Nova vest
Košarka

Subota, 19.09.2015.

09:30

Skener: Pad kada je najmanje trebalo

Utakmica koju je Srbija odigrala u polufinalu Evrobasketa je morala da se desi, najmanje ispadanje iz fokusa protivnik poput Litvanije ume da iskoristi.

Izvor: Spasoje Veselinović

Autor:Spasoje Veselinović

Default images
Starsportphoto

Veoma brzo je Srbija ušla u zamku selekcije sa Baltika, početak je bio sasvim dobar, krenulo je onako kako obično kreće, ali je onda Jonas Kazlauskas pokrenuo svoju partiju šaha.

Rekao je da će Milošu Teodosiću da posveti mnogo pažnje, međutim nije imao milosti ni za ostale igrače.

Sudijski kriterijum je bio takav da je rat započet bez objave. Daleko od toga da je to glavni uzrok poraza Srbije, problem je to što ona nije imala odgovor na ekstremnu agresivnost, a ima nameru da igra baš takvim stilom.

Uz to, protivnik je, svestan svojih prednosti i mana, odlučio da se potpuno posveti destrukciji igre selekcije Aleksandra Đorđevića, svaki detalj je analiziran do tančina, svaka slabost pretvorena u šansu da se pretvori u svoju korist.

Puni napadi, agilnost u oba smera, faktor sreće i sudijska naklonjenost, otvorili su Litvaniji put ka pobedi, uprkos ne toliko sjajnim ofanzivnim potencijalom.

Sve je to veoma negativno uticalo na Srbiju, koja nije mogla da pronađe ritam. Dodavanje Miroslavu Raduljici okruženom trojicom čuvara, pokušaj šuta iz neizrađene pozicije ili prodor ka košu ispred koga je velika gužva, to su bila sva napadačka rešenja.

Posle svake dobre stvari Srbija je uradila lošu, čupanje iz dvocifrenog minusa, za koji je zaslužna druga postava Litvanije, pratio je potpuni nedostatak “onog nečega” što bi konačno okrenulo vodenicu na drugu stranu, ali se tražilo na loše načine, opisane u prethodnom pasusu.

Serija 9:0 okončana je poluvremenom, da je potrajalo malo duže...

Srbija je imala manje izgubljenih lopti i više iznuđenih faulova, ali su te stvari dolazile u veoma lošim momentima i na veoma loš način. Svaka izgubljena lopta Bjelice mogla je da znači neki poen, a svakako bi više koristi bilo da su Raduljici suđeni faulovi na obruču, a ne u protivničkom reketu ili na sedam metara od svog koša.

Nije stigao da se razmaše u napadu, nije mogao ni Teodosić da mu doda, dok se on rvao sa Kavalijauskasom i Jankunasom, na plejmejkeru su ostajala dvojica, ne na flaster udvajanju, već onako kako mu onemogućavaju bilo kakvu akciju, niti šut, niti asistenciju.

Time su apsolutno odsekli sve konce u napadu Srbije, a na drugoj strani su radili ono što je odlika “Orlova” – iz frenetične defanzive sledi agresivnost u napadu, konstantno napadanje koša i ometanje protivnika koji se brani.

Nebrojano puta su reprezentativci Srbije završavali na parketu, a dominacija u skoku je samo posledica odgovaranja na poteze koje je vukao Đorđević. Na nisku petorku išla je nešto viša, na visoku još viša, sa jednakom dozom energije u svakom od slučaja.

Sve što je selektor Srbije govorio u tajm autima imalo je rezona i predstavlja plan kako treba igrati, brz protok lopte, bez soliranja, sa čitanjem igre protivnika... Greška je možda u tome što je to trebalo kazati ranije, u pripremi utakmice, ali s tim da se skrene pažnja na ozbiljnost protivnika, način na koji će pokušati da dođu do rezultata i moguće posledice izbora arbitara.

4 Miloš Teodosić – Sve što je Kazlauskas najavio, učinio je kapitenu reprezentacije Srbije. Naveo je da će pokušati da mu ubije ritam udvajanjima. Otvorio je Teodosić utakmicu trojkom, potom je na isti način zatvorio. Što se šuterskog učinka tiče, toliko. Nije mu ruka zadrhtala u finišu, ali jeste u onome što je trebalo da radi onako kako ume. Samo tri asistencije najboljeg dodavača Evrobasketa, umarali su ga čuvari, nisu mu dozvoljavali da trči, a dugo je bio na klupi u ključnim trenucima.

5 Marko Simonović – Brz ulazak u igru defanzivnog specijaliste značio je da nešto ne valja. Rastrčao se Mačijulis, nije uspevao Kalinić da se izbori sa njim, Simonović je to uradio, limitirao je napadačke akcije najboljeg igrača Litvanije na takmičenju, ali je ostao bez poena. Nije pronalazio način da iskoristi osnovnu liniju, a samo jednom je probao da pogodi trojku.

6 Ognjen Kuzmić – Pokupio je dva skoka u prvoj četvrtini, ali se ubrzo preselio na klupu jer nije mogao da parira Valančunasu. U opštem haosu srpskog napada nije imao šansu da išta uradi na protivničkom košu, nije na njemu da kreira sebi poziciju, a kvalitetnih lopti sa bekovskih pozicija nije bilo. Čini se, utakmica prevelikog zalogaja za njega.

7 Bogdan Bogdanović – Doneo je odluku koja nije svojstvena za njega. Ume da rešava, da preuzme odgovornost, ali se po prvi put u karijeri suočava sa situacijom da to ne može da uradi i da mu samopouzdanje nije na nivou. Veoma lepo je rešio poslednji napad u prvom poluvremenu, u drugom to nije uspeo. Izgubio je veru u svoj šut, a prodor je problematičan tokom celog prvenstva, povreda leđa je jača od njegove želje.

8 Nemanja Bjelica – Nije mogao da pronađe ritam, a njegove serije su znale da na šampiontu donesu ključnu prevagu na stranu Srbije. U svakom smislu je bio limitiran, lopte su mu bežale iz ruke, direktni protivnici ubacivali 2+1. Gubio je posed, pravio faulove, šut ga nije hteo, mnogo se borio sa jakom odbranom Litvanije, ali nije uspeo da je pobedi.

9 Stefan Marković – Kada jedna ekipa tokom cele utakmice ostavlja jednog igrača na šutu za tri jasno je šta misle o njemu. Komandant srpske odbrane nije imao dan za napad. Jednu od retkih kontranapada, posle ukradene lopte je završio pogotkom, ali tako nije mislila sudijska trojka. U defanzivi nije mogao da pohvata sve rupe, a bilo ih je prilično.

10 Nikola Kalinić – Na poslednjem treningu se pojavio sa zavojem oko levog ručnog zgloba. Opet nervozan na početku, Mačijulis ga je na čisto iskustvo izbacivao iz defanzivnog ritma, odigrao je svega sedam minuta, na početku i u finišu utakmice. Da je umoran od veoma teške klupske sezone kažu procenti za slobodna bacanja. Litvanci su mu dozvolili dva, oba je promašio.

11 Nemanja Nedović – Od sjaja do očaja, od genijalne ideje da se skokom u veliki aut spase lopta, pogađanjem noge protivnika do ishitrenog šuta za tri poena u ranoj fazi jednog od retkih kontranapada. Jedini igrač spoljne linije koji je uspevao da se podvuče ispod odbrane protivnika. Nažalost, to se događalo veoma retko. Gubio je lopte, vraćao ih, sve u svemu, posle svake dobre stvari uradio je lošu.

12 Dragan Milosavljević – Ponovo nije hteo ni da pogleda ka košu, ali nije da je imao mnogo prilika za to. Odigrao pet minuta, za to vreme je Srbija stvorila plus od pet poena, uneo kakvu-takvu energiju u tim, međutim samo u jednom smeru.

13 Miroslav Raduljica – Ponovo je poginuo u reketu. Valančunas mu je na početku utakmice pokazao šta ga čeka, nisu ga štedeli ni ostali košarkaši protivničkog tima, nekoliko minuta je proveo van igre zbog ogrebotine koja je krvarila. Nikako nije mogao da stvori sebi poziciju, polazilo mu je to za rukom samo dva puta, u njegovom reketu je duvala velika promaja, a mu nije bilo dozvoljeno da zatvori bar jedan prozor.

14 Zoran Erceg – Ne može on da igra protiv ekipa koje forsiraju prljavu igru, bilo po obručem, bilo na prvoj liniji odbrane. U nekoliko navrata je previše razmišljao, kao da nije smeo da šutne, a potpuno je nejasno kako je on mogao da izgubi poverenje u svoj šut, s obzirom na to da je pre tri dana zasuo koš Češke sa svih strana.

15 Nikola Milutinov – Nije ulazio u igru.

Spasoje Veselinović

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

229 Komentari

Podeli:

Košarka

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve
Tenis

Miracolo

Za sve one koji nisu pratili protekle noći okršaj Novaka Đokovića i Luke Nardija u Kalifornijskoj pustinji desilo se – čudo!

Zoran Kecman

12:35

6 d