Nova vest
Fudbal

Četvrtak, 29.05.2014.

16:29

Čoro – Ime označava plač, ali je muzika srećna

Čoro je mešavina džeza, sambe i pomalo bosanove. Od džeza i bosanove je preuzela improvizaciju, dok je iz sambe pokupila ritam koji vas prosto tera da zaigrate i pustite osmeh na lice.

Izvor: Aleksa Radosavljević

Autor:Aleksa Radosavljević

Default images

Reč čoro (na portugalskom se čita šoru) označava plač ili naricanje, ali o ovoj muzici ne treba suditi po imenu, pošto često ima brz ritam i srećne harmonije. Nastala je u Riju u 19. veku.

Prepoznatljiva je po improvizaciji i umeću svirača; česte su modulacije (podizanje skale za nekoliko stepeni) i sinkopacije (nepravilnosti u ritmu). Ovaj žanr je okarakterisan kao prvi autentičan brazilski žanr urbane i moderne muzike.

 

 

Najčešće se izvodi u triju koji se sastoji od gitare, flaute i kavakinja (manja harfa). Kao i u džezu, koriste se i trube, tromboni, saksofoni, klarineti ali i mandoline. Zanimljivo je da gitara kojom se u originalu svira ova muzika ima sedam, a ne šest žica. Ona je i glavni instrument, a kao pratnju gotovo uvek ima tih bubanj ili neku drugu vrstu perkusija, koji sviraju interesantne, razigrane i nepravilne ritmove.

„Forma samih kompozicija je uglavnom rondo sa tri teme, od kojih je svaka u srodnom tonalitetu, dominantnom ili subdominantnom. Ritam se zasniva na sambi i afrokubanu, a uglavnom je četvoročetvrtinski“, rekao nam je pijanista i jedan od osnivača Kult festivala Aleksandar Mihajlov.

U 19. veku, uticaj na brazilske muzičare izvršili su i neki afrički ritmovi, a ponajviše lundu. Termin čoro u početku se odnosio na stil sviranja, ali i na pojedine muzičke sastave. Poznato je da je 1870-ih godina flautista Antonio da Silva Kaljado osnovao ansambl po imenu “Čoro Karioka“. Činili su ga flauta, dve gitare i jedan lokalni instrument koji se zove kavakinjo.  Tek posle toga, ceo muzički žanr dobija ovo ime, i od tada možemo pričati o istoriji čoro muzike.

Naravno, nastali su i neki podžanrovi, kao što je čoro-lundu, čoro-polka, čoro-samba.

 

 

 

 

Do ranih godina 20. veka, ova vrsta muzike bila je „andergraund“. Svirala se po kafanana, kućnim okupljanjima, na ulici. Sa nastankom radija, proširio se i uticaj čora na Brazilce. Gupe su tada svirale uživo na radiju pa je to privuklo veliki broj slušalaca.

Kasnije, 50-ih i 60-ih godina 20. veka ovu muziku je na radiju zamenila moderna samba, ali se čoro i dalje održao, ponovo kao andergraund pravac sviran po pabovima i u uskim krugovima obožavalaca (nešto slično kao rokenrol u Srbiji danas). Pokušaj da se ova muzika oživi došao je 70-ih godina, pojavom televizije. Televizije su sponzorisale festivale širom Brazila, pa su na taj način privukle neke mlade i perspektivne muzičare.

Zahvaljujući svemu ovome, čoro se danas u Brazilu smatra popularnim, a ne mnogo davno, neki američki muzičari su počeli da prerađuju ovaj stil u nekim novijim aranžmanima.

Mnogi su ovu muziku nazivali inkarnacijom duše Brazila, pa je to jako lep način za nas koji tamo još nismo bili da zamišljamo ovu egzotičnu zemlju.

Još jedan način da pojmimo ovu vrstu muzike, definitivno je citat brazilskog pevača Rikea Rejsa po kome je „čoro klasična muzika koju sviraju bosonogi ljudi sa žuljevima na rukama“, misleći na siromašnu radničku klasu ove zemlje.

 

 

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

5 Komentari

Podeli:

Fudbal

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve
Tenis

Miracolo

Za sve one koji nisu pratili protekle noći okršaj Novaka Đokovića i Luke Nardija u Kalifornijskoj pustinji desilo se – čudo!

Zoran Kecman

12:35

6 d