Dragović za B92.net: Pare dođu i odu – Zvezda je za ceo život

Svedoci smo da je sve manje ljubavi u savremenom fudbalu, da su ambicije i novac uvek u prvom planu.

Izvor: Miloš Simanoviæ

Subota, 01.01.2022.

09:00

Dragović za B92.net: Pare dođu i odu – Zvezda je za ceo život
Foto: FK Crvena zvezda

Posle rotacije u Bajer Leverkuzenu, pored brojnih ponuda iz Nemačke, Rusije i Turske, a čak i pre izloga za sve igrače – Evropskog prvenstva (na kome je blistao sa Austrijom), Dragović je odlučio da ispuni dečački san.

U drugom delu ekskluzivnog intervja za B92.net, jednom od retkih po dolasku u Srbiju, objasnio je zašto je odbacio veliki novac u najboljim godinama za jednog defanzivca.

"Pare danas dođu, sutra odu. Rodio sam se bez para i umreću bez njih“, kaže Dragović za naš sajt zašto je odbio višemilionske ponude.

Logično, bez para se ne može...

"Naravno da su bitne u nekom delu, ali hteo sam da doživim san da zaigram za Zvezdu i uspeo sam. Imao sam finansijski jače ponude, ali nije sve u parama“, dodao je Dragović.

"Zašto me svi pitaju da li je Beograd opasan?"

Srdjan Stevanovic/Starsportphoto
Davno je bilo poznatno koliku su stamenom štoperu crveno-beli u srcu. Međutim, kako ga je put vodio preko Austrije Beč, Bazela, kijevskog Dinama, Lestera i Bajera nije bilo realno da se ranije ranije dogodi dolazak u Zvezdu. Za neke nije bilo realno ni letos, nešto kao što je Dragović govorio 2012. godine kada je daleko od svoje želje u teškim vremenima Crvene zvezde.

"Zvezda je uvek bila san i ljubav za ceo život. Naravno da nisam znao tih godina (2012. prim. aut), mora mnogo toga da se poklopi, nije tako lako doći u Zvezdu ili bilo gde. Živim taj san, što mi je najlepše i borim se svaku utakmicu. Daj bože i sa Zvezdom da osvojim titulu, kao što sam u Bazelu i Dinamu“.

Zaostatak za Partizanom je pet bodova nakon prvog dela sezone u Superligi.

"Moramo da priznamo da Partizan igra odlično, biće teško. Međutim, verujem u naš kvalitet, sve je u našim rukama. Mislim da smo najbolja ekipa u Srbiji, respekt Partizanu, ali igrački smo najkvalitetniji. To moramo da pokažemo na terenu“. Dragović je poznat kao veliki profesionalac, sa germanskim mentalitetom i balkanskim nabojem. Noćne čari Beograda, kako kaže, ne mogu da mu poremete ritam. Možda je karakter najbolje pokazao u situaciji kada mu je teško pao remi sa Radnikom.

"Što me svi pitaju kakav je život u Beogradu? Isti je kao u Beču i Diseldorfu... Koncentrišem se na fudbal, posle utakmice samo gledam kako da se regenerišem i za mene je život isti kao u Beču i Diselforfu“, govori rođeni Bečlija, ali i objašnjava kako sve to može da se "ispegla".

"Moraš sam da znaš šta hoćeš, da se pokažeš na terenu. Ako neko želi da izlazi neka ide, ali mora da se pokaže na terenu i bez izgovora. A ne da razmišlja da li je trebalo da se legne u 11 uveče. Svako za sebe zna šta mu treba. Ja ne želim da izlazim u noćne klubove. Naravno, imam život, izađem na večeru, ali opet imam jedan cilj. Hoću titulu, Evropu i ne gledam kakav je noćni život u Beogradu“.

O katastrofalnim terenima i kako ga Humska nije impresionirala

foto: Srdjan Stevanovic/Starsportphoto
Kako teče aklimatizacija na srpski fudbal? Uz malo ustručavanje, ne želeći da nekoga uvredi, Dragović je ipak morao da progovori o velikom problemu.

"Tereni su katastrofalni, osim dva ili tri stadiona. Kada se vidi gde smo igrali... Katastrofa mi je bilo svuda, iskreno, osim na našem i Partizanovom terenu. Kada se pogledaju tereni u Lučanima, Inđiji i Lazarevcu, jeste da je bila kiša, ali opet... To je najveći problem u srpskom fudbalu“.

Loši tereni ne pogoduju ekipama koje igraju ofanzivno i imaju imperativ trijumfa, poput Crvene zvezde i Partizana. Konstatovali smo da je posebno teško u takvim uslovima napadačima, jer je teška izvedba centaršuta, šuta, dati gol...

"Ne bih rekao da je napadačima teže. Ako pogledate mi u Zvezdi volimo da igramo i iz odbrane. Ako ja napravim grešku ili drugi štoper odmah će biti gol za protivnika. Ovi u napadu ako je izgube imaju iza sebe saigrače da spasu. Kod nas je greška 90 gol. Zato je nama je baš teško". Najsvetlija tačka klupskog fudbala je "večiti“ derbi, a jesenas u Humskoj je Zvezda „izvukla“ remi (1:1). Dragović priznaje da nije bio "paralisan“ neprijateljskim ambijentom, kao što su mu pričali pre utakmice.

"Bilo mi je mnogo prijatelja na stadionu. Svi su me plašili da će biti strašan ambijent, a u stvari su naši navijači bili i glasniji. Govorim svoje mišljenje... Pričali su mi da je u Humskoj žešće nego na 'Marakani', u smislu da je manji stadion i bliži je teren tribinama, da je neprijatljska atmosfera, ali ja tako nešto nisam osetio na terenu“.

Aleksandar Katai je spasao crveno-bele u finišu, iako je vrlo lako Partizan mogao do trijumfa, što je konstatovao i Dragović.

"Nismo pobedili. Bolji smo bili u prvih pola sata, Dioni je imao veliku šansu i primili smo gol ni iz čega. Iskreno, kasnije je Partizan bio bliži pobedi u drugom poluvremenu nego mi remiju, ali imamo Saleta (Kataija prim. aut) i dao je gol glavom. Što smo tako kasno izjednačili uzeli smo slađi bod. Ovo je kao mini pobeda, plus su imali dve ili tri kontre da reše. Remi je u tom trenutku bio OK“.

O Bazelu, Salahu i zbog čega "nije hteo" u Junajted i Arsenal?

Credit:Vadim Kudinov/SIPA/Profimedia
Toliko o srpskom fudbalu. "Prešaltali" smo se na njegovu karijeru, satkanu od 10 trofeja, od Austrije, Švajcarske, preko istočnije Ukrajine, pa opet srca Evrope Nemačke. Sve je počelo u Beču.

"Od šeste godine sam počeo u Austriji, san mi je bio da zaigram za prvi tim i Bog mi je uslišio želju. Dve godine sam igrao za najbolju ekipu, ali mi je želja bila da se otisnem dalje i zato sam se odlučio za Bazel, koji je dobra stepenica jer kao mlad možeš mnogo da naučiš. Mogao sam i da grešim u tom klubu“, vraća film Dragović.

Bazel je tada dominirao Švajcarskom, preko Mančester junajteda čak izborio osminu finala Lige Evrope, a stigao i do polufinala Lige Evrope.

"Bazel nema pritisak. To je klub poput Salcburga, kupuje mlade igrače i dozvoljene su greške. Samo žele da daš sve od sebe, tako smo živeli i imali uspehe. Imali smo dobru ekipu i sreću. Došao je Salah, Zomer, Šer, uz iskusne igrače Štrelera, Freja... Hemiju smo imali između mladih i starijih, fenomenalne navijače koji su nas podržavali. U jednom trenutku smo imali 10 bodova manje od Siona, pa smo uzeli titulu. Nije sve baš bilo idealno, ali smo verovali i na kraju sve smo uspeli".

Kakav je bio tada Mohamed Salah, sada as Liverpula i jedan od najboljih fudbalera sveta? Dragović otkriva da nikada nije sreo takvog vernika.

"Još je bio mlad, ali se odmah videlo koliko je brz i talentovan. Tada je imao manu da mu je mnogo šansi trebalo da postigne gol. Uvek je radio na tome posle treninga, a sada se vidi da je maltene svaki šut gol. Ima fenomenalnu karijeru, to se vidi u Liverpulu. Nikad nisam video nekog da toliko veruje u Boga, svaka mu čast i to poštujem. Molio se pet puta na dan, uvek Kuran ima uz sebe. Fenomenalan je tip, sa izraženim karakterom i zato mu je Bog dao sreću. U fudbalu moraš da imaš sreću, ali neće doći sama, moraš da radiš".
Simon Bellis/Sportimage via PA Images/Profimedia
Sledi odlazak u Kijev, u transferu vrednom 15 miliona evra kao rekordni za Dinamo. Tada je to bilo iznenađenje jer se Dragović dovodio u vezu sa Arsenalom, Romom, Interom...

"Da sam imao to na papiru, da li starno mislite da bih išao u Kijev? Pričalo se da postiji interesovanje, ali nije bio Mančester junajted. Prvi bih rekao da je glup ko to ne izabere. Moram da kažem istinu da nisam imao tu ponudu, hteo sam put poput Vidića, on je preko Rusije, pa sam i ja mislio preko istočnog dela Evrope. Slične su lige...

Engleska je ipak bila suđena. Lester siti i pozajmica iz Bajer Leverkuzena, samo dve sezone od one šampionske.

"Nije bilo lako, ali uživao sam i prijala mi je Engleska. Meni je teža nemačka liga, nikoga ne vređam. Tempo i dueli su jači u Premijer ligi, ali što se tiče taktike i trčanja, u Bundesligi trče i u 93. minutu i kad gube 3:0. to su Nemci... Sećam se u Bajeru, gubili smo 3:1, a oni su gurali da daju četvrti, peti, šesti.. Ja to cenim, nije bezveze Bajern takav, gaze do kraja“.

Leverkuzen je napustio jer nije hteo da bude u rotaciji...

"Želeo sam da igram svaki vikend, davao sam sve od sebe i poštujem odluke trenera. Želeo sam drugi klub i to sam uradio, želim im sreću“.

Kako je "utrnuo" u Beogradu?

EPA/ALEKSANDAR PLAVEVSKI
Sudbina zna da umešta prste. Koreni iz Grocke, rođen u Beču, a debi za reprezentaciju Austrije imao je u Beogradu. Bilo je to 2009. godine kada je Srbija slavila golom iz penala Nenada Milijaša, sada pomoćnog trenera i "učitelja“ Dragoviću.

"Taj dan neću zaboraviti dok sam živ“, počinje popularni Drago, pa opisuje kako se osećao noć pred izlazak na stadion na kome danas redovno igra, a tada je mogao samo da sanja.

"Utrnuo sam od straha. Preko 40.000 ljudi, a ja nisam mogao da spavam noć pred utakmicu, bio sam nervozan. Na mestu na kome igra Crvena zvezda, moj omiljeni klub, hteo sam da pokažem da znam, izgubili smo golom Milijaša iz penala, ali bili smo bolji. Srbija je pobedila, ja sam odigrao dobro, mada bih voleo da smo mi dobili, ali nema veze. Sve je ispalo super", rekao je, uz zahvalnost tadašnjem selektoru Didiju Konstantiniju.

Nikada nije krio da mu je igrački idol bio Nemanja Vidić, "srpska stena“ i bivši kapiten Mančester junajtedu.

"Uvek mi je bio idol, još sam igrao na ’Marakani’, i do dan danas je tako. Čak i sada gledam neke njegove snimke na Jutjubu iz Junajteda, glavom je išao gde mnogi ne bi ni nogom. To me inspiše“.

Dragovića uskoro čeka rekord u dresu nacionalnog tima, pošto se nalazi na sedam utakmica od Andreasa Hercoga, koji ima najviše u istoriji te zemlje (103).

"Iskreno, jeste to lepo. Ponavljam, meni je bitniji uspeh ekipe, ali ti brojevi mi ništa ne znače. Jeste lepo trenutnp, mogu deci da pričam o tome, ali u budućnosti ti ništa neće pomoći. Uvek gledam tim, za ego je broj utakmica i lepo je dan ili dva, ali epše mi je da idemo u Katar".

"Zovem stalno Arnautovića u Zvezdu"

EPA/HELMUT FOHRINGER
Poznato je i da je Marko Arnautović, takođe austrijski reprezentativac srpskih korena, osvedočeni zvezdaš. Dragović otkriva da ga je zvao na "Marakanu".

"Gledao je 'večiti' derbi, a šta je rekao bolje da ne kažem. On je zvezdaš, ima dobar ugovor u Bolonji, lepo mu je u Italiji i daje golove. Videćemo da li će i on doći na 'Marakanu', voleo bih, ali nisam siguran", rekao je Dragović i poručio da agituje za tako nešto.

"Zovem ga stalno, ali da ne lažemo dobro mu je u Bolonji. Srećan je i ako je tako i ja sam srećan, čak i da bude tamo pet godina".

Koliko dugo sebe vidiš u Crvenoj zvezdi?

"To se nikad ne zna u fudbal, srćean sam u Zvezdi. Uvek mi je bio san i neću nikad da zaboravim. Samo mogu da garantujem da ću davati za sebe, za navijače, klub i to mogu da obećam".

Kao što je obećao dedi Zlativoju da će obući crveno-beli dres. I pored toga, ukor od dede, čak i pored odličnih igara, mora da postoji.

"Deda je moj najveći kritičar, uvek nađe greške. Zamerio mi je što nisam dao gol Mitjilendu u poslednjoj sekundi. Za to me još uvek psuje. To je i dobro da dodatno napredujem, da ne mislim da sam najbolji. Istina je... Nikad ne smeš da se opuštiš, jer ako je tako onda drugi sačeka grešku. Uvek moraš da daješ još više ako si uspešan. Volim i cenim kod dede to. Naravno, uvek je u pravu", zaključio je Dragović uz osneh opširan intervju.

Dragović – fudbaler koji izlazi iz okvira tog sveta. Što se kaže, čovek iz naroda, čvrsto sa dve noge na zemlji, iako je imao karijeru kakvu bi mnogi poželeli.

Velika većina, naravno, se ne bi opredelila da dođe u Srbiju u tako zrelim godinama, što nisu mogli da razumeju ni Austrijanci.

Ipak, Dragović je igrač van šablona i zato mora da se poštuje njegova odluka.

Jer, zadao je domaći zadatak i srpskim igračima...

Priredio: Miloš Simanović (Twitter)

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

46 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: