 1
FRA 1
AUT 1
SWE 1
BRA 1

Dakle, u bolidima F1 do danas je poginulo 38 vozača a samo na trkama 19. Najviše vozača u F1 ( ne samo na trkama ) stradalo je u bolidima Ferrari-ja (7), Kurtis Kraft-a (6 - svi vezani za Indy 500 ), Lotus-a (5), Cooper-a (4 i to za samo 2 godine) itd. Za 5 najopasnijih staza na svetu smatraju se Indianapolis ( oval ), Deytona, stari Nürburgring ( Nordschleiffe ), Monza i Spa, koje su takođe prepravljane.
Inače, Amerikanac Carl Scarborough umro je po završetku trke 500 milja Indianapolis-a 1953. od toplotnog udara zbog velike vrućine na toj trci. Vrućina je takođe jedna od opasnosti u ovom sportu i danas. Prošle godine je Alonso kolabirao posle jedne trke, nisam siguran da li je bila Malezija u pitanju. Senna je nakon trke u Kanadi '84 kolabirao a nakon prve pobede u Brazilu '91 u jednom trenutku je imao problem da podigne pobednički pehar zbog iscrpljenosti. Mansell se srušio u Dallas-u '84 na paklenoj vrućini gurajući njegov Lotus do ciljne linije http://www.youtube.com/watch?v=mYyq4lTvJNE i http://agoravai.files.wordpress.com/2009/07/mansell_1984.jpg ( Već zamišljam vozače Virgin-a, di Grassi-ja i Glock-a kako guraju bolid ali treba prvo stići pred cilj:) Evo kako se potpuno iscrpljeni Nelson Piquet srušio na podijumu u Brazilu '82. Malo su mu Rosberg i Prost pripomogli ali sve je bilo džabe. Kasnije su i Nelson i Keke diskvalifikovani sa te trke zbog neregularnih bolida http://www.youtube.com/watch?v=bskUWD8EFyA Zbog ogromne vrućine i vlage u Maleziji vozači, pored unošenja mnogo tečnosti, stavljaju suvi led gde god nađu mesto: u kacigu, rukavice, patike...
Da se vratim na statistiku. Evo i broja trka, udesa i težih povreda vozača u F1 u nekim periodima:
1963-1967: 50 trka, 47 udesa, 21 povreda/256.000km
1968-1972: 59 trka, 88 udesa, 31 povreda/227.000km
1973-1977: 77 trka, 250 udesa, 51 povreda/446.000km
1978-1982: 76 trka, 283 udesa, 3 povrede/399.000km
1983-1987: 79 trka, 218 udesa, 2 povrede/428.000km
1988-1992: 80 trka, 305 udesa, 1 povreda/478.000km
1993-1997: 82 trke, 382 udesa, 11 povreda/450.000km
1998-2001: 66 trka, 240 udesa, 7 povreda/348.000km
Broj pređenih kilometara odnosi se isključivo na trke a koje su prešli svi vozači u tom periodu zajedno.

Što se tiče gledalaca, od 1963. njih 6 je izgubilo život i to na trci '75 u Španiji, kada je Rolf Stommelen izleteo usmrtivši njih petoricu http://www.youtube.com/watch?v=Db0OuPQhJds i u Japanu '77 kada je nakon udesa Gilles-a Villeneuve-a i Peterson-a stradao jedan fotograf i jedan redar. Što se tiče redara, još dvojica su izgubili živote i to u Monza-i 2000. i već pomenuta poslednja žrtva u F1 u Australiji 2001. Trka u Zolder-u '81 bila je "crni vikend" za mehaničare. Dva dana pred trku stradao je mehaničar Osella-e, Giovanni Amedeo, koji je pao sa pit-wall-a i u tom trenutku na njega naleteo Carlos Reutemann u Williams-u. Mehaničar je preminuo u bolnici dan posle trke. U nedelju, na startu trke, zamalo je stradao i mehaničar Arrows-a Dave Luckett. Patrese nije uspeo da startuje bolid i dok su ostali vozači kretali sa grid-a, Lucket je izašao na stazu pokušavajući da pokrene bolid Arrows-a. Većina vozača ga je izbegla ali je onda na njega naleteo drugi vozač njegove ekipe, Siegfried Stohr. Iako je na prvi pogled izgledalo dramatično, nije bio ozbiljnije povređen http://video.google.com/videoplay?docid=3755952651892482955#
Mehaničari su imali loša iskustva i sa Schumacher-om, Nakajima-om, Mazzacane-om...
http://www.youtube.com/watch?v=l-xcYd8oSMg
http://www.youtube.com/watch?v=YU08Yocstho
http://www.youtube.com/watch?v=vLiIA4e3jSU

Inače, mnogo više gledalaca na trkama F1 stradalo je pre navedenog perioda pa je tako na GP Argentine, 1953. prvi svetski šampion, Nino Farina, prilikom udesa usmrtio 13 gledalaca, 1960. u Holandiji u udesu Dan-a Gurney-a stradao je jedan a '61 u Monza-i, prilikom pogibije von Trips-a, 14 http://www.youtube.com/watch?v=llbKapneyyI Na trci 1000 milja u Italiji, vozač F1 Alfonso de Portago poginuo je '57 zajedno sa suvozačem usmrtivši još 10 gledalaca, među njima i petoro dece http://www.youtube.com/watch?v=8qKx6u7eje4 Najveća tragedija je svakako ona iz 1955. na 24 časa Le Mans-a kada je bivši vozač F1 Pierre Levegh izgubio život u užasnoj nesreći u kojoj je stradalo 86 gledalaca i preko 100 bilo povređeno http://www.youtube.com/watch?v=IuKP-rNyiOQ i http://www.youtube.com/watch?v=kuBkKV5tMVc Mercedes se povukao iz auto trka a Švajcarska je, iako se udes desio na francuskom tlu, prestala da organizuje auto-moto trke.
Verovatno jedna od najopasnijih krivina u F1 je nesrećni Tamburello, gde su najteže udese imali Piquet, Berger, Senna i Alboreto http://www.youtube.com/watch?v=wRbm0NiqYBA

I na kraju, mnogi vozači F1 izbegli su zlu sudbinu na stazi ali ih je ona sustigla na nekim drugim mestima. Među njima i četvoricu šampiona. Evo i tog pregleda uz broj trka u F1, godinu rođenja i smrti:
Joel Thorne (USA) 0 (1nq) 1914 1955 - Avionska nesreća; udario svojim privatnim avionom u stambenu zgradu i pritom usmrtio još osam osoba, uključujući i dvomesečnu bebu.
Jay Abney (USA) 0 (1nq) 1931 1958 - Udes kamiona.
Mike Hawthorn (GBR) 45 1929 1959 - Bivši svetski prvak. Saobraćajna nesreća, zapravo, trkao se na auto-putu.
Juan Jover (ESP) 0 (1nq) 1903 1960 - Saobraćajna nesreća.
Ron Flockhart (GBR) 13 1923 1962 - Avionska nesreća.
Jorge Daponte (ARG) 2 1923 1963 - Samoubistvo.
Ray Reed (RHO/ZIM) 0 ( 1nq ) ? 1965 - Avionska nesreća.
Giuseppe Nino Farina (ITA) 33 1906 1966 - Bivši svetski prvak. Saobraćajna nesreća.
Willy Mairesse (BEL) 12 1928 1969 - Samoubistvo nakon teških povreda zadobijenih na 24 časa Le Mans-a.
Eddie Johnson (USA) 9 1919 1974 - Avionska nesreća.
Tony Brise (GBR) 10 1952 1975 - Avionska nesreća.
Graham Hill (GBR) 176 1929 1975 - Bivši svetski prvak. Avionska nesreća u kojoj je poginuo i prethodno pomenuti vozač i još četvorica putnika.
José Carlos Pace (BRA) 72 1944 1977 - Velika brazilska F1 nada po kome se zove staza u Interlagos-u. Udes helikoptera.
Mike Hailwood (GBR) 50 1940 1981 - Saobraćajna nesreća u blizini njegove kuće u kojoj je izgubila život i njegova 9-ogodišnja ćerka; sin preživeo. Vozač kamiona kažnjen novčanom kaznom od 100 funti.
Harald Ertl (AUT) 19 1948 1982 - Avionska nesreća; supruga i sin preživeli.
David Purley (GBR) 7 1945 1985 - Avionska nesreća; takmičenje dvokrilaca - srušio se u more.
Didier Pironi (FRA) 70 1952 1987 - Trka glisera; poginula i druga dva člana posade blizu obale Britanije kada su naleteli na veliki talas stvoren prolaskom tankera u blizini.
Denny Hulme (NZL) 112 1936 1992 - Bivši svetski prvak. Srčani udar tokom trke u Australiji.
Emilio Rodríguez Zapico (ESP) 0 (1nq) 1944-1996 - Saobraćajna nesreća.
Emil Andres (USA) 0 (1nq) 1911 1999 - Umro posle pada u svojoj kući.
Johnny Baldwin (USA) 0 (1nq) 1927 2000 - Srčani udar. S obzirom na godine možda mu i nije mesto na ovom spisku.
Vic Wilson (GBR) 1 1931-2001 - Saobraćajna nesreća.
Alex Blignaut (RSA) 0 (1nq) 1932 2001 - Poginuo od strujnog udara na sopstvenoj farmi.
Otto Stuppacher (AUT) 0 (3nq) 1947 2001 - Pronađen mrtav u stanu u Beču; uzrok smrti nepoznat.
Johnny Mauro (USA) 9 1910 2003 - Saobraćajna nesreća.
Ernie de Vos (CAN) 0 (1nq) 1941 2005 - Poginuo vozeći bicikl.
Clay Regazzoni (SUI) 132 1939 2006 - Saobraćajna nesreća.
Ricardo Londoño (COL) 0 (1nq) 1949 2009 - Ubijen u Kolumbiji sa još dvojicom prijatelja kada su napadači otvorili vatru na njih.

Pošto je tema bila ozbiljna i sumorna, ipak bih ovaj maraton završio u vedrijem tonu a opet vezano za udese. Kada je Nelson Piquet zbog ispuštene zadnje leve gume na njegovom Williams-u doživeo '87 najteži udes u F1 karijeri, upravo u zlokobnom Tamburello-u na treningu u petak, završio je u bolnici sa potresom mozga i povređenom nogom. Kako se te godine borio za titulu sa mrskim mu timskim kolegom Mansell-om, koji je imao bolji start sezone, Piquet je na svoju ruku sutradan, na dan kvalifikacija napustio bolnicu i obreo se u boksu Williams-a. Nastalo je žestoko ubeđivanje između njega i gore pomenutog Dr-a Sid-a Watkins-a - voziti ili ne? Iako je Watkins, kao vrhunski neurohirurg, bio u pravu po pitanju dijagnoze, pomalo je dramatično protumačio simptome Piquet-ovog potresa mozga. Razgovor je otprilike tekao ovako:
Watkins: "Nelson-e, ne možeš da voziš jer imaš potres mozga!"
Piquet: "Otkud znaš?"
Watkins: "Nelson-e, obuo si samo jednu cipelu, drugu si zaboravio!"
Piquet: "Ma ne, nisam zaboravio. Nisam mogao da je obujem jer mi je stopalo oteklo".
Na kraju, razum je prevladao ili bolje reći čelni ljudi F1 koji su zabranili Piquet-u da vozi nakon što je Watkins zapretio da će napustiti posao lekara u F1 ako se Brazilac pojavi na stazi. Piquet je tu trku odradio kao TV komentator i vratio se već na narednoj i te godine osvojio svoju poslednju titulu iako je čitave sezone imao problema sa glavoboljom. Slična situacija je bila i pre 3 godine sa Kubica-om koji je morao da propusti jednu trku upravo zbog opasnosti od tzv. "drugog udarca" u kratkom periodu koji bi mogao da bude veoma opasan kada je u pitanju potres mozga
Za kraj, sâm Watkins je imao običaj da se šali na račun vozača jer mu nikada nije bilo jasno kako neko može da jurca i da se izlaže tolikoj opasnosti: "Često sam se šalio da kao neurohirurg nisam potreban na trkama jer vozači uopšte nemaju mozak...da ga imaju, ne bi se trkali". ( "I make jokes about the fact that as a neuro-surgeon I shouldn't be required at a motor race because the drivers don't have any brains.... otherwise they wouldn't race". )
Legendarni britanski komentator F1, Murray Walker rekao je jednom prilikom: "Sid Watkins, jedan od vodećih svetskih neurohirurga, koji se brine o svim medicinskim stvarima vezanim za FIA-u, rekao je nedavno da je uradio skeniranje glave jednog vozača i da ništa nije video unutra, što ga uopšte nije iznenadilo".
Niki Lauda, još kao aktivni vozač: "Treba biti lud pa učestvovati na trkama Formule 1 a onda treba biti mnogo pametan pa spasiti svoju ludu glavu".
To be continued...
Ma ne, šalim se! Ovo je ipak:
The end!!!!!!!!!!

f1-master

pre 14 godina

Lerby, ... svaka čast ... tvoj komentar je zasjenio ovaj članak ...
članak iskreno nije loš, ali izgleda kao da predstavljamo nformulu 1 djeci u osnovnoj školi ... ( nadam se da će te mi objaviti ovaj komentar )

Lerby

pre 14 godina

@f1-master
Članak Aleksandra Babića i moj kao zajedničko imaju jedino temu bezbednosti u F1, u svemu ostalom se razlikuju ( pristup temi, aspekti bezbednosti, dužina itd. ) pa i nisu za poređenje i ocenjivanje koji je bolji. Možda je nekome samo zanimljiviji jedan ili drugi tekst, zavisno šta očekuje od istog i to je sve. Aleksandar se uglavnom bavio tehničkim karakteristikama, bolidima, vozačkom opremom i medicinskim aspektima dok u mom preovlađuju neki konkretni tragični događaji kao rezultat nekadašnjih bezbednosnih propusta i nešto statistike. Zavisi ko je šta i koliko hteo da obradi na ovu temu u svom tekstu. Njemu je verovatno i teže s obzirom da piše kao saradnik na zvaničnom sajtu i možda još negde pa verovatno mora da vodi računa i o izvesnim ograničenjima tipa vreme/prostor. Osim toga, Babić komentariše i druga auto takmičenja na drugim televizijama. S druge strane, ja sam se raspisao po principu "ako tekst prođe moderatora - prođe, ako ne - "džabe sam krečio" - dobro, ne baš džabe, možda bih ga objavio u nastavcima poput neke latinoameričke sapunice:) Šalu na stranu, nemam nameru da budem lažno skroman niti da "branim" Babića jer i nemam zbog čega ali je njegov članak meni bio jako inspirativan što se uostalom i vidi po dužini mog teksta. Na kraju krajeva, da nije pisao o ovoj temi ne bi bilo ni mog doprinosa. I koliko god da smo još pisali ne bi obradili ni 1% ove teme. Važno je da se piše i čita a i drugi bi mogli da daju svoj doprinos.
I za kraj, uočio sam u mom tekstu jednu grešku koja je potpuno nebitna za sâmu temu ali kada se greška primeti valja je ispraviti. Napisao sam da je '87 Mansell imao bolji start sezone od Piquet-a a bilo je suprotno.

jovan

pre 14 godina

Svaka cast!

prije mozda pola godine-godinu poginuo je je jos jedan vozac GP2. Formula ispred njega je imala udes i tocak koji je otpao se odbio i udario u glavu vozaca koji je ostao na mjestu mrtav. Nesto slicno sto se Masi desilo u f1 samo sto se radilo o dijelu amortizera.

Ne znam tacno ime i stazu ali bi mozda ti tacno znao o konkretnom dogadjaju.

elektor

pre 14 godina

Moram da priznam da Ja spadam u one nedokazane - kritičare. Elem početkom sezone sam čak poslao mejl Fox televiziji sa nekih 50-ak grešaka ( a to je bilo "iz glave") i propusta komentatora da vidim šta će se desiti. I desilo se ....ništa. Dobro propusti nisu na nivou genijalnih (cinizam) komentara Čede Brkića.Ali ..
Elem , ako nekog interesuju analize - neka ih potraži na sajtu .f1fanatic.co.uk ili na stranicama Auto Sporta (internet sajt). Tako se neće desiti da za neke vrlo bitne informacije (snaga motora i pouzdanost istih) - budete zahvaljujući kompetentnosti komentatora, uskraćeni i 2 godine posle njihovog objavljivanja.
A sad mali osvrt na kacige. Skeniranje glave vozača se ne radi zbog oblika kacige već oblika ispune koja savršeno mora odgovarati obliku glave vozača(inače ispuna se radi od Nomexa)Spoljni dizajn kacige odredjuju aerodinamički zahtevi i strukturna čvrstoća iste)
i nekoliko crtica :
SCHUBERT je u F1 ušao preko Ralfa Šumahera
Isti proizvodjać je zanat ispekao radeći vojnu opremu (snabdeva i specijalnu formaciju nemačke granične policije GSG9)
Isti put u formulu 1 je pre Schuberta prešao i američki BELL.
Inače ovaj proizvodjać je 1999-te godine Šumaherovu (Mihael)kacigu opremio sistemom iz borbenih helikoptera (varijacija Head-up displeja koji najbitnije podatke prikazuje na viziru). Inženjer koji je ovo otkrio u vreme GP San Marina je momentalno popio otkaz.
Svojevremeno je zbog svoje visine i oblika kacige , Gerhard Berger u McLarenu onemogućavao napajanje svog motora vazduhom što je dovodilo do ogromnog pada snage.
Energija koju je primila i izdržala Masina kaciga u Madjarskoj prošle godine je približno jednaka energiji metka ispaljenog iz automat. puške Kalašnjikov.
Puno pozdrava svima..