Ričard Berns 1971-2005

Izvor: Aleksandar Babiæ

Sreda, 30.11.2005.

00:48

Default images

Ričard Berns rođen je u Redingu 1971. godine. Sa petnaest godina odlučio je da postane profesionalni reli vozac. Njegova karijera u vrhunskom sportu trajala je 13 godina, i u tom periodu vozio je za Micubiši, Subaru i Pežo. U 104 WRC starta trijumfovao je 10 puta.

Sa reputacijom osvajača Britanske Pežo 205 GTI serije, u Svetskom reli šampionatu debitovao je 1990. godine, na "domaćem" Reliju Velike Britanije. U narednim godinama Berns je nastupao u Britanskom i Azijsko-pacifičkom šampionatu. U nacionalnom takmičenju postao je najmlađi šampion u istoriji takmičenja, a u Azijsko-pacifičkoj seriji stigao je do titule vicešampiona. Povremeno je učestvovao i u Svetskom reli šampionatu, sve vreme za volanom Subarua.

Pošto nije bilo izvesno kako će se dalja saradnja sa Subaruom nastaviti, Ričard Berns je 1996. postao vozač Micubišija. Dve godine nastupao je sa limitiranim programom, a prva kompletna sezona Svetskog šampionata bila je 1998. i nju je proveo za volanom Micubiši karizme GT, pored višestrukog šampiona Tomija Makinena. Tada Berns beleži i prve pobede, u Keniji i Velikoj Britaniji. Moglo se pretpostaviti da je Britanija na putu da dobije svog sledeceg šampiona.

Iduće, 1999. godine, Ričard prelazi – ili se vraća – u Subaru, u tim sa izuzetno ambicioznim reli programom. Naredne tri godine biće zlatno doba za Ričarda Bernsa i vreme njegovih najvećih uspeha. Zahvaljujuci tim godinama, Englez će praktično zauvek ostati upamćen kao vozač plavih Subaru impreca.
U svojoj prvoj sezoni u novom/starom timu, Berns pobeđuje u Grčkoj, Australiji i – ponovo – u Velikoj Britaniji i postaje vicešampion sveta, sa sedam poena zaostatka iza tada još uvek neuhvatljivog Makinena.

U 2000. sve izgleda spremno za juriš na titulu svetskog prvaka. Ali, iako je trijumfovao cak četiri puta – u Keniji, Portugalu, Argentini i, treći put uzastopno, u Velikoj Britaniji, to je bilo dovoljno tek za još jedno drugo mesto u generalnom poretku. Zacrtani cilj je postignut, Makinen je pobeđen, ali se pravo niotkuda pojavio drugi Finac i postao šampion sa samo pet bodova prednosti. Njegovo ime je Markus Gronholm.

Kockice su se konacno složile 2001. Berns je pobedio na Novom Zelandu i pet puta bio drugoplasirani – u Argentini, na Kipru, u Finskoj, Australiji i Velikoj Britaniji. Ovi rezultati ga konačno promovišu u svetskog šampiona, prvog Engleza osvajača titule. Na putu do te titule, koja je nažalost ostala i jedina, Berns iza sebe ostavlja MekRea i Makinena.

Odmah pošto je postao šampion sa Subaruom, Berns je prešao u Pežo, čiji će automobil 206 WRC voziti 2002. i 2003. godine. Prva sezona u francuskom timu bila je neuspešna – druga mesta u Kataloniji, Nemačkoj i na Kipru sigurno nisu plasmani koji bi zadovoljili šampiona sveta. U generalnom plasmanu bio je tek peti, a podatak da su i Rovanpera i Panici, koji nisu bili Pežoovi stalni vozači, na kraju imali više bodova od Bernsa, govori da se u novom timu Ričard nije odmah snašao.
Rezultati u 2003. bili su značajno bolji. Iako je pobeda i dalje izmicala, osvojena druga mesta u Turskoj i na Novom Zelandu, i treća u Švedskoj, Argentini, Nemačkoj, Finskoj i Australiji, ostavljaju Ričarda u trci za titulu sve do poslednjeg relija. Njegove šanse nisu bile velike, ali su ipak postojale.

U avgustu te godine objavljeno je da je Berns za 2004. ponovo potpisao ugovor sa Subaruom, što je značilo da je Englez hteo da se "vrati kući", bez obzira na to kako će se sezona završiti.

Odluka o šampionu 2003. trebalo je da padne na poslednjem reliju sezone, u Velikoj Britaniji. To je ujedno trebalo da bude i Bernsov poslednji nastup za Pežo. Pre nego sto će reli i startovati, Ričard je kolabirao i prenet je u bolnicu u Kardifu, gde je dijagnostikovan moždani tumor, astrocitom.

Početne prognoze bile su dosta optimistične, pa se čak pominjala mogućnost da će se Berns za godinu dana vratiti na reli scenu. Stvarnost je, međutim bila mnogo dramatičnija, i svela se na napornu borbu za zivot.

Posle hemo i radioterapija, Berns je u leto 2004. napustio bolnicu. Pošto se stanje nakon šest meseci ponovo pogoršalo, Ričard je podvrgnut i hirurskoj intervenciji. Čudo se ipak nije dogodilo i, posle nekoliko dana provedenih u komi, Englez je u petak, 25. novembra, izgubio borbu sa kancerom. Bile su mu tek 34 godine.
Berns je bio vozac specifičnog profila. Iako je i sâm bio pristalica filozofije da samo pobednici relija postaju i šampioni, odlikovao se promišljenošću i analitičnim pristupom. Bio je agresivan i odlučan, ali umeo je da se uzdrži od nepotrebnih rizika pa je otud retko pravio greške.

Sposobnost da konstantno postiže visoke plasmane i da se bori za pobede i podijume donela mu je jednu šampionsku i dve vicešampionske titule, i tokom cele karijere činila ga je vozačem na koga se uvek moralo ozbiljno računati. Poznavao je, i, jos bitnije, umeo je da primeni oba osnovna pristupa reli takmičenjima: mogao je da vozi punim gasom, bez ikakvih rezervi, kao sto je mogao i da bude strpljiv i marljivo sakuplja poene.

Nikada nije bežao od oštre konkurencije u ekipi za koju je vozio. Podsetimo: timske kolege bili su mu, izmedju ostalih, Makinen, Kankunen i Gronholm, a  Solberg i Martin, tada još samo veliki talenti, započeli su svoje karijere u Subaruu upravo pored Bernsa.

Pobeđujući na relijima tako različitih karakteristika kakvi su Safari (Kenija), Portugal i Velika Britanija, dokazao je da je mogao da bude najbrži na gotovo svakoj podlozi. Istina, nikada nije trijumfovao na asfaltu, ali ko zna šta je sve Ričard Berns još mogao da pruži, samo da je sudbina htela drugačije.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

24 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: