Nova vest
Ekipni sportovi

Četvrtak, 09.06.2022.

12:00

"Ja nisam propalica, ja sam čudo"

Džamarkus Rasel, nekadašnji NFL kvoterbek, iskreno je govorio o svom životu za "Playerstribune".

Izvor: SN

Autor: SN

Foto: Profimedia

Džamarkus Rasel je sa univerziteta LSU došao u NFL kao 1. pik 2007. godine ispred igrača kao što su Kalvin Džonson "Megatron", Adrijan Piterson i Maršon Linč.

Postoji ona čuvena priča da je imao neverovatan talenat i da je svako ko ga je gledao ostao bez teksta, pogotovo nakon što je lotpu sa kolena bacio preko čitavog terena.

Rasel nije imao uspešnu karijeru uglavnom zbog njegove lude glave. Ouklend Rejdersi su ga birali kao prvog pika i za nih je igrao od 2007. do 2009. godine i kažu da je najveći promašaj u istoriji sporta.

Njegov tekst je objavljen pod nazivom "Ne znate nijednu prokletu stvar o Džamarkusu Raselu" na portalu "Playerstribune".

"Prvi put sam probao kodein kada sam imao 14 godina. Za mene je to bio samo jedan običan dan u Alabami gde smo igrali fudbal. Otišao bih u park iz kuće moje bake i tamo bi uvek bilo dece koja igraju fudbal ili bacaju kockice, bilo šta. Naravno, bilo je i onih koji su pili pivo, ali i odraslih ljudi koji su pili sokove i sve sam ih znao. Često bi me častili i tako sam se jednom prevario. Popio sam sok od ananasa i narandže i umalo se nisam onesvestio. U jednom momentu, neko je skapirao šta se desilo i počeo da paniči. Samo da moji roditelji ne saznaju. Odveli su me da legnem i odmorim jer bi ga moj otac i ujak ubili od batina kada bi saznali šta se desilo. Nikada nisam pušio travu tokom odrastanja, jer sam se plašio da će se moji ukućani ljutiti. Prvi put sam probao marihuanu kada sam dobio otkaz u Rejdersima. Da se vratim na priču, momak je bio pod stresom i plašio se moje majke više nego mog oca. Molio me da joj ne kažem, kunem se. Čim mi je glava dotakla jastuk tako sam zaspao. Možda je to bio moj prvi put da sam probao sirup, ali ne i poslednji. Za nas je to bilo kao vino i ljudi to ne razumeju, ali mi odatle dolazimo, bili smo siromašni", počinje priču Džamarkus Rasel.

Objasnio je dalje kako izgleda igrati pod bolovima i na koji način se on suočio sa tim problemom.

"Smešno je to što nisam voleo lekove protiv bolova, čak ni kasnije na koledžu i u NFL gde ih dele kao bombone. Nikada nisam voleo osećaj nakon što ih popijem pa sam ih uvek davao dalje. Na LSU sam imao povredu ramena na meču sa Džordžijom u SEC divizijskom finalu i posle toga išao na predavanja. Pokidao sam ligamente desne ruke, takođe. Sedim na predavanju, od bolova ne mogu da se fokusiram, pa sam odlučio da ponovo sipam kodein u sok i probam da ublažim bol. Molio sam Boga da niko ne sazna, a ludo je da sam imao pilule nikoga ne bi ni bilo briga. Bilo je 10 ujutru, nije mi bilo do šale. Iskreno sam govorio i igračima i trenerima sve što bih uradio i kaznu prihvatam bez problema. Sve je prošlo tiho, jer svi znamo da nisam svetac, ali nisam baš ni kriminalac. Da li znate kako to izgleda kada konstantno igrate u bolovima? Celu sezonu sam odigrao sa slomljenim kostima u nozi. Svi se to nosimo na svoj način, neko pilulama, neko sirupom, neko marihuanom, a neko alkoholom. Sr**e, neko čak šmrče kokain. Na ovaj ili onaj način, bol se umrtvi. Stalno pričaju da sam promašaj jer sam popkušao da budem kriminalac, probao drogu i nisam voleo ovaj sport"

"Čoveče, moja priča je toliko dublja od toga... Mnogo dublja od samih Rejdersa, NFL-a ili fudbala, izdržao sam više od decenije vređanja i nikada nikome ništa nisam rekao. Sada je moj red da nešto kažem, pa ako ćete da mi sudite, sudite mi, ali ćete barem znati moju stranu priče. Imam takve priče za vas da će vam se glava okrenuti za 360 stepeni. Holivud će dobiti priču za najrealniji film koji su ikada snimili. Da vas upoznam sa likovima", kaže Rasel.

"Da počnemo od mog oca, žive legende košarke u našem kraju. O njemu su pričali priče kao da je Majkl Džordan, rekli su da je lomio table osamdesetih i da bi ili pobedio utakmicu ili u tuči posle iste. I nikada nisam mogao da verujem u to. Mislio sam da samo pričaju gluposti. Jednog dana sam šetao sa ocem u tržnom centru kada bi jedan momak iskočio sav oduševljen i uzvikivao 'Evo ga Bobi Lojd!' Moj tata ga je pogledao i klimnuo mu glavom, a taj momak je bio Dominik Vilkins".

Potom je predstavio ostale rođake.

"Ujka Rej. Voditelj lokalnog radija je bio moj maltene drugi otac. Svako jutro u 6 kreće njegova emisija i sve se bude uz to. On je bio jako dobar komičar, uvek je znao da nas nasmeje. Ujka Markus, moj imenjak. On mi je više bio kao brat, radi se o osobi koja me je gurnula u sport kada sam imao 4 godine čak iako mi je bilo prerano da igram fudbal. Mama je radila i nije znala šta se dešavalo. Izvini, mama"

Naravno, majka:

"Familija sa majčine strane je puna profesora, doktora, inženjera... Moj ujak Al je za diplome dobijao diplome, a njegova sestra, moja majka, zatrudnela je sa 20 godina i sve se promenilo. Umalo da vam ovo i ne ispričam, jer je sedela jednog dana ispred klinike i bila spremna da abortira. Pet minuta pre dolaska doktora, pobegla je. Kada sam se rodio, ona je bila student i ponekad me nosila na predavanja zajedno sa knjigama i zahvalio bih se Terezi i Beti koje su me čuvale dok je ona bila na predavanjima. Mama je oduvek bila vredna, ako bih se glupirao pred njom razbila bi me. Mislite da se šalim?"

I majka ima majku:

"Moja baka je žena iz crkve, nedelja je dan za Boga i ona je tako vaspitana. Ona moje utakmice nikada nije gledala zbog toga, ali se uvek raspitivala kako ja igram i da li pobeđujemo. Često se molila za mene. Kada sam se povredio na koledžu, ona je celu noć bila budna jer joj je neko javio da se to desilo. Nedelju dana se molila za mene da bi na kraju došla da me poseti i naljutila se na ofanzivnog linijaša koji je dozvolio da me povrede. Izvinili smo joj se obojica i obećali da se to neće ponoviti i da ću ostati zdrav. Hahahaha, ovo je živa istina. Eto, to su likovi. Spremni ste za film?"

Akcija!

"Imao sam 13 godina i tetka je dobila poziv od našeg trenera koji je saopštio da moram da dobijem malo mišića jer planiraju da budem kvoterbek. Moji su mislili da sam i dalje isuviše mlad za to, pa mu je tetka Teri to momentalno i rekla uz opasku "da je lud". Svi su mislili da sam isuviše mlad i mršav da bih bio startni kvoterbek, a u teretani nisam mogao da podignem ni tanjir, a treba da vežbam sa odraslim ljudima. Ovo nije film nego život, drugačije je. Momci ne sede na automobilima i pričaju, već nešto popiju i izađu na teren da te obore 30 puta. Sa takvima smo mi trenirali, a naši protivnici tada su bili trostruki šampioni koji su imali suspenzije zbog toga što su držali odrasle ljude u timu, ljude koji nisu u srednjoj školi već bi trebalo da su studenti. Dakle, rasli smo sa vukovima, a kada bih imao loptu u rukama desila bi se magija, sve je odjednom kako treba. Kao grom iz vedra neba se sve promenilo i postao sam bitna osoba pa mi je baka govorila da se pazim jer postajem poznat kao Majkl Džekson. Voleo sam Kobija Brajanta i imao sličnu frizuru kao on, nikada nisam bio na ulici, uvek sam trenirao i imao ljude koji vode računa da sve prođe kako treba. Nije dugo prošlo dok nisu počeli da stižu pozivi od Florida Stejta, LSU, Alabame, USC, Floride, svi su me hteli. Nik Sejban je dolazio u naš siromašni kraj kako bi me video. To je najluđa stvar, sigurno"

"Tako se sve brzo promenilo pa sam otišao na LSU, posle Šugar Boula sam imao razgovor sa jednim agentom koji me je ubedio da izađem na draft. Ja nisam razmišljao toliko daleko o budućnosti, već sam mislio da ostanem još malo u školi dok mi on nije rekao da sam rangiran kao jedan od najboljih u naciji. Objasnio sam mu da pozove mog ujaka Reja i da sa njim nastavi razgovor. Kao voditelj imao je konekcije i pozvao je neke ljude, pa se ispostavilo da je agent bio u pravu. Čeka me oko 70 miliona dolara i visok pik na draftu. Pobedili smo Notr Dejm i sa tribina su me svi podržavali i skandirali da ostanem još jednu godinu. Nakon meča sam pozvao majku i obavestio je da planiram da postanem profesionalac i da mogu da zaradim mnogo novca, ali da moram da napustim školu i zanimalo me njeno mišljenje. Rekaoa sam joj brzo posle toga da me škola ne zanima previše i da idem da igram fudbal. Vidite, potpuno sam iskren, reći ću vam i dobre i loše stvari koje sam radio. Ipak, takav sam, želeo sam samo najbolje za mene i moju porodicu. Moj ujak je bio toliko srećan da je tokom radio emisije svima rekao da postajem profesionalac. Posle dvadeset godina na radiju, dao je otkaz. 'Ljudi, bila mi je čast, neka vas blagoslovi Bog. Otišao sam' i stvarno jeste, potao je moj menadžer"

"Rasplakaću se. Sada ću vam pričati o mom prvom danu nakon treninga pred draft. U Nju Orleansu je bila moja cela porodica jer sam dobijao Mening nagradu. Ujka Markus je imao problema sa alkoholom, ali nas je ubeđivao da je sve u redu. Nije želeo da ide sa nama na dodelu nagrada, već je bio plan da ostane sa suprugom. Kada samo se vratili kući, zatekli smo je uplakanu i znali smo da nešto ne valja, a ona je vikala da Markus ne diše. Utrčao sam unutra i Markus je već bio mrtav. Svi su plakali, a onda je Markus odjednom ustao i počeo da viče kako se odriče satane u ime Isusa. Imao je neku vrstu napada, nije nas ni prepoznao i samo je vikao da se sklonimo od njega i da se odriče Satane. Ubrzo je stigla policija, a ujak nikome nije dao da mu priđe. Tada se dogodilo čudo. Starija gospođa iz hitne pomoći mu je prišla i vrlo nežno ga uhvatila za ruku, a on je slušao sve što bi mu rekla i ubrzo se potpuno smirio. Nikada neću zaboraviti kako je drhtao sa sve lisicama na rukama. Dugo je bio učauren nakon ovog incidenta, nije hteo ni da dođe na draft sa nama. Svi su bili tu osim njega, a on je čovek koji me je naučio kako se igra fudbal. Bio je to srećan momenat, ali ipak nepotpun jer on nije bio tu. Mislim da se nisam nasmejao kada me je komesar pozvao"

"Kapiram ja zbog čega su ljudi zbunjeni, da nisu znali moju priču i da nikada nisam mogao da se prilagodim toj glumi u NFL ligi, ja nisam takva osoba. Moje dve sezone u Ouklendu su protekle tako da sam učio kako se postaje profesionalac, tada naučiš da gubiš utakmice, ali kada gubiš ljude to je potpuno druga priča. Te kobne 2009. godine sam u roku od tri meseca ostao bez oba ujaka. Ujka Rej je umro u aprilu, a ujka Majk u julu, obojica iznenada i od srca. Markus je i dalje imao problema i nije došao na sahranu, a njih dvojica su mene odgajali zajedno sa roditeljima. Ljudi koji su me savetovali tokom detinjstva, koledža, tokom svakog dana mog života više nisu tu. Osećao sam se prazno. Više nisam trenirao, samo sam pio, tetovirao se i pravio gluposti. Nisam ni imao vremena da tugujem već sam otišao u trening kamp i po ceo dan samo plakao. Bio sam otečen od plakanja, a niko me nije ni pitao kaok sam".

"Kada neko u ligi ima problem, daju mu pilule. Sećam se da sam dobio neke za spavanje i kada bih ih popio ne bih mogao da zaspim, a mozak bi mi poludeo i srce htelo da iskoči njapolje. Žalio sam se treneru da imamo trening, a ja ne mogu da zaspim. I u 6:30 spreman sam za sve. Posle tog treninga sam otišao kod lekara da popričamo o svemu i da mi pomogne da zaspim, čak sam se i tamo rasplakao i odjednom mi se prispavalo. To nikoga nije zanimalo, samo ih je zanimala pobeda. A ja nisam pobeđivao. Niko me tamo nije želeo, nijedan trener. Samo me je Al Dejvis želeo i to nije bila tajna. Nikoga nije zanimalo kako sam i šta radim, a cela ta 2009. godina je bila katastrofa, vređali su me treneri kada god bi stigli i govorili svakakve stvari. Da se razumemo, psovali su me i ranije. Džimbo Fišer na LSU je znao da me psuje po ceo dan, a za tog čoveka bih prošao kroz zid ako treba. U NFL, stvari nisu bile takve, nikoga nije bilo briga za mene, nismo imali nikakav odnos. Jednom mi je bilo dosta svega i rekao sam im da ne mogu da pričaju tako sa mnom. Nikada u životu nisam bio tako ljut na nekoga, ako već hoćeš nešto da mi kažeš makar malo me poštuj. Ja sam igrač,a vi treneri i ne možemo da sedimo tako i da se samo psujemo. Ništa mi nisu rekli. Pustili su film ponovo i počela je priča, Džej vidi ova situacija... Ustao sam i kao Majk Tajson udario sto. Delovalo je kao da je pala bomba. Kratko sam rekao, e tako treba da se razgovara ovde. Više nisam odigrao nijednu utakmicu"

"Posle toga, poslali su svoje ljude na mene. Znate kako to ide. Procurile su razne priče i mediji su me razapeli. Stiven Ej Smit me je vređao na nacionalnoj televiziji, a ja nisam imao šansu da ništa kažem. I dalje me to boli. TNT je bio najgori, sa ocem sam otišao na NBA utakmicu i komentatori su govorili najluđe stvari. Ismevali moj izgled, komentarisalik sve što sam nosio i moja baka je sve to čula pošto je pratila meč na televiziji. Kada si dole svi skoče na tebe, ti protiv celog sveta. Šta ljudi žele da čuju od mene? Kada su me Rejdersi otpustili Al Dejvis me nije ni pogledao, sve je pričao mom agentu. Bio sam potpuno izgubljen. Sklonio sam se da bih žalio pokojnike iz porodice i da bih bio dalje od sporta. Nisam ni sanjao da se sklanjam zauvek"

"Na kraju dana, znam svoj deo. Da li sam savršen? Dođavola, ne. Nisam smeo da se ponašam kako sam se ponašao, trebalo je da budem u formi i više da učim, ali nije sve bilo do mene. Kada me pitaju da li mi je žao, znam da nisu iz kraja u kakvom sam ja odrastao. Sve što sam ikada uradio dovelo me je u NFL i to sam ja, ne mogu da budem neko drugi. U NFL to nisu mogli da prihvate, za njih sam bio još jedan crnac"

"Kada neko kaže moje ime, pravim se da ja nisam taj. Ja znam da ljudi ne žele da me upoznaju, žele da čuju neke stvari i to je to. Nikada nisam mogao da se nosim sa tim što sam poznata osoba. Ne volikm kamere, zato me i ne razumeju. Nikada nisam želeo nešto što nije sport. Porteklih godina sam znao da izgubim i sebe na treniutak, pa bih trenirao decu u parku čisto da osetim ljubav prema sportu još jednom. Deca me uvek pitaju kako da zarade novac. I ništa ih drugo ne interesuje, žele bolji život i to je to. Oni u meni ne vide propalicu, vide čudo"

"Studirao sam na LSU, bio sam prvi pik i zaradio mnogo novca. Treneri su dolazili ovde na večeru, jeli sa mojom bakom i promenili mi život iz korena. Imao sam samo tri godine u NFL liigi i pokrio čitav život pričama. Često razmišljam o Las Vegasu i susretu sa Džej Zi i Bijonse, bolje nego da sam video predsednika. I Džej je znao ko sam, stao je i popričao sa mnom dok je Bijonse samo prošla. Nju to nije zanimalo, ali Džej voli sport i prišao je da porazgovaramo. Celu noć sam razmišljao o tome, ja sam klinac iz Alabame,a Džej Zi mi pruža ruku. Moj otac je crnac iz kraja, moja majka je radila sve posle koje postoje i opet smo bili siromašni. Nije trebalo da postanem neko bitan, a bio sam najbolji igrač Alabame i Nik Sejban je dolazio samo zbog mene. Milioni ljudi su nosili određene patike zbog mene i igrao sam sport koji volim. Ja nisam propalitet, ja sam drugi crni kvoterbek koji je bio prvi pik, a prvi je bio Majkl Vik. Ja sam kralj, još uvek"

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

2 Komentari

Podeli:

Ekipni sportovi

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve