Nova vest
Košarka

Ponedeljak, 18.09.2017.

16:30

NBA Slovenija iz YU kuhinje – na dar posrnuloj Evropi

Tema svih tema uoči Evrobasketa je bilo naricanje o tome kako će biti siromašno, bez ovoga i onoga i "ma neću da gledam te levake".

Izvor: Spasoje Veselinović

Autor:Spasoje Veselinović

NBA Slovenija iz YU kuhinje – na dar posrnuloj Evropi
StarSport

I naravno, pažnja je uvek bila usmerena na tradicionalne favorite, koji su, netradicionalno, bili suočeni sa problemima koji teže da postanu tradicionalni.

Dok je Srbiji otkazao ili se povredio praktično čitav jedan tim, Francuzi su se "skrpili" verujući u šampionsku auru, Italijani da će se igrati dva na dva, Grci su se nadali provlačenju do nokaut faze, Hrvati standardno najavljvali čudo...

Za sve to vreme u Sloveniji je pisan scenario koji će verovatno jednoga dana biti pretočen u film - u ostvaranje koje će svima nama koji smo površno ili tek onako zdravorazumski i logički pokušavali da shvatimo o čemu se radi, otkriti kako se postaje šampion - iz mraka, ispod radara, potajno.

Igrama na Evropskom prvenstvu, naročito u eliminacionoj fazi čiji je domaćin bio Istanbul, Slovenija je demonstrirala najpre kako se oseti da je pravi momenat za čudo, a onda kako se koren tog instant čuda stvara, "pravi" i na kraju kao rezultat donese zlato.

Reprezentacija naših nekadašnjih zemljaka je do titule šampiona Evrope došla bez poraza, sa impresivnih 9 pobeda, od kojih se kao najsenzacionalnija ističe ona protiv Španije, večitog favorita i najvećeg izazova za svakoga ko bar pomisli da može do velikog rezultata na nekom takmičenju.

Ovoga puta su se prevarili, kao uostalom i sve ostale selekcije koje su završile ispod slovenačke mašine. Mlela je, mlela i nije imala nameru da stane, pogotovo ne posle eliminacije sigurnog favorita.

Ni duel protiv Srbije u finalu nije bio prevelika psihološka zagonetka za slovenački tim, iako se niko od njih nikada nije našao u situaciji da se bori za zlato, pogotovo protiv reprezentacije koja je do sinoć bila nezvanični prvak Evrope, a i dalje jeste vicešampion sveta i osvajač olimpijskog srebra. Bez kompleksa je Slovenija igrala svoju NBA igru i ispisala nove stranice u istoriji posrnule evropske košarke.

Promene u košarkaškoj igri i igrama oko nje su poslednjih godina dostigle ekstremni nivo gde neki tradicionalni postulati gube na značaju, interesi preovladavaju i u takvim okolnostima ko se snađe - snašao se.

Na tom talasu "jašu" i tri košarkaške legende koje su svoj rad nastavile iz fotelja - u funkcionerskom duelu predsednika košarkaških saveza Predraga Danilovića, Andreja Kiriljenka i Radoslava Nesterovića, trijumfovao je poslednjepomenuti, koji se pokazao kao "najjači šef".

Za razliku od većine selekcija na ovom Evrobasketu, Slovenija je među retkima koje nisu bile oslabljene - naprotiv, selekcija bivše jugoslovenske države se pojavila na takmičenju jača nego ikad i više je ličila na "normalni" nego na reprezentativni tim.

Vratimo se u 2009. godinu kada je Slovenija ostala bez medalje za jedan poen (57:56 za Grčku). Jure Zdovc nije dobio šansu da povede selekciju svoje zemlje na Svetsko prvenstvo koje se igralo dogodine, iako je zabeležio, do tada, najveći uspeh u istoriji košarke na tom prostoru.

Eksperimenti sa Memijem Bećirovićem i Božidarom Maljkovićem se nisu isplatili, pa je jedna velika generacija koju su držala braća Lorbek, Boštjan Nahbar, Jaka Lakovič, Matjaž Smodiš, na kraju krajeva i sam Nesterović svoju reprezentativnu epizodu završila bez medalje.

Usledio je povratak Zdovca i početak nove ere slovenačke košarke, sa braćom Dragić kao liderima i brojnim mladim igračima koji nisu imali veliko iskustvo, ali su proglašavani talentima koji mogu da promene sliku basketa u Sloveniji.

Sedmo mesto na Mundobasketu je ulivalo nadu, ali pet pozicija gori plasman na prethodnom Evropskom prvenstvu, na kom nije bilo Gorana Dragića, značio je da Zdovc nema pravu ideju, niti su igrači poput Jake Klobučara i Alena Omića kadri da budu nosioci igre.

Za sve to vreme, pored posla u NBA ligi, Igor Kokoškov se prilično dobro bavio košarkom u Gruziji, u pokušaju da bivšoj sovjetskoj republici donese nešto više od simboličnih pojavljivanja na velikim takmičenjima.

Materijala za rad je bilo, Gruzija svako malo pa "izveze" nekog igrača ekstra klase, da li u NBA ili u Evropu, međutim "pomoćno osoblje" je izgleda zakazalo, tim nije tim ako ti odigraju trojica, a ostala devetorica statiraju ili gledaju samo kako da daju loptu "zvezdama".

Pritom, takmičenja koja su održavana 2011, 2013, i 2015. su bila kvalitetnija i bogatija dobrim ekipama od onoga koje smo imali priliku da vidimo ove godine, tako da je Kokoškov ostao bez značajnijeg rezultata sa Gruzijom.

Usledio je put u Sloveniju gde se kovao veoma ozbiljan plan - umesto klasične forme reprezentacije treba dati treneru da napravi ekipu po svojoj meri od raspoloživih igrača, a ako nekoga i zafali, pa daće mu se pasoš.

Slovenačko državljanstvo je uručeno Entoniju Rendolfu, igraču koga bi verovatno svaki trener želeo da ima u svojoj ekipi, pošto je atipičan, nezgodan za protivnike, a poseduje bezgraničan talenat, koji se ponekad zagubi u nesportskom ponašanju.

Važnije od toga, Slovenija je na tacni dobila najvećeg talenta koji se pojavio u evropskoj košarci u ovom veku, ne bi bilo pogrešno da se kaže i u proteklih nekoliko vekova. Luka Dončić, dečak od 18 godina, ima svet pred sobom i ni trunku straha od svega šta ga čeka - takvi karakteri se ne dešavaju svaki dan.

Sa inspirisanim Dragićem, koji je najavio povlačenje iz reprezentacije, verovatno je samo Kokoškov, koji je sarađivao sa njim 4 godine u Finiks Sansima, znao kako treba raditi - pusti ga da igra svoje, biće dobro i za njega i za sve.

Tako je i bilo, bek Majami Hita je držao sve konce igre u rukama, ali ne nauštrb ekipi - demonstrirao je sjajne mentorske sposobnosti prema Dončiću, sa kojim je završio u najboljoj petorci šampionata, a sigurno je da su njegove šuterske partije inspirisale Klemena Prepeliča i ostale rezervne bekove da daju i više nego što se od njih očekivalo.

Rezultat je bio impresivan, od početka Evrobasketa Slovenija je igrala svoju igru i od nje nije odstupala ni u jednom trenutku. Jednostavno, niko nije imao lek za NBA košarku sa NBA plejmejkerom, NBA trenerom i mogućim 1. pikom na nekom od sledećih draftova.

U situaciji kada NBA liga od Evrope praktično otima sve najbolje što ona ima, možda je ovo neka vrsta reciprociteta.

"Kanal" za to je nađen u Sloveniji, što je sjajno za ukupnu vrednost evropske košarke i možda motiv "velikim favoritima" da se ubuduće jače bore za svoje najbolje igrače i da ne dozvoljavaju da im "neko drugi" ili "treći" odlučuje o koracima u karijeri, ali i o nastupima za nacionalnu selekciju.

Na ličnom nivou - Igor Kokoškov je ovom akcijom upisao svoje ime u istoriju evropske košarke i stavio do znanja svima da nije samo "asistent kouč" i "pomoćno osoblje".

Iako ima preveliko iskustvo, i dalje je mlad i vreme je pred njim, a američke kolege su odavno prognozirale da bi mogao da postane prvi neamerikanac na poziciji šefa stručnog štaba nekog NBA tima.

Prijalo je Dragiću što je uz sebe imao trenera koji razume šta on želi da igra, a ako mu ovo ne bude razlog da razmisli dvaput o najavljenom povlačenju iz nacionalne selekcije... Nije i da nema ko da ga zameni, Luka Dončić ima u sebi pobednički i liderski mentalitet, ali je predivno bilo gledati dva igrača "iz dva sveta" kako se apsolutno razumeju i rade zajedno za dobrobit ekipe i radost navijača.

Bila bi zaista šteta da Dragić ostane pri svojoj odluci, samo iz jednog prostog razloga - na nekom budućem velikom takmičenju ne bi trebalo da se ponovi situacija kao uoči ovoga, da se dešavaju razne povrede, otkazi, razlozi...

Videti ovakvu, najjaču Sloveniju u duelima sa najjačom Srbijom, Grčkom, Italijom, Francuskom... To je san svakog ljubitelja košarke, a nekako i obaveza svih onih koji su "otišli preko" da potvrde i dokažu činjenicu koja se zna, ali čiji sjaj s godinama nestaje - Evropa je kolevka košarke i ni na jednom drugom mestu se igra između obruča ne voli i ne poštuje kao na Starom kontinentu.

To bi mogla da shvate i gospoda koja se "pitaju" i zahvaljujući kojima smo umesto elitnih evropskih sudija imali Japanca, Brazilca... FIBA je ostala u prošlom veku, njena anahronost je na ovom Evrobasketu dostigla vrhunac, dok na drugoj strani imamo "premodernost" koju prati tvrdoglavost u odlukama i samo i jedino želja za ostvaranjem ličnog interesa.

Možda jeste utopistički i "van sveta", ali je krajnje vreme da se košarka da košarkašima i da se skrešu krila svim onima koji su iznikli u međuvremenu, "iskoristili rupe" i našli prostor da se "omaste" i steknu uticaj. Oni ne šutiraju, niti nose medalje, a suština košarke je valjda to. Zar ne?

Spasoje Veselinović

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

92 Komentari

Podeli:

Košarka

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve