Nova vest
Košarka

Nedelja, 08.01.2023.

09:00

Luđe od ovoga ne može

Na sredini smo, slobodno možemo da kažemo, najluđe evroligaške sezone otkako se elitno takmičenje igra u ovom formatu.

Izvor: Petar Tadić

Autor: Petar Tadić

Luđe od ovoga ne može
Foto: Profimedia/Cordon Press

Posle sedamnaest odigranih kola niko se nije izdvojio, niko nije otpisan i to je nešto što takmičarsku godinu čini izuzetno zanimljivom za praćenje.

Kolege Stefan Nikolić pisao je o "paklu Evrolige kakav se ne pamti", gde se osvrnuo na ekipe iz Italije, Grčke, Turske, Litvanije i Izraela, a sada vam donosimo priču o zapadnom delu, odnosno klubovima iz Španije, Francuske i Nemačke.

O Crvenoj zvezdi i Partizanu očekuju vas posebni tekstovi u ponedeljak.

Real Madrid (11-6)

Za sada turbulentna sezona za Real Madrid, ali s obzirom na slično stanje u ostalim evropskim velikanima, situacija je daleko od alarmantne.

Na početku je bilo spekulacija oko potencijalnog odlaska Ćusa Matea, ekipa nije igrala najbolje, imala je neočekivane poraze, pogotovo u “Wizink centru“, ali digli su se u novembru i to je spasilo španskog stručnjaka.

Povrede ne smeju biti razlog nešto slabijih partija, jer ih gotovo svi u Evropi imaju, i videćemo kako će se dalje kretati sezona “kraljevskog kluba“.

Oscilacije su i dalje primetne, a ono što najviše brine jeste to što je utisak da će, u trenucima kada se bude lomila sezona, u plej-ofu Evrolige ili ACB-a, ponovo sve zavisiti od Serhija Ljulja, Fabijana Kozera, Serhija Rodrigesa, Rudija Fernandesa, svih tih košarkaša koji su sinonim za Madrid i šampionske titule koje su osvajali u prošloj deceniji.

To ne bi bio problem da su ti košarkaši na vrhuncu forme, ali nisu… oni i dalje poseduju “magiju“, sposobni su za velika dela, međutim, pitanje je da li će isporučiti…

Real jeste osvežio ekipu Musom, Hezonjom i drugima, ali mnogi od njih nisu se još pokazali kao šampionski igrači i ako se oni budu pitali, a hoće – jer su im takve uloge – videćemo da li će moći da dovuku Real do evropskog trona.

Spoj mladosti i iskustva mogao bi madridskom klubu da donese titulu šampiona Evrope, ali problem je tu do uloga, kao i do klupe, pošto Mateo nema to iskustvo…

Barselona (11-6)

Kao što povrede ne smeju biti opravdanje za Real, tako ne smeju ni za Barsu, ali činjenica je da je Šarunas Jasikevičus imao više problema kada je reč o zdravstvenom stanju ekipe.

Vidi se koliko je zdrav Kori Higins važan za ovu ekipu, to se pokazalo u velikom broju utakmica otkako se vratio, ali Litvanac na klupi Katalonaca još nije pronašao dobitnu kombinaciju.

Pre nedelju dana pobedili su Real u Madridu (ACB), a zatim su u Evroligi izgubili od Virtusa iz Bolonje – pred domaćom publikom.

Šaras ima kompletnu ekipu, svi su tu osim Martinesa koji i zdrav nije među ključnima u timu, te je pred njim ono najteže – da svakome nađe ulogu.

Barselona ima strahovitu ekipu, dve, ako ne i tri fenomenalne petorke, ali ne mogu svi da se pitaju, a sigurno da bi želeli.

Ovo je subjektivno, ali na papiru su verovatno najbolji tim Evrope, s tim što to ne garantuje ništa. Ako Jasikevičus uspe da posloži ekipu, da svakome pronađe ulogu i od svakoga dobije maksimum, to će onda biti “kaznena ekspedicija“. Za sada su daleko od toga, a već je januar...

Baskonija (11-6)

Jedno od najprijatnijih iznenađenja ove sezone. Strašnu košarku igraju, do petog januara nalazili su se u seriji od 12 pobeda zaredom u svim takmičenjima, što dosta govori o tome od čega su satkani.

Mnogi su stava da igraju iznad svojih mogućnosti i da u jednom trenutku moraju pasti u formi, što utakmica u Berlinu protiv Albe može nagovestiti, ali videćemo i da li će se i desiti.

Pogodili su sa pojačanjima, Hauard i Tompson igraju odlično, u toku sezone stigao je i povratnik Pjerija Henri, te imaju širinu, u svakom smislu, a i odlično su vođeni od trenera Peneroja.

Vanja Marinković ima dobru ulogu, mogao bi da bude konstantniji, ali igra solidnu sezonu i doprinosi pobedničkoj košarci koju igra tim iz Vitorije.

Za sada su u vrhu, dele prvo mesto sa skorom 11/6, ali to im ništa ne garantuje jer je razlika između čela i donjeg doma svega tri-četiri-pet pobeda…

Monako (11-6)

Ekipa u kojoj se Majk Džejms pita za sve teško može da ostvari najveće ciljeve – bilo i biće zauvek. Jedino ako se nešto ne promeni u njegovom pristupu, ali utakmica u Beogradu protiv Partizana pokazuje da se to neće desiti.

Od Džejmsa “živite“, od njega i “umirete“ i sredine nema. Ali, ne smemo biti isključivi, pošto je Monako skup neverovatnih individualaca i ako su zdravi, biće noćna mora za sve u plej-ofu, ako do njega dođu, a utisak je da hoće.

Nisu samo Džejms, dosta je to sjajnih košarkaša, ali na kraju dana, kada se lomi utakmica ili kada je u pitanju neki ključni trenutak utakmice, on će se pitati i od njega će zavisiti.

Protiv Partizana bio je u kontraritmu i pokazao je kako može da bude igrač manje na terenu za svoju ekipu i, iako mu se to ne dešava toliko često, što govori i skor od 11/6, kada imate takvu tempiranu bombu, onda ne možete da joj verujete.

Saša Obradović radi odličan posao, ali je i on svestan da mora da trpi Džejmsa, ukoliko hoće da bude na klupi Kneževa…

Valensija (7-10)

Valensija je imala nekoliko velikih skalpova, pobeđivali su Efes u Istanbulu, Barselonu u “Fonteti“, Partizan u Beogradu…

Pokazali su da u Evroligi ne postoje autsajderi, ali i da ne mogu u kontinuitetu da ostvaraju takve rezultate, te otud i skor 7/10, koji je daleko od lošeg, međutim, pitanje da li mogu do kraja biti u igri za plej-of – trenutno jesu.

Dosta su nepredvidivi, vole da igraju u tranziciji, a ako ih krene šut onda mogu da pobede svakoga, što su pokazali u nekoliko utakmica.

Bojan Dubljević i dalje je igrač koji se najviše pita, ali ne igra u najboljoj formi, što smo videli i protiv Zvezde, te igra ekipe dosta zavisi od njegovog raspoloženja.

Valensija ima sasvim pristojan odnos pobeda i poraza, Kris Džons igra odlično, Harper daje solidan doprinos, domaći košarkaši poput Pradilje i Lopes-Arostegija imaju dobre role, dok Rivero igra verovatno sezonu karijere.

Koliko će daleko dogurati i mogu li do kraja ostati u trci za plej-of, to u ovom trenutku niko ne može da zna, pre svega zbog lude sezone koju gledamo.

Bajern Minhen (6-11)

Bajern je jedna od ekipa kojoj povrede za sada kroje sezonu. Očekivalo se mnogo više od ekipe koja je dve godine zaredom igrala plej-of, a za sada su daleko od njega.

Podigli su se u odnosu na početak, ali ih problemi sa povredama i dalje prate, što nam govori i odsustvo Vladimira Lučića i Andija Obsta.

Na početku sezone smo ih hvalili, kako su na već postojeće jezgro dodali kvalitetne košarkaše, poput Vinstona, Bonge i Gilespija, međutim, protiv nekih stvari ne možete i trenutno je ovih 6/11 realno stanje minhenskog kluba.

Naravno, kao i svaka ekipa, mogli su da imaju pobedu više, bilo je nesrećno izgubljenih utakmica, ali to je sastavni deo košarke.

Bajern je sposoban da se ozbiljno uključi u trku za plej-of, ali velika je verovatnoća da će ih porazi u prvom delu koštati plasmana među najboljih osam.

ASVEL (6-11)

Mnogi su pre sezone otpisali ASVEL, ali su i oni dokaz da, pogotovo ove sezone, nema ekipa protiv kojih možete ući nešto opuštenije i opet očekivati pobedu.

Kao i Valensija, i ASVEl je imao velikih skalpova, pobeda nad gigantima, a generator velikih trijumfa uglavnom je bio Nando de Kolo. Čvrsti su, solidno vođeni, imaju “sajz“, a nedavno su bili na korak da slave u Istanbulu protiv Efesa.

Nalaze se u seriji od tri poraza zaredom i podhitno moraju da pronađu način da izađu iz lošeg ritma, ako hoće da se uključe u borbu za plej-of.

Povreda Žofrija Lovernja i kraj sezone veliki je hendikep, ali iskočili su drugi, minutaža je nešto drugačije raspoređena i ASVEL je uspevao da pronađe način da bude konkuretan i bez Žoa.

Kako sezona prolazi, tako su šanse ASVEL-a sve manje i te neke pobede što su imali, protiv Olimpijakosa ili Barselone, mogle bi da budu “hajlajt“ njihove takmičarske godine u Evroligi.

ALBA (5-12)

Krenuli su furiozno, bili neporaženi posle tri utakmice, ali su onda ušli u crnu seriju iz koje su uspeli da se izvuku tek posle dva meseca.

Dvanaest poraza zaredom doživeli su u elitnom takmičenju, neko bi rekao da su zbog toga završili sezonu, ali sa dva trijumfa zaredom ambicije ponovo rastu.

Na četiri su pobede od plej-ofa, to jeste daleko, ali ako nastave sa serijom pobeda, ko zna, možda i oni mogu do borbe za osam najboljih ekipa.

Dosta ih je osakatila povreda Markusa Eriksona, jednog od najboljih košarkaša ekipe i sa njim u timu verovatno bi imali koju pobedu više u elitnom takmičenju.

Alba je ekipa “momentuma“, kada uđu dobro, kada se rastrče i ako ih krene šut, tada su u stanju da pobede svakoga u Evroligi. Ali, ovih dvanaest poraza zaredom dosta govori o tome i kako mogu da igraju kada im ne ide…

Sezona jeste luda, nema autsajdera, nijedna ekipa se nije izdvojila nešto posebno, ali ako ćemo iskreno, klub iz Berlina trenutno je najdalje od borbe za osam.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

10 Komentari

Podeli:

Košarka

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve