Nova vest
Fudbal

Utorak, 14.04.2009.

09:50

Liga bez briga, epizoda 3: Ekvador

Posle jedne nedelje pauze vraćamo se vašoj omiljenoj rubrici Liga bez briga, a tema treće epizode je Ekvador.

Izvor: B92

Autor:B92

Default images

Primera Categoria Serie A, kako glasi pun naziv šampionata zemlje koja spaja Ande i Pacifik, daje važećeg šampiona Južne Amerike LDU Kito, reprezentacija te zemlje u ovom veku spada u vrh kontinenta i kontinuirano nastupa na svetskim prvenstvima, a čak tri igrača iz tog takmičenja do sada su stigla u naš šampionat – Ekvadorci Kastiljo i Salas, kao i Argentinac Barkos nosili su dres Crvene zvezde.

U šampionatu Ekvadora nastupa 12 ekipa, koje igraju po prilično neobičnom sistemu: prvu fazu čini regularni dvokružni bod-sistem (22 kola). Četiri najbolja tima dobijaju mesto u trećoj fazi i bonus poene. Pored toga dve najbolje ekipe izboriće plasman u Kopa Sudamerikana (u Južnoj Americi Kopa Libertadores igra se tokom proleća, a Kopa Sudamerikana, pa iste ekipe mogu da igraju u oba takmičenja. To se posebno odnosi na argentinske velikane Boku i River, koji imaju ugovorom zagarantovano mesto u Sudamerikani).

U drugoj fazi i dalje igraju sve ekipe, koje se dele na dve grupe od po šest timova po teritorijalnom principu (dve ekipe iz istog regiona ne mogu da igraju u istoj grupi, osim Kita, koji ima četiri kluba, po dva u obe grupe), i u njoj igraju 12 utakmica – po deset sa rivalima iz grupe i po dve sa svojim lokalnim rivalom iz suprotne grupe. Po dva najbolja tima iz obe grupe koja to nisu učinila u prvoj, sada se kvalifikuju za treću fazu, a ponovo se dele i bonus poeni. Dva najslabija kluba posle druge faze ispadaju, a sledeće godine menjaju ih dva najbolja iz Serije B.

Nakon toga, od oktobra do decembra, igra se treća faza u kojoj osam najuspešnijih klubova igra u dve grupe, dvokružno (8 kola). Konačno, pobednici tih grupa sastaju se u dva meča (13. i 20. decembra ove godine) u borbi za titulu (u istim terminima vicešampioni grupa igraju za treće mesto). To teoretski dozvoljava da se dve ekipe u sezoni sastanu šest puta, a četiri najbolja kluba igraju po 44 utakmice.

Rezultati mečeva igranih od 9. do 12. aprila:
Deportivo Quito - El Nacional 0:1
Espoli - Liga de Portoviejo 2:0
Manta F.C. - Club Deportivo Cuenca 2:0
Macará – Emelec 1:2
Olmedo - Tec. Universitario 0:1
Barcelona - LDU Quito 2:1

Tabela:

1 El Nacional 10 6 2 2 12 14 7 +7 20
2 Espoli 10 6 1 3 12 16 13 +3 19
3 Liga Deportiva Universitaria de Quito 10 5 2 3 12 18 11 +7 17
4 Emelec 10 5 2 3 12 15 9 +6 17
5 Dep. Cuenca 10 5 0 5 12 15 14 +1 15
6 Barcelona Guayaquil 10 3 4 3 12 11 10 +1 13
7 Macara 10 4 1 5 12 9 13 -4 13
8 Portoviejo 10 4 1 5 12 7 15 -8 13
9 C.D.OLMEDO 10 3 3 4 12 10 9 +1 12
10 Sociedad Deportivo Quito 10 3 2 5 12 7 11 -4 11
11 Tecnico Universitario 10 3 1 6 12 14 19 -5 10
12 Manta 10 2 3 5 12 6 11 -5 9

Uvod u ekvadorski fudbal

Prva fudbalska lopta stigla je u Ekvador u avgustu 1899, kada su se iz Engleske vratili studenti Huan Alfredo i Roberto Rajt, zaljubljeni u igru koju su na Ostrvu pratili. Ekvadorski fudbal dugo je bio u drugom planu na kontinentu, koji je svetu dao tri šampiona sa do sada osvojenih 9 titula. Tek 1939. su debitovali u borbi za Kopa Amerika (15. turnir), a prvu pobedu ostvarili su u 34. meču.

Amaterizam je vladao mnogo duže nego u susedstvu, sve do 1950. godine, kada su se u Gvajakilu, na obali Pacifika, pojavili prvi profesionalni klubovi.

Sedam godina kasnije igrana je prva liga, a titulu je osvojio tim Emeleka. Usledile su dve godine bez šampionata, a od 1960. godine prvenstva se igraju redovno. Sve do 1967. nije bilo nacionalne lige, već su najbolje ekipe iz regiona razigravale za prvaka (u prvoj sezoni 4, kasnije 8). Od naredne godine igra se po celogodišnjem modelu, osim 2005, kada se Ekvador pridružio južnoameričkoj modi sa aperturom i klausurom.



U prvih pet šampionata titule su osvajale ekipe iz najvećeg grada u zemlji (Emelek 2, Barselona 2, Everest 1), a njihovu dominaciju je prvi prekinuo prestonički Deportivo Kito 1964. godine (Depor je zvanični šampion, prošle godine osvojio je treću titulu u istoriji).

Još krajem 60-ih fudbal u Ekvadoru je dobio oblik koji je i danas prepoznatljiv – zemlja ima veliku četvorku, koju čine po dva kluba iz najvećih gradova, i koja je osvojila 55 od do sada dodeljene 61 titule.

Gvajakil predstavljaju Barselona, koja je prvak bila 13 puta, i Emelek, koji je titulu osvajao 10 puta. Kito je ligi dao Nasional, koji sa Barselonom deli rekord od 13 titula, kao i Liga de Kito (ili LDU), devetostruki prvak, ali i pobednik Kope Libertadoes 2008. godine i važeći visešampion sveta.

Titule su osvajale još četiri ekipe, Deportivo Kito 3 puta, Everest iz Gvajakila jednom, a po jedan naslov stigao je u dva grada u unutrašnjosti, oba u poslednjih 10 godina – Deportivo Kuenka bio je prvak 2004. godine, Olmedo iz Riobambe četiri godine ranije.

Šampioni Ekvadora:
Barcelona Sporting Club 13 (1960, 1963, 1966, 1970, 1971, 1980, 1981, 1985, 1987, 1989, 1991, 1995, 1997)
Club Deportivo El Nacional 13 (1967, 1973, 1976, 1977, 1978, 1982, 1983, 1984, 1986, 1992, 1996, 2005 C, 2006)
Club Sport Emelec 10 (1957, 1961, 1965, 1972, 1979, 1988, 1993, 1994, 2001, 2002)
Liga Deportiva Universitaria de Quito 9 (1969, 1974, 1975, 1990, 1998, 1999, 2003, 2005 A, 2007)
Sociedad Deportivo Quito 3 (1964, 1968, 2008)
Club Deportivo Cuenca 1 (2004)
Centro Deportivo Olmedo 1 (2000)
Círculo Deportivo Everest 1 (1962)



Najveći igrač u istoriji ekvadorskog fudbala je Alberto Spenser (1937-2006), koji je počeo karijeru u Everstu, ali je uglavnom igrao za Penjarol iz Montevidea, a na kraju je čak uzeo i državljanstvo Urugvaja. On je najbolji strelac u istoriji Kopa Libertadores sa 54 gola (1960-72), a sa Penjarolom bio je tri puta prvak Južne Amerike i dva puta šampion sveta.

Gvajakil - Clásico del Astillero

Emelek (Club Sport Emelec) je prvi šampion Ekvadora. Osnovao ga je 1929. godine bogati Amerikanac Džordž Luis Kepvel, vlasnik nacionalne električne kompanije (ime je dobio po toj kompaniji - Empresa de Electricidad de Ecuador), i otud im je stigao nadimak Los Elektrikos. Ironično, Kepvel je želeo da napravi bejzbol i bokserski klub i uopšte nije voleo fudbal. Osnivačevo ime nosi i stadion Emeleka, čiji zvanični kapacitet je 18.000 mesta. Navijači su okupljeni u Boca del Pozo.

U početku Emelek je osvajao svako četvrto prvenstvo Ekvadora, ali su između 1965. i 1988. godine prvaci bili samo dva puta. Jednom su bili polufinalisti u Kiopa Libertadores (1995. izbacio ih Gremio), a 2001. izgubili su finale Kopa Merkonorte od Milionariosa (Bogota, Kolumbija).

Ivan Kaviedes postao je legenda kluba kada je 1998. postigao 43 gola u sezoni (niko te godine na svetu nije dao više golova). On je zatim otišao iz kluba, ali u narednih 7 godina (10 klubova u 7 država) ukupno nije postigao 43 gola. Otilino Tenorio je ime stekao noseći Spajdermenovu masku posle svakog gola. Karijera tog mladića ugašena je u saobraćajnoj nesreći 2005, kada je imao samo 25 godina.



Barselona (Barcelona Sporting Club) je stariji gradski rival, osnovan 1. maja 1925. godine, kada je grupa radnika iz brodogradilišta na praznik rada rešila da oformi sportski klub. U grupi je bilo 14 radnika, 8 Ekvadoraca i 6 Katalonaca, među kojima i domaćin Eutimio Peres. Oni su klubu dali ime i grb po rodnom gradu šestorke i žutu boju, a logičan nadimak kluba je „kanarinci“. Klub igra na stadionu Monumental, koji prima 35.000 gledalaca. Najveća navijačka grupa zove se Sur Oscura.

Barselona je od 1960. do 1971. osvojila pet, a od 1980. do 1991. godine čak šest titula, ali je poslednji put bila prvak još pre 12 godina, od kada se na čelu ekvadorske lige promenilo čak šest klubova. Barselona je 1990. i 1998. stigla do finala Koipa Libertadores, ali su uspešniji bili paragvajska Olimpija i brazilski klub Vasko da Gama.

Dve ekipe igraju derbi koji se zove „Clásico del Astillero“ (brodograditeljski derbi), najveći derbi u ekvadorskom fudbalu, iako Gvajakil nije dao prvaka od 2002, niti učesnika Kopa Libertadores u poslednjih pet godina. Dve ekipe osnovane su tokom 20-ih u krugu od 500 metara, ali su se prvi put srele tek 1943. godine, u meču poznatom kao „derbi stativa“ – Emelekovi igrači pogađali su stative nekoliko puta, a Barselona pobedila 4:3. Emelek je pobedio samo jednom u prvih 17 zvaničnih mečeva, ali baš to je bilo dovoljno za prvu titulu šampiona.

Do sada su odigrali 238 mečeva u šampionatu države Gvajas, nacionalnom prvenstvu i Kopa Libertadores. Barselona je dobila 84 meča, Emelek 13 manje, a 83 puta bilo je nerešeno (gol-razlika 276:265 za Barselonu), odnos pobeda u ligi je 58-55 za Kanarince. Iako Barselona ima znatno više pobeda, najveći trijumf ostvarila je 1968. godine (4:0), a Emelek ima po jednu pobedu od 6:0 (1990), 5:0 (1959) i 5:1 (1973). Najveću pobedu u istoriji Električari su zabeležili samo četiri dana pošto ih je Barselona izbacila u četvrtfinalu Kopa Libertadores.



Utakmice su veoma često izuzetno izjednačene, od poslednjih 10 mečeva šest je završeno remijem, a u poslednjih 20 mečeva obe ekipe su samo po jednom pobedile sa više od gola razlike (oba puta bilo je 3:0). Pored uvodnih godina, jedini period dominacije jednog kluba bile su srednje 80-te, kada je u 20 derbija (1983-89) Emelek dobio samo 2, a Barselona 9. Apsolutni idol Emelekovih navijača je Fransisko Anibal Sibejra, koji je 1978. godine u tri uzastopna meča davao najvećem rivalu po gol iz kornera!

Kito – tri derbija u jednom gradu

Nasional (Club Deportivo El Nacional) je daleko najmlađi član velike četvorke, ali je ekipa koja je od samog osnivanja 1964. igrala bitnu ulogu u ekvadorskom fudbalu. Osnovan kao vojni klub, njegove tri osnovne boje (crvena, plava i svetloplava) predstavljaju tri roda nacionalne armije.

Klub ima tradiciju da okuplja samo fudbalere iz Ekvadora, pa mu je nadimak „Puros Criollos“ (čisti kreolci). Navijači kluba koji nastupa na stadionu Atahualpa (41.000) zovu se La Marea Roja (crvena plima).

Vojni klub je jedini u istoriji ekvadorske lige koji je uspeo da veže tri titule, a to je učinio dva puta (1976-78 i 1982-84). Rekorder je među ekvadorskim klubovima po broju nastupa u Kopa Libertadores (22), iako nikad nije stigao dalje od polufinala (1985).

U poslednjih 20 godina mnoge zvezde ekvadorskog fudbala igrale su tamo, uključujući Segunda Kastilja i njegovog nesuđenog saigrača iz Zvezde Kristijana Benitesa.

LDU Kito (Liga Deportiva Universitaria de Quito) osnovan je 1930. godine, na tragovima fudbalske ekipe Centralnog ekvadorskog univerziteta. Od univerziteta su preuzeli grb i boju dresa – bela ca velikim crvenim „U“, uz po jedan crveni i plavi trougao.



Baš kao i gradski rival Nasional, LDU je dugo igrao na stadionu Atahualpa (41.000), koji je i dom nacionalne selekcije, ali se pre 12 godina preselio na svoj stadion u severnom delu grada. Njihovi navijači zovu se La Muerte Blanca (Bela smrt).

Od samog početka Liga je bila lider fudbala u provinciji Pičinča, u kojoj je glavni grad, ali na nacionalnom nivou nisu se preterano isticali sve do 1990. godine (samo tri titule). U poslednje dve decenije LDU je najuspešniji klub u zemlji, sa šest titula u tom periodu i velikim brojem reprezentativaca. Na Svetskom prvenstvu 2006. nijedan klub u Južnoj Americi nije imao toliko reprezentativaca (7), među kojima su se isticali Edison Mendes i Agustin Delgado.

Prošlog jula Liga de Kito postala je prvi ekvadorski osvajač Kopa Libertadores, pošto je na penale pobedila brazilski Fluminense posle 4:2 u Kitu i 1:3 u Riju. U decembru klub je osvojio drugo mesto na Svetskom klupskom prvenstvu u Japanu. Pre toga bili su polufinalisti Kopa Libertadores 1975. i 1976, kao i polufinalisti Kopa Sudamerikana 2004. godine.



Nasional i LDU imaju 22 titule, ali se smatra da njihov duel nije najveći derbi Kita. Superclásico de Quito je naziv meča koji LDU igra sa ekipom Deportivo Aukas. Međutim, taj tim nikad nije osvojio titulu, a od 2006. ne igra ni u prvoj ligi, pa superklasika nema već tri sezone. „El Clásico Capitalino“ igraju LDU i Deportivo Kito, rivali sa severa glavnog grada.

Dušan Drašković – čovek koji je stvorio ekvadorski fudbal

Ime Crnogorca Dušana Draškovića neraskidivo je vezano sa usponom ekvadorskog fudbala. Drašković, koji je bio član zlatne mediteranske reprezentacije SFRJ sa Igara u Izmiru 1973, živi već decenijama u Južnoj Americi, a u Ekvadoru ga smatraju tvorcem fudbalske revolucije. Kada je 1988. kao 49-godišnjak došao u Ekvador selekcija te zemlje iza sebe je imala 12 posto osvojenih bodova u zvaničnim mečevima tokom istorije (4-14-57, gol-razlika 72:251), u pet godina sa njim na klupi čak 52 posto. Sve je počelo kada je na Kopa Amerika tog leta u Brazilu pobeđen Urugvaj, a zatim oduzet bod Argentini predvođenoj Maradonom.

On je potpuno promenio način na koji smo sastavljali timove i reprezentaciju“, priseća se nekadašnji potpredsednik FS Ekvadora Patrisio Tores. „Dok se on nije pojavio većina naših igrača dolazila je iz Kita i Gvajakila. Onda je on preuzeo kontrolu nad timom i počeo da obilazi celu zemlju u malom plavom Fiat Unu, ne zaobilazeći ni sela u pustinji. Kada bi objavio spisak reprezentativaca, zaključili bismo da za neke od njih nismo ni čuli. A upravo ti momci vremenom su postali heroji ekvadorskog fudbala“.

Među igračima koje je Drašković otkrio kada su bili dečaci su Ivan Urtado, Ulises de la Krus i Agustin Delgado, Edison Mendes, Karlos Tenorio, legende nacionalnog tima.



Pronašao sam ukupno oko 25 igrača koji su postali profesionalci. To su dečaci koji su imali talenta, ali nikad ranije nisu igrali na pravim terenima, sa pravim golovima i sudijama. Njihov potencijal bio je očigledan, bili su to vredni i poslušni momci, kojima je fudbal bio način da pobegnu od siromaštva“, rekao je Drašković u jednom intervjuu prošle godine. Iako rezultati takvog pristupa nisu bili vidljivi odmah, selekcija koja je igrala na prvenstvima sveta 2002. i 2006. imala je dubok Draškovićev pečat – 19 od 22 igrača u Koreji i Japanu prošlo je kroz njegovu školu, baziranu na fizičkoj pripremi i eksplozivnosti igrača.

Crnogorski stručnjak umeo je da se našali na svoj i račun naše nekadašnje zajedničke države i objasni kako je shvatio da će najbolje igrače naći duboko u unutrašnjosti.

Vi u Ekvadoru ste amateri, tamo gde sam rođen ljudi su po profesiji regionalisti“, prenosi Tores Draškovićeve reči.

Njegova upornost učinila je da regioni Valje del Čota i Esmeraldas, na severu zemlje, budu najveći rasadnici fudbalera u modernom Ekvadoru, zahvaljujući velikom broju doseljenika iz Angole, čija snaga i izdržljivost su pomogli da opstanu u teškim uslovima. Šest igrača iz tih regiona bilo je u sastavu Lige de Kito, koja je osvojila Kopa Libertadores.

Drašković je bio selektor Ekvadora od 1988. do 1993, uključujući i tri Kopa Amerike. Posle toga trenirao je tri velika kluba - Barselonu, Emelek i Deportivo Kito. Osim njih vodio je brazilski Bragantino, Komunikasiones iz Gvatemale, godinu dana proveo na klupi selekcije Bolivije, a dva meseca trenirao nacionalni tim Sijera Leonea. Od početka 2008. on je na čelu omladinske škole Barselone.



Dušan Drašković rođen je 1939. u Banja Luci. Tokom Drugog svetskog rata njegova porodica je prebegla u Crnu Goru, a nakon rata stigla u vojvođansko mesto Lovćenac. Igračku karijeru počeo je u Njegošu iz Lovćenca, posle čega je nastupao za Spartak, Vojvodinu, Radnicki Niš i OFK Suboticu. Kao trener počeo je u negotinskom Hajduk Veljku, zatim je vodio Spartak, banjalučki Borac, pa proveo tri godine u Vojvodini. Posle kratke epizode u Emiratima otišao je u Južnu Ameriku, a ostatak predstavlja istoriju svetskog fudbala.

Draškovićev dugogodišnji saradnik Dragan Miranović, takođe Crnogorac iz Vojvodine, sada vodi ekipu Olmeda.

Osvrt: Tunis

U drugoj epizodi smo predstavili Tunis i tamo su vodeći timovi nastavili borbu za titulu. Prvoplasirani Esperans savladao je Bizertin minimalnim rezultatom na svom terenu, a minimalnu pobedu zabeležio je i drugoplasirani Klub Afrikan na gostovanju El Gaufelu Gafsi. Etoal Sahel je izgubio u gostima od Sportif Sfaksijena i sada zaostaje četiri poena za vodećim Esperansom.

Pretposlednji Kaserin zabeležio je neočekivanu pobedu u gostima nad Stad Tunisijenom i time je pobegao sa samog začelja tabele.

Rezultati 24. kola:
Esperans – Bizertin 1:0
Sportif Sfaksijen – Etoal Sahel 2:1
Klub Hamam Lif – Avenir S. Marsa 1:2
Stad Tunisijen – Kaserin 0:2
El Gaufel Gafsa – Klub Afrikan 0:1
ES Hamam Sus – Olimpik Bejđa 0:0
Dženduba – Union Monastirijen 0:0

Tabela:

1 Esperans 24 16 6 2 44 20 +24 54
2 Klub Afrikan 24 15 8 1 35 11 +24 53
3 Etoal Sahel 24 14 8 2 40 13 +27 50
4 Sportif Sfaksijen 24 11 9 4 32 22 +10 42
5 Union Monastirijen 24 9 6 9 22 23 -1 33
6 Stad Tunisijen 24 8 7 9 26 28 -2 31
7 Klub Hamam Lif 24 7 6 11 26 36 -10 27
8 Bizertin 24 5 11 8 15 22 -7 26
9 ES Hamam Sus 24 4 12 8 20 26 -6 24
10 Olimpik Bejđa 24 5 7 12 12 22 -10 22
11 Avenir S. Marsa 24 4 9 11 14 22 -8 21
12 El Gaufel Gafsa 24 3 12 9 17 33 -16 21
13 Kaserin 24 4 8 12 15 26 -11 20
14 Dženduba 24 3 11 10 10 24 -14 20

Osvrt: Singapur

Nismo zaboravili ni na junake naše prve epizode – Singapur. Tamo je ekipa SAFFC preuzela vodeću poziciju od Gombak Junajteda na krajnje impresivan način. Ekipa Oružanih snaga Singapura demolirala je Sengkang Punggol u gostima sa 7:1, a strelac šestog gola za SAFFC bio je Aleksandar Đurić. Gombak je prvo mesto izgubio zahvaljujući porazu na gostovanju DPMM-u od 2:1.

Rezultati mečeva odigranih između 2. i 11. aprila:
Albirex Niigata S – Young Lions 2:1
Tampines Rovers – DPMM FC 1:1
Balestier Khalsa – Woodlands Wellington 0:1
Korean Super Reds – Albirex Niigata S
Tampines Rovers – Young Lions 2:0
DPMM FC – Gombak United 2:1
Sengkang Punggol – SAFFC 1:7
Geylang – Home 1:0
Young Lions – Balestier Khalsa 2:0

Tabela:

1 Singapore Armed Forces 8 6 0 2 25 26 9 +17 18
2 DPMM FC 8 5 3 0 25 10 5 +5 18
3 Gombak United 8 5 2 1 25 12 5 +7 17
4 Tampines Rovers 8 3 5 0 25 11 5 +6 14
5 Geylang United 8 3 2 3 24 8 9 -1 11
6 Korean Super Reds 8 2 3 3 25 8 9 -1 9
7 Young Lions 9 2 3 4 24 6 8 -2 9
8 Woodlands Wellington 8 2 3 3 25 8 14 -6 9
9 Albirex Niigata S 8 3 0 5 25 8 16 -8 9
10 Home United 8 2 2 4 25 9 7 2 8
11 Balestier Khalsa 9 1 3 5 24 6 15 -9 6
12 Sengkang Punggol 8 1 2 5 25 8 18 -10 5

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

15 Komentari

Podeli:

Fudbal

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve