Nova vest
Tenis

Četvrtak, 17.01.2019.

21:00

Novakova ponoćna žurka, kako se "kupi kajmak" i Geri spasitelj

Ume tenis i te kako da se oduži. Pa još kad počne da pada kiša, pa kad se sve istumba i ispomera, e onda nastaje prava strka i frka.

Izvor: Zoran Kecman

Autor: Zoran Kecman

Novakova ponoćna žurka, kako se
Foto: Getty Images

Dan broj četiri prvog Grend slema sezone bio je takav. Sadržajan, ali u početku i učmao.

Od samog jutra neka omorina u gradu, navukla se siva zavesa odozgo, stegla za grudi, ne da ti da dišeš, a znoj samo lije. Ali u Njujorku je još i gore, bar tako kažu.

Kako je za nas počelo? Pa logično, odmah od 11 časova i susretom Aleksandre Krunić i Ćijang Vang iz Kine. Dobro, nije naša Aleks ovog puta prošla dalje, ali kaže i da nije razočarana. Tako, ostvarila je neke svoje male ciljeve.

Na terenu, jednosmerna vožnja, Kineskinja kao da je imala na leđima ključić za navijanje, rastrčala se, ispogađala sve šta je htela, nije našoj teniserki dozvolila ni da joj priđe na makar izjednačenje, da se ponada brejku.

I kad je tako, morala je Aleksdandra da "zatvori kovertu". Pošto je izgubila dan ranije i u dublu, stigao je ček za naplatu, pa je malo kasnila. Zaglavila se negde u podzemnim prostorijama glavnog štaba na Melburn parku, šetajući od ofisa do ofisa.

"Kažem ja tebi Aleks, trebaće ti dobar knjigovođa", rekao sam joj.

"Tako nekako", odgovorila mi je.

A onda je rasplela svu tu priču o tome kako se kupi taj kajmak sa turnira. Njen je "trebalo" da bude 105.000 australijskih dolara, ali nije tako. A gde su porezi, takse, troškovi za trenere, masere, avionske karte, hotele? Ma čitava viša matematika od procenata. Šta ostane od toga kad svi očerupaju svoj deo?

"Postoje dve kancelarije. U jednoj gde dobiješ papir sa sumom novca koju si dobio i sa porezom koji uzimaju, a drugi je poreska uprava. Na tom drugom se prijavljuju svi troškovi, koliko plaćaš trenera, koliko su plaćene karte, smeštaj, svi troškovi. Onda to oduzmu od poreske osnovice, a troškovi ovde jesu veliki. Zatim se ponovo vraćam u prvu kancelariju i tu dobijem konačnu sumu koju sam zaradila na turniru”, priča Aleksandra očigledno već verzirana za sva ta šalterska šetanja.

Kaže da je Australija "banja" u odnosu na Ameriku. Tamo je sve komplikovano.

"Ja sam tek nedavno svodila račune za 2015. Ja se ne sećam šta je bilo nedavno, a ne koga sam plaćala tada, i ko mi je bio trener. Zato je Australija super jer sve završavaš odmah. Nosiš keš do 10.000, ostalo mi i ne treba, ai ne volim da ga imam kod sebe", priznala nam je Aleksandra.

OK, takav je to "matiš". Prvo reketom mlatiš, pa sve koje treba platiš, pa se tek sa svim odbijenim troškovima kući vratiš. Razumeo.

Idemo dalje, na teren gde su igrali Filip Krajinović i Jevgenij "Ženja" Donskoj. Nažuljao nas je sve Rus u prvom kolu, izbacio je našeg Lasla Đerea, pa smo rekli, nećeš valjda opet da "linijaš" kao pre dva dana? Srećom, pa nije, a i Filip je bio bolji, u ključnim momentima odlučniji.

A imao je, vala, i odličnu podršku. Treća generacija Srba u Australiji, neka dečurlija sa zastavama srpskim i kapama, glasno su ga svi bodrili. Ali i stariji, tako da je bilo za malo pa kao na fudbalskoj utakmici.

"Drago mi je što ih je toliko došlo. Mi smo milijardama kilometara daleko od Srbije i znači nam to", priznao je Fića koji je prvi put u 32 najbolja na Grend slem turniru.

Bravo, Filipe, sad juriš na Bornu, pa da bude i osmine, zašto da ne?

Jeste, omorina me je na tom meču nekako najviše ubila, ali budila nas je publika. A kad sam se vratio u centar, sručila se nekakva pljuščina koja je brzo prošla, ali dovoljno da prekine mečeve na svim terenima, dok se igralo samo pod krovom, na "Rod Lejveru".

Na puti ka centru, primetih poznato lice. Poznato? Ja ga pamtim drugačije. Dok je vukla nekakvu trobu sa sobom, kao da je i nju omorila oborila, pa je jedva hodala. A i nekako, pomislio sam, ma je li to stvarno ona? Jeste, Jelena Dokić, nekada broj četiri, sada komentator za "Kanal 9".

"Molim vas da me razumete, bolesna sam, jedva idem, ne mogu da pričam", prošla je nevoljno uputivši se ka delu za televizije.

I samo što uđoh u Media centar, pogledah na ekrane koji su bukvalno svuda oko vas. Ima ih čak i u našoj kuhinji, gde sebi spremamo kafe i čajeve, uzimamo vodu i sokove. Jedino ih nema u toaletima.

Kad ono, na jednom od glavnih terena, sve neki klinci i redari, peškirima sakupljaju vodu posle pljuska.

"Pobogu ljudi, pa gde su vam sušilice? Zar se tako brže suše tereni?", pomislio sam.

Očigledno je da Australijancima to ne smeta. Marljivo su sve pobrisali, ali nije ih bilo kasnije, kada je bilo najpotrebnije, kada su da prostite, galebovi propisno uneredili na terenu broj tri.

Kako Konta i Muguruza da igraju na trojci, kažu da su galebovi napravili pravi nered od izmeta, nemaju ljudi dovoljno da teren brzo dovedu u red?

I ostadoše njih dve tako da se lemaju do duboko iza ponoći na "Margaret Kort areni", statističari im upisaše rekord najkasnije započetog meča na turniru. Ali je zato na "Lejveru" bila glavna predstava, reminiscencija finala od pre 11 godina, Novaka i Žoa Vilfreda Conge.

Imam neodoljiv utisak da nekada oni "trolovi" koje sam pominjao u jednom od ranijih blogova, nisu samo puke šaljivdžije. Dobro, u većini slučajeva jesu, ili su takvi zabavljači, ili su tamo sa svrhom da nekog od igrača poremete i iznerviraju. Ko će ga znati? Tek i na Novakovom meču, bio je neki takav koji je rešio da bodri Congu.

"It’s your night, Willie" (Ovo je tvoja noć, Vili), tepao je on Francuzu.

Nole ni da trepne. Navikao je na tako nešto, iako se ovaj malo malo pa oglašavao. A onda je odnekud potonuo, ili su ga mpžda redari izvukli, u šta sumnjam, ne znam.

Ono što znam je da je Novak otprašio svoja tri seta za nešto više od dva sata, overio vizu za treće kolo, požurio na susret sa novinarima jer je već bilo prošlo jedan posle ponoći. A "entuzijasta" i Vili mogli su samo da se teše. Ne, ipak to nije bila tvoja noć, Vili.

Onda je tek počela žurka. Sve se završilo, trebalo je vratiti se kući. Rekoše da nas mogu razvoziti i turnirskim "šatlovima" po gradu, ali samo su u zoni bliže oko centra. Posrećilo mi se, iako sam krenuo oko dva posle ponoći ka Vest Bransviku.

Super društvo, vozač Geri i petoro putnika. Englez iz Stafordšira, gospodin Australijanac iz centra grada, mlada Japanka, francuski kolega koji je bio na meču Conge i Novaka i moja malenkost. I tako, krenuo razvoz.

Geri je, blago rečeno legenda, jer da nije, ko zna kad bih vam ovo kucao. Dovezao me je poslednjeg na odredište jer sam bio najdalje udaljen od svih petoro.

"Ti si drugi Srbin kog sam upoznao. Prvi je bio Novak", reče mi.

Uh, kakva čast za mene! "Pa zar je moguće?", pitao sam ga.

"Jeste, kakav je to divan mladić", reče mi. "Ušao je jednom tako u moje vozilo, negde se zaputio na brzinu sa turnira. Pričao je sve vreme puta kao da se dugo znamo. Šalio se, zaista me je oduševio", pričao mi je Geri dok je stizao na odredište.

Geri kaže da su Australijanci toliko ljubazni i srdačni zato što su daleko od svih, Jedva čekaju da im neko dođe "ovde dole" u posetu. Ali zato, ne putuju mnogo jer su jako, jako udaljeni.

"Ljudi, baš vam zavidim. Možda smo takvi zato što čeznemo za drugačijom kulturom", reče mi na kraju kad smo se pozdravljali.

Čežnja za kulturom. Lepo reče Geri, čiji je deda poreklom iz Liverpula. O da, poželeo je i Novaku sedmu titulu ovde! Rekoh mu da ne brine, zna Novak šta radi. A on neka samo bude tu ako još koji dan zaglavimo u ove sitne sate...

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

26 Komentari

Podeli:

U fokusu

Vidi sve
Tenis

Miracolo

Za sve one koji nisu pratili protekle noći okršaj Novaka Đokovića i Luke Nardija u Kalifornijskoj pustinji desilo se – čudo!

Zoran Kecman

12:35

6 d